REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-899/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠT, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenik, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-178/2022 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog ŠT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni ŠT zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 117. stavak. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode, zadržavanja od 1. srpnja 2020. u 10,00 sati, do 2. srpnja 2020., a za slučaj da mu uvjetna osuda bude opozvana.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP-a), troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1.do 8. ZKP-a, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a iznosi 200,00 eura, trošak medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Boriću u ukupnom iznosu 353,84 eura padaju na teret okrivljenog ŠT koji je te troškove dužan podmiriti u roku 15 dana, od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847- 17822 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-178/2022), dokaz o uplati dostaviti Sudu.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna, odnosno bezuvjetna kazna zatvora.
2.1.Žalbu je podnio i okrivljenik po braniteljici Željani Kosović, odvjetnici iz Dubrovnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem braniteljice Željane Kosović, odvjetnice iz Dubrovnika predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava, zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ističe se da je okrivljenik na raspravi 13. svibnja 2024. u spis predao medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da ima potpunu parezu lijeve ruke što bi značilo da u toj ruci "nema snage" i da je lijeva ruka znatno tanja i slabija od desne, zbog čega smatra da okrivljenik kazneno djelo za koje je proglašen krivim nije mogao počiniti, a prvostupanjski sud se u pobijanoj presudu na tu okolnost nije niti osvrnuo.
6.2. Naime, iako je prvostupanjski sud taj dokaz proveo tijekom dokaznog postupka, u obrazloženju pobijane presude doista prvostupanjski sud nije analizirao medicinsku dokumentaciju u odnosu na zdravstveno stanje okrivljenika, međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi se o odlučnoj činjenici jer je okrivljenik pobijanom presudom proglašen krivim da je oštećenicu uhvatio rukom za vrat, te ju više puta udario zatvorenom šakom u predjelu lica i lijevog ramena, te imajući u vidu takav činjenični opis kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, ne proizlazi da bi okrivljenik udario oštećenicu lijevom rukom za koju tvrdi da je bitno "slabija" od desne. U odnosu na ostale žalbene prigovore zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a okrivljenik samo parafrazira zakonski tekst navedene norme bez da navodi u čemu bi se sastojala nerazumljivost proturječnost pobijane presude.
6.3. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka zbog čega žalba okrivljenika u odnosu na tu žalbenu osnovu, nije osnovana.
7. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.1. Okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da nije nikada imao fizički konflikt sa nikim, a kamoli sa svojom suprugom i da je inkriminiranog dana saznao, i to kada je došao liječnik u njihovu kuću, da oštećena OT ima potres mozga. Nakon toga ju je liječnik uputio na hitnu pomoć, a nakon par dana, ponovno dok se nalazio u dnevnom boravku dogodio se incident sa ormarom, zapravo čuo je da se nešto događa u sobi i kada je ušao u sobu vidio je da su klizna gornja vrata od ormara pala između kreveta i ormara, a njegova supruga je sjedila na podu. Naveo je da je povraćala te da joj je on donio led i da su otišli kod liječnika nakon čega nije željela ostati u bolnici. Nakon nekoliko dana, obzirom da je imala dogovoren pregled kod dr. PT, odnosno 29. lipnja 2020. njega je policija uhitila jer da je navodno vršio nasilje nad suprugom. Isto tako, u svom iskazu oštećena OT navela je da se ispričava sudu, državnom odvjetniku i bivšem suprugu zbog "zbrke" koju je napravila. Dodala je da je to bilo vrijeme Š i da je bila na dugotrajnom bolovanju, da se teško živjelo, te da se nakon suicida njenog sina psihički razboljela zbog čega je više puta hospitalizirana, da je znala popiti više tableta, da je pokušala suicid te da je tijekom 2020., negdje u svibnju ili lipnju pokušala izvršiti suicid vješanjem, ali se uže otkinulo i pala je i kako je to uzak prostor ispod stepeništa udarila je glavom i ramenom u zid. Navela je da joj je ostao na vratu trag od konopca. Nakon toga, kako joj nije bilo dobro okrivljenik je zvao hitnu pomoć, a ponovno nakon nekoliko dana išla je uzeti nešto sa gornjeg dijela ormara te su pri tome pala vrata ormara na nju i ponovno je završila na hitnoj pomoći. Tom prilikom navela je da je liječniku navela da je pala i da ima kontrolu kod dr. PT. Nakon nekoliko dana, kada je otišla kod dr. PT nije imala više ozljeda, ali ju je on pitao što se desilo i rekla mu je da ju je ŠT malo gurnuo i da je pala i da se udarila, te je zamolila dr. PT da to ostane među njima, ali da ne sazna kćerka. Nadalje, iz iskaza svjedoka dr. PT proizlazi da se oštećenica već više godina liječi u njegovoj ambulanti, te je zbog određene specifičnosti bio zakonski dužan prijaviti sumnju za obiteljsko nasilje prema pacijentici. Obavijestio je državno odvjetništvo i Centar za socijalnu skrb, pa obzirom da je prilikom pregleda oštećenice, odnosno prilikom pregleda njezine medicinske dokumentacije utvrdio da je ista bila na objedinjenom liječničkom pregledu gdje je pregledana po traumatologu, te je traumatolog u nalazu naveo da je pala. Nakon toga je opet dolazila na hitni prijem zbog traume, te je navela da su joj pala vrata ormara na nju, međutim oštećenica mu je pokazala i fotografije na kojima je bila ona i bile su vidljive na licu ozljede i masnice, te ju on pitao što je to, a ona je rekla, odgovor nije bio ni tko ni kako, već je odgovor bio "što mislite?".
7.2. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ČT, djelatnice Centra za socijalnu skrb proizlazi da je bila u kontaktu sa žrtvom jer su iz bolnice dobili obavijest da su zaprimili osobu sa tjelesnim ozljedama za koje se sumnja da su posljedice obiteljskog nasilja, te da je tada obavila razgovor sa gospođom OT i tom prilikom joj je kazala da ju je suprug zlostavljao i da joj je te ozljede on nanio. Iskazala je da je imala glavobolju, da je ležala i da je suprug došao te ju je tukao po tijelu. Ne sjeća se razloga koje je navela, misli da je spominjala nešto vezano za kćer. Nakon nekog vremena sjeća se da je gđa. OT zvala Centar za socijalnu skrb i rekla da je lagala i da Centar nešto poduzme i da nije istina to što je prethodno rekla, odnosno da se povrijedila na način da je spremala robu u ormare, da joj je pala polica i da je pri tome zadobila ozljede. Obzirom da je postojalo odstupanje u iskazu spomenute svjedokinje u odnosu na iskaz koji je dala pred državnim odvjetnikom, ponovila je, a u odnosu na način kako je oštećenica zadobila povrede da se ne sjeća točno što je oštećenica navela kao razlog da ju je suprug napao, ali da je "skočio na nju" te ju pritisnuo svojom težinom tijela i počeo ju tući po glavi i tijelu nakon čega je prestao i otišao.
7.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka, a koji nalaz je temeljio na medicinskoj dokumentaciji i fotografijama, proizlazi da je oštećenica zadobila krvni podljev oko desnog oka, plohastu oguljotinu usne brazde i vermiliona gornje usne, krvni podljev na bradi desno od središnje linije, krvni podljev lijevog ramena, oguljotine kože na korijenu vrata obostrano. Krvni podljev oko desnog oka, krvni podljev na bradi, krvni podljev lijevog ramena i plohasta oguljotina usne brazde i vermiliona gornje usne nastali su s četiri odvojena udarca tupotvrdog sredstva slabijim intenzitetom, a u obzir dolaze udarci šakom. Oguljotine kože na korijenu vrata obostrano nastale su kosim djelovanjem tupotvrdog sredstva nekim slabijim intenzitetom, a mogle su nastati stiskanjem vrata rukom. Opisane ozljede u svojoj ukupnosti nisu mogle nastati padom. Navedene ozljede svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Jednako tako, vještak u svom nalazu i mišljenju je naveo da ozljede oguljotine kože na korijenu vrata obostrano mogu osim stiskanjem nastati pokušajem vješanja, vještak je naveo da ne upućuju na vješanje. Naime, povrede koje je oštećenica zadobila na vratu nalaze se na bočnim stranama vrata i to uz korijen vrata što ne odgovara tragu brazde, a osim toga nalaze se i prenisko za vješanje.
7.4. Dakle, imajući u vidu sve provedene dokaze, prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika smatrajući ju usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, kao i iskaz oštećenice čijem iskazu nije poklonio vjeru jer je u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima. Naime, iz iskaza dr. PT, svjedokinje ČT, te osobito sudsko-medicinskog vještaka dr. Igora Borića nesporno proizlazi da je oštećenica zadobila tjelesne ozljede. Svjedok PT navodi da nema saznanja o tome na koji način je oštećenica zadobila povrede, ali da je zbog povreda koje je zadobila i načina kako je sa njom komunicirao, utvrdio da se radilo o obiteljskom nasilju. Međutim, iz iskaza svjedokinje ČT koja je po dojavi iz bolnice kao djelatnica Centra za socijalnu skrb razgovarala sa oštećenicom nesporno proizlazi da je u razgovoru sa oštećenicom saznala da joj je ozljede nanio njezin suprug, da je "skočio na nju", pritisnuo ju svojom težinom tijela i počeo ju tući po glavi i tijelu. Iskaz svjedokinje ČT potvrđen je i nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka koji je u svom nalazu naveo da je oštećenica OT zadobila tjelesne ozljede koje ozljede na glavi su nastale sa četiri odvojena udarca tupotvrdog sredstva, a dolazi u obzir šaka, dok je ozljedu na vratu mogla, prema nalazu i mišljenju vještaka, oštećenica zadobiti stiskanjem vrata. Pri tome je sudsko-medicinski vještak isključio mogućnost nastanka povrede vješanjem, pa iz tog razloga ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz oštećene OT koja navodi da je povrede zadobila padom police sa ormara, te pokušajem vješanja.
8. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda svjedokinja ČT nema razloga iskazivati drugačije od onog što joj je rekla oštećenica prilikom njihovog razgovora u kojoj situaciji je svjedokinja bila kao predstavnica Centra za socijalnu skrb, a njezin iskaz potvrđen je nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka.
8.1. Stoga, zbog naprijed navedenog, a iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je upravo okrivljenik počinio kaznena djela tjelesne ozljede na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a prvostupanjski sud je o tome u pobijanoj presudi da u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Nadalje, nisu u pravu okrivljenik i državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni.
10.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da su sada odnosi između okrivljenika i oštećenice dobri, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.
10.2. Imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša, te je tim okolnostima dao i primjeren značaj. Stoga, zbog naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takovom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom osudom izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
11. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
