Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4493/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2024., poslovni broj Pn-2344/2017-77, u sjednici vijeća 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2024., poslovni broj Pn- 2344/2017-77 u toč. I. izreke i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 3.187,47 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak od 248,86 eur i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka od 248,86 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.653,29 eura, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.500,00 eura od 6. studenoga 2014. pa do isplate, a na iznos od 153,29 eura od donošenja presude 27. svibnja 2024. do isplate. Pod toč. II. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog, za iznos od 451,03 eura sa zatraženim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete od 1.500,00 eura za razdoblje od 15. svibnja 2014. do 5. studenoga 2014. Rješenjem sadržanim u istoj odluci, dozvoljena je preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 30. rujna 2020. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 3.436,33 eura, sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude u toč. I. izreke i pod toč. II. izreke rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovni postupak uz naknadu žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete proizašle iz prometne nezgode 3. travnja 2014. u kojoj je tužitelj ozlijeđen kao putnik. Tužitelj potražuje od tuženika prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 14.700,00 kn (sada 1.951,03 eura) sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. svibnja 2014. pa do isplate te 1.155,00 kn (sada 153,29 eura) za naknadu štete za tuđu pomoć sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

5. U žalbenom postupku sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda, odnosno je li tužitelj u dinamici štetnog događaja mogao zadobiti trzajnu ozljedu (ozljedu vratne kralježnice) uzimajući u obzir promjenu brzine ostvarenu prilikom sudara. Također je sporna osnovanost prigovora zastare preinačenog dijela kao i tijek zateznih kamata. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

6. Na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja proveden je dokaz kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. JA i BA (list 110-116 i 135 spisa) temeljem kojeg je prvostupanjski sud zaključio da je najmanja moguća promjena brzine u konkretnom slučaju iznosila 6,99 km/h, a najveća moguća 11,9 km/h.

7. Naime, vještaci su u nalazu i mišljenju naveli da je promjena brzine ovisna o naletnom kutu, s tim da je određivanje sudarnog kuta u direktnoj vezi sa oštećenjima na oba vozila. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ing. BA je utvrđeno da ukoliko je u trenutku sudara Opel bio zaustavljen, tada je na njega naletio Audi brzinom najmanje 26,4 km/h. Međutim, u spisu nema fotografija rastavljenog vozila Opel iz kojih bi se prema nalazu i očitovanju prometnog vještaka precizno mogla utvrditi oštećenja. Pa ukoliko se uzme pretpostavka da su nastala samo ona oštećenja koje se vide iz foto elaborata, tada je promjena brzine 6,99 km/h. Nasuprot tome, prometni vještak je u svom nalazu i mišljenju također izračunao i maksimalnu promjenu brzinu od 11,9 km/h, pri čemu je uzeo u obzir najveća moguća oštećenja krutog dijela branika vozila Opel, zaključivši da je prema njegovu mišljenju i iskustvu promjena brzine 11,6 km/h.

8. Vještakinja dr. JA je na ročištu 8. prosinca 2023. (list 187-188) navela da tužitelj nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice ukoliko je promjena brzine u štetnom događaju bila manja od 10 km/h, čak uzimajući u obzir tužiteljeve godine i njegovu od ranije degenerativno promijenjenu vratnu kralježnicu. Naime, u rasponu promjena brzina od 10 do 15 km/h "sadržani su ljudi koji imaju od ranije patološki promijenjeno stanje vratne kralježnice" dok se smatra da za potpuno zdravu kralježnicu promjena brzine treba biti preko 15 km/h, a da bi nastala trzajna ozljeda vrata.

9. Prvostupanjski sud je zaključak o promjeni brzine donio uzimajući u obzir i ostale spisu priložene dokaze, prvenstveno medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljede u ovom štetnom događaju (uključujući i trzajnu ozljedu vrata), pa da je promjena brzina bila veća od minimalne brzine, te da je tužitelj dokazao uzročno posljedičnu vezu između trzajne ozljede vrata i štetnog događaja.

10. Međutim, s navedenim zaključkom ovaj sud nije suglasan.

11. Naime, kao što je prethodno rečeno, kombiniranim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi točnu promjenu brzine već raspon od 6,99 km/h do 11 km/h, jer je izračun promjene brzine ovisan o naletnom kutu, a određivanje sudarnog kuta je u izravnoj vezi sa oštećenjima na oba vozila. Kako u spisu predmeta postoje samo fotografije oštećenja vozila koja ukazuju da je promjena brzine bila 6,99 km/h, a tužitelj nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice ukoliko je promjena brzine u štetnom događaju bila manja od 10 km/h, tada prema mišljenju ovog suda, tužitelj nije u smislu čl. 221a ZPP dokazao uzročno posljedičnu vezu između trzajne ozljede i štetnog događaja.

12. Međutim, prema nalazu i mišljenju vještaka prof. dr.sc. prim. dr. Vilija Beroša (list 171 i 182 spisa) kao i doc. dr. JA, tužitelj je zadobio ozljede natučenja glave, odnosno mekog uglavka. Naime, posljedice trzajne ozljede vrata i natučenja glave se preklapaju te je nemoguće razdvojiti simpatomatologiju jedne od druge ozljede, a kako je u medicinskim nalazima navedena dijagnoza udarca u meki uglavak i učinjene su pretrage (rendgensko snimanje glave) koje ukazuju na namjeru obrade ozljede kostiju lubanje, sve navedeno jasno ukazuje da je tužitelj zadobio i ozljede natučenja glave.

13. Iz navedenog razloga, pogrešno smatra tuženik da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja i štetnog događaja, s obzirom da je tužitelj dokazao da je pretrpio ozljede natučenja glave, iako nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između trzajne ozljede vrata i štetnog događaja.

14. U tom smislu, prof.dr.sc. prim. MA je dopunio nalaz 14. ožujka 2022. (list 171- 172 spisa) u kojem je naveo da ako se eliminiraju posljedice trzajne ozljede vrata po udarcu u meki oglavak bolovi tužitelja jakog intenziteta i remitentnog karaktera trajali su 1,5 dan – do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 5 dana te manjeg intenziteta još dva i pol tjedna. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg 5 dana i manjeg 2,5 tjedna. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 3 sata dnevno kroz 1 tjedan i potom 2 sata dnevno kroz 5 dana.

14.1. Stoga, iako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uzročno posljedičnu vezu između trzajne ozljede i štetnog događaja, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen (imobilizacija, RTG snimanje, mirovanje, uzimanje analgetika) prvostupanjski sud je na temelju čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), pravilno utvrdio da tužitelju kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za neimovinsku štetu koju je pretrpio pripada iznos od 1.500,00 eura, a za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznos od 153,30 eura, odnosno ukupno 1.653,30 eura.

14.2. S time u vezi valja naglasiti da je prilikom donošenja ovdje pobijane odluke, uzevši u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020) valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja presude 27. svibnja 2024. (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016.).

15. Cijeneći sve navedeno, ovaj sud je utvrdio kako pravilnom primjenom materijalnog prava u predmetnom postupku tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete od 1.500,00 eura, upravo koliko je i dosuđeno u pobijanoj odluci. Kako tuženik ne osporava osnovu i visinu dosuđene imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, valjalo je primjenom čl. 373.a ZPP potvrditi presudu u toč. I. izreke.

16. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je došlo do zastare za preinačene dijelove tužbenog zahtjeva. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

16.1. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (nepravoj preinaci) koja je moguća i dopuštena, do prekida zastare došlo je trenutkom podnošenja predmetne tužbe, a ne trenutkom preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, slijedom čega je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe.

18. Naime, prema mišljenju ovog suda, kod naknade neimovinske štete radi se o jedinstvenom zahtjevu o kojem se u cijelosti odlučuje, ne razdvajajući ga na preinačeni i prvotno postavljeni iznos. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade neimovinske štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako mu je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je troškove postupka obračunao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023. – dalje: Tarifa) a prema Tbr. 52/3 Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odlukama Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.), pa su utoliko žalbeni navodi tuženika neosnovani.

20. Međutim, u pravu je tuženik da je prvostupanjski pogrešno priznao trošak pristupa na ročišta 5. prosinca 2017. i 22. ožujka 2018. u punom iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 9.1. OT, s obzirom da su ista odgođena prije početka raspravljanja, slijedom čega tužitelju pripada 312,50 kn za svako navedeno ročište sukladno Tbr. 9.5. u svezi s Tbr. 42 i Tbr. 54. OT-a. Stoga je valja odbiti zahtjev tužitelja za ukupno 248,86 eur/1.875,00 kn ( čl. 373. t. 3. ZPP).

20.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno su priznati troškovi pristupa na ročišta 23. travnja 2024. u punom iznosu sukladno Tbr.9.1. OT s obzirom da su obje stranke na ročištima ostale kod navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu i dokaznih prijedloga, a što se ima smatrati raspravljanjem o glavnoj stvari.

21. U preostalom dijelu je odluka o trošku pravilna kako u osnovi, tako i visini (čl. 154. st. 2.).

22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a s obzirom da je sa žalbom uspio samo u pogledu troškova, pa stoga nema pravo na naknadu.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić