REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-82/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆIG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Biondiću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika 1. Sigurnost - Boljun d.o.o. Pula, Kraška 9, OIB 12094021379, zastupanog po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule i 2. Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po pun, Ć i partneri OD iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-224/2017-85 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-224/2017-85 od 3. srpnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke) i odluci o troškovima postupka ( točka III. i IV i V.).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplate iznos od 3.434,20 eura (slovima: tri tisuće četristo trideset četiri eura i dvadeset euro centi) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od dana podnošenja tužbe 07.12.2017. pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. 01. 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj prema tuženicima glede solidarne isplate iznosa od 2.879,41 eur zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao neosnovan.

III Nalaže se prvo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 487,76 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na navedeni iznos teku počev od 3. srpnja 2023.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se drugo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 234,05 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na navedeni iznos teku počev od 3. srpnja 2023.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

V Odbijaju se, tužitelj prema tuženicima sa zahtjevom za solidarnom isplatom parničnog troška, zatim sa zahtjevom na isplatom parničnog troška preko iznosa priznatog u stavcima III i IV izreke ove presude sa kamatom na iste, prvotuženik prema tužitelju sa zahtjevom za isplatom parničnog troška preko iznosa od 9.487,50 kn (1.259,21 eur), te drugotuženik prema tužitelju sa zahtjevom za isplatom parničnog troška preko iznosa od 11.399, 07 kn (1.512,92 eura) kao neosnovani.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija 1. tuženik u točkama I., IV. i V. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se u pobijenom dijelu presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

2.1. U sadržaju žalbe ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio postojanje pretpostavki za naknadu štete i to činjenicu nastanka i okolnosti štetnog događaja, te postojanje uzročno-posljednične veze između štetnog događaja i štete koja je navodno nastala tužitelju, da se time ostvario žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. i IV. izreke pobija 2. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. U sadržaju žalbe ističe da se utvrđenje suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na iskazima saslušanih svjedoka koji nemaju neposredna saznanja o načinu nastanka štetnog događaja, jer nisu bili očevidci događaja, već su saznanja o istome dobili od tužitelja, da je u opisu štetnog događaja tužitelj iskaz prilagodio potrebama predmetnog postupka, da tužitelj navodi kako je ispod njega puknuo beton na stepenici, dok svjedok koji je došao pomoći tužitelju navodi kako je tužitelj rekao da se skliznuo niz stepenice, te da u knjizi evidencije događaja stoji kako je oko 5,40 h zvao ĆIG da se poskliznuo niz skale, a tako stoji i u medicinskoj dokumentaciji prilikom hitnog prijema. Nastavno ističe da je vezano uz činjenicu da se tužitelj poskliznuo 2. tuženik predlagao vještačenje po vještaku zaštite na radu kako bi se utvrdilo postojanje propusta na strani tužitelja, a koji dokaz je prvostupanjski sud neosnovano odbio. Navodi da je tužitelj radio kratko vrijeme prije nastupa događaja, da stoga nije poznavao teren, da je bila noć i da je korištenjem svjetiljke mogao izbjeći pad. Bitnu povredu postupka 2. tuženik vidi u tome što je sud za pretrpljeni strah tužitelju priznao iznos od 3.500,00 kuna budući je medicinski vještak dr. Angelini u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj trpio strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 35 dana i slabog 30 dana , dok je medicinski vještak dr. Cesarec naveo da kod tužitelja prije štetnog događaja i nakon štetnog događaja postoje značajne psihičke promjene tako da nije u mogućnosti kvalitativno ni kvantitativno ocijeniti strah tužitelja, da se vještaci nisu usuglasili i da je temeljem pravila o teretu dokazivanja u tom dijelu trebalo odbiti zahtjev tužitelja. Smatra kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer kod povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u smislu članka 1100. stavak 1. ZOO/05 nije utvrdio težinu povrede i oštećenja zdravlja tužitelja, već je odluku donio primjenom članka 200. stavak 1. i 2. ZOO/78. Osporava odluku o parničnom trošku u odnosu na vrijednost boda od 15,00 kuna, te smatra da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dosuđeni parnični trošak.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. Suprotno navodima žalbi pobijana presuda, sadrži dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

7. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja 6.4.2017. sa tužiteljem imao zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme, da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove kontrolora radeći noćnu smjenu u turističkom naselju Zlatne stijene, da je 1. tuženik sa 2. tuženikom imao zaključen Ugovora o osiguranju, Polica osiguranja broj OV0686004394 od 11.01.2017 od odgovornosti uz obavljanje zaštitarske djelatnosti i od odgovornosti prema svojim djelatnicima. Nadalje je nesporno utvrđeno da je tužitelj 6. 4. 2017. primljen na hitnom prijemu Opće bolnice Pula zbog ozljede lijevog gležnja, da je zbog navedene ozljede u nastavku učinjena medicinska dijagnostika i provedeno liječenje, te da je tužitelj trpio štetne posljedice zbog nastale povrede.

8. Suprotno navodima žalbe 1. i 2. tuženika ovaj sud je stava kako je prvostupanjski na temelju provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice vezane uz nastanak štetnog događaja, kao i postojanje uzročno-posljednične veze između štetnog događaja i štete tužitelja.

8.1. Naime u knjizi zapažanja za dan 6.4.2017. dežurni djelatnik 1. tuženika ĆI je zabilježio " oko 5,40 zvao ĆIG da se poskliznuo niz skale, stradao mu gležanj, nije mogao ni hodati do auta, niti voziti pa sam ga odvezao na hitnu",

8.2. Iz iskaza svjedoka MI u bitnome proizlazi je toga dana bio dežuran, da ga je nazvao tužitelj da se ozlijedio i da ga treba voziti na hitnu, da je otišao po tužitelja te ga zatekao ispred objekta koji služi djelatnicima za presvlačenje i držanje opreme, da tužitelj nije mogao hodati te mu je on pomogao da se popne do auta, da se ispred tog objekta nalaze na tlu betonske stepenice duge 2-3 metra obzirom da se radi o padu terena, da mu je tužitelj rekao da se skliznuo niz i pao ispred tog prostora, da je još bila noć kad je došao po tužitelja, da se i ranije na tom terenu netko od djelatnika znao povrijediti.

8.3. Iz iskaza svjedoka ŠI koji je u vrijeme štetnog događaja bio voditelj operative 1. tuženika, u bitnome proizlazi da je tužitelj bio raspoređen na Zlatne stijene, da mu je zadatak bio obilazak i čuvanje imovine, da o povredi tužitelja ima saznanje iz njihove knjige evidencije, da je otišao po tužitelja na hitnu te mu je tužitelj rekao da je pao na neke stepenice, da je tuženi imao službenu odoru koju daje poslodavac, a obuću djelatnici kupuju sami i mogu imati cipele ili tenisice, ali crne boje.

8.4. Iz iskaza svjedoka PI, u bitnome proizlazi da je u to vrijeme bio voditelj operative i nadređen tužitelju, da je za povredu saznao iz knjige zapažanja dežurnog, da povredu na radu nisu prijavili jer nisu bili sigurni da li se radilo o nekoj boli ili slično, da je kasnije razgovarao sa tužiteljem koji mu je rekao da se poskliznuo na Zlatnim stijenama,

8.5. Iz iskaza svjedoka HI proizlazi da su ga iz firme zvali da ode na Zlatne stijene po tužiteljev auto, da su kontrolori smješteni u jednoj prostoriji u prizemlju jednog apartmana, da se radi o starom apartmanu ne renoviranom, gradnje 60-ih 70-ih godina , a stepenice da su betonske.

8.6. Iz iskaza svjedoka ĐI koji je tijekom 2017. radio kao liječnik na hitnom prijemu bolnice u Puli, proizlazi da se osobno ne sjeća tužitelja zbog proteka vremena i broja Pacijenata koji se dnevno obrade na hitnom prijemu, ali je pogledao nalaz tužitelja te vidio da je napravljena RTG snimka na kojoj se nije vidio prijelom lijevog stopala, misli da snimka nije bila dobra ili nije bio pogođen pravi kut snimanja, jer je kasnije utvrđen prijelom, a da je odmah utvrđen prijelom zabilježili bi povredu na radu, a kako je prvotno smatrano da se ne radi o težoj povredi obzirom na njihov protokol to nije učinjeno.

8.7. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je toga dana došao na svoju smjenu u 18,30 h, te je auto parkirao pred kapijom na ulazu u Zlate stijene, da je dežurao sa kolegom koji je smjenu završio u 5h ujutro, da mu je išao otvoriti kapiju i kada se vraćao do objekta gdje inače borave i prošao jednu ili dvije stepenice koje služe za komunikaciju između objekata, da je pukao beton i odlomio se komad na vrhu stepenice, te je on sletio sa stepenica, da je vrijeme bilo suho i da je imao radne cipele, da je stepenice vidio jer je jedna lampa bila udaljena 20 metara, a druga kraj ceste 30 metara, da je nazvao dežurnog da dođe po njega, da su mu na hitnoj snimili nogu, ali da nisu utvrdili prijelom pa su ga otpustili, da mu je noga bila sve gore, da mu je naknadno utvrđen prijelom te je zadržan u bolnici, da je bilo kasno za operaciju, te mu je određeno konzervativno liječenje fizikalna terapija na koju je išao pet tjedana u Rovinj.

9. Prema odredbi članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 dalje ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornost, a prema stavku 2. istog članka ZZR-a propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema odredbi članka 111. Zakona o radu ( Narodne novine 93/17, 127/17 dalje ZR) štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan naknaditi po općim propisima ZOO-a.

10. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj navedenog dana pretrpio ozljedu na radu, za koju 1. tuženi odgovara po principu objektivne odgovornosti, a 2. tuženi odgovara kao osiguratelj, dok suprotno navodima žalbi tuženi nisu dokazali da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od njihove odgovornosti, da je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Naime prema iskazu svjedoka HI zaposlenika 1. tuženika proizlazi da su se tu i ranije znale događati povrede, da se radi o nerenoviranom objektu građenom 1960. ili 70. godina. Dakle, dugogodišnja izloženosti atmosferalijama očito je utjecala da pukne dio stepenice na koju je tužitelj stao prilikom vraćanja u objekt.

11. Prema nalazu i mišljenju oba medicinska vještaka i to dr. Angelinia i dr. Cesareca, proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu pretrpio tjelesnu ozljedu sa štetnim posljedicama, s tim što je prema mišljenju dr. Cesareca na štetne posljedice bila od utjecaja ranija povreda koju je tužitelj zadobio 1987. prilikom pada sa skele. Međutim vještaci su se u svom nalazu očitovali o jačini i trajanju fizičkih bolova, kao i smanjenju životnih aktivnosti vezano za povredu nastalu u predmetnom štetnom događaju, s tim što se vještak dr. Cesarec nije očitovao o pretrpljenim strahu iz razloga što je smatrao da bi trebalo zatražiti inicijalno mišljenje vještaka psihijatrijske struke vezano uz psihički status tužitelja, dok je dr. Angelini bio mišljenja da je tužitelj trpio strah jakog intenzitete 1 dan, srednjeg 35 dana i slabog 30 dana. Kako vještak Cesarec u svom nalazu nije isključio da bi tužitelj trpio strah, ovaj sud prihvaća ispravnim stav prvostupanjskog suda da je tužitelj trpio strah obzirom na okolnosti nastanka povrede, činjenicu da je tada bio sam i trebao pomoć, da se dijagnostika i liječenje produžilo, a time i neizvjesnost ishoda liječenja, te da se glede pretrpljenog straha vještak Angelini jasno očitovao, tako da je osnovano prvostupanjski sud smatrao da za taj kvalifikatorni elemment, cijeneći i Okvirna mjerila Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bi tužitelju pripadalo 3.500,00 kn. U pogledu kvalifikatornog elementa za pretrpljene fizičke bolove iako su medicinski vještaci intenzitet i trajanje fizičkih bolova različito ocijenili, pa je tako dr. Angelini smatrao kako je tužitelj jake bolove trpio 1 dan , srednje 45 dana i slabe 90 dana, a dr. Cesarec da je jake bolove trpio 24-26 sati, srednje 15 do 20 dana i slabe 30 do 60 dana, bez obzira na različita mišljenja vještaka, za kvalifikatorni element fizičkih bolova, a imajući u vidu Okvirna mjerila, te utvrđene okolnosti slučaja tužitelju bi u svakom slučaju cijeneći nalaz oba vještaka, za kvalifikatorni element fizičkih bolova opravdano bilo priznati iznos od 16.750,00 kuna koliko je prvostupanjski sud i dosudio, kao i za umanjenje životnih aktivnosti koje je vještak dr. Cesarec ocijenio od 6% iznos od 5.625,00 kuna, što ukupno iznosi 25.875,00 kuna ili 3.434,20 eura, pri čemu je odlučno da se tužitelj nije žalio na odbijajući dio zahtjeva iz točke II. izreke.

12. Stoga je po mišljenju ovog suda, osnovano prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08, 125/11,78/15 29/18,126/21,114/22,156/22) tužitelju dosudio iznos od 3.434,20 eura.

13. Pravilna je i odluka suda o parničnim troškovima o kojima je odlučeno temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, prema uspjehu stranaka u sporu, te je suprotno navodima žalbe 2. tuženika, sukladno Izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 126/2022 od 28.10.2022), pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je, za radnje zastupanja po punomoćniku tužitelja, odredio naknadu prema vrijednosti boda od 15,00 kuna, odnosno 1,99 eura, te na dosuđene troškove postupka dosudio i zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

14. Radi svega iznesenog je žalbe tuženih kao neosnovane valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Požegi, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević