Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-327/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG (nominativ: DG) iz [adresa] u [adresa], 404-155 Ontario Street North Milton, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petroneli Radman, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1347/2023-10 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1347/2023-10 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju 31.922,60 EUR sa zateznim kamatama od 8. veljače 2023. do isplate (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove postupka od 2.928,18 EUR sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da je pravična novčana naknada koja je dosuđena tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu previsoka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije „preko primjerenog iznosa“, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti kao neosnovanu tvrdeći da su žalbeni navodi kojima se pobija dosuđena visina odštete paušalni te da ta visina ne pogoduje tužitelju u smislu poboljšanja njegova materijalnog stanja, posebno imajući na umu inflatorna kretanja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju i postupku koji je prethodio nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog neosnovanog uhićenja i boravka u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru u trajanju od ukupno 458 dana neprekidno, iako je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na štetu šesnaestogodišnje žrtve.

8. Na temelju nesporne činjenice da je tužitelj bio neosnovano uhićen i lišen slobode u trajanju od 458 dana te na temelju okolnosti slučaja koje su utvrđene saslušanjem tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., dalje: ZKP) i članka 498. stavka 1. točke 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - službeni pročišćeni tekst, 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., dalje: ZKP/1997) u vezi s člankom 573. stavkom 1. točkom 3. ZKP-a i člankom 1100. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), kada je tužitelju zbog povrede prava na slobodu dosudio pravičnu novčanu naknadu od 31.922,60 EUR.

8.1. Imajući na umu da za visinu naknade štete zbog povrede slobode ne postoje orijentacijski kriteriji, bespredmetno je pozivanje tuženice na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete zbog straha, fizičkih bolova te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, smrti bliske osobe i naruženja.

9. S obzirom na to da je povreda tužiteljeva temeljnog ljudskog prava na slobodu trajala 458 dana, neosnovano tužena u žalbi prigovara da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nije vodio računa o težini povrede i okolnostima slučaja. Imajući na umu trajanje povrede i vrijednost zaštićenog dobra (sloboda), dosuđena odšteta i prema pravnom shvaćanju ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu (satisfakciju) za pretrpljenu neimovinsku štetu i, suprotno žalbenim navodima, ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zbog toga se žalbeni navodi kojima se tvrdi da je cilj dosuđene odštete nije satisfakcija za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede slobode, nego poboljšanje tužiteljevog materijalnog stanja, ne mogu prihvatiti. Iako predlaže djelomično preinačiti presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije „preko primjerenog iznosa“, tuženica ne navodi o kojem je iznosu riječ niti tvrdi koje je okolnosti slučaja ili vrijednost povrijeđenog dobra prvostupanjski sud precijenio.

10. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih tužena dosuđenu naknadu troškova postupka „smatra neosnovanom“. U donošenju odluke o troškovima postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

12. Troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu tih troškova.

13. Prvostupanjski će sud razmotriti primjenu članka 342. ZPP-a radi ispravljanja očite omaške u pisanju OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja u uvodu i izreci prvostupanjske presude.

U Varaždinu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer