REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-345/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PK iz [adresa], Pješčana uvala III ogranak 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-109/2023-41 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-109/2023-41 od 12. prosinca 2023., u točki I., II., III., V., VI. i VII. izreke.
II. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-109/2023-41 od 12. prosinca 2023., u točki IV. izreke, i sudi:
Odbija se tužiteljica PK s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 892,08 eura / 6.721,44 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 13,83 eura / 104,17 kn od 31.8.2007. do isplate
- na iznos od 13,67 eura / 103,03 kn od 1.10.2007. do isplate
- na iznos od 13,52 eura / 101,88 kn od 2.11.2007. do isplate
- na iznos od 13,36 eura / 100,69 kn od 3.12.2007. do isplate
- na iznos od 13,21 eura / 99,50 kn od 2.1.2008. do isplate
- na iznos od 13,04 eura / 98,26 kn od 3.2.2008. do isplate
- na iznos od 24,97 eura / 188,17 kn od 6.3.2008. do isplate
- na iznos od 24,66 eura / 185,83 kn od 8.4.2008. do isplate
- na iznos od 24,35 eura / 183,49 kn od 15.5.2008. do isplate
- na iznos od 24,04 eura / 181,11 kn od 9.6.2008. do isplate
- na iznos od 23,71 eura / 178,68 kn od 11.7.2008. do isplate
- na iznos od 23,39 eura / 176,24 kn od 16.8.2008. do isplate
- na iznos od 23,07 eura / 173,81 kn od 3.9.2008. do isplate
- na iznos od 22,73 eura / 171,28 kn od 18.10.2008. do isplate
- na iznos od 22,40 eura / 168,75 kn od 11.11.2008. do isplate
- na iznos od 22,06 eura / 166,18 kn od 12.12.2008. do isplate
- na iznos od 21,71 eura / 163,60 kn od 19.1.2009. do isplate
- na iznos od 21,37 eura / 160,98 kn od 14.2.2009. do isplate
- na iznos od 21,02 eura / 158,36 kn od 18.3.2009. do isplate
- na iznos od 20,66 eura / 155,69 kn od 20.4.2009. do isplate
- na iznos od 20,31 eura / 153,01 kn od 18.5.2009. do isplate
- na iznos od 19,94 eura / 150,25 kn od 15.6.2009. do isplate
- na iznos od 19,57 eura / 147,48 kn od 13.7.2009. do isplate
- na iznos od 19,21 eura / 144,71 kn od 12.8.2009. do isplate
- na iznos od 18,83 eura / 141,85 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,45 eura / 138,99 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,07 eura / 136,13 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 17,67 eura / 133,17 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 17,28 eura / 130,21 kn od 11.1.2010. do isplate
- na iznos od 16,89 eura / 127,26 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 16,49 eura / 124,25 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 16,08 eura / 121,15 kn od 14.4.2010. do isplate
- na iznos od 15,67 eura / 118,10 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 15,26 eura / 114,95 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 14,85 eura / 111,85 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 14,42 eura / 108,66 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 13,99 eura / 105,41 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 13,56 eura / 102,17 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 13,12 eura / 98,88 kn od 11.11.2010. do isplate
- na iznos od 12,68 eura / 95,54 kn od 27.12.2010. do isplate
- na iznos od 12,23 eura / 92,15 kn od 18.1.2011. do isplate
- na iznos od 11,79 eura / 88,81 kn od 16.2.2011. do isplate
- na iznos od 11,33 eura / 85,33 kn od 28.3.2011. do isplate
- na iznos od 10,86 eura / 81,85 kn od 18.4.2011. do isplate
- na iznos od 10,39 eura / 78,32 kn od 19.5.2011. do isplate
- na iznos od 9,93 eura / 74,84 kn od 20.6.2011. do isplate
- na iznos od 9,46 eura / 71,26 kn od 20.7.2011. do isplate
- na iznos od 8,97 eura / 67,59 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 8,49 eura / 63,96 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 8,00 eura / 60,24 kn od 21.10.2011. do isplate
- na iznos od 7,51 eura / 56,57 kn od 16.11.2011. do isplate
- na iznos od 7,00 eura / 52,75 kn od 28.12.2011. do isplate
- na iznos od 6,50 eura / 48,94 kn od 24.1.2012. do isplate
- na iznos od 5,98 eura / 45,07 kn od 7.2.2012. do isplate
- na iznos od 5,47 eura / 41,21 kn od 19.3.2012. do isplate
- na iznos od 4,94 eura / 37,25 kn od 7.4.2012. do isplate
- na iznos od 4,42 eura / 33,29 kn od 20.5.2012. do isplate
- na iznos od 3,88 eura / 29,24 kn od 11.6.2012. do isplate
- na iznos od 3,35 eura / 25,23 kn od 19.7.2012. do isplate
- na iznos od 2,80 eura / 21,13 kn od 13.8.2012. do isplate
- na iznos od 2,25 eura / 16,98 kn od 12.9.2012. do isplate
- na iznos od 1,70 eura / 12,83 kn od 14.10.2012. do isplate
- na iznos od 1,14 eura / 8,59 kn od 18.11.2012. do isplate
- na iznos od 0,57 eura / 4,29 kn od 5.12.2012. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
IV. Nalaže se tužiteljici PK da tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 95,23 eura, u roku 15 dana, dok se dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9010824655 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.11.2005.god., a koja glasi: «… sukladno odluci
Banke o kreditiranju građana …»
pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9010824655 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.11.2005.god., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:
« … za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.»,
u odredbi čl.4. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF ...»
u odredbi čl.5.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,
u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,
te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja … »
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.12.3. Ugovora o kreditu broj 9010824655 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.11.2005.god., a koja glasi:
«Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita …»,
pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 892/08 eura / 6.721,44 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 13,83 eura / 104,17 kn od 31.8.2007. do isplate
- na iznos od 13,67 eura / 103,03 kn od 1.10.2007. do isplate
- na iznos od 13,52 eura / 101,88 kn od 2.11.2007. do isplate
- na iznos od 13,36 eura / 100,69 kn od 3.12.2007. do isplate
- na iznos od 13,21 eura / 99,50 kn od 2.1.2008. do isplate
- na iznos od 13,04 eura / 98,26 kn od 3.2.2008. do isplate
- na iznos od 24,97 eura / 188,17 kn od 6.3.2008. do isplate
- na iznos od 24,66 eura / 185,83 kn od 8.4.2008. do isplate
- na iznos od 24,35 eura / 183,49 kn od 15.5.2008. do isplate
- na iznos od 24,04 eura / 181,11 kn od 9.6.2008. do isplate
- na iznos od 23,71 eura / 178,68 kn od 11.7.2008. do isplate
- na iznos od 23,39 eura / 176,24 kn od 16.8.2008. do isplate
- na iznos od 23,07 eura / 173,81 kn od 3.9.2008. do isplate
- na iznos od 22,73 eura / 171,28 kn od 18.10.2008. do isplate
- na iznos od 22,40 eura / 168,75 kn od 11.11.2008. do isplate
- na iznos od 22,06 eura / 166,18 kn od 12.12.2008. do isplate
- na iznos od 21,71 eura / 163,60 kn od 19.1.2009. do isplate
- na iznos od 21,37 eura / 160,98 kn od 14.2.2009. do isplate
- na iznos od 21,02 eura / 158,36 kn od 18.3.2009. do isplate
- na iznos od 20,66 eura / 155,69 kn od 20.4.2009. do isplate
- na iznos od 20,31 eura / 153,01 kn od 18.5.2009. do isplate
- na iznos od 19,94 eura / 150,25 kn od 15.6.2009. do isplate
- na iznos od 19,57 eura / 147,48 kn od 13.7.2009. do isplate
- na iznos od 19,21 eura / 144,71 kn od 12.8.2009. do isplate
- na iznos od 18,83 eura / 141,85 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,45 eura / 138,99 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 18,07 eura / 136,13 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 17,67 eura / 133,17 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 17,28 eura / 130,21 kn od 11.1.2010. do isplate
- na iznos od 16,89 eura / 127,26 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 16,49 eura / 124,25 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 16,08 eura / 121,15 kn od 14.4.2010. do isplate
- na iznos od 15,67 eura / 118,10 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 15,26 eura / 114,95 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 14,85 eura / 111,85 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 14,42 eura / 108,66 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 13,99 eura / 105,41 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 13,56 eura / 102,17 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 13,12 eura / 98,88 kn od 11.11.2010. do isplate
- na iznos od 12,68 eura / 95,54 kn od 27.12.2010. do isplate
- na iznos od 12,23 eura / 92,15 kn od 18.1.2011. do isplate
- na iznos od 11,79 eura / 88,81 kn od 16.2.2011. do isplate
- na iznos od 11,33 eura / 85,33 kn od 28.3.2011. do isplate
- na iznos od 10,86 eura / 81,85 kn od 18.4.2011. do isplate
- na iznos od 10,39 eura / 78,32 kn od 19.5.2011. do isplate
- na iznos od 9,93 eura / 74,84 kn od 20.6.2011. do isplate
- na iznos od 9,46 eura / 71,26 kn od 20.7.2011. do isplate
- na iznos od 8,97 eura / 67,59 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 8,49 eura / 63,96 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 8,00 eura / 60,24 kn od 21.10.2011. do isplate
- na iznos od 7,51 eura / 56,57 kn od 16.11.2011. do isplate
- na iznos od 7,00 eura / 52,75 kn od 28.12.2011. do isplate
- na iznos od 6,50 eura / 48,94 kn od 24.1.2012. do isplate
- na iznos od 5,98 eura / 45,07 kn od 7.2.2012. do isplate
- na iznos od 5,47 eura / 41,21 kn od 19.3.2012. do isplate
- na iznos od 4,94 eura / 37,25 kn od 7.4.2012. do isplate
- na iznos od 4,42 eura / 33,29 kn od 20.5.2012. do isplate
- na iznos od 3,88 eura / 29,24 kn od 11.6.2012. do isplate
- na iznos od 3,35 eura / 25,23 kn od 19.7.2012. do isplate
- na iznos od 2,80 eura / 21,13 kn od 13.8.2012. do isplate
- na iznos od 2,25 eura / 16,98 kn od 12.9.2012. do isplate
- na iznos od 1,70 eura / 12,83 kn od 14.10.2012. do isplate
- na iznos od 1,14 eura / 8,59 kn od 18.11.2012. do isplate
- na iznos od 0,57 eura / 4,29 kn od 5.12.2012. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 2.577,75 eura / 19.442,06 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 12,85 eura / 96,84 kn od 19.1.2009. do isplate
- na iznos od 12,90 eura / 97,21 kn od 14.2.2009. do isplate
- na iznos od 5,12 eura / 38,61 kn od 18.3.2009. do isplate
- na iznos od 5,41 eura / 40,79 kn od 20.4.2009. do isplate
- na iznos od 9,02 eura / 67,99 kn od 18.5.2009. do isplate
- na iznos od 2,67 eura / 20,14 kn od 15.6.2009. do isplate
- na iznos od 5,36 eura / 40,38 kn od 13.7.2009. do isplate
- na iznos od 0,36 eura / 2,68 kn od 12.8.2009. do isplate
- na iznos od 0,70 eura / 5,28 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 0,70 eura / 5,28 kn od 13.10.2009. do isplate
- na iznos od 2,61 eura / 19,70 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 2,61 eura / 19,70 kn od 14.12.2009. do isplate
- na iznos od 9,53 eura / 71,83 kn od 11.1.2010. do isplate
- na iznos od 14,67 eura / 110,56 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 14,67 eura / 110,56 kn od 16.3.2010. do isplate
- na iznos od 18,49 eura / 139,28 kn od 14.4.2010. do isplate
- na iznos od 28,78 eura / 216,86 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 28,78 eura / 216,86 kn od 14.6.2010. do isplate
- na iznos od 35,17 eura / 264,99 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 35,17 eura / 264,99 kn od 3.8.2010. do isplate
- na iznos od 45,04 eura / 339,36 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 45,04 eura / 339,36 kn od 11.10.2010. do isplate
- na iznos od 47,36 eura / 356,84 kn od 11.11.2010. do isplate
- na iznos od 71,36 eura / 537,64 kn od 27.12.2010. do isplate
- na iznos od 65,25 eura / 491,60 kn od 18.1.2011. do isplate
- na iznos od 57,70 eura / 434,77 kn od 16.2.2011. do isplate
- na iznos od 61,65 eura / 464,51 kn od 28.3.2011. do isplate
- na iznos od 60,67 eura / 457,14 kn od 18.4.2011. do isplate
- na iznos od 74,50 eura / 561,30 kn od 19.5.2011. do isplate
- na iznos od 88,50 eura / 666,83 kn od 20.6.2011. do isplate
- na iznos od 107,51 eura / 810,02 kn od 20.7.2011. do isplate
- na iznos od 95,62 eura / 720,45 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 95,62 eura / 720,45 kn od 15.9.2011. do isplate
- na iznos od 83,35 eura / 628,02 kn od 21.10.2011. do isplate
- na iznos od 82,80 eura / 623,86 kn od 16.11.2011. do isplate
- na iznos od 91,16 eura / 686,84 kn od 28.12.2011. do isplate
- na iznos od 98,41 eura / 741,45 kn od 24.1.2012. do isplate
- na iznos od 99,41 eura / 749,04 kn od 7.2.2012. do isplate
- na iznos od 96,41 eura / 726,40 kn od 19.3.2012. do isplate
- na iznos od 95,91 eura / 722,62 kn od 7.4.2012. do isplate
- na iznos od 100,24 eura / 755,28 kn od 20.5.2012. do isplate
- na iznos od 100 eura / 753,45 kn od 11.6.2012. do isplate
- na iznos od 95,91 eura / 722,61 kn od 19.7.2012. do isplate
- na iznos od 96,41 eura / 726,41 kn od 13.8.2012. do isplate
- na iznos od 90,88 eura / 684,74 kn od 12.9.2012. do isplate
- na iznos od 95,31 eura / 718,08 kn od 14.10.2012. do isplate
- na iznos od 98,17 eura / 739,66 kn od 18.11.2012. do isplate
- na iznos od 94,60 eura / 712,80 kn od 5.12.2012. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015.god., te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 313,63 eura / 2.363,01 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9. studenog 2005. do isplate, po kamatnoj stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po kamatnoj stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te od 01.08.2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 3.335,15 eura / 25.128,62 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se u iznosu od 76,87 eura / 579,17 kuna zahtjev odbija kao neosnovan.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da županijski sud uvaži žalbu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, kao i troškova žalbenog postupka u iznosu od 459,31 eura.
2.1. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dao jasne razloge zbog kojih je našao da bi sporne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni valutne klauzule CHF bile ništetne, osim što se u presudi bez preispitivanja pozvao na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, te da uopće nije utvrdio da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na ovaj konkretni slučaj, kao i da pogrešno interpretira pojam „prosječnog potrošača“. Zbog navedenih razloga tuženik smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.2. Tuženik, također, osporava i nalaz i mišljenje vještaka navodeći da stranke prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu ugovorile fiksni tečaj, odnosno da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati početno ugovorena kamatna stopa, i to iz razloga što je volja ugovornih stranaka bila da se ugovori promjenjiva kamatna stopa, zatim da je vještak trebao uzeti u obzir i razdoblja kada je vrijednost bila manja od početno utvrđenog tečaja i početno ugovorene kamatne stope, i to neovisno o tome da li su ti iznosi istaknuti u vidu protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, kao i da je pogrešno postavljen zadatak vještaku na način da je konkretni tužitelj (potrošač) doveden u povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u EUR ili HRK, te da je tim postupanjem, umjesto uspostave ravnoteže u ugovornom odnosu, stvorena neravnoteža na štetu tuženika.
2.3. Osim navedenog tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, odnosno da nije primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama, obzirom da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti postupao u skladu s odredbama navedenih zakona koje su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, te da do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije bio u obvezi u postojećim ugovorima o kreditima definirati parametre promjenjivosti nego da je samo imao obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta odnosno tužiteljicu, a što je tuženik nesporno učinio.
2.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da prvostupanjski sud u odnosu na spornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva uopće nije utvrdio da li su ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača, odnosno da nije utvrdio da li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo i da li je ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je u odnosu na zahtjev za isplatu s tog osnova svakako nastupila zastara potraživanja iz razloga što je naknada obračunata 9. studenog 2005., kao i da je pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare jer je propustio utvrditi da je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje isplatu uslijed promjena kamatnih stopa koje su se događale za vrijeme otplate kredita zastario obzirom da zastarni rok od pet godina, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a što je u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi dana 14. lipnja 2014., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. kolovoza 2021.
2.5. Tuženik zaključno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio zatezne kamate od dospjelosti svakog pojedinačnog obroka pa do isplate iz razloga što uopće nije ocjenjivao da li je tuženik bio pošteni stjecatelj ili nije, te da zatezne kamate prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu: ZOO) i sudskoj praksi mogu teći tek od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost ugovora , a da bi najranije bilo osnovano dosuditi zatezne kamate od 14. lipnja 2018., dok odluku o troškovima postupka osporava iz razloga što je zbog pogrešne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati. Drugostupanjski sud, također, nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelovima u kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te zahtjev za isplatom iznosa od 892,08 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 2.577,75 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i iznosa od 313,63 eura s osnova ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:
- da je tužiteljica sa tuženikom dana 9. studenog 2005. zaključila Ugovor o kreditu broj 9010824655 kojim joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 32.953,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, u mjesečnim anuitetima prema tuženikovom planu otplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja;
- da je ugovorena promjenjiva redovna kamata od 5,50% godišnje u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, te da se kamatna stopa promijenila 1. kolovoza 2007. na 6,50%, a 1. veljače 2008. na 7,45%;
- da je u članku 12. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita;
- da je kredit otplaćen u cijelosti.
8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, kao i odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te da li tužiteljica s tih osnova ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa i u kojim iznosima, zatim od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja. Također je sporno da li se na ovaj spor može direktno primijeniti intervencijski efekt presuda Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., odnosno presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
9. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.) tako da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu članka 502.c ZPP-a, i to unatoč tome što je predmetni kredit u cijelosti isplaćen. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.
9.1. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao je u vidu zaključke Ustavnog suda iznesene u navedenom predmetu, te je izveo sve dokaze predložene po tuženiku za koje je u smislu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa je tako saslušao i tužiteljicu, s tim da je tuženik predložio saslušanje svjedokinje DK, ali je od njezinog saslušanja tijekom postupka odustao, i to podneskom od 6. studenog 2023. (list 383).
10.1. Cijeneći iskaz tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da joj je kredit bio potreban za kupnju automobila i da je htjela podići kredit u kunama, te da se iz tog razloga obratila tuženiku jer je bila njihov klijent, ali da su joj njegovi zaposlenici rekli da građanima ne nude kredite za kupnju automobila u kunama nego u valuti CHF, da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da joj je zaposlenica rekla rekla da ugovor može pročitati, da joj je tom prilikom pojasnila da je valuta CHF stabilna, a da joj je promjena kamate predočena bez detalja osim onoga što je pisalo u tekstu Ugovora, kao i da se nije razgovaralo o uvjetima pod kojima se tečaj može mijenjati, niti o rizicima koje nosi valuta CHF, te da joj je rečeno će za iznos naknade koju banka naplaćuje biti uvećan iznos kredita koji joj je odobren za kupnju automobila.
11. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba koje se odnose na mogućost promjene kamatne stope i rizičnost valute CHF, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 5,50%, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, dakle da tuženik nije dokazao suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.
11.1. Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne i odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva prije svega iz razloga što iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika i da se o tim odredbama nije pregovaralo, kao i da navedena odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje. Osim navedenog iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita, pa je pravilno zaključeno da je navedena odredba prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista ništetna. Također je pravilno zaključeno da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I., II. i III. izreke potvrditi.
12. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo PKD prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da razlika preplaćene kamate, odnosno po mjesecima pozitivna preplata između stvarno naplaćene kamate po kreditu u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužiteljica trebala plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu iznosi ukupno 892,08 eura (6.721,44 kn), a da razlika preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima pozitivna preplata koja je nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju, iznosi ukupno 2.577,75 eura (19.442,06 kn), dakle samo pozitivni iznosi. Nadalje je iz poslovne dokumentacije utvrđeno da je tužiteljica 10. studenog 2005. izvršila uplatu iznosa od 313,63 eura (2.363,01 kn) na ime jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
13. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa.
14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle da zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.
15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika u odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi naknadu za obradu kredita budući da prema navedenom objedinjenom stavu Vrhovnog suda RH zastara s te osnove počinje teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita, a obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica platila tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva dana 9. studenog 2005. u iznosu od 313,63 eura (2.363,01 kn), valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki VI. potvrditi.
15.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika u odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli budući zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. kolovoza 2021., podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina. Imajući u vidu da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da preplata s osnova ništetnosti valutne klauzule iznosi 2.577,75 eura (19.442,06 kn), valjalo je žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki V. potvrditi.
16. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da nije nastupila zastara potraživanja s osnova ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu budući je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći od dana kad je spor pravomoćno okončan, a to je u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. kolovoza 2021., podnesena je po proteku zastarnog roka od 5 godina, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u točki IV. izreke preinačiti i odbiti tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražila isplatu iznosa od 892,08 eura (6.721,44 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, te odlučiti kao u točki II. izreke.
17. Iako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu i djelomično odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, tužiteljica i nadalje ima pravo na cjelokupne troškove postupka budući je i nakon preinačenja presude uspjela u cijelosti sa deklaratornim tužbenim zahtjevima, a djelomično sa restitucijskim zahtjevima, i to u omjeru od 76%, te da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužiteljici kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a odluku o troškovima sadržanu u točki VII. izreke pobijane presude potvrditi.
18. Imajući u vidu da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 24%, te da sukladno Tbr. 10. toč.1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) ima pravo na troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 312,50 eura, što sa zatraženom pristojbom na žalbu u iznosu od 84,31 eura, iznosi ukupno 396,81 eura, ovaj sud je tuženiku dosudio troškove žalbenog postupka u iznosu od 95,23 eura (24% od 396,81 eura), dok ga je odbio s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.
19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branimir Miljević
