REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8030/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CĐ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 18. veljače 2022., broj: Pp-13239/2021, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se molba za povrat u prijašnje stanje okr. CĐ kao osnovana te se žalba smatra pravodobno podnesenom.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. CĐ kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. CĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 18. veljače 2022., broj: Pp-13239/2021, okr. CĐ je proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 5.100,00 kuna, u koju se lišenje slobode 26. listopada 2021. uračunava kao 300,00 kuna pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 4.800,00 kuna koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, u vezi sa čl. 76.a Prekršajnog zakona, izrečena je mjera oduzimanja jedne ručno spravljene cigarete tzv. „joint“ sa sadržajem droge marihuana ukupne težine 0,6 grama, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljenik je podnio molbu za povrat u prijašnje stanje, navodeći da zbog zdravstvenih razloga nije bio u mogućnosti podnijeti žalbu u zakonskom roku. U privitku molbe dostavio je presliku medicinske dokumentacije.

2.1. Uz molbu za povrat u prijašnje stanje, okrivljenik je podnio i žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Molba za povrat u prijašnje stanje je osnovana, a žalba nije osnovana.

4. Odredbom čl. 124. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe dopustiti okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno podnese i žalbu. Iz povratnice o uručenju presude proizlazi da je presuda uručena osobno okrivljeniku 13. lipnja 2022., slijedom čega je zadnji dan roka za pravodobno podnošenje žalbe bio 21. lipnja 2022., a okrivljenik je molbu za povrat u prijašnje stanje, uz žalbu, predao neposredno prvostupanjskom sudu 24. lipnja 2022.

5. Okrivljenik u molbi za povrat u prijašnje stanje navodi da su ga zdravstveni razlozi spriječili da žalbu podnese u zakonom propisanom roku. Iz medicinske dokumentacije koju je dostavio uz molbu proizlazi da je 17. lipnja 2022., dakle u tijeku žalbenog roka, zadobio opekline drugog stupnja gležnja i stopala (nalaz hitnog prijema KBC Split od 17. lipnja 2022.), zbog čega je bio privremeno nesposoban za rad jer je preporučeno mirovanje uz redovitu kontrolu.

6. Imajući na umu da je povrat u prijašnje stanje iznimno pravno sredstvo i da se dopušta samo okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude, a opravdan je samo onaj razlog koji je neočekivan i vezan za osobu okrivljenika i ako je potkrijepljen odgovarajućim dokazima, ocjena je ovog suda da je razlog zbog kojeg je okr. CĐ propustio rok za pravodobno podnošenje žalbe opravdan, slijedom čega je molba za povrat u prijašnje stanje osnovana, a žalba protiv prvostupanjske presude pravodobna.

7. Okrivljenik u žalbi, prije svega, iznosi razloge zbog kojih nije pristupio na glavnu raspravu koja je održana 17. veljače 2022., navodeći da nije smio napuštati stan zbog oboljenja virusom COVID-19. Iznoseći ove žalbene navode, koje nije potkrijepio odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, okrivljenik ne tvrdi da je glavna rasprava nezakonito održana bez njegove nazočnosti niti tvrdi da mu je na bilo koji drugi način povrijeđeno pravo obrane.

8. Prema podacima u spisu, okrivljenik je u pozivu za glavnu raspravu upozoren da je dužan osobno pristupiti te je upozoren u smislu čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona da će se, ako budu ispunjeni zakonski uvjeti, postupak provesti i bez njegove nazočnosti. Nadalje, iz podataka u spisu je vidljivo da je okrivljeniku, prije podnošenja optužnog prijedloga, uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kojom je, između ostalog, obaviješten da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, da je do pravomoćnog dovršetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta te da će se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, da može, između ostalog, dostaviti i pisanu obranu te da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti. Dakle, prema podacima u spisu nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu 17. veljače 2022., da je, putem obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kao i u pozivu za glavnu raspravu, upozoren, između ostalog, na mogućnost davanja pisane obrane, kao i na mogućnost da se postupak provede bez njega.

9. Slijedom navedenog, evidentno je da je okrivljeniku bilo omogućeno da sudjeluje u postupku i iznese obranu, što on nije iskoristio, a prvostupanjski sud je, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju postupak može provesti i bez nazočnosti okrivljenika, budući da njegovo ispitivanje nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

10. U daljnjem dijelu žalbe, okrivljenik pobija sadržaj službene zabilješke o utvrđenom prekršaju od 26. listopada 2021., kako u dijelu točne registarske oznake vozila kojim je upravljao tako i činjenicu da je on dragovoljno izručio drogu u čijem je posjedu bio, tvrdeći da je on već bio izašao iz vozila kad su mu pristupila tri policijska službenika u civilnoj odjeći koji su, nakon utvrđivanja njegovog identiteta, „obavili pretres sadržaja moje odjeće kao i torbice“ te nelegalno i nedozvoljeno od njega tražili da im otvori vozilo iako nisu imali sudski nalog, te su „prilikom pretresa spornog automobila pronašli „đoint““. Nakon ovakvih žalbenih navoda, okrivljenik ističe da mu moralna obveza nalaže da u potpunosti prizna svoje nedjelo, da je doista tzv. „joint“ cigareta bila njegova, da se kaje zbog činjenice da je dopustio sam sebi da uslijed teških životnih situacija i neimaštine poklekne i utjehu pronađe u poroku koji mu u konačnici ne donosi ništa dobro.

11. Ovim žalbenim navodima okrivljenik, iako to izrijekom nije naveo, očigledno smatra da je droga pronađena nezakonitom radnjom pretrage vozila pa da se, dakle, pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. Međutim, suprotno navodima žalbe, ovaj sud ne nalazi osnovanim takve tvrdnje okrivljenika. Ovo stoga što iz službene zabilješke od 26. listopada 2021. o utvrđenom prekršaju jasno i nedvojbeno proizlazi da je predmetnu drogu okrivljenik „dragovoljno izručio iz pretinca vozila“. U spisu predmeta nema elemenata koji bi upućivali na motiv ili zainteresiranost policijskih službenika da neosnovano terete okrivljenika, niti okrivljenik u tom pravcu iznosi bilo kakvu tvrdnju u žalbi, a osim toga takvi žalbeni navodi suprotni su i činjenici da je okrivljenik, kritične zgode, potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te da prilikom potpisivanja iste nije iznosio nikakve primjedbe. No, čak i u slučaju da su drogu pronašli policijski službenici u vozilu okrivljenika, a iz podataka u ovom spisu proizlazi da nisu, treba navesti da se poziv policijskih službenika upućen okrivljeniku da dragovoljno izruči stvari ili otvori vozilo ne može smatrati bespogovornom naredbom s karakterom prisile zbog čega se ne bi moglo govoriti o dragovoljnosti predaje oduzetih stvari, jer djelatnici policije nisu poduzeli ni jednu radnju prijetnje ili prisile, a niti se takvim može smatrati njihov poziv okrivljeniku da dragovoljno izruči stvari koje posjeduje ili otvori vozilo. Stoga je pogrešna tvrdnja okrivljenika da bi se radilo o poduzetoj radnji pretrage osoba bez sudskog naloga, jer nema nikakve dvojbe i nije sporno da nije došlo ni do kakve pretrage osobe okrivljenika ili njegovog vozila, već da se radilo o dragovoljnoj predaji, pa do formalne radnje pretrage nije niti došlo. Upravo se radi o tome da je okrivljenik, na poziv djelatnika policije, sam predao drogu, surađujući na taj način s djelatnicima policije i pristajući na ograničenje svojih osobnih prava, što je rezultiralo reduciranjem forme postupanja djelatnika policije, odnosno upravo tim njegovim dobrovoljnim izručenjem predmeta isključena je potreba pribavljanja sudskog naloga i osiguranja nazočnosti svjedoka.

12. Slijedom navedenog, nije osnovana žalbena tvrdnja da je droga pronađena nezakonitom radnjom pretrage vozila odnosno da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

13. Kako je to vidljivo iz sadržaja žalbe, okrivljenik prvostupanjsku presudu ne pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nego u potpunosti priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret.

14. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik moli da mu se izrečena novčana kazna smanji na 2.000,00 kuna jer je podstanar, živi sam i ne može se priuštiti ni osnovne stvari za život, ističe da iz mjeseca u mjesec jedva preživljava jer mu od plaće, kada plati najamninu za stan i režijske troškove, ne ostane ni 2.000,00 kuna. Žalbene navode o lošem imovnom stanju okrivljenik nije potkrijepio ni jednim dokazom.

15. Razmotrivši prvostupanjsku presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 5.100,00 kuna, predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisanu za ovaj prekršaj, a osim toga novčanu kaznu tek neznatno višu od zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u ovom prekršajnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi bile zakonski temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i imajući na umu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je otklonjena mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi. Ovo bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu, za presudu kojom je okrivljenik bio proglašen krivim zbog istog djela, nastupila rehabilitacija, jer je, kao što je to već rečeno, izrečena novčana kazna tek neznatno viša od zakonom propisanog posebnog minimuma. Kod takvog stanja stvari, okolnosti loše financijske situacije koje se ističu u žalbi, a koje ni jednim dokumentom nisu dokazane ni učinjene izvjesnim, nemaju utjecaja na pravilnost i osnovanost pobijane presude.

16. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okr. CĐ.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.