REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1265/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku PV, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 6. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.113,28 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.100,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. srpnja 2024. pa do isplate, te na iznos od 13,28 eura od 6. svibnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GV u preostalom dijelu u iznosu od 1.786,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2024. pa do isplate, te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 13,28 eura za period od 29. srpnja 2024. pa do 6. svibnja 2025.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj GV (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 4. rujna 2024. navodi da je dana 17. ožujka 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Belje Plus d.o.o. na farmi Zeleno polje dok je tjerao krave iz staje na mužnju u centralno muzilište. Prilikom kretanja po podu čekališta tužitelj se okliznuo na zaostali kravlji izmet uslijed čega je posrnuo i pao na desno koljeno. Poslodavac tužitelja imao je zaključenu policu osiguranja kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik). tužitelj je po ozljeđivanju zaprimljen u Objedinjeni hitni bolnički prijem KBC Osijek gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: contusio genus. Tužitelju je uslijed ozljeđivanja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje budući da je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je napravljen RTG koljena te je otpušten iz bolnice s preporukom mirovanja. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj tužbom potražuje isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

2. Tužitelj je podneskom od 19. studenoga 2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 986,72 eura te je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 1.913,28 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Budući da se tuženik upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari za djelomično povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika, sve sukladno odredbi čl. 193 st. 2 ZPP-a. Tuženik se u podnesku od 25. studenoga 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, što znači da je potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 2.900,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Osporava visinu naknade štete i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate. Tuženik ističe da je tužitelj pretrpio natučenje desnog koljena te da posjeduje samo jedan list medicinske dokumentacije što znači da se uopće nije liječio. Smatra da ozljeda tužitelja ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u odštetni zahtjev (str. 10 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 11 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 25-26 spisa) te pisano očitovanje vještaka (str. 39 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost tuženika za isti, sporna je visina štete.

7. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj zadobio povredu u vidu natučenja lijevog koljena. Ozljeda koju je tužitelj zadobio posljedica je štetnog događaja, tužitelj je liječen konzervativno te se držao uputa liječnika. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg intenziteta još 4 dana. Tužitelj je pretrpio fizičku bol jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana te manjeg intenziteta još 14 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 1 sat dnevno kroz 4 dana. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti niti je zaostalo naruženje.

8. Budući da je sudski vještak u spis dostavio dva nalaza i mišljenja koja su međusobno kontradiktorna jer je u prvom navedeno da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 5%, a u drugom da nije utvrđeno trajno smanjenje životnih aktivnosti, sud je pozvao sudskog vještaka na očitovanje o tome koji nalaz je ispravan. Sudski vještak je u svom podnesku od 22. studenoga 2024. naveo da je u prvom nalazu pogrešno naznačio da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti, budući da kod tužitelja nije zaostalo trajno smanjenje opće životne i radne sposobnosti. Stoga je sudski vještak ostao kod tog nalaza i mišljenja.

9. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.

10. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 600,00 eura te pretrpljenog straha iznos od 500,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da tužitelj nije pretrpio životno ugrožavajući strah te je pretrpio fizičke bolove u malom opsegu pri čemu su jači bolovi trajali samo jedan dan. Uzeto je u obzir i to da je tužitelj liječenje proveo kod kuće u mirovanju, znači da kod tužitelja nije bilo potrebno niti bolničko niti ambulantno liječenje. S obzirom na sve navedeno sud je mišljenja kako je primjeren iznos pravične novčane naknade iznos od 1.100,00 eura, budući da iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka nema osnova da bi se dosudila pravična novčana naknada u većem iznosu. Stoga je valjalo tužitelju dosuditi naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.100,00 eura, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

12. U odnosu na zahtjev tužitelja s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 4 sata, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 13,28 eura, što predstavlja iznos od 3,32 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani.

13. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.113,28 eura, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, sve kako je to navedeno pod točkama I/ i II/ izrijeke.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što se odnosi na naknadu neimovinske štete. Budući da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku. U odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 38%, a tuženik u omjeru od 62%. S obzirom da je sporna samo visina tužbenog zahtjeva nema mjesta pribrajanju uspjeha tužitelju za osnovu tužbenog zahtjeva. S obzirom na omjer uspjeha tužitelja u sporu, isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka jer je tuženik uspio u većoj mjeri. Neovisno o tome tužitelju je priznato pravo na trošak koji se odnosi na medicinsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura, budući da tužitelj ima pravo na naknadu tog troška u omjeru od 100% za korist tužitelja.

16. Stoga je sud donio odluku da se tužitelju naknadi samo trošak za izvedeno medicinsko vještačenje, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je isti prema visini tužbenog zahtjeva uspio u sporu u manjem omjeru u odnosu na tuženika.

17. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

18. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku