REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐZ i dr., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. ŠZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 8. studenog 2024., broj Pp-2566/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ŠZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. JZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 8. studenog 2024., broj Pp-2566/2021-10, proglašeni su krivima okr. ĐZ i okr. JZ da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna 26,64 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Za isti prekršaj, mlt. KZ je primijenjen sudski ukor.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da su okr. ĐZ i okr. JZ obvezni naknaditi 30,00 eura, svaki okrivljenik.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okr. JZ putem branitelja odvjetnika Marinka Brajka, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni. Predlaže da se žalba prihvati a pobijana presuda ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je u svom prigovoru poricao činjenje prekršajnog djela, da događaj i prekršajna djela u svezi navedene inkriminacije nisu utvrđeni na vjerodostojan način, da je nezadovoljan ponašanjem i neprofesionalnim postupanjem djelatnika PP Vinkovci AZ, opisuje tijek inkriminiranog događaja jednako kao u obrani, ističe da je zamolio PU Vukovarsko-srijemsku da preispitaju neprofesionalno ponašanje djelatnika AZ te da je to kasnije zahtijevao i od Unutarnje kontrole MUP-a RH, da je istina sasvim suprotna od onog kako se navodi u pobijanoj presudi, da o neprofesionalnom ponašanju postoji video snimka koju je okr. ĐZ dostavio uređujućem sucu, da ne može prihvatiti krivnju za prekršajno djelo koje nije počinio iako mu je izrečena minimalna novčana kazna te predlaže izvođenje dokaza suočenja okrivljenika i svjedoka te video zapis s mjesta i vremena inkriminacije.
7. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, ono što čini suštinu okrivljenikove žalbe, a što je okrivljenik iznosio i u obrani, je isticanje neprofesionalnog postupanja policijskog službenika AZ. Što se tiče tih žalbenih navoda treba naglasiti da isti nemaju nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, jer motiv zbog kojeg je okrivljenik počinio prekršaj, koliko god on bio uvjetovan trenutnim okolnostima, ni u kojem slučaju ne opravdava njegov postupak niti ga ekskulpira od prekršajne odgovornosti. Isto tako, ni prvostupanjski sud niti ovaj drugostupanjski sud nemaju nikakve ovlasti postupanja u vezi tvrdnji žalitelja koje se odnose na neprofesionalno postupanje policijskog službenika. Netočan je žalbeni navod da je okr. ĐZ, tijekom dokaznog postupka, predao prvostupanjskom sudu video snimku snimljenu mobitelom jer iz podataka u spisu takvo što ne proizlazi. Dapače, čak je i sam žalitelj u obrani naveo da je predmetnu snimku proslijedio načelniku policije kao i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. No, čak i da je predmetna snimka predana sudu, a nije, prema navodima obrane okr. ŠZ i žalbe, istom se dokazuje neprofesionalno postupanje uređujućeg policijskog službenika, što nije predmet ovog prekršajnog postupka i, kako je već rečeno, ni na koji način ne utječe na prekršajnu odgovornost žalitelja, zbog čega nema nikakve osnove za izvođenje tog dokaza u ovom prekršajnom postupku.
8. U odnosu na žalbene navode kojima se predlaže izvođenje dokaza suočenja okrivljenika i svjedoka te pregleda video zapisa s mjesta i vremena inkriminacije treba navesti da se, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ovi dokazni prijedlozi ne mogu s uspjehom isticati u žalbenom postupku. Naime, navedenom odredbom je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.
9. Prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iskaz svjedoka policijskog službenika, koji je događaj utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja službenih radnji, u korelaciji s Izvješćem o počinjenom prekršaju ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Ovo tim više što okr. ĐZ i mlt. KZ koji su bili nazočni ispitivanju ovog svjedoka nisu stavili ni jednu primjedbu na sadržaj njegovog iskaza. Pravilan je, stoga, i osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je žalitelj, inkriminirane prilike, policijskim službenicima LZ i AZ, prilikom vršenja njegove službe, uputio uvredljive i omalovažavajuće riječi, čime su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim pa nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to i navedeno u t. 4. obrazloženja ove odluke.
11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
12. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. S obzirom da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže novčane kazne odnosno primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. JZ bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.
