Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesna Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, I. Gundulića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na novčanim sredstvima, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku broj P-414/2024-12 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku broj P-414/2024-12 od 5. prosinca 2024.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, proglašena je nedopuštenom ovrha - pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367 protiv tužiteljice kao ovršenice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem presude Općinskog suda u Vinkovcima broj Povrv- 334/12 od 21.svibnja 2013., u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to:

- na iznos od 7.528,63 eura, a koje kamate teku od 07.04.2012. do isplate,

- na iznos od 405,19 eura, a koje kamate teku od 26.04.2012. do isplate, te

- na iznos od 799,34 eura, a koje kamate teku od 21.05.2014. do isplate. Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.154,64 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 5. prosinca 2024., pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP.U žalbi ističe da je presuda broj Povrv-334/12 od 21. svibnja 2013., postala ovršna 2. rujna 2014., pa je zastara počela teći prvog idućeg dana i najranije je mogla nastupiti 3. rujna 2017., a ne 7. travnja 2012., kako to navodi prvostupanjski sud za iznos 7.528,63 eura, 26. travnja 2012. iznos od 405,19 eura i 21. svibnja 2012. za iznos od 799,34 eura.Stoga smatra da je osnovan u cijelosti osnovan njegov zahtjev za izravnu naplatu.Prigovora odluci o trošku u odnosu na priznate troškove sastava podneska od 7. listopada 2024. tvrdnjama da je ovaj trošak nepotreban.Ujedno tvrdi da su tužiteljici neosnovano dosuđeni troškovi izbivanja iz pisarnice za pristup na pripremno ročište i ročište za objavu presude, jer je sjedište ureda punomoćnika tužiteljice u Vinkovcima i udaljeno je od prvostupanjskog suda 20 km, time da ove troškove tužiteljica nije dokumentirala. Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa tražbina tuženika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom u dijelu zahtjeva za izravnu naplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 7.528,63 eura od 7. travnja 2012. do isplate, na iznos od 405,19 eura 26. travnja 2012. do isplate, i na iznos od 799,34 eura 21.svibnja. 2014.

7. Iz nespornih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi:

- da je 29. prosinca 2023., tuženik protiv ovršenice AK podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Vinkovcima broj Povrv- 334/12 od 21. svibnja 2013.,

- da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj Povrv-334/12 od 21. svibnja 2013., obvezan HK, pravni prednik tužiteljice, isplatiti predniku tuženika Privrednoj banci Zagreb iznos od 7.528,63 eura s zateznim kamatama od 7. travnja 2012. do isplate, iznos od 405,19 eura s zateznim kamatama od 26. travnja 2012. do isplate, i na iznos od 799,34 eura s zateznim kamatama 21. svibnja. 2014. do isplate,

- da je presuda broj Povrv-334/12 od 21. svibnja 2013. postala pravomoćna 6. lipnja 2014., a ovršna 2. rujna 2014.,

- da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju broj O-882/2014 od 17. prosinca 2014. utvrđena nasljednicom JK, umrlog **.**.2014.

- da je Privredna banka d.d. Zagreb tražbine iz pravomoćne presude broj Povrv- 334/12 od 21. svibnja 2013. ustupila tuženiku Ugovorom o prijenosu i ustupu tražbine od 6. srpnja 2023.,

- da je prema potvrdi FINA-e od 15. travnja 2024., zahtjev za izravnu naplatu od 29. prosinca 2023. na ime ovršenice AK evidentiran u očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za iznos glavnice od 7.528,63 eura, troška od 1.337,96 eura i kamate u iznosu od 7.501,84 eura.

8. Tužiteljica je na ovu parnicu upućena po ovršnom sudu u povodu pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ).

9. U pokrenutoj parnici sud je ograničen u raspravljanju na razloge zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu.O pitanju zastare tražbina po osnovi zakonske kamate dosuđenih na glavnice pravomoćnom presudom broj Povrv-334/12 od 21. svibnja 2013., prvostupanjski sud je pravilno odlučivao primjenom odredbe članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), kojom je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.Primjena trogodišnjeg roka zastare povremenih potraživanja na potraživanja zakonskih zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019.

10. Žalitelj ne osporava primjenu trogodišnjeg roka zastare roka iz članka 226. stavak 1. ZOO, već netočno tvrdi da je prvostupanjski sud zaključio da je 7. travnja 2012. počela teći zastara na iznos 7.528,63 eura, 26. travnja 2012. iznos od 405,19 eura i 21. svibnja 2012. za iznos od 799,34 eura.Takvi zaključci prvostupanjskog suda ne proizlaze niti iz jednog razloga prvostupanjske presude.Naprotiv, prvostupanjski sud se potpuno jasno i određeno izjasnio da je trogodišnji rok zastare spornih tražbina po osnovi zakonskih kamata počeo teći od dana ovršnosti presude temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate zastara, točnije od 3. rujna 2014., kao prvog idućeg dana od kojeg je prijašnji vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ( članak 215. ZOO ). Kako je zastara počela teći 3. rujna 2014., a trogodišnji rok zastare istekao još 3. rujna 2017., proizlazi da je zastara spornih tražbina po osnovi zakonske zatezne kamate nastupila prije 29. prosinca 2023., kada je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate.

11. Obzirom da tuženik za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom nije dokazao svoje navode da je njegov pravni prednik od kojeg je singularnom sukcesijom stekao sporne tražbine, pokrenuo i vodio postupak izravne naplate, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen je tužbeni zahtjev.

12. Neosnovano tuženik pobija odluku o trošku u odnosu na visinu dosuđenih troškova.Suprotno žalbenim tvrdnjama, trošak sastava obrazloženog podneska tužiteljice od 7. listopada 2024. kojim je osporavala navode odgovora na tužbu je trošak iz Tbr. 8 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 ), i kao takav potreban u smislu odredbi članka 155. ZPP.Jednako tako, trošak izbivanje iz pisarnice čije je sjedište izvan sjedišta suda je potreban trošak propisan Tbr. 39. Tarife.

13. Iz ovih razloga je odbijena žalba i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

13.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp