Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4374/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić - Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PU, zbog prekršaja, iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 47/89, 55/89, „Službeni list SFRJ“, broj 83/89, „Narodne novine“, broj: 47/90, 55/91, 29/94, 114/22 i 47/23), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 15. travnja 2025., poslovni broj: Pp-427/2025, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku PU za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, s time da će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen i zadržan po policijskim službenicima od 15. travnja 2025. u 12,05 sati do 15. travnja 2025. u 13,00 sati kao 1 dan zatvora tako da ima za izdržati još 29 (dvadesetdevet) dana zatvora, te se preinačuje prvostupanjska presuda tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo od okrivljenika PU marke „Volkswagen Golf“, broja šasije: [broj šasije], bez reg. pločica sa pripadajućim ključem od navedenog vozila prema Potvrdi o privremenom oduzimanju od PGP Vrgorac, broj: 01471361 od 14. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz, članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 238. stavka 7. cit. Zakona, članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana s time da će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen i zadržan po policijskim službenicima od 15. travnja 2025. u 12,05 sati do 15. travnja 2025. u 13,00 sati kao 1 dan zatvora tako da ima za izdržati još 59 dana zatvora, te je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od 59 dana neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Za prekršaje iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljeniku je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.390,00 eura s time da mu je za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrđena novčana kazna primjenom članka 37. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
3. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, odlučeno je da se okrivljeniku ima vratiti privremeno oduzeto vozilo marke „Volkswagen Golf“, broja šasije: [broj šasije], bez reg. pločica sa pripadajućim ključem od navedenog vozila Potvrdi o privremenom oduzimanju od PGP Vrgorac, broj: 01471361 od 14. travnja 2025.
4. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
5. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o oduzimanju predmeta.
6. U žalbi tužitelj navodi da smatra da su ispunjeni svi uvjeti za oduzimanjem vozila od vlasnika vozila s obzirom da okrivljenik ustrajava u činjenju prometnih prekršaja te da je upravo on isključivi korisnik vozila, a iz evidencije registriranih vozila, priloženih uz žalbu, vidljivo je da je okrivljenikova supruga vlasnica više vozila kojima u pravilu upravlja okrivljenik te ne smatra odlučnom činjenicom da okrivljenik nije formalni vlasnik predmetnog vozila. Također napominje da je protiv vlasnice ČU PGP Vrgorac već pokrenula jedan prekršajni postupak zbog davanja vozila na upravljanje osobi koja nema pravo upravljati vozilom. Smatra da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 76a. Prekršajnog zakona jer je okrivljenik više puta pravomoćno kažnjen zbog teških prometnih prekršaja te postoji opravdana bojazan da će i u buduće koristiti vozilo za počinjenje prekršaja, a o čemu u prilog govori činjenica da se protiv okrivljenika vodi više postupaka koji nisu pravomoćno dovršeni. Smatra da izricanje uvjetne osude prema okrivljeniku nije opravdano s obzirom da ranije izrečene sankcije nisu djelovale na okrivljenika, te stoga smatra da se pobijana presuda treba preinači da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u maksimalnom trajanju, kao i da se oduzme vozilo upotrijebljeno za počinjenje prekršaja.
7. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati.
8. Žalba tužitelja je osnovana.
9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
10. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao inkriminirane prilike te je, između ostaloga, počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 238. stavka 7. cit. Zakona, članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, nije odlučna za odluku o oduzimanju vozila.
11. Nadalje, iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika i utvrdio sve odlučne činjenice, podcijenio je njihov značaj, budući da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te i za prekršaj iz članka 286. stavka 13. cit. Zakona, te mu je osim novčane kazne izrečena i kazna zatvora u trajanju od 15 dana, uvjetno na 6 mjeseci, dakle da pokazuje naročitu upornost u činjenju najtežih prekršaja.
12. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već u dva navrata kažnjavan za navedene prekršaje, od kojih jedanput i uvjetno kaznom zatvora u trajanju od 15 dana, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona.
13. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.
14. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojeg do sada izricane sve propisane vrste sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.
15. Isto tako treba imati u vidu odredbu članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je izričito propisano da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.
16. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.
17. Osnovano ističe žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne okrivljeniku nije pravilno cijeno njegovo ranije ponašanje, kao i ponašanje nakon počinjenja djela. Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao otegotnu okolnost raniju kažnjavanost okrivljenika, za neke od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa u cestama (članak 286. stavak 12. i članka 286. stavak 13. cit. Zakona) kao i kažnjavanost za druge prekršaje iz oblasti prometa i osiguranja vozila u prometu, pri takvom utvrđenju glede ranijeg ponašanja okrivljenika u prometu, nisu ostvareni uvjeti za primjenu mjere upozorenja - uvjetne osude, kako to ističe i žalitelj. Budući da se ranijim kažnjavanjem okrivljenika novčanim kaznama kao i kaznom zatvora u trajanju od 15 dana, uvjetno na 6 mjeseci, očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, da je postupao s izravnom namjerom, te da i dalje pokazuje ustrajnost u njihovu činjenju, to je ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne, pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za prekršaj iz članka 282. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), težinu djela i opasnost sudjelovanja u prometu za druge sudionike u prometu, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, kao u izreci ove presude. Naime, ovaj Sud je mišljenja da će se izricanjem strože vrste kazne postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.
18. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, ali ne u trajanju od 60 dana kako je to predložio u optužnom prijedlogu i žalbi, smatrajući da će se i ovako izrečenom kaznom zatvora, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.
19. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Marcele Soljačić - Prester, v. r.
Nediljko Boban, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.