Poslovni broj: Us I-172/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) RJ, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025. u odsutnosti tužitelja a u odsutnosti tužitelja, dana 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/334, Urbroj: 512-2501-23-2 od 28. prosinca 2023.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/23-01/334, Urbroj: 512- 2501-23-2 od 28. prosinca 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/349, Urbroj: 512M2-6510- 23-2 od 22. studenog 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

2.Tužitelj u tužbi dijelom citira obrazloženje osporavanog rješenja te u bitnome navodi da, iako je nesporna činjenica da u službenoj evidenciji vezano za njega nema podataka o statusu hrvatskog branitelja, to da u konačnici nije njegova krivnja te da isti zbog toga ne smije biti uskraćen pri ostvarivanju svojih prava te da to ne znači da u stvarnosti tužitelj nije bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Ističe se da tužitelj u svojoj zamolbi-zahtjevu pobliže opisuje svoj ratni put, svoje djelovanje u Domovinskom ratu a ističući čak i oružano borbeno djelovanje (spominje borbe na Vrličkom području, pogibiju suboraca i sl.). Nadalje se navodi da je istina da u samoj zamolbi-zahtjevu nije navedeno za koje vrijeme tužitelj traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno da nije navedena pripadnost odgovarajućoj postrojbi, a što da je za prvo tijelo diskvalificirajuća okolnost prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja. Tužitelj da je pravno neuka osoba te da svoju zamolbu-zahtjev nije formulirao na način da navede postrojbu u kojoj se nalazio kao i vrijeme za koje traži status hrvatskog branitelja, ali iz navoda zamolbe-zahtjeva da je vidljivo da je isti zaista i sudjelovao u Domovinskom ratu na opisani način, pa čak jedno vrijeme i pružao oružani otpor agresoru na vrličkoj bojišnici. Stoga da je prvostupanjsko tijelo trebalo poučiti tužitelja u smislu da precizira svoj zahtjev iz kojeg bi bilo vidljivo vrijeme i postrojba u kojoj se tužitelj nalazio, ali i da priloži i odgovarajuće dokaze na predmetnu okolnost (npr. saslušanje svjedoka i sl.). U svezi s tim se citira odredba članka 73. stavak 1. i 2. ZUP-a te se navodi da u konkretnom slučaju prvostupanjsko, a ni tuženo tijelo nije postupilo na način propisan navedenim zakonskim odredbama pa da se slijedom toga čini povreda materijalnog prava na štetu tužitelja. U tužbi se citira i odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a te ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđena i ta odredba kao i odredba članka 8. ZUP-a radi čega da je pobijano rješenje nevaljano i pravno neodrživo. Ističe se da su sve aktivnosti tužitelja iznesene u njegovom zahtjevu da su notorne i životno logične te da su se događale za vrijeme Domovinskog rata. Zbog proteka vremena tužitelj da nije u mogućnosti precizirati, odnosno dostaviti konkretne dokaze na koje upućuje tuženik (potvrde postrojbe, isplatne liste postrojbe, vojna iskaznica, matični karton, jedinični karton i sl.), a niti popis svjedoka koji bi to potvrdili, međutim, ističe se da prvo tijelo nije tužitelja uopće pozvalo da na zapisnik dade svoj iskaz o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu te da na tu okolnost i predloži, odnosno podastre odgovarajuće dokaze, što da opet navodi na zaključak da u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nisu razjašnjene odgovarajuće činjenice te da se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da nije razvidno zbog čega je iz priloženih dokaza nedvojbeno izveden zaključak da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži te da se osporavano drugostupanjsko rješenje od 28. prosinca 2023. poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navodi tužitelja neutemeljeni. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. točka a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja dodajući da su netočni navodi tužitelja da nije poučen kao neuka stranka da precizira zahtjev, no, on to da nije učinio a to da nije učinio ni u tužbi te da ne prilaže nikakve dokaze o svojim tvrdnjama niti precizira postrojbu, kao ni vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, niti prilaže dokaze o tome. Navedenim tuženik predlaže da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4.Tužitelj se podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 03. srpnja 2024. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući navode iz tužbe te ustrajući u tvrdnjama da je tuženik prekršio odredbe ZUP-a a posebno odredbe članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 2. ZUP-a. Takvim postupanjem da je prekršeno i ustavno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan sud (u ovom slučaju upravno tijelo) iz članka 29. stavak 2. Ustava. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-2335/2016 te na praksu Europskog suda za ljudska prava na koju se poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske (presude LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija).

5.Tuženik se podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 31. prosinca 2024. očitovao na navedeni podnesak tužitelja navodeći da tužitelj u istome opetovano navodi kako je točno da u svojem zahtjevu nije naveo za koje vrijeme traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja odnosno da nije naveo pripadnost postrojbi kojoj je pripadao te da je neuka stranka. Međutim, da je očito svjestan da je ključno da navede razdoblje za koje traži status hrvatskog branitelja te da navede postrojbu čiji je bio pripadnik. No, unatoč tome da ni u tužbi ni u podnesku ne navodi niti razdoblje niti postrojbu. Stoga da se ne radi o neukosti i neupućenosti tužitelja već o činjenici da nije bio pripadnik niti jedne postrojbe OS RH, niti zna navesti u kojem je razdoblju tražio status. Nadalje u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja.

6.Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 30. siječnja 2025. naveo da ustraje u navodima iz tužbe te je ponovio navode iz podneska od 03. srpnja 2024.

7.U sporu je održavanjem rasprave 04. travnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

8.Na raspravu tužitelj nije pristupio, iako uredno pozvan, te svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja.

9.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri navodima iz odgovora na tužbu a time i kod zahtjeva da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem istoga u svojstvu stranke spora jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

11.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 13. studenog 2024. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da je uz zahtjev priložio svoju osobnu iskaznicu te priznanice iz kojih je razvidno da je za razdoblje od 01. rujna 2023. do 30. rujna 2023. primio doplatak za pomoć i njegu te zajamčenu minimalnu naknadu.

15.Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 - dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

16.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

17.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

18.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da njegov ratni put počinje uhićenjem od strane srba na splitskom autobusnom kolodvoru, da su ga potom odvezli u Vinkovce, da je raspoređen u Vukovar gdje da je radio na ukopavanju mrtvih te bio 6 mjeseci, da je po dolasku kući pozvan da treba istjerati neprijatelje iz Sinja, da je bio raspoređen u Gušnici, da je od naoružanja imao pušku M-48 i dvije ručne bombe, da je vidio kada je neprijatelj pogodio crkvu radi čega da su bili prisiljeni na bijeg, da su dva branitelja poginula te da su ih nosili do Cetine. Nadalje navodi da je bio u zrakoplovnim snagama Republike Hrvatske, da je vozio i helikopter te bio na mjestu kopilota, da je letio prilikom oslobađanja Bosne i Hercegovine a prije toga da je avionom vozio humanitarnu pomoć, da je u Haagu bio svjedok srpskih zločina u Domovinskom ratu te da je, kada je bio slobodan, vozio hrvatske časnike u Aviano (Italija) i u Nizozemsku.

19.Iz podataka u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da tužitelj nije evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj, da je regulirao vojnu obvezu, da je bio pričuvni obveznik te da nije evidentiran na dostupnim popisima Područnog odsjeka za poslove obrane Split (izvješće navedenog Područnog odsjeka od 20. studenog 2023.).

20.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije učinio vjerojatnim svoje tvrdnje te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje traženog upravnog akta. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu, koja odgovara navodima predmetne tužbe, a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjskog tijela, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22.Naime, prema citiranim odredbama ZHBDR-a je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske te sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.

23.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, po ocjeni ovoga suda, u konkretnoj upravnoj stvari nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz odredbe članka 3. ZHBDR-a. Naime, tužitelj ne osporava da nije evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj te da nije evidentiran na dostupnim popisima Područnog odsjeka za poslove obrane Split. Nadalje, činjenica je da tužitelj tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog drugostupanjskog rješenja a ni u tužbi i podnescima koje je dostavio tijekom ovog upravnog spora nije naveo vremensko razdoblje u kojem je sudjelovao u Domovinskom ratu, nije naveo pripadnost postrojbi HV niti je dostavio ili pak predložio izvođenje relevantnih dokaza u navedenom smislu (pisana dokumentacija, saslušanje svjedoka i sl.). Stoga ovaj sud smatra da su bez osnove prigovori tužitelja koji se odnose na povredu odredbi članka 73. te članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Naime, tužitelj je, ukoliko je doista bio pripadnik bilo koje postrojbe HV u određenom vremenskom razdoblju imao više nego dovoljno vremena da se o tome izjasni u svom zahtjevu, žalbi na prvostupanjsko rješenje ili pak u predmetnoj tužbi i u podnescima dostavljenim tijekom ovoga spora, no, isti to nije učinio. Obzirom na sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja u ovom upravnom sporu.

24.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Osporavano drugostupanjsko rješenje je, suprotno navodima tužitelja, u dostatnoj mjeri obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 06. svibnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju

-tuženiku

-u spis