Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-50/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari tužiteljice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja o naknadi troškova parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-4577/2018-44 od 28. siječnja 2025., dana 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o naknadi troškova parničnog postupka sadržano u stavku II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-4577/2018-44 od 28. siječnja 2025.

II. U nepobijanom stavku I. izreke presude, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB-52634238587 da tužitelju EO, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 12,97 eur zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 6,60 eur od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 6,37 eur od 16. kolovoza 2013. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB-52634238587 da tužitelju EO, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 290,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 99,55 eur odbija kao neosnovan.“

2. Protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka sadržane u stavku II. izreke pobijane presude, koja se smatra rješenjem, žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova te dosudi tuženici parnične troškove uvećano za troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje o naknadi parničnog troška potvrdi.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbi stranaka, dok tuženica žalbom pobija samo odluku o naknadi parničnog troška pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude.

6. Ispitujući pobijanu odluku o naknadi troškova parničnog postupka u okviru istaknutih žalbenih razloga – čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, a pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u vezi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. st. 1. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7.1. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u svezi s čl. 155. ZPP. Trošak je odmjeren na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Trošak tužiteljice sastoji se od jednokratne naknade u iznosu od 100,00 EUR za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr 7/8 i Tbr. 54). Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr.46), što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR, ukupno iznosi 290,90 EUR, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 99,55 EUR odbijen kao neosnovan. Naime, sud tužiteljici nije priznao trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu budući ga nije sama snosila u cijelosti, već je trošak financijskog vještačenja dijelila sa tuženicom. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) po stopi određenoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), tekućom od dana presuđenja do isplate.

7.2. Vezano za navode tuženice da joj tužiteljica treba naknaditi troškove postupka budući je vođenje ovog parničnog postupka bilo nepotrebno jer je i u zahtjevu za mirnim rješenjem spora, kao i u odgovoru na tužbu tužiteljici predložila sklapanje nagodbe, prvostupanjski sud ukazuje da je tuženica tužiteljici samo predložila sklapanje nagodbe s time da ni u mirnom postupku, a ni tijekom ovog parničnog postupka nije izvršila isplatu nespornog iznosa te se po mišljenju toga suda ne može smatrati da je tužiteljica neosnovano podnijela tužbu slijedom čega joj i pripada pravo na naknadu troškova postupka.

8. Tuženica u žalbi osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava ukazuje da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava te s obzirom na stanje u spisu, trebao primjenom odredbe čl. 156. ZPP zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti u cijelosti, odnosno, tuženici dosuditi pripadajući parnični trošak.

9. U vezi toga ističe da je prema čl. 156. st. 1. i 2. ZPP, stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom, odnosno sud mora odlučiti da punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove po osnovi krivnje. Naime, ističe da je svrha podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i vođenja postupka iz članka 186.a ZPP da se spor koji stranka ima s tuženicom pokuša riješiti mirnim putem i da se izbjegne nepotrebno vođenje parničnog postupka. U konkretnom slučaju, tuženica navodi da je tužiteljici ponudila sklapanje nagodbe za iznos od 97,71 kn / 12,97 EUR, a da tužiteljica takav nagodbeni prijedlog nije prihvatila, dapače na isti se nije ni očitovala, već je pokrenula parnični postupak u kojem je utvrđeno da njena tražbina iznosi 12,97 EUR bruto, dakle da je njena tražbina identična iznosu za koji je tuženica ponudila da se sklopi nagodba u mirnom postupku. Smatra da je takvim postupanjem tužiteljica nakon provedenog parničnog postupka ishodila ovršnu ispravu (presudu) koju je mogla ishoditi bez vođenja parničnog postupka. Zaključno ističe da je pogrešno sud prvog stupnja ocijenio da je tužena dala povoda za tužbu jer je troškove sudskog postupka skrivila upravo tužiteljica te da stoga u skladu s odredbom čl. 156. st. 1. ZPP, neovisno o ishodu spora, nema osnove potraživati troškove parničnog postupka

10. Žalbeni navodi tuženice o primjeni odredbe čl. 156. ZPP za odlučivanje o naknadi parničnog troška u konkretnom slučaju nisu osnovani.

11. Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

12. S obzirom na stanje u spisu, pretpostavke iz citirane odredbe čl. 156 ZPP u konkretnom slučaju nisu ostvarene, jer, suprotno navodima tuženice, tuženica je dala povod za tužbu, a isto tako, tuženica tijekom cijelog postupka, nije, pa niti djelomično priznala tužbeni zahtjev niti isplatila nesporni iznos.

13. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tuženica u odgovoru na zahtjev tužiteljice za mirno rješenja spora (list 7.) jedino navela da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila 2 prekovremena sata, ali nije navela u kojoj visini smatra osnovanim potraživanje tužiteljice niti je tužiteljici, iako je predložila sklapanje izvansudske nagodbe ponudila određeni novčani iznos.

14. Nadalje u odgovoru na tužbu (list 9. -10.) tuženica je jedino navela da je tužiteljica ostvarila 2 sata prekovremenog sata te da joj pripada naknada u iznosu od 97,71 kn, međutim prema stanju u spisu, tuženica niti u odgovoru na tužbu kao i u daljnjem tijeku postupka nije izričito navela da barem u tom iznosu priznaje tužbeni zahtjev, niti je navedeni nesporni iznos isplatila.

15. Tijekom postupka tužiteljica je radi dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva predložila provođenje knjigovodstvenog vještačenja, te tuženica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, u kojem je naveo da bi razlika plaće na koju bi tužiteljica imala pravo bila 97,71 kn, koji iznos je sud dosudio tužiteljici, a koji tuženica sada žalbom ne pobija.

16. Međutim, nakon što je tuženici dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, tuženica niti tada nije priznala tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 97,71 kn, niti je taj iznos kao nesporan isplatila.

17. U takvim okolnostima u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu ne dolazi odredba čl. 156. st. 1. ZPP, jer se ne radi o troškovima koje je tužiteljica uzrokovala tuženici svojom krivnjom.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odluku o naknadi parničnog troška utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

19. Prvostupanjska presuda u stavku I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

20. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom.

U Varaždinu 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić