REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3675/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZG i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbama okr. ZG i okr. GG, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 20. ožujka 2025., broj: Pp-12146/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe okr. ZG i okr. GG, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu 20. ožujka 2025., broj: Pp-12146/2021-12, proglašeni su krivima okr. ZG i okr. GG da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. ZG izrečena novčana kazna 150,00 eura, u koju se uračunava lišenje slobode 29. i 30. listopada 2021. tako da mu je preostala novčana kazna 70,36 eura koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a okr. GG je izrečena kazna zatvora 20 dana u koju se uračunava lišenje slobode 29. i 30. listopada 2021. i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da su okr. ZG i okr. GG obvezni naknaditi 100,00 eura, svaki okrivljenik.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. ČG je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u tom dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na ovog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, zajedničku žalbu su podnijeli okr. ZG i okr. GG putem braniteljice odvjetnice Ivane Ilić Radnić zbog svih žalbenih osnova. Predlažu da se žalba prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi optužbe a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu su okrivljenici kada u žalbi tvrde da odlučna činjenica javnosti mjesta događaja nije dostatno utvrđena. Pobijanom presudom žalitelji su proglašeni krivima da su prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji javnost mjesta događaja čini jedan od konstitutivnih elemenata bića djela, počinili „u Neoriću, Progon 6“, znači navedena je samo adresa inkriminiranog događaja bez ikakve konkretizacije, zatim je navedeno da je okr. GG došavši do kuće ČG vikao i galamio, iz kojeg dijela izreke nije jasno što u smislu kategorizacije javnih mjesta događaja znači „došavši do kuće“ (radi li se o kući koja je tik do nekog neograničeno otvorenog javnog mjesta ili o kući ispred koje se nalazi dvorište), zatim je navedeno da je okr. GG „počeo udarati po prozorima ostakljenog dvorišta kuće“ iz čega proizlazi da je predmetno dvorište ograđeno staklom (što ne odgovara činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku) i još uvijek nije jasno da li se okr. GG nalazio na neograničeno otvorenom ili fiktivnom javnom mjestu, i zatim je navedeno da okr. ČG i okr. GG „padaju na tlo“, pri čemu nije jasno gdje se to tlo na koje su pali nalazi.
4.1. U izreci pobijane presude, u odnosu na odlučnu činjenicu javnosti mjesta događaja, može biti od značaja još i dio u kojem se navodi: „nakon čega okrivljeni ZG, otac okrivljenog GG koji se nalazio u obližnjem Caffe baru „Neorić“, vidjevši to dolazi do GG i ČG“ iz kojeg dijela bi se dalo zaključiti da je inkriminirani događaj bio vidljiv iz obližnjeg ugostiteljskog objekta i što bi posljedično doista značilo da se odvio na javnom mjestu u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ali citirani dio izreke pobijane presude ne odgovara činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je okr. ZG vidio inkriminirani događaj iz ugostiteljskog objekta nego se tamo nalazio kada mu je prišao jedan mještanin i obavijestio ga o fizičkom sukobu njegovog sina.
5. Prvostupanjski sud je, obrazlažući utvrđenje u vezi odlučne činjenice javnosti mjesta događaja, naveo: „Nastavno na navedeno, u odnosu na javnost mjesta, iz prikupljenih podataka i dokaza proizlazi da se incident odvio ispred kuće ČG, a da je isti uznemirio javnost vidljivo je između ostalog iz reakcije mještana koji su odmah obavijestili ZG o fizičkom sukobu, koji se nalazio u obližnjem ugostiteljskom objektu“. Prije svega, nejasan je zaključak suda da se radilo o reakciji mještana koji su obavijestili okr. ZG jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radilo o jednom mještaninu a ne više njih. No, neovisno o tome, citirano obrazloženje nije dostatno ni odgovarajuće jer prvostupanjski sud mjesto događaja („ispred kuće ČG“) ne svrstava ni u jednu kategoriju javnih mjesta u smislu prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (a o tome ovisi što sve činjenični opis djela mora sadržavati da bi djelo bilo dostatno određeno i da bi se moglo raditi o prekršaju), a niti navodi gdje se nalazila osoba koja je o inkriminiranom događaju obavijestila okr. ZG kad je vidjela inkriminirani događaj a to je bitno jer je zaštitni objekt ovog prekršaja javnost mjesta događaja a ne uznemirenje neke konkretne osobe.
6. Slijedom navedenog, odlučnu činjenicu javnosti mjesta događaja prvostupanjski sud je bio dužan utvrđivati s više pažnje, detaljnim ispitivanjem okrivljenih i svjedoka, kao i eventualno drugim raspoloživim dokazima.
7. Nadalje, u pravu je okr. ZG kada prigovara zaključku prvostupanjskog suda u vezi njegove tvrdnje da je postupao u nužnoj obrani. Naime, u odlomku 7.2. prvostupanjski sud navodi kako ne smatra da je ovaj okrivljenik postupao u nužnoj obrani odnosno nužnoj pomoći „s obzirom na to da njegov napad na trećeokrivljenika prema svim okolnostima nije bio prijeko potreban da od drugoga, u konkretnom slučaju GG, odbije eventualni protupravni napad ČG. Osim toga, kao što je već navedeno, iz izvedenih dokaza proizlazi da je drugookrivljenik bio taj koji je isprovocirao fizički sukob“.
8. Prvi dio citiranog obrazloženja prvostupanjskog suda („s obzirom na to da njegov napad na trećeokrivljenika prema svim okolnostima nije bio prijeko potreban da od drugoga, u konkretnom slučaju GG, odbije eventualni protupravni napad ČG“) predstavlja puku konstataciju bez ikakve analize utvrđenih činjenica. Ne može se prihvatiti utvrđenje da reakcija okr. GG nije bila prijeko potrebna „prema svim okolnostima“ a da se pritom te okolnosti ne konkretiziraju (je li napad na sina bio prestao ili se radilo o nekoj drugoj okolnosti). Također, razmatrajući pitanje postupanja u nužnoj obrani okr. ZG nije prihvatljiv ni dio obrazloženja prvostupanjskog suda da „iz izvedenih dokaza proizlazi da je drugookrivljenik bio taj koji je isprovocirao fizički sukob“ jer okr. GG nije vidio početak inkriminiranog događaja pa, dakle, nema saznanje tko je isprovocirao fizički sukob, nego mu je jedna osoba prišla dok se nalazio u ugostiteljskom objektu i rekla „da mu netko tuče sina“.
9. Zbog svega navedenog, ovaj sud smatra da se razlozi prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, žalitelje, braniteljicu i tužitelja.