Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1256/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Stašek, odvjetnik u Crikvenici, protiv tužene FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sunčica Paurović, odvjetnica u Crikvenici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1091/2022 od 13. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1091/2022 od 13. studenoga 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da tuženoj ne pripada pravo na nužni dio „s obzirom da je za života pok. ČT, namirena u nužnom dijelu.“ (točka I.), a ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 199,08 EUR (točka II.).

2.Protiv citirane odluke žali se tužiteljica iz svih zakonskih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) predlažući pobijanu odluku preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalaganjem tužiteljici plaćanja troškova spora, podredno ukinuti je i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

4.1.Naime, prigovarajući tome što prvostupanjski sud nije saslušao po njoj predloženog svjedoka PT na okolnosti tužiteljičine tvrdnje o dogovoru u obitelji o kojem joj je pričala majka, pok. ČT, a koji bi svojim iskazom razjasnio zašto je baš tužena zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s djedom stranaka i time postala vlasnicom kuće u [adresa] i ne navodeći koja bi bitna povreda time bila počinjena, žaliteljica dovodi u pitanje pravo suda na izbor dokaznih sredstava prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) i ocjenu njihove dokazne vrijednosti (članak 8. ZPP), a koje radnje suda ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

4.2.Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude pod točkom 5. dao razloge odluci o odbijanju prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem po objema strankama predloženih svjedoka, smatrajući ih suvišnim pored činjeničnih utvrđenja do kojih je došao na osnovi provedenih dokaza na koje se pozvao, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

4.3.Dodatno je navesti kako u konkretnoj parnici nije bilo nezakonitog postupanja suda jer je, sukladno ranije navedenom pravo suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu s njegovim zakonskim ovlaštenjem, a tužiteljica i ne tvrdi da joj je time bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom (u smislu članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP).

4.4.U takvoj situaciji i po ocjeni ovog suda dokazima koje je proveo sud prvog stupnja činjenično je stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, a izvođenje dokaza koje je predložila tužiteljica ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja jer je predloženi dokaz očito nepodobno dokazno sredstvo za pravno odlučne činjenične tvrdnje, radi čega nije bilo ni povrede pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a na koju se žaliteljica i ne poziva, što će biti razvidno iz slijedećih obrazlaganja.

4.5.U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao ni povrede materijalnog prava na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužena namirena u svom zakonskom nužnom nasljednom dijelu iza smrti majke stranaka, sad pok. ČT jer je namirena za života ostaviteljice.

7.Prvostupanjski je sud ne temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-kako su stranke sestre po majci sad pok. ČT i to tužena izvanbračna joj kći, a tužiteljica iz braka s pok. suprugom TT,

- kako je iza smrti sad pok. ČT preminule **.**.2019. vođen ostavinski postupak pod br. O-1390/2019 pred Općinskim sudom u Crikvenici u kojemu su, prema utvrđenom rodoslovlju kao zakonske nasljednice pozvane njezine kćeri, stranke u ovom postupku, a kao ostavinska imovina, pored ostalog utvrđene su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u ½ dijela, zk. ul. [broj ZK uloška] u 100/450 dijela i zk. ul. [broj ZK uloška] u ½ dijela, sve k. o. [katastarska općina], (koje je ostaviteljica naslijedila iza smrti svog supruga TT, oca tužiteljice),

-kako je u navedenom ostavinskom postupku na ročištu – zapisniku od 29. kolovoza 2019. proglašena usmena oporuka ostaviteljice, vezano uz koju je pred javnim bilježnikom Veliborom Panjkovićem iz Rijeke sastavljen zapisnik od 22. svibnja 2019. (stranice B16-17 priloženog ostavinskog spisa O-1390/2019), koju su nasljednice u cijelosti priznale istinitom i pravovaljanom, a istom je oporučnom nasljednicom cjelokupne ostavinske imovine određena tužiteljica,

- kako je tužena u svojoj nasljedničkoj izjavi zatražila nužni dio ostavinske imovine koja joj kao kćerki pripada (stranica A33 priloženog spisa O-1390/2019), što je tužiteljica osporila tvrdeći da joj nužni dio ne pripada jer je namirena za života ostaviteljice, radi čega je tužiteljica rješenjem ostavinskog suda O-1390/2019 od 3. prosinca 2019. upućena na parnicu protiv tužene radi utvrđenja da joj ne pripada pravo na nužni dio, koju je u ostavljenom roku i pokrenula,

- kako tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da joj je majka stranaka, ostaviteljica ČT rekla da se odrekla u korist tužene svog nasljednog dijela glede kuće u [adresa] koji bi joj pripao iza smrti oca, a djeda stranaka BT,

- kako je tužena stekla nekretninu, u naravi kuću s dvorištem u [adresa] na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. siječnja 1982. sklopljenog sa svojim djedom po majci BT preminulim 1984., kojeg je dogledala, kao i baku po majci preminulu 1982., te se na temelju tog ugovora pod Z- 593/85 upisala (list 66-76 spisa) kao suvlasnica te nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-901/09 od 20. rujna 2010., koja je u zemljišnim knjigama provedena pod poslovnim brojem Z-1415/2011, tužena upisana kao suvlasnica u preostalom dijelu na predmetnoj nekretnini.

8.Na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje te zaključio kako nekretninu u [adresa] tužena nije stekla raspoložbom majke stranaka za života u njezinu korist, već pravnim poslom s djedom stranaka i odlukom suda u parnici u kojoj ostaviteljica nije bila stranka, te je s osnovom ocijenio kako tužiteljica nije dokazala da je tužena namirena u nužnom dijelu, radi čega je valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbio dajući odluci dostatne, jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

9.Prema odredbi članka 69. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 u daljnjem tekstu: ZN) nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Nužnom nasljedniku bi sukladno odredbi članka 70. stavka 3. ZN-a pripadala jedna polovina dijela koja bi mu po zakonskom redu nasljeđivanja pripadala.

9.1.Odredbom iz članka 89. stavak 1. ZN-a određeno je da se svakom zakonskom nasljedniku, prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio sve što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način.

9.2.Iz navedenih odredbi ZN-a proizlazi kako se nužnom nasljedniku uračunava u njegov nužni dio sve što je dobio na dar od ostavitelja ma na koji način jer nužni dio je ujedno i zakonski nasljedni dio.

9.3.Pravo zahtijevati da se u nužni dio uračunavaju darovi koje je nužni nasljednik dobio od ostavitelja pripada samo sunasljednicima nužnog nasljednika, koji uvjet je ovdje ispunjen jer su parnične stranke sunasljednice, a tužiteljica je u ostavinskom postupku osporila zahtjev tužene za nužnim dijelom tvrdeći kako je ista namirena raspolaganjem ostaviteljice u njezinu korist za života.

10.Stoga tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužena kao nasljednica namirena u svom nužnom nasljednom dijelu iza pok. ostaviteljice sadrži u sebi zahtjev da joj se kao nužnoj zakonskoj nasljednici uračuna u nasljedni dio sve što je dobila na dar od ostaviteljice, budući zakonski nasljednik može biti podmiren u svom nasljednom dijelu upravo primanjem darova od ostavitelja za njegova života.

11.Međutim, tužiteljica nije dokazala da je tužena namirena u nužnom dijelu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12.Naime, u situaciji kada tužiteljica u dokaz namirenja tužene u nužnom dijelu iznosi samo tvrdnju kako joj je majka, ostaviteljica ČT pričala da se u korist tužene odrekla prava na nasljedstvo nekretnine-kuće za koju je utvrđeno da je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između djeda po majci stranaka, sad pok. ŠT kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja a ovjerenog 13. siječnja 1982., kojim se tužena obvezala uzdržavati primatelja uzdržavanja kao i njegovu suprugu, što je i činila do njihove smrti, te se na temelju istog upisala kao suvlasnica u dijelu u kojemu je primatelj uzdržavanja bio upisan, a u preostalom dijelu ostvarila upis na temelju presude zbog ogluhe prvostupanjskog suda poslovni broj P-901/09 od 20. rujna 2010. u postupku u kojemu ČT nije bila stranka, koja utvrđenja među strankama nisu ni sporna, onda je prvostupanjski sud s osnovom zaključio kako tužiteljica nije dokazala da je tužena namirena u nužnom dijelu te je valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbio.

13.Konkretno, iz navedenih činjeničnih utvrđenja nepobitno proizlazi kako tužena spomenutu nekretninu nije dobila od ostaviteljice (članak 89. stavak 1. ZN), a na druga eventualna raspolaganja ostaviteljice u korist tužene tužiteljica nije ukazivala tijekom postupka pa ni u žalbi.

14.Nadalje, to što je prvostupanjski sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja izričito se ne pozivajući na odredbu članka 221.a. ZPP-a iako nije saslušao svjedoka predloženog po tužiteljici koji bi prema žalbenim navodima mogao potvrditi postojanje usmenog dogovora o kojemu je iskazivala ostaviteljica i razlozima zašto je tužena zaključila spomenuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, u konkretnoj situaciji, kada majka stranaka nepobitno nije za života raspolagala svojom imovinom u korist tužene jer kuća njezinog oca, a djeda stranaka, kojom je osobno raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist tužene to zasigurno nije bila, nije došlo do povrede pravila o teretu dokazivanja (na koju povredu se žaliteljica izričito i ne poziva) jer i po ocjeni ovog suda, izvođenjem tog dokaza sud ne bi došao do drugačijih pravno odlučnih činjenica, pa se prijedlog za saslušanje tog svjedoka ukazuje kao očigledno nepodobno dokazno sredstvo u prilog tvrdnji tužiteljice o namirenju nužnog dijela.

15.Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nije od značaja za odluku tko je snosio troškove smještaja u dom i pogreba ostaviteljice.

16.Slijedom svega obrazloženog, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom postupku na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, u svemu pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude pod točkom I. izreke, radi čega je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, što uključuje i odluku o troškovima postupka.

16.1.Naime, ovaj sud je ispitao odluku o troškovima postupka samo u dijelu koji se žalbom konkretno pobija jer se odluka o troškovima (više) ne ispituje po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) te je ista valjano utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što uključuje i trošak za pristupe na ročišta od 5. prosinca 2022. i 31. siječnja 2023. na kojima se, kako to proizlazi iz sadržaja raspravnih zapisnika, protivno tvrdnji žaliteljice, uistinu raspravljalo o glavnoj stvari slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove za ta ročišta po Tbr. 9. stavak 1. OT-a.

17.Slijedom iznijetog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 7. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK  VIJEĆA

Marko Pribisalić