Poslovni broj: Us I-3481/2023-35

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici ŠČ, Vedran Gjenero i Nikola Jakšić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jakšić, Gjenero i partneri j.t.d., Dubrovnik, Iva Vojnovića 25, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa opunomoćenik ŽČ, dipl. pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi teške povrede službene dužnosti, u postupku povodom prijedloga tužitelja za obnovu spora, nakon javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se obnova spora koji se kod ovoga Suda vodio pod poslovnim brojem UsI-1816/21 te se izvan snage stavlja presuda poslovni broj: 14 UsI-1816/21- 12 od dana 25. veljače 2022.

II Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll-114-04/21-02/10, URBROJ: 511-01-158-21-6 od dana 1. ožujka 2021. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Presudom ovoga Suda poslovni broj: 14 UsI-1816/21-12 od dana 25. veljače 2022., u predmetu IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 radi teške povrede službene dužnosti, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/ll- 114-04/21-02/10, URBROJ: 511-01-158-21-6 od dana 1. ožujka 2021. i točka 2. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split KLASA: UP/l-114-04/20-02/296, URBROJ: 511-01-158-20-21 od dana 4. prosinca 2020., a kojim je pod točkom 1. odbijena je žalba HČ, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Splitu, KLASA: UP/l-114-04/20-2/296, URBROJ: 511-01-158-20-21 od dana 4. prosinca 2020. kao neosnovana. Pod točkom 2. je određeno da se djelomično usvaja žalba načelnika PU dubrovačko- neretvanske, te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, broj: Klasa: UP/l-114-04/20-2/296, Urbroj: 511-01-158-20-21. od dana 4. prosinca 2020. u odnosu na točku 3. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 3. određeno je da policijski službenik CČ, ovdje tužitelj, od oca C i majke Š, rođene Ž, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju stručni specijalist kriminalistike, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za maloljetničku delikvenciju PP Dubrovnik, u zvanju glavni policijski savjetnik, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen u MUP-u RH od 1992. godine, za 2017., 2018. i 2019. godinu ocijenjen ocjenom „dobar", po osobnom kazivanju prosječnih imovinskih prilika, ne obavlja nikakvu funkciju u policijskim sindikatima, u ovom postupku udaljen iz službe dana 13. ožujka 2020., disciplinski nekažnjavan da je u dijelu činjeničnog opisa 2. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka odgovoran da je dana 08/09 ožujka 2020. godine, tijekom večere s građaninom ĐČ i policijskim službenikom GČ na javnom mjestu, u restoranu „Sorgo“ u [adresa], doveo sebe u vidno alkoholizirano stanje uslijed čega mu je u jednom trenutku pozlilo, te je navedenom prilikom na neprimjeren način ispred građanina komentirao razne osobe iz policije i rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske među kojima i TČ govoreći kako su neki u redu, neki su odrađeni ili su na listi za odstrel, te je rukovoditelje PU dubrovačko-neretvanske nazivao amaterima čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, te mu je na temelju članka 110. stavak 2. točka 1. istog Zakona izričena disciplinska kazna i to novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%). U odnosu na dio činjeničnog opisa ,,u više navrata govorio kako mu TČ radi zlo, kako će riješiti TČ kada dođe na vlast u 9. mjesecu“ policijski službenik CČ određeno je da isti nije odgovoran. Pod točkom 4., u odnosu na preostali dio pobijanog rješenja, potvrđena je odluka u odnosu na točku 1. izreke pobijanog rješenja kojom je utvrđeno da CČ, ovdje tužitelj, nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa 1. točke zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, kao i odluka o odgovornosti i izrečena disciplinska kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od dva mjeseca (2x10%) izrečena za težu povredu službene dužnosti iz točke 2. izreke pobijanog rješenja. Pod točkom 5. izreke određeno je da temeljem članka 110. stavak 7. Zakona o policiji i članka 18. stavak 1. alineje 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, policijskom službeniku HČ, ovdje tužitelju, izrečena je jedinstvena kazna - novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od tri mjeseca (3x10%).

2. Tužitelj je pravodobno ovome Sudu podnio prijedlog za obnovu spora, okončanog navedenom pravomoćnom presudom, u kojem je, u bitnom, naveo da je dana 24. studenog 2023. opunomoćeniku tužitelja uručena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: Usž-4194/22-2 od dana 20. rujna 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu broj: 10 Uslrs-163/20 od dana 27. svibnja 2022., te je suđeno: 1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja. Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114- 04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020., 2. Žalba se odbija., 3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od primitka presude tužitelju naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 993,21 eur/7.031,25 kuna. Dakle, da je tužitelj u cijelosti uspio u tom sporu, da je poništeno rješenje tuženika od dana 22. rujna 2020. te je odbijena tuženikova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od dana 21. svibnja 2020. kojim je tužitelj u cijelosti oslobođen za navodne povrede službene dužnosti te nije bilo osnova za nastavak tog disciplinskog postupka, već je rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda postalo pravomoćno. Budući da se presuda u predmetu u kojem se traži obnova spora temeljila na ponovljenom disciplinskom postupku vođenom nakon što je tuženik rješenjem od dana 22. rujna 2020. uvažio žalbu načelnika PU dubrovačko-neretvanske i poništio rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu od dana 21. svibnja 2020. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak to su ispunjeni svi uvjeti za obnovu spora iz člana 76. stav 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima: jer se presuda temelji na prethodnom pitanju, jer je nadležni sud o tom pitanju odlučio bitno drukčije, jer je opunomoćeniku tužitelja uručena presuda Visokog upravnog suda RH dana 24. studenog 2023. te je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Na kraju se napominje da nije bilo rješenja tuženika od dana 22. rujna 2020., koje rješenje je presudom Visokog upravnog suda RH Usž-4194/22-2 od dana 20. rujna 2023. poništeno, da se ne bi niti vodio postupak protiv tužitelja te da ne bi niti postojao spor kojeg se traži obnova. Zbog svega izloženog da se predlaže dopustiti obnova spora, da se stave izvan snage sve odluke u tom sporu te da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev postavljen u upravnoj tužbi kao i da se tužitelju pored ranije popisanog troška priznaju i troškovi sastava prijedloga za obnovu spora.

3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za obnovu, u bitnom, naveo kako nije utvrđivao pravovremenost podnošenja prijedloga za obnovu spora budući iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi kada je isti podnesen Upravnom sudu u Splitu (razvidan da je samo datum digitalnog potpisa punomoćnika tužitelja). U svezi podnesenog prijedloga za obnovu spora, a suprotno tvrdnjama tužitelja, da tuženik ukazuje kako zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. (koje je poništeno presudom Visokog upravnog suda, broj: Usž-4194/22-2 od dana 20. rujna 2023.) nije predstavljalo prethodno pitanje za nastavak disciplinskog postupka protiv tuženika. Naime, predmet odlučivanja u disciplinskom postupku da je bio odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti HČ, dakle o glavnom pitanju tj. o cjelokupnom terećenju, o disciplinskom djelu koje je činjenično i pravno opisano i postavljeno zahtjevom načelnika PU dubrovačko-neretvanske i o kojem legitimno odlučuje povodom žalbe Drugostupanjski disciplinski sud, a povodom tužbe i žalbe upravni sudovi, jer da bi u protivnom u svakom predmetu poništenja prvostupanjske odluke, Disciplinski sud trebao čekati ishod odluke upravnih te Visokog upravnog suda što da nije bila zasigurno intencija odredbi Zakona o općem upravnom postupku niti odredbi o disciplinskoj odgovornosti iz Zakona o policiji. S tim u vezi, ni Upravni sud u upravnom sporu da nije rješavao prethodno pitanje niti je svoju odluku temeljio na takvom pitanju. Stoga, da tužitelj neutemeljeno ističe da su ispunjeni uvjeti za obnovu spora iz čl. 76. st. 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima, jer da se presuda temelji na prethodnom pitanju i jer je nadležni sud o tom pitanju odlučio bitno drugačije. Naime, presuda Upravnog suda u Splitu, broj: Usl-1816/21-12 od dana 25. veljače 2022. da je donesena u upravnom sporu kojeg tužitelj traži obnovu postupka da je zakonita i pravilna te kao takva potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH Posl broj: Usž-2255/22-2 od dana 25. svibnja 2022., slijedom čega da tuženik ukazuje da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u kojoj nema osnova za njezino osporavanje. S obzirom na naprijed navedeno da tuženik ponovno ističe da se ni u kom slučaju tijekom disciplinskog postupka niti tijekom upravnog spora nije pojavilo nikakvo prethodno pitanje te da predlaže da Sud donese odluku sukladno zakonu.

4. Prijedlog za obnovu spora je osnovan.

5. Odredbom čl. 137. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a) propisano je da će se spor okončan odlukom suda obnovit na prijedlog stranke: 1. ako je konačnom odlukom Europskog suda za ljudska prava odlučeno o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode na drukčiji način od odluke suda i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava, 2. ako se presuda temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili drugo javnopravno tijelo o tom je pitanju poslije odlučilo u bitnim točkama drukčijem, 3. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca ili službenika suda, 4. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, ili ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili stranke, 5. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je prema članku 15. ovoga Zakona morao biti izuzet, 6. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku, 7. ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu, 8. ako odluka u oglednom postupku na temelju koje su riješeni ogledni sporovi bude poništena. Stavkom 2. istog članka propisano je da se prijedlog za obnovu spora podnosi sudu koji je donio odluku najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog obnove. Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti odluke obnova se ne može predložiti zbog razloga propisanog stavkom 1. točkama 5. do 7. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je da se u prijedlogu mora navesti: 1. oznaka odluke donesene u sporu kojeg se obnova traži, 2. zakonska osnova obnove i dokazi koji je čine vjerojatnom, 3. dokazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, 4. ostali podaci propisani člankom 109. stavkom 2. ovoga Zakona.

6. Člankom 138. st. 1. ZUS-a propisano je da će sud odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da je prijedlog nepravodoban ili da stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu. Stavkom 2. istog članka propisano je ako sud ne odbaci prijedlog, dostavit će ga drugim strankama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog. Stavkom 3. istog članka propisano je ako se obnova dopusti, prijašnja odluka poništit će se u cijelosti ili djelomično. Prijašnje postupovne radnje na koje ne utječu razlozi obnove neće se obnavljati. Presudom kojom se obnova dopušta odlučit će se o predmetu spora.

7. Dakle, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem: Usž-4194/22-2 od dana 20. rujna 2023. poništena je presuda Upravnog suda u Splitu broj: 10 Uslrs-163/20 od dana 27. svibnja 2022. te je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II- 114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. i odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od dana 21. svibnja 2020. kojim je tužitelj u cijelosti oslobođen za povrede službene dužnosti koje su mu stavljene na teret, radi čega nije bilo osnove za nastavak disciplinskog postupka, već je rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda postalo pravomoćno. Budući da se presuda u predmetu u kojem se traži obnova spora temeljila na ponovljenom disciplinskom postupku vođenom nakon što je tuženik rješenjem od dana 22. rujna 2020. uvažio žalbu načelnika Policijske uprave dubrovačko-neretvanske i poništio rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda u Splitu od dana 21. svibnja 2020. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, prema ocjeni ovog Suda ispunjeni su uvjeti za obnovu spora iz gore citirane odredbe čl. 137. st. 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je valjalo dopustiti obnovu te ponovno odlučivati o tužbenom zahtjevu za poništenjem osporenog rješenja tuženika.

8. U sporu su održane rasprave koje su zakazane da bi se dala mogućnost strankama da se sukladno članku 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu tuženog tijela, spisu ovog upravnog spora, spisu predmeta ovog Suda pod poslovnim brojem:

Usl-1816/2021, koji je tom sporu prethodio, te spisu ovog suda pod poslovnim brojem: Uslrs-163/20.

10. Na temelju ponovnog razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je zaključio da je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika osnovan.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev je valjalo usvojiti, osporeno rješenje poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

12. U ponovnom postupku tuženik je dužan ponovno odlučiti o žalbi tužitelja uloženoj na prvostupanjsko upravno rješenje posebno vodeći računa o tome da je donesena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem:

Usž-4194/22-2 od dana 20. rujna 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu broj: 10 Uslrs-163/20 od dana 27. svibnja 2022. te je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II- 114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. i odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od dana 21. svibnja 2020. kojim je tužitelj u cijelosti oslobođen odgovornosti za povrede službene dužnosti koje su mu stavljene na teret i kojim je to prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno, a svi pravni učinci koje je proizvelo rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/20-02/57, URBROJ: 511-01-158-20-5 od dana 22. rujna 2020. su time također poništeni.

13. Sukladno članku 151. stavka 2. ZUS-a tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda.

U Splitu, 7. svibnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja ŠČ, Vedranu Gjeneru i Nikoli Jakšiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jakšić, Gjenero i partneri j.t.d., Dubrovnik, Iva Vojnovića 25

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

- u spis