Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-119/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja DD EKSPERT j.d.o.o., OIB: 33860777844, Ulica Ivana Cankara 4, 42202 Trnovec, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Saperlot d.o.o., OIB: 57586460313, Ulica Jurja Križanića 106, Varaždin, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika te OT u svojstvu javnosti, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj Ovrv-925/2024, UPP/OS-Ovrv- 77/2024 od 5. travnja 2024. te se nalaže tuženiku Saperlot d.o.o., J. Križanića 106, Varaždin, OIB: 57586460313 platiti tužitelju DD Ekspert j.d.o.o., I. Cankara 4, Trnovec Bartolovečki, OIB: 33860777844, iznos od 727,75 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 23. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. dan siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj Ovrv-925/2024, UPP/OS-Ovrv-77/2024 od 5. travnja 2024., i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Saperlot d.o.o., J. Križanića 106, Varaždin, OIB: 57586460313, platiti tužitelju DD Ekspert j.d.o.o., I. Cankara 4, Trnovec Bartolovečki, OIB: 33860777844, iznos od 945,65 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i u dijelu kojim je naloženo plaćanje ovršnih troškova u iznosu od 275 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, te s u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju DD EKSPERT j.d.o.o., OIB: 33860777844, Ulica Ivana Cankara 4, 42202 Trnovec, naknaditi tuženiku Saperlot d.o.o., OIB: 57586460313, Ulica Jurja Križanića 106, Varaždin, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9,29 eura, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 57,07 eura, zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je po navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Kruno Radašić iz Ludbrega donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika poslovni broj Ovrv-925/2024, UPP/OS-Ovrv-77/2024 od 5. travnja 2024. (list 18 spisa), kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 1.673,40 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura.

2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 22 – 88 spisa) kojim u cijelosti osporava navedeno rješenje o ovrsi te u bitnome navodi, u odnosu na račun broj 249/01/1, da je navedeni račun ispostavljen protivno Ugovoru od 8. siječnja 2023. koji je tuženik sklopio s tužiteljem, odnosno da je obračun naknade tužitelj izvršio protivno sklopljenom Ugovoru, dok u odnosu na račun broj 59/11/1 navodi da je uslugu izrade godišnjeg financijskog izvješća za 2022. godinu već platio po računu broj 40/01/1.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Varaždinu oglasio se rješenjem poslovni broj Povrv-103/2024-2 od 17. rujna 2024. (list 89 - 91 spisa) stvarno nenadležnim te je spis predmeta ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Povrv-119/2024-2 od 25. listopada 2024. (list 96-98 spisa) stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 9. rujna 2024. (list 40 – 47 spisa) tužitelj se očitovao na prigovor tuženika u bitnome navodeći da se tražbina tužitelja temelji na izdanim nepodmirenim računima broj 249/01/1 i 59/01/1 za izvršene usluge prema tuženiku, a sve u skladu s Ugovorom o pružanju računovodstvenog servisa koji je između tužitelja i tuženika bio sklopljen 8. siječnja 2021. Nadalje, tužitelj navodi da je odredbom čl. 13. st. 1. Ugovora bila ugovorena mjesečna paušalna naknada u iznosu od 146,00 eura uvećano za PDV, dok je odredbom čl. 13. st. 3. Ugovora bilo ugovoreno da se navedena naknada odnosi na 7 sati rada mjesečno pružatelja usluga, s time da je odredbom st. 4. istog članka bilo ugovoreno da ako u slučaju razvoja i širenja poslovanja klijenta bude potreban veći angažman pružatelja usluga, isti imati pravo uskladiti i cijenu svoje usluge uz prethodnu obavijest najmanje mjesec dana prije usklađenja. Pored navedene naknade obveza tuženika je bila i plaćanje naknade za izradu obveznih završnih obračuna poreza i godišnjih financijskih izvješća u visini jedne mjesečne naknade računovodstvene usluge koja se obračuna 50% u veljači i 50% u ožujku. Tužitelj nadalje pojašnjava da se na početku 2021. godine nije mogla predvidjeti brzina rasta i razvoja poslovanja tuženika te opseg usluga, a time i potrebno vrijeme tužitelju da odradi sve što je nužno potrebno, a usklađivanje cijene odnosi se na usklađenje s obzirom na utrošene sate rade, dok je cijena sata rada ostala ista, dakle 20,86 eura neto po satu. Tuženik je prihvatio povećanje naknade u e-mailu od 11. siječnja 2023. kada je potvrdio da je mjesečna naknada od 331,81 eura plus PDV u redu, što se opet odnosi samo na više od 7 sati rada, dakle na 16 sati rada za taj mjesec.

5.1. Tužitelj potom navodi da se tražbina po računu br. 59/01/1 odnosi se na sve radnje vezano za izradu i predaju na završnog računa za 2022. i to po cijeni sata kako je bila ugovorena 2021. Ugovor je tuženik raskinuo mailom od 24. siječnja 2023., kojim je istovremeno zatražio od tužitelja da mu završi 2022. godinu za sva tri subjekta do kraja veljače s predanim GFI izvještajima, a svoj zahtjev je ponovio i u e-mailu od 25. siječnja 2023., što je tužitelj i učinio, ali tužitelj napominje da nije bilo ugovoreno da tužitelj navedeno izvrši besplatno. Tražbina po računu br. 249/01/1 odnosi se na neplaćene odrađene sate tužitelja po Ugovoru u 2022. godini i to u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., a s obzirom da je tužitelj u predmetnoj poslovnoj godini odradio 74,8 sati više od onoga što je tuženik platio tužitelju kroz mjesečni iznos paušala, s time da tužitelj napominje da je tuženiku za tu razliku odrađenih sati obračunao i popust. Nadalje, tužitelj navodi da je usmeno i dva puta putem e-maila objasnio tuženiku razliku između fakturiranog i stvarno odrađenog na što tuženik nikad nije tražio dodatno objašnjenje, sastanak ili neki posebni dogovor, sve dok nije primio račun 249/1/1 koji je odlučio osporavati. Isto tako, tužitelj ističe da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da je podmirio račun tužitelja br. 247/1/1 kojim bi podmirio završetak obrade dokumentacije za prosinac 2022., što nije točno jer se navedeni račun odnosio na mjesečnu paušalnu naknadu za obradu dokumentacije i obračuna iz mjeseca studenoga 2022., a dokumentaciju za prosinac 2022. tužitelj je obrađivao u siječnju 2023. a što je uključivalo i obračun plaća i prijava PDV-a za prosinac 2022.

5.1. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.

6. Podneskom od 29. studenoga 2024. tuženik se očitovao navodeći u bitnome da je tuženik utužene račune odbio platiti jer isti nisu bili u skladu s Ugovorom o pružanju usluga računovodstvenog servisa koji je bio sklopljen između parničnih stranaka kojim se tužitelj kao pružatelj usluge obvezuje pružati usluge računovodstvenog servisa tuženiku za njegove djelatnosti koje su upisane u sudski registar, s time da tuženik napominje da je tužitelj bio upoznat sa svim djelatnostima tuženika, unaprijed, prije sklapanja ugovora te je shodno tome upravo sam tužitelj odredio visinu mjesečne paušalne naknade. Tuženik ističe da je predmetni Ugovor sklopljen u trenutku kada je tuženik tek krenuo u investiciju i proces uspostavljanja cijelog procesa proizvodnje, a da za vrijeme trajanja ugovornog odnosa nije došlo do gospodarskog razvoja i rasta tuženika koji bi opravdavali povećanje mjesečnog paušala. Tuženik ističe da tijekom trajanja ugovornog odnosa od tužitelja nije primio nijednu usmenu ili pisanu ponudu za usluge za koje se potražuje isplata, niti je bio sklopljen kakav aneks temeljnog Ugovora, već je tužitelj mjesečni paušal povećao protivno čl. 13. st. 4. Ugovora. Nadalje, tuženik navodi da je Ugovorom bila ugovorena visina mjesečnog paušala, a ne usluga tužitelja po utrošenom satu rada s određenom cijenom sata rada, pa je iz tog razloga tužiteljev zahtjev za isplatu razlike zbog većeg broja utrošenih sati neosnovan. Nadalje, tuženik navodi da je račun broj 59/01/1 neosnovan jer se isti ne odnosi na izradu i predaju završnog računa GFI-a, a koja usluga izrade GFI-a je plaćena tužitelju po računu broj 40/01/1 (u visini jedne mjesečne paušalne naknade), a isto tako cijena navedena u spornom računu nije ona koja je ugovorena. Nije točno da se račun broj 40/01/1 odnosi na za pruženu uslugu u siječnju jer je knjigovodstvene usluge za od 1. siječnja 2023. za tuženika preuzelo novo knjigovodstvo.

6.1. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

7. Tužitelj je se podneskom od 30. prosinca 2024. dodatno očitovao i dostavio dodatnu dokumentaciju (list 892 – 972 spisa), međutim sud tako dostavljeni podneska s pripadajućom dokumentacijom nije uzeo u obzir s obzirom da je isti dostavljen sudu suprotno odredbi čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP) kojom je propisano da je u postupcima u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv rješenja o ovrsi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a sud nije našao da dokaze predložene u podnesku od 30. prosinca 2024. tužitelj nije moga predložiti ranije tijekom postupka, odnosno u podnesku od 9. rujna 2024.

8. U tijeku postupka sud je proveo dokaz čitanjem dostavljene dokumentacije u spis predmeta i to: računa broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. (list 9 spisa), računa broj 249/01/1 od 30. prosinca 2022. (list 10 spisa) Ugovora o pružanju usluga računovodstvenog servisa koji su parnične stranke sklopile 8. siječnja 2021. (list 26 – 30 spisa i 108 – 112 spisa i 690 – 694 spisa), Dodataka Ugovora o pružanju usluga računovodstvenog servisa koji je sklopljen 8. siječnja 2021., (list 31 – 34 spisa), e-mail korespondencije parničnih stranaka (list 35 – 40 spisa, list 45 – 59 spisa, list 61 spisa, list 64 – 86 spisa, list 113 – 115 spisa, list 128 – 139 spisa, list 343 344 spisa, list 542

– 599 spisa, list 645 – 654 spisa, list 722 – 840), ispisa radnih učinaka za komitenta od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (list 41 – 44 spisa), račun tužitelja broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023. (list 60 i 640 spisa), računa tužitelja broj 21/01/1 od 28. veljače 2023. (list 62 spisa), salda konti kartice od 1. siječnja 2023. do 13. ožujka 2023. (list 63 spisa), odvjetničke opomene od 15. svibnja 2023. (list 87 – 88 spisa), zaključnog lista – analitika na dan 31. prosinca 2022. (list 116 – 127 spisa), salda konti kartice od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 140 – 200 spisa), zaključnog list

– analitika na dan 31. prosinca 2021. (list 201 – 211 spisa), dnevnika knjiženja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (list 212 – 342 spisa), potvrde Financijske agencije o primitku dokumentacije za 2022. godinu (345 – 346 spisa), prijave poreza na dobit od 1. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022.; izvješće o poslovnim događajima s povezanim osobama za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.; statističko izvješće o dospjelim a nenaplaćenim računima na dan 31. prosinca 2022.; obračuna članarina turističkoj zajednici za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., salda konti kartica od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.; dnevnik knjiženja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 347 – 541 spisa), salda konti kartice od 1. siječnja 2021. od 31. prosinca 2021. – konto 12000 Kupci u zemlji (list 600 spisa), računa tužitelja broj 33/01/1 od 28.01.2021.; broj 61/01/1 od 31.03.2021.; broj 74/01/1 od 30.04.2021.; broj 98/01/1 od 31.05.2021.; broj 115/01/1 od 30.06.2021.; broj 134/01/1 od 30.07.2021.; broj 155/01/1 od 31.08.2021.; broj 174/01/1 od 30.09.2021.; broj 191/01/1 od 31.10.2021.; broj 211/01/1 od 30.11.2021. i broj 230/01/1 od 31.12.2021. (list 601 – 611 spisa), ispisa radnih učinaka za komitenta od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 612 – 616 spisa), računa tužitelja broj 15/01/1 od 31.01.2022.; broj 38/01/1 od 28.02.2022.; broj 62/01/1 od 31.03.2022.; broj 83/01/1 od 30.04.2022.; 104/01/1 od 31.05.2022.; broj 128/01/1 od 30.06.2022.; broj 146/01/1 od 31.07.2022.; broj 170/01/1 od 31.08.2022.; broj 188/01/1 od 30.09.2022.; broj 211/01/1 od 31.10.2022.; broj 232/01/1 od 30.11.2022.; broj 247/01/1 i 249/01/1 od 30.12.2022. (list 618 – 630 spisa), ispisa radnih učinaka za komitenta od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (list 631 – 638), salda konti kartice konto 12000 Kupci u zemlji od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 12.2023. (list 639 spisa), računa broj 59/01/1 od 12.04.2023. (list 642 spisa), ispisa radnih učinaka za komitenta od 1. veljače 2023. do 12. travnja 2023. (list 643 – 644 spisa), zalihe gotovih proizvoda i proizvodnje u tijeku na dan 31. prosinca 2022. (list 655 – 657 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 696 - 703 spisa), odobrenje za poslovanje u statusu male nezavisne pivovare (list 704 – 705 spisa), Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom (list 706 – 707 spisa), Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 708 – 710 spisa).

8.1. Sud je proveo i personalne dokaze i to saslušanjem direktorice tužitelja OTI te direktorice tuženika UT.

8.2. Sud nije proveo dokaz provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. ZPP-a, kao i imajući u vidu odredbu čl. 464.a ZPP-a koja propisuje da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke predložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Naime, sud je mišljenja da bi financijsko-knjigovodstveno vještačenje prouzročilo nerazmjerne troškove u odnosu na vrijednost predmeta spora pa bi stoga isto bilo protivno načelu ekonomičnosti pa je stoga visinu naknade primjerene za izradu godišnjeg financijskog izvješća odredio po slobodnoj procjeni uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu predmeta.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.673,40 eura, a po utuženim računima broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. i 249/01/1 od 30. prosinca 2022., a vezano uz knjigovodstveno-računovodstvene usluge tužitelja.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o pružanju računovodstvenog servisa od 8. siječnja 2021. te da je predmetni Ugovor raskinut 24. siječnja 2023., s time da su stranke dogovorile da će tužitelj izvršiti uslugu predaje završnog godišnjeg financijskog izvješća za 2022. godinu.

10.1. Između parničnih stranaka sporna je kako osnova, tako i visina tražbine tužitelja po utuženim računima, odnosno, između stranaka je sporno je li obračunata naknada za izvršene usluge tužitelja u skladu sa sklopljenim Ugovorom te je li tužitelj pravovremeno obavijestio tužitelja o promjeni izračuna naknade.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, a djelomično neosnovanim i to iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

12. Prije svega, u konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o pružanju usluga računovodstvenog servisa od 8. siječnja 2021. koji se ima smatrati ugovorom o djelu pa su stoga relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ugovor o djelu. Tako je odredbom čl. 590. ZOO-a propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbi čl. 613. st. 1. i 2. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, a ako naknada nije određena, odredit će je sud.

12.1. Nadalje, relevantna je i odredba čl. 1. Ugovora o pružanju usluga računovodstvenog servisa od 8. siječnja 2021. kojoj je propisano da se pružatelj usluge (ovdje tužitelj) obvezuje pružati uslugu računovodstvenog servisa klijentu za njegove djelatnosti koje su upisane u sudski registar te za druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost. Odredbom čl. 13. istog Ugovora propisano je pak da se klijent obvezuje za usluge servisa plaćati mjesečnu paušalnu naknadu u iznosu od 146,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost, s time da je iznos naknade utvrđen sukladno informacijama koje je klijent pružio pružatelju usluga, pri čemu je pružatelj usluge procijenio mjesečni iznos paušala (prosječno 7 sati rada mjesečno pružatelja usluge). Nadalje, propisano je i da će u slučaju razvoja i širenja poslovanja klijenta biti potreban veći angažman, dodatne usluge te resursi pružatelja usluge te sukladno tome, pružatelj usluge ima pravo uskladiti i cijenu svoje usluge, uz prethodnu pisanu obavijesti klijentu najmanje mjesec dana prije usklađenja naknade. Nadalje, istim člankom je ugovoreno i da se klijent obvezuje platiti naknadu za izradu obveznih godišnjih obračuna poreza i godišnjih financijskih izvještaja u visini jedne mjesečne paušalne naknade za računovodstvene usluge, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

13. Iz materijalne dokumentacije relevantne za predmet spora, sud je utvrdio sljedeće:

- iz računa broj 249/01/1 od 30. prosinca 2022. proizlazi da se isti odnosi na razliku između odrađene satnice i fakturiranog paušala u 2022. godini, a koja razlika iznosi 945,65 eura;

- iz računa broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. proizlazi da se isti odnosi na računovodstveno-knjigovodstvene usluge prema specifikaciji od 1. veljače 2023. do 12. travnja 2023., za koje usluge tužitelj potražuje iznos od 727,75 eura (za utrošenih 27,91 sati rada),

- iz e-maila tužitelja tuženiku od 7. siječnja 2023. proizlazi da je istim tužitelj tuženiku pojasnio na što se odnosi račun broj 249/01/1,

- iz e-maila tužitelja tuženiku od 16. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelj tuženiku predložio miran način rješenja nastale situacije ili prekid daljnje poslovne suradnje, a da je tužitelj u e-mailu od 24. siječnja 2023. potvrdio prekid daljnje poslovne suradnje te ujedno zamolio tužitelja da završi 2022. godinu s predanim GFI izvještajima,

- iz računa broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023. proizlazi da se isti odnosi na računovodstveno-knjigovodstvene usluge prema ugovoru – obrada dokumentacije i obračuni plaće vezano uz prosinac 2022. u iznosu od 414,76 eura,

- iz e-maila tužitelja tuženiku od 12. travnja 2023. proizlazi da je istim tužitelj tuženiku pojasnio da se račun broj 40/01/1 odnosi na pružene u usluge za prosinac 2022., a da će posebno biti izdan račun za obavljene usluge vezane uz izradu GFI-a,

- iz e-maila od 7. rujna 2022. i 5. listopada 2022. kojeg je tužitelj uputio tuženiku proizlazi da je tužitelj u dva navrata povećao iznos mjesečnog paušala na način da je tuženiku dostavio uvećane račune, a u nakon posljednjeg povećanja mjesečni paušal je iznosio 414,76 eura,

- iz e-maila tužitelja tuženiku od 7. siječnja 2023. isto tako proizlazi da je tužitelj tuženiku za razdoblje počevši od 1. veljače 2023. najavio podizanje cijena svojih usluga te ponudio odabir između tri modela plaćanja u osnovi kroz povećanje mjesečnog paušala ili mjesečni obračun po satnici po cijeni od 21,24 eura po satu.

14. Nadalje, vezano uz sporne činjenice sud je proveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

14.1. Prilikom saslušanja direktorica tužitelja OTI je navela da gospodin UT ima još jednu firmu i to Infomodul i preko te firme je započela suradnja 2017. te je gospodin UT već tada bio upoznat s načinom rada tužitelja i vrste usluga koje tužitelj pruža. U trećem kvartalu 2019. tužitelj je angažiran od strane gospodina UT radi izrade investicijske studije i tada je tužitelj informiran o namjeri pokretanja poslovanja pod firmom Saperlot te o potrebi da se računovodstvene usluge pružaju i u toj firmi. Firma Saperlot otvorena je tijekom 2020., a 15. prosinca 2020. direktor tuženika je zatražio i ponudu za računovodstvene usluge. Nadalje, direktorica tužitelja je navela da je tuženiku dostavila upitnik u kojem je isti trebao navesti kako bi se i što trebalo raditi, a kako bi tužitelj utvrdio količinu radova, tj. usluge koje će se pružati tuženiku. Također, istaknula je da je 23. prosinca 2020. e-mailom tuženika obavijestila o načinu fakturiranja usluga te je u tom e-mailu već navela da, ako se bude tražio veći angažman tužitelja, da će biti potrebno korigirati cijenu rada. Direktorica tužitelja preporučila je da sva tri društva kojima su osnivači gospodin i gospođa UT budu u istom računovodstvu. Nadalje, istaknula je da je kod pruženih računovodstvenih usluga utrošak sati rada u određenim mjesecima veći, a u određenim mjesecima manji, te postoji mogućnost da se to na kraju godine iznivelira, ali u konkretnom slučaju kod tuženika to nije bio slučaj, već je utrošak rada bio veći kroz cijeli period. U siječnju 2021., s tuženikom je sklopljen ugovor koji je sadržajno jednak onima sklopljenima s drugim klijentima. Tužitelj je vodio evidenciju svakog utrošenog sata rada i svake pružene usluge za tužitelja i već u poslovnoj godini 2021. je postojao višak odrađenih sati, ali u cilju dobre poslovne suradnje te kako bi tuženik mogao poslovanje staviti „na noge“, isti nisu obračunati, ali direktorica tužitelja navodi da je usmeno obavijestila gospođu UT da će se za 2022. fakturirati razlika ako do nje dođe. Navela je da je tako u e-mailu kojim je poslan račun za kolovoz sumiran broj sati u 2022., te je postavljeno pitanje kako će se riješiti višak sati koji se pojavio, no, od strane tuženika nije bilo odgovora. Isto tako, u rujnu, kada je naknada povećana na 331,81 eura, tuženik nije reagirao na obavijest da će biti potrebno izvršiti usklađenje kroz dodatnu fakturu. Sveukupno je tijekom 2022. odrađeno 241,53 sata, odnosno, ukupno bi to bilo 3.477,34 eura, pa je dakle, nepokriveno nekih 75 sati utrošenog rada i na koje se zapravo odnosi utuženi račun 249, s time da je na taj račun i dan količinski popust (50 %). Ostale račune tuženik je platio, dakle, neplaćen je račun za tu razliku utrošenih sati, a da će taj račun biti fakturiran, tuženika je obavješten 22. prosinca 2022., kada je direktorica tužitelja došla kod tuženika po dokumentaciju i tada je istoj direktorica tuženika rekla „ti ih fakturiraj, ti učini svoje, a mi ćemo vidjeti“. Direktorica tužitelja navela je da je 5. siječnja 2023. taj račun za razliku vraćen i tuženik se nakon toga ponašao kao da se ništa nije dogodilo, i dalje je slao dokumentaciju. Nadalje, ista je istaknula da je u e-mailu od 16. siječnja 2023. napisala da se ne može pretvarati da se ništa nije dogodilo i predložila je da se stranke ili dogovore ili prekinu suradnju. Tužitelj je 20. siječnja 2023. predao i prijavu PDV-a a da pritom nije znao da je tuženik sklopio ugovor s novim računovodstvenim servisom, tuženik je tužitelja o tome obavijestio 24. siječnja 2023. Pritom se tuženik nije držao ugovorenog otkaznog roka. Nadalje, direktorica tužitelja je navela i da, s obzirom da su u siječnju pristizali računi još za 2022., da je tužitelj 30. siječnja 2023. predao korekciju prijave PDV-a za 2022. te je fakturiran račun 40, koji je tuženik i platio, s time da je napomenula da to nije bio račun za uslugu izrade završnog računa, već se upravo utužena faktura broj 59 odnosi na usluge pripreme i izrade završnog računa izvršene od 1. veljače 2023. do 12. travnja 2023., u kojem razdoblju ugovor više nije bio na snazi, a tuženik je sklopio ugovor s novim računovodstvenim servisom. Istaknula je da je tužitelj izradio završni račun za tuženika jer ga je tuženik to zamolio i da tuženik ne bi došao u problem, ali nikada nije bilo rečeno da će to biti odrađeno besplatno te je tužitelj spornu fakturu fakturirao prema cijeni koja je bila važeća u 2021. Isto tako, napomenula je da za tuženika nije pružala samo računovodstvene usluge, već i odgovore na sva poslovna pitanja, dakle, porezno savjetovanje u užem smislu, savjetovanja za zapošljavanje. Direktorica tužitelja istaknula je i da nije bila upoznata s namjerom bavljenja tužitelja turističkom djelatnošću, odnosno s namjerom otvaranja puba i kušaonice. Nadalje, direktorica tužitelja je dodatno pojasnila da tijekom 2021. tužitelj tuženiku nije dostavio popis izvršenih radnji na mjesečnoj razini, odnosno, specifikaciju rada, ali da je tužitelj sve usluge evidentirao i u telefonskom razgovoru upoznao tuženika da utrošak za te usluge premašuju što je ugovoreno, a takva specifikacija tuženiku nije dostavljena ni tijekom 2022., ali je tuženik nije ni tražio kada je upozoren na satnicu putem e-maila. Isto tako, direktorica tužitelja navela je da tužitelj tuženiku nije najavio i poslao novu cijenu mjesec dana prije namjeravanog usklađenja cijena.

14.2. Nadalje, direktorica tuženika UT je prilikom saslušanja pak navela da je suradnja tuženika s tužiteljem započela tijekom 2020. kada je tužitelj angažiran za izradu poslovnog plana s pripremom investicijske studije, tj. kreditiranja kod poslovne banke. Ugovor o računovodstvenim uslugama sklopljen je 8. siječnja 2021., a raskinut je 24. siječnja 2023. Tijekom razdoblja od 2021. do 2022. suradnja se odvijala po principu kako je bilo navedeno u Ugovoru, a komunikacija se odvijala i putem e-mailova, osobno i telefonski. Tijekom 2021., prije početka realizacije investicijske studije u potpunosti, tuženik je u kraćem vremenskom periodu od travnja do srpnja imao klijet za potrebe turističke djelatnosti, ali to je trajalo samo do srpnja, a nakon toga se krenulo u realizaciju studije za potrebe proizvodnje u Gojancu, koja je započela 1. listopada 2021. Isto tako, tijekom 2022., tuženik je imao kušaonicu u Bakačevoj ulici za vrijeme trajanja ŠPANCIRFESTA i mjesec dana nakon toga, koja je nakon tog razdoblja preseljena u prostorije pivovare tuženika u Gojancu. Vezano uz račun broj 249, direktorica tuženika je navela da je isti po primitku vraćen tužitelju u roku od osam dana, a iz razloga što je tuženik smatrao da je povećani angažman tužitelja plaćen kroz povećanje mjesečne paušalne naknade, i to u dva navrata tijekom 2022. Nakon raskida ugovora tuženik je doista zamolio tužitelja da odradi GFI za 2022., iako nije bilo ponude, a tuženik nije inzistirao na ponudi jer se očekivalo da će plaćanje biti na način kako je to bilo ranije definirano u ugovoru, dakle, u visini jedne mjesečne paušalne naknade. Nadalje, direktorica tuženika je istaknula da tuženik zapravo nije dobio račun na kojem bi izričito bilo navedeno da je to račun za GFI. Tuženik je platio izdani račun broj 40 s datumom 31. ožujka 2023. te je tuženik smatrao da je upravo taj račun izdan za uslugu izrade GFI-a, jer je on bio u visini zadnje mjesečne rate (one najveće koju je tuženik mjesečno plaćao tužitelju), dakle, taj račun je tužitelju i plaćen. Račun 59 je upravo iz tog razloga odbijen, jer je tuženik smatrao da je uslugu izrade GFI-a platio po računu broj 40. Isto tako, direktorica tuženika navela je da je do povećanja paušalne naknade došlo na način da je tuženiku samo dostavljen uvećani račun, a da računu nije prethodila nikakva ponuda se izmjenom iznosa ili slično, kako bi se to trebalo raditi inače, ali da je tuženik takve uvećane račune plaćao jer je bio svjestan da je porasla proizvodnja, da je bilo potrebe za većom komunikacijom sa računovodstvenim servisom te je tuženik bio svjestan da je tužitelj opterećeniji. Vezano uz navode direktorice tužitelja, da je ona krajem 2022. na parkiralištu tuženika obavijestila da će se morati raditi obračun sati, direktorica tuženika je navela je tuženik očekivao da će tužitelj postupiti po ugovornim odredbama i dostaviti tuženiku ponudu s izmjenom visine mjesečnog paušala, a ne da se tuženiku samo fakturira uvećan račun, odnosno navodnu razliku sati, a koju je tuženik već platio kroz ranija povećanja. Direktorica tuženika također je pojasnila da je računovodstvenu uslugu za mjesec prosinac 2022. trebao pružiti tužitelj jer je tuženik tada još bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, a isto tako, direktorica tuženika je navela da je upoznata s time da se dokumentacija za prosinac obrađuje u siječnju. Pojasnila je i da račun broj 59 osporava i iz razloga jer na istom nije navedeno da se radi o usluzi GFI-a, dok je na prijašnjim računima to bilo jasno navedeno. Istaknula je i da tuženik s novim računovodstvenim servisom ima sklopljen ugovor od 1. siječnja 2023. i da je upravo taj servis odradio sve radnje koje se odnose na poslovnu godinu 2023.

15. Sud je u prihvatio iskaz direktorice tužitelja u dijelu kojim je ista pojasnila na što se odnosi utuženi račun broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023., a na što račun broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. s obzirom da je iskaz iste u tom dijelu životan i logičan, naime, uobičajena je praksa da se računi ne fakturiraju za usluge pružene u tekućem mjesecu, već za usluge pružene u ranijem razdoblju (i sama direktorica tuženika potvrdila je u svom iskazu da je tuženik tužitelju u tekućem mjesecu plaćao obavljenu uslugu za prethodni mjesec), a također i iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj početkom 2023. vršio obradu dokumentacije za prosinac 2022. (i sama direktorica tuženika je u svom iskazu navela da je tužitelj bio u obvezi završiti poslovnu godinu 2022.). Dakle, sud je u tom dijelu prihvatio iskaz direktorice tužitelja – da se račun broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023. odnosi na obradu dokumentacije za prosinac 2022., a ne na uslugu izrade godišnjeg financijskog izvješća kako to u svom iskazu tvrdi direktorica tuženika. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista obrazlaže da su parnične stranke ugovorile naknadu za pružene usluge tužitelja po Ugovoru od 8. siječnja 2021. po satu, odnosno da je ugovorena novčana vrijednost jednog sata rada tužitelja jer je navedeno u suprotnosti s ostalim dokazima u spisu predmeta.

15.1. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz direktorice tuženika u dijelu u kojem ista navodi da bi se račun broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023. odnosio na pruženu uslugu izrade i pripreme godišnjeg financijskog izvješća, a ne račun broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. kao neživotan i nelogičan posebice kada se uzme u obzir da je na samom računu broj 40/01/1 jasno naznačeno da se odnosi na obradu dokumentacije za prosinac 2022., ali je prihvatio iskaz iste u dijelu u kojem ista navodi da je između stranaka ugovoreno plaćanje mjesečnog paušala jer je to u skladu s ostalim provedenim dokazima.

15.2. Iskazi saslušanih direktorica tužitelja i tuženika suglasni su pak u dijelu da je tijekom 2022. godine, u odnosu na 2021., bio potreban povećani angažman tužitelja glede pružanja knjigovodstvenih usluga tuženiku.

16. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

17. Prije svega, valja reći da su parnične stranke Ugovorom o pružanju računovodstvenog servisa od 8. siječnja 2021. ugovorile da tuženik za usluge tužitelja plaća mjesečnu paušalnu naknadu u iznosu od 146,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost (čl. 13. st. 1. Ugovora). Paušal (njem. Pauschale) podrazumijeva prosječan, ukupan ili globalno određen iznos koji se plaća umjesto pojedinačnog iznosa, odnosno, predstavlja iznos koji je određen bez obzira na broj, težinu, kvalitetu, mjeru i sl. Dakle, paušalno određena naknada ne ovisi o stvarnom broju odrađenih sati

– ista se plaća u ugovorenom iznosu neovisno o postojanju eventualnog viška odrađenih sati za pružene usluge, odnosno neovisno o utrošenom manjem broju radnih sati za pruženu uslugu. Pritom valja istaknuti da je u konkretnom slučaju upravo tužitelj odredio mjesečni iznos paušala uzimajući u obzir da će mu za pružanje usluga tuženiku biti potrebno prosječno 7 sati rada mjesečno (čl. 13. st. 3. Ugovora). Međutim, tužitelj pogrešno smatra da je time što je u citiranoj odredbi Ugovora navedeno prosječno 7 sati rada tužitelja mjesečno, istom odredbom određena cijena jednog sata rada tužitelja u iznosu od 20,86 eura (146 : 7 = 20,86 eura). Naime, iz samog teksta navedene odredbe razvidno je da je tužitelj prilikom formiranja paušala uzeo u obzir da će mu biti potrebno prosječno 7 sati rada mjesečno, dakle, ne striktno 7 sati rada, već u prosjeku 7 sati rada, što može značiti u nekim mjesecima više, a u nekim mjesecima manje od 7 sati rada, pa je stoga razvidno da navedenom odredbom Ugovora nije utvrđena vrijednost jednog sata rada tužitelj, već je posve razvidno da je navedenim člankom Ugovora ugovoreno plaćanje mjesečnog paušala.

17.1. Nadalje, iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud nije utvrdio da bi stranke tijekom trajanja ugovornog odnosa sklopile kakav dodatak, bili pisani, bilo usmeni, osnovnom Ugovoru, a kojim bi izmijenile način obračuna mjesečne naknade (na način da bi ista bila obračunata prema utrošenim satima). Da je tome tako proizlazi iz spisu priležećih računa o pruženim računovodstveno-knjigovodstvenim uslugama gdje je kao jedinica mjere navedena usluga (usl.), a jedino je na utuženom račun br. 59/01/1 (koji se odnosi na uslugu pruženu nakon raskida Ugovora od 8. siječnja 2021.) kao jedinica mjere naznačen sat. Isto tako, a isto je u svom iskazu navela i sama direktorica tužitelja, uz ispostavljene račune za pruženu uslugu tuženiku nisu dostavljane specifikacije utroška radnih sati, pa i to govori u prilog da stranke nisu nikada ugovorile plaćanje naknade za pružene usluge tužitelja po stvarno utrošenim satima, već isključivo u paušalnom iznosu.

17.2. Nadalje, iz provedenih dokaza proizašlo je da je tužitelj u dva navrata povisio iznos paušala i to najprije na iznos od 238,90 eura (račun za kolovoz 2022.), a potom na iznos od 331,81 eura (račun za rujan 2022.), s time da je tužitelj navedeni iznos paušala povećao suprotno odredbi čl. 13. st .4. Ugovora, ali je tuženik u konačnici platio sve ispostavljene račune s uvećanim iznosom paušala. Međutim, to što je tuženik platio uvećane račune nikako ne znači da je on na bilo koji način pristao na obračun mjesečne naknade prema stvarno utrošenim satima rada tužitelja. Doduše, iz e-mailova od 7. rujna 2022. i 5. listopada 2022. (uz koje su dostavljeni računi s povećanim paušalom) proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da je tužitelj odradio veći broj radnih sati te da se stranke moraju dogovoriti kako će taj problem riješiti jer da navedeno stanje nije dugoročno održivo, međutim, iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza ne proizlazi da bi bio postignut kakav dogovor koji bi upućivao na to da tužitelj ima pravo po završetku poslovne godine 2022. fakturirati višak odrađenih sati.

17.3. Slijedom navedenog, a na temelju provedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da su tužitelj i tuženik za pruženu knjigovodstveno-računovodstvenu uslugu od strane tužitelja ugovorili da je tuženik dužan plaćati mjesečnu paušalnu naknadu, nevezano za stvaran utrošak radnih sati tužitelja te da navedeno kasnijim bilo pisanim, bilo usmenim dogovorom, odnosno dodatkom osnovnom Ugovoru, nije izmijenjeno, pa stoga tužitelj neosnovano potražuje iznos od 945,65 eura s osnove razlike utrošenih sati rada, a po računu broj 249/01/1 od 30. prosinca 2022.

18. Nadalje, vezano uz račun broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. sud je utvrdio kako se isti odnosi na pruženu uslugu tužitelja koja se odnosi na izradu godišnjeg financijskog izvješća za 2022. Naime, iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza nedvojbeno je utvrđeno kako je Ugovor o pružanju usluga računovodstvenog servisa, koje su stranke sklopile 8. siječnja 2021., raskinut 24. siječnja 2023. Međutim, daljnjom analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke nakon raskida predmetnog Ugovora dogovorile da tužitelj za tuženika izvrši uslugu izrade godišnjeg financijskog izvješća, dakle, nakon raskida Ugovora od 8. siječnja 2021. stranke su sklopile novi ugovor o djelu za točno određenu uslugu izrade godišnjeg financijskog izvješća za 2022. Pritom valja naglasiti da stranke, a što proizlazi iz provedenih dokaza u tijeku postupka, nisu ugovorile naknadu za ugovorenu uslugu, pa je u skladu s odredbom čl. 613. st. 2. ZOO-a primjerenu naknadu ovlašten odrediti sud. Nadalje, sud je primjerenu naknadu odredio primjenom čl. 464.a ZPP-a, dakle, prema svojoj slobodnoj ocjeni, s obzirom da je sud smatrao kako bi provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predstavljalo nerazmjeran trošak s obzirom na vrijednost predmeta spora, tj. utuženog računa, a što bi bilo protivno načelu ekonomičnost iz odredbe čl. 10. ZPP- a. Pritom je sud uzeo u obzir opsežnu dokumentaciju dostavljenu po tužitelju – dnevnik knjiženja i salda konti kartice iz koje je vidljivo da je tužitelj doista imao povećani angažman tijekom 2022. u odnosu na 2021. godinu (povećanje broja ulaznih i izlaznih računa), a što je svakako od utjecaja na proces izrade i sastavljanja godišnjeg financijskog izvješća za 2022. Nadalje, navedeno u tom dijelu potvrđuju i iskazi direktorice tužitelja i direktorice tuženika koje su jasno navele da je u 2022. povećana proizvodnja tuženika, a samim time i broj ulaznih i izlaznih računa. Dakle, iz svega navedenog, sud je zaključio da je priprema godišnjeg financijskog izvješća za 2022. zahtijevala veći angažman tužitelja nego li je to bilo prijašnje godine (zbog povećanja proizvodnje tuženika, a samim time i broja ulaznih i izlaznih računa) pa je stoga sud naknadu za pruženu uslugu po računu broj 59/01/1 od 12. travnja 2023. našao u cijelosti primjerenom.

18.1. Kao što je već ranije istaknuto, sud nije prihvatio tvrdnju direktorice tuženika da je usluga izrade godišnjeg financijskog izvješća za 2022. plaćena po računu broj 40/01/1 od 31. ožujka 2023. s obzirom da je na istom jasno naznačeno da se isti odnosi na obradu dokumentacije iz prosinca 2022., a da iz provedenih dokaza proizlazi da je obradu te dokumentacije početkom 2023. za tuženika izvršio upravo tužitelj.

18.2. Slijedom navedenog, sud je našao u cijelosti osnovanom tražbinu tužitelja po utuženom računu broj 59/01/1 od 12. travnja 2023.

19. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev tužitelja našao djelomično osnovanim i to za iznos od 727,75 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, a djelomično neosnovanim za iznos od 945,65 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, pa je, slijedom navedenog, u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 727,75 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 945,65 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, o čemu je odlučeno u toč. I. i II. izreke presude.

20. O troškovima ovog postupka riješeno je u toč. III. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

20.1. U konkretnom slučaju, tuženik je u većoj mjeri uspio u parnici i to, izraženu postotno, u iznosu od 57%, dok je tužitelj uspio, izraženo postotno, u iznosu od 43%. Kada se od postotka one strane koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzme postotak one strane koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, dobije se iznos od 14% (57% - 43% = 14% = 0,14).

20.2. Tuženik u konkretnom slučaju opravdano potražuje trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 eura. Međutim, kako je tuženik samo djelomično uspio u ovom postupku to istom pripada pravo samo na dio opravdanog troška i to razmjerno uspjehu u parnici, odnosno tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 9,29 eura (66,36 x 0,14 = 9,29 eura), koji iznos je naložen platiti tužitelju, dok je u preostalom dijelu, i to za iznos od 57,07 eura, zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen, pa je sud odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

21. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 6. svibnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1.) Tužitelju – po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu

2.) Tuženiku – Saperlot d. o. o., Varaždin, Ulica Juraja Križanića 106