Broj: Ppž-3910/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika GOD, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o žalbi vlasnika vozila Detelić logistika j.d.o.o. iz Velike Gorice, podnesenoj po branitelju Ivi Farčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2025., poslovni broj: Pp-1549/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba sudionika, vlasnika vozila, Detelić logistika j.d.o.o. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 17 dana, te je na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen i proveo u zadržavanju od 2. travnja 2025. u 21,50 sati do 3. travnja 2025. u 15,00 sati, kao 2 dana zatvora, tako da okrivljenik ima za izdržati još 15 dana zatvora.
2. Istom presudom odbijen je prijedlog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci po ponovnom stjecanju prava na upravljanje odnosno po položenom vozačkom ispitu vozila B kategorije.
3. Uvodno citiranom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) i članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku je određeno trajno i bez naknade oduzimanje predmeta i to: jednog teretnog automobila, registarskih oznaka [registarska oznaka], marke „Renault Master“, bijele boje, u vlasništvu pravne osobe Detelić logistika j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], sa pripadajućim ključem, a sve na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke, serijskog broja [serijski broj], koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se po pravomoćnosti prvostupanjske presude stavlja na raspolaganje tužitelju Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. Postaji prometne policije Zagreb radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koji su postali vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 38/14. i 60/14.).
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura te troškova premještanja vozila u iznosu od 51,24 eura, što sveukupno iznosi 71,24 eura.
5. Protiv pobijane presude vlasnik vozila je pravodobno putem branitelja podnio žalbu (zaprimljenu na ovom Sudu 18. travnja 2025.) navodeći kao pravne osnove bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a vezano za odluku o oduzimanju predmeta. Naknadno je 30. travnja 2025. podnio požurnicu na prethodno uloženu žalbu.
6. Žalitelj u bitnome ističe svoje pravo na žalbu supsidijarnom primjenom članka 464. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13,, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.), vezano za odredbu članka 82. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da je tijekom vođenja prekršajnog postupka, kao vlasnik predmetnog vozila bio dostupan, te da je njihov zastupnik ispitan nakon što je presuda donesena. Dalje navodi da u smislu članka 76.a Prekršajnog zakona, pobijana presuda ne sadrži nikakve posebne okolnosti koje bi ukazivale da bi eventualno postojala opasnost da bi teretno vozilo, u naravi kombi, koji se koristi za razvoženje kruha i pekarskih proizvoda, moglo biti uporabljeno za ponovno činjenje prekršaja. Poziva se na pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.), kao i na presude ESLJP, Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.) i Tillocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.), u kojima se govori da je sporno da li postoji odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja novca i zaštite prava vlasništva.
6.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da se pobijana presuda preinači ili podredno ukine.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Ispitujući žalbene navode, valja navesti, da iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim, proizlazi da je kritične zgode upravljao vozilom u vlasništvu firme Detelić logistika j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], gdje je on zaposlen kao pomoćni radnik na građevini, a za koje vozilo je imao ključeve kod sebe sa svim dokumentima vozila tako da je mogao upravljati vozilom.
10. Nadalje, okrivljenik je proglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je 2. travnja 2025. u 21,50 sati upravljao teretnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], kolnikom Ulice Sv. Mateja u smjeru sjeveroistoka te je izvršenim nadzorom vozila i vozača kod kućnog broja 91 Ulice Sv. Mateja i uvidom u Informacijski sustav MUP-a RH, utvrđeno da je upravljao navedenim vozilom, za vrijeme dok su mu na snazi rješenja PU zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove i to: Rješenje klasa: UP/l-211-03/23-07/378, koje je postalo pravomoćno dana 13. lipnja 2023. i izvršno dana 12. svibnja 2023., kojim zbog prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti Rješenja, te Rješenje, klasa: UP/l/211-03/24-07/2293, koje je postalo pravomoćno dana 5. studenog 2024. i izvršno dana 4. listopada 2024., kojim zbog prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, Poslovni broj: Pp-1549/2025-4 dvije godine od dana izvršnosti rješenja, a okrivljeniku JOD je vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], zbog prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova, ukinuta Rješenjem PU zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Službe za upravne poslove ur.broj: 511-19-22/5-UP/I-17193/2020, pravomoćno 29. prosinca 2020. i izvršno 26. studenog 2020., te protekom dvije godine od dana izvršnosti Rješenja nije ponovno pristupio polaganju vozačkog ispita.
11. Dakle, okrivljeniku su izdana 3 rješenja, koja su pravomoćna i izvršna i na temelju kojih zbog prikupljenih negativnih bodova, kao pravnih posljedica osude ne može podnijeti zahtjev za izdavanjem vozačke dozvole u navedenom vremenu, na temelju kojih mu je vozačka dozvola ukinuta, te protekom dvije godine od dana izvršnosti Rješenja PU zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Službe za upravne poslove ur.broj: 511-19-22/5-UP/I-17193/2020, pravomoćno 29. prosinca 2020. i izvršno 26. studenog 2020., nije ponovno pristupio polaganju vozačkog ispita.
12. Nadalje, odredbom članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Sud može oduzeti predmete i sredstva i kada je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga.
13. Nesporno je u postupku da je okrivljenik vozio predmetno vozilo u vrijeme za koje ga se tereti, iako ima 3 gore citirana rješenja sa kojima je upoznat i na temelju kojih ne smije upravljati vozilom, čime suprotno žalbenim navodima postoji velika opasnost da bi navedeno vozilo, u vlasništvu žalitelja, ako se ne oduzme od okrivljenika ponovno bilo upotrijebljeno za počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, kao zaposlenika u tvrtki Detelić logistika j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa].
14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, te je stoga njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).
15. Nadalje, vezano za navode žalbe vlasnika valja istaknuti da pitanje vlasništva automobila nije relevantno za oduzimanje predmeta.
16. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojeg do sada izricane sankcije od novčane kazne do kazne zatvora, za neke od najtežih prometnih prekršaja (članak 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) nisu djelovale da promijeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.
17. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).
18. Isto tako treba imati u vidu odredbu članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je izričito propisano da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.
18.1. Dakle, vlasnik vozila je mogao i morao osigurati da se njegovo vozilo ne stavlja u promet od strane osobe koja ima 3 rješenja na temelju kojih ne smije upravljati vozilom, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da se radi o poslodavcu, koji kao takav mora itekako voditi računa o tome da li su njegovi radnici kažnjavani i da li se ponašaju sukladno važećim zakonskim propisima, a što evidentno tvrtka Detelić logistika j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao vlasnik vozila, nije osigurala, iako ju na to prvenstveno obvezuje citirana odredba članka 229. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
19. Nadalje, okolnost da im je navedeno vozilo ključno sredstvo rada, a pri čemu nisu vodili računa o tome kome daju na upravljanje vozilo još više govori u prilog činjenici da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za trajno oduzimanje predmetnog vozila, a kako je to valjano i detaljno obrazložio prvostupanjski sud dajući u potpunosti razloge o odlučnim činjenicama za oduzimanje vozila, pa tako i o načelu razmjernosti, koje iako izrijekom nije spomenuto je obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, a sa kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
20. Naime, iz stanja spisa proizlazi da postoji opasnost da će vozilo ponovno biti uporabljeno za činjenje prekršaja i bez ispitivanja vlasnika vozila, kao sudionika, budući je vozilo bilo dostupno okrivljeniku, a vlasnik vozila nije poduzeo sve da okrivljenik ne dođe u posjed vozila, koji je imajući u vidu 3 izvršna rješenja na temelju kojih ne smije upravljati vozilom, opasan za sudjelovanje u prometu i stoga je u potpunosti pravilna odluka o oduzimanju vozila jer postoji opasnost da će okrivljenik opet voziti, te stoga nije povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske, kao niti načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, kao niti mjerodavne odredbe konvencijskog prava (članak 1. Protokol broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), koje moraju biti razmjerne naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva, a koje činjenice je prvostupanjski sud razmatrao.
21. Iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
22. Imajući u vidu 3 citirana rješenja temeljem kojih okrivljenik ne smije upravljati vozilom, a da vlasnik nije poduzeo odgovarajuće mjere da sukladno članku 229. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenik ne upravlja navedenim vozilom, što izričito proizlazi i iz same obrane okrivljenika koji je u svojoj obrani naveo da je za predmetno vozilo imao ključeve kod sebe sa svim dokumentima tako da je mogao upravljati vozilom, nesporno je da su se ostvarili svi propisani uvjeti za trajno oduzimanje predmetnog vozila.
23. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
24. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
25. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe vlasnika vozila, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, branitelja, vlasnika Detelić logistika j.d.o.o., sa sjedištem u Velikoj Gorici, Buševec, Sisačka cesta 17, okrivljenika i tužitelja.
