Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-480/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), AM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i mlljt. KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici MMJ, svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika NM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima RM, Ivanu Fabijanoviću i Ognjenu Dabeliću, odvjetnicima iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj P-884/2019 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-884/2019 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tužitelji su na osnovu instituta dosjelosti utvrđeni suvlasnicima dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u skici geodetskog vještaka Marka Vukše od 4. studenog 2016. i dopune bez datuma omeđen slovima C-D-E-F-G-H-I-J-C u površini od 31 m2, slovima C-D-E-F-G-U-T-C površine 7m2, slovima G-V-R-S-U-G površine 6m2 i slovima C-D-E-F-G-V-R-S-U-T-C površine 13 m2 pa su ovlašteni temeljem presude i prijavnog lista kojim će se od opisanih dijelova čkbr. [katastarska čestica] formirati nova zemljišnoknjižna čestica sa 57 m2, zatražiti uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika uz uknjižbu prava suvlasništva u korist tužitelja MM u 2/4 dijela, MMJ u ¼ dijela i mlljt. KM u ¼ dijela (toč.1.izreke). Toč.2. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 3.571,21 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Pravovremenom žalbom opisanu presudu pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) – i kako navodi – "zbog odluke o troškovima postupka", s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Polazeći od činjenica koje su između parničnih strana nesporne – da su parnične stranke vlasnici susjednih nekretnina i to tužitelji suvlasnici čkbr. [katastarska čestica], a tuženik susjedne čkbr. [katastarska čestica], da je tuženik NM kupio svoju nekretninu 1997. od nasljednika pok. PM a koji je istu kupio 1970-ih od DM (oca tuženika), da je u parnici po tužbi NM podnesene 2. listopada 2008. protiv tuženih UM i sada pok. CM (pravnog prednika tužiteljica) pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda broj P-208/08 od 7. travnja 2010. odbijen tužbeni zahtjev radi predaje u posjed istovjetnog prijepora kao predmetnog - prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje činjeničnog osnova tužbe da su tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo utuženih dijelova čkbr. [katastarska čestica] pa je po analizi utvrđenja geodetskog vještaka Marka Vukše, neposrednog opažanja sa provedenog uviđaja na licu mjesta, uvida u spis P-208/08 i dijela spisa K- 433/15, saslušanja svjedoka te tužiteljice AMJ i tuženika utvrdio da su tužitelji odnosno njihovi prednici u nesmetanom i poštenom posjedu prijepora više od 20 godina unatrag od 1998. kada je tuženik podnio protiv njih (odnosno tužitelja MM i sada pok. CM) u predmetu istog prvostupanjskog suda broj P-208/08 tužbu radi predaje mu u posjed prijepora.
5.1. Zauzeto stajalište prvostupanjski sud obrazlaže jasnim iskazom svjedokinje ĐM (kćeri PM) prodavateljice iz ugovora sklopljenog sa tuženikom 1997. koja je iskazala i o sadržaju ugovora od 1967. kada je njezin otac kupio između ostalog i čkbr. [katastarska čestica] od DM navodeći da je otac bio u dobrim odnosima sa susjedom TM i da je postojao zid u vidu podzida od naslaganog kamenja do kojeg se smatralo da se proteže nekretnina njezinog oca, dok se od podzida protezala susjedna nekretnina u vlasništvu TM (oca tužitelja ZM), a da su i svjedoci OM i JM iskazali o razgraničenju postojećeg još u 70-im godinama između nekretnina sada pok. HM (Radivoja) Milojevića i pok. GM ukazujući da je upravo suhozid bio razgraničenje te da su se držali tog razgraničenja pa kako su prednici tužitelja na mjestu nekadašnjeg suhozida sazidali betonski zid (kojeg je u veljači 2015. srušio tuženikov zet VM uklonivši i dvije stepenice i izvadivši stablo masline) i da je upravo takva nepromjenjivost razgraničenja ukazivala da svatko zna što je čije između nekadašnjih susjeda HM i prednika tužitelja. Navedeno da potvrđuju i u spis priložene fotografije, a i svjedoci BM, IM i SM koji su iskazivali o jasnom razgraničenju između nekretnina PM i TM u vidu zida, a što da upućuje da su tužitelji s prednicima bili nesmetani i pošteni posjednici te da nije bilo spora između nekadašnjih susjeda PM i GM.
5.2. Na osnovu prednje iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je predmet spora za života sada pok. PM i pok. TM bio ograđen suhozidom, a kasnije nadzidan betonom i to sve unutar nekretnine pok. GM kojeg su tužitelji sljednici koji su slijedom toga dosjelošću stekli pravo vlasništva sukladno čl. 159. "Zakona o zemljišnim knjigama" jer su do 1998. bili nesmetani pošteni posjednici unatrag 20 godina zajedno sa svojim prednicima TM (a tužitelji pod 2 i 3. sa prednikom CM).
6. Obrazlažući žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik smatra da je presuda nerazumljiva jer se njezina izreka u cijelosti zasniva na skici mjerničkog vještaka koja je sastavni dio presude, bez da takva skica uistinu čini dio presude, radi čega se presuda ne može ispitati.
6.1. No razmatrajući pobijanu presudu u smislu iznesenog žalbenog obrazloženja ovaj sud isti ne nalazi osnovanim, a niti razumljivim. Izreka presude odražava sadržaj skice navedenog mjerničkog vještaka kako se u samoj izreci i navodi. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ostvarenim niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nastavno je žalba u cijelosti svedena na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica - tvrdnjom da svjedoci koji iskazuju po sjećanju, a ne navode niti opisuju gdje je bila međa između nekretnina, ne sjećaju se dogovora oko međe, nisu bili prisutni prilikom takvog dogovora već su čuli od drugih i sl. nisu podoban dokaz zbog čega da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir ortofoto snimku koja prileži spisu i koja datira iz 1983. a koja prikazuje stanje drugačije od onog što iskazuju svjedoci. Smatra i da ortofoto snimka potvrđuje da su tužitelji u posjed prijepora ušli samovoljno 90-ih godina kada prednici tuženika nisu bili prisutni zbog Domovinskog rata, a koja okolnost im odriče kvalitetu poštenja posjeda te ga kvalificira neistinitim odnosno vicioznim, a uz to da do 1998. nije proteklo potrebno vrijeme za dosjelost. U odnosu na svjedokinju ĐM žalitelj navodi da upravo iz njezinog iskaza i pisane izjave proizlazi da nije postojao dogovor oko međe na način da se predniku tužitelja ustupi dio nekretnine.
7.1. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a valja navesti da se način na koji tuženik bez ikakvih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može prihvatiti pravilnim, jer se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Pri tom tuženik gubi iz vida da su saslušani svjedoci suglasno iskazivali o zidu kao jasnom razgraničenju između nekretnina pok. PM (prednika tuženika) i nekretnine pok. GM (prednika tužitelja) o čemu uostalom i iskazuje svjedokinja ĐM, a i da je tuženikov zet VM dana 26. veljače 2015. srušio predmetni pregradni zid, uklonio dvije stepenice i izvadio maslinu. U odnosu na ortofoto snimku valja primijetiti da je ista potpuno nepodobna kao dokazno sredstvo, a što je potvrdio i sam mjernički vještak navodeći da se iz predmetne ortofoto snimke iz 1983. ne može utvrditi što je postojalo na licu mjesta.
8. No pazeći po službenoj dužnost na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je institut dosjelosti prosuđivao pozivom na odredbu čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst) obzirom da vrijeme početka dosjedanja u konkretnom slučaju (1977.g.) sukladno odredbi čl. 338.stav.2. ZV-a upućuje na primjenu pravila koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa u konkretnom slučaju valja poći od odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO – "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. Pri tom valja reći da i ZV i ZOVO za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću propisuju iste pretpostavke odnosno nesmetano posjedovanje kroz 20 godina ukoliko je posjednik barem pošten. Kako je utvrđeno da su tužitelji, a prije njih i njihovi pravni prednici samostalni i neosporavani korisnici i posjednici predmetnih nekretnina najkasnije od 1977. (kada su prednici tužitelja započeli izgradnju kuće) to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da su stekli pravo vlasništva utuženog dijela nekretnine te da su ovlašteni temeljem pobijane presude ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva na istoj uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.
9. Obzirom da žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da je odluka o troškovima postupka zasnovana na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a, te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.
U Varaždinu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
