Poslovni broj: Us I-741/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku GO (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužiteljice, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23- 01/03474896270, Urbroj: 341-99-05/3-23-5784 od 27. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/23-01/03474896270, Urbroj: 341-99-05/3-23-5784 od 27. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/23-01/03474896270, Urbroj: 341-18-05/3-23-42722 od 3. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da tuženik nije razmotrio njene žalbene navode pa samim time niti ih uvažio, te da je donio diskriminatorno rješenje prema nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka od 8. veljače 2024. iz razloga jer je vještačenja na način da su ignorirane istinite činjenice da je ona bila teško ranjena 8. svibnja 1992. od gelera ručne bombe u desnu nogu kada joj je nastala komplikacija od ranjavanja za nastanak plinske gangrene i od tada ima teške posljedice od toga događaja s obzirom na svoje psihofizičko stanje. Vijeće viših vještaka da je diskriminira odnosno stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge vojne i civilne stradalnike Domovinskog rata jer negiraju činjenicu da ona s obzirom na svoje stradavanje ima preddispoziciju za nastanak PTSP-a, a što da predstavlja grubo kršenje vladavine prava odnosno jednakosti svih pred zakonom i Ustavom Republike Hrvatske. Naglašava da cijeli život od navedenog događaja ima napdaje panike, straha od oružja i nasilja i da joj je zbog toga pružena psihološka pomoć. Vijeće viših vještaka da nema pravo provoditi prema njoj institucionalno nasilje na način da joj imputiraju da ima duševne oboljenja i da je prisilno treba pregledati psihijatar. U međuvremenu da je došlo do pogoršanja njenog psihičkog stanja te da se liječi na Odjelu za kliničku psihologiju KBC Split na kojem se liječi od posljedica ratne traume i od posljedica psihičkog zlostavljanja od strane prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu zbog protuzakonite provedbe njenog vještačenja u postupku ostvarivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata dana 16. kolovoza 2022. u Splitu kada da je doživjela psihički šok i od toga šoka da je izgubila glas i od tada da se liječi u KBC Splitu na navedenom odjelu, kao i na Odjelu fonijatrije KBC Split i Odjelu nuklearne medicine KBC Split zbog tireoiditisa. Ističe da joj je priunat status civilne stradalnice iz Domovinskog rata i priznate su okolnosti njenog stradavanja u dikoteci „Plava kava“ u Splitu 8. svibnja 1992. kada je hrvatski branitelj počinio suicid i masakar nad posjetiteljima ručnom bombom tzv. kašikarom, a ne granatom kako se to navodi u osporenom rješenju. Stoga da je Vijeće viših vještaka trealo uzeti u obzir objektivne okolnosti koje se dovele do njenog invaliditeta, te da ona zbog narušenog psihofizičkog stanja nije više radno sposobnosti, te smatra da ispunjava zakonske uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu trajno kao osoba s invaliditetom koja ima 80% oštećenje organizma, od toga 80% na donje ekstremitete i 3. stupanj funkcionalnog oštećenja. Slijedom svega navedenog, tužitelja predlaže donošenje presude kojom se uvažva tužba i poništava osporeno rješenje tuženika na način da joj se prizna pravo na invalidsku mirovinu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skaldu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbama članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09,110/21), a osporeno rješenje je obrazloženo i sadrži sve obvezatne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, s obzirom na činjenicu da su vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zavod za vještačenje) na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, suglasni da kod tužiteljice za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18,115/18, 102/19,84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu ZOMO) to tuženik smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice i za donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Predmetni postupak da je u cijelosti proveden u skladu s odredbama članka 123. do 130. ZOMO-a, člankom 133. stavkom 3. ZOMO i u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17, 56/18, 16/22-skraćeno: Uredba). Vezano uz navode u tužbi da ima status civilne stradalnice iz Domovinskog rata ističe se da je dopisom Središnje službe zatraženo očitovanje o navedenom statusu od Splitsko-dalmatinske županije na koji se očitovao Upravni odjel za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Splitsko-dalmatinske županije, Odsjek za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjek za ljudska prava i opće poslove dopisom, KLASA: 562-03/24-0002/0002, URBROJ: 2181/1-07-01-02/02-24-0002 od 22. veljače 2024. da je rješavanje predmeta tužiteljice vezano uz priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata još uvijek u tijeku a što je navedeno i u osporavanom rješenju. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 10. ožujka 2025. tužiteljica se očitovala u odnosu na navode iz odgovora na tužbu u bitnom navodeći jedanko kao u tužbi, te je istaknula da joj nije priznat status civilnog invalida iz Domovinskog rata prema odredbama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Odluka Viskog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3254/2023-4 od 8. svibnja 2024.). Istaknula je i da smatra da Zavod za vještačenje nema opravi zahtjevati od nje da je treba pregledati i liječiti psihijatar ako ona za to ne da dobrovoljan pristanak jer je to protivno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetanjama (Narodne novine broj 76/14). Vještaci da su trebali uzeti u obzir da ona trpi kroničnu bol i da je to somatski poremećaj. Slijedom svega navedenog ustraje u postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U sporu je održana rasprava 10. travnja 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, pa je ista održana u njezinoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO-a).

11. Među strankama je sporno je li kod tužiteljice postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

12. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

13. Uvidom u spis upravnog tijela utvrđeno je da je predmetni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 4. svibnja 2023.

14. Prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja: 964674 od 17. listopada 2023. nakon mišljenja vještaka-revizora Samostalnog sektora za reviziju medicinskog vještačenja u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, evidencijski broj revizije: 25577 od 4. listopada 2023., iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a, budući nisu suglasni s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 945733 od 13. rujna 2023. kojim je kod tužiteljice utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti s datumomo 4. rujna 2023.

15. U povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1013447 od 8. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da povodom žalbe, a nakon uvida u priloženu dokumentaciju i navode žalbe Vijeće viših vještaka u postupku žalbe smatra da je ocjena Vijeća vještaka kojim je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti pravilna.

15.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka je u navedeno da tužiteljica opisuje svoje ranjavanje i posljedice istog, ističe kao ima problema sa štitnjačom, glasom, napadajima panike, vratnom kralježnicom, alergijom.Traži da joj se prizna pravo na invalidsku mirovinu. Tužiteljica je rođena 1973., po zanimanju magistar ekonomije, ostvarila je 24 godine radnog staža. Od 2012. je izvan radnog odnosa. Posljednje radno mjesto je bilo posao anketara u Adecco Hrvatska. Pri pregledu vještaka: Osrednje OMG, orijentirana, samostalno pokretna. Koža i vidljive sluznice uredne prokrvljenosti. Kardiopulmonalno je kompenzirana. Abdomen palpatorno bez organomegalija, uredno palpabilnih periferme arterijskih pulsacija. Ekstremiteti sa obostrano naznačenim varikoznim promjenama. Na prste i pete se postavlja, urednog opsega pokreta svih zglobova. PVM cervikalno i lumbalno napeta. U Rombergu stabilna. U psihostatusu izrazito agitirana, bez uvida u svoje stanje, logoroična, iznosi somatsku problematiku vezanu uz ranjavanje granatom te geler zaostao u potkoljenici, tijek misli izrazito ubrzan sa prisutnim elementima paranoidnog sadržaja. Iz priložene dokumentacije: Operirala strabizam desnog oka. Godine 1992., kao civilna žrtva rata stradala zadobila je ozljedu potkoljenice od gelera granate zbog čega je u dva navrata operirana i to 08.05.1992. kada je rana prvi put obrađena, te ponovno hospitalno liječena od 09.05.1992. do 12.05.1992. kada je dodatno rana obrađena radi opservacije krepitacija, liječena hiperbaričnom oksigenacijom, ali geler zbog lokalizacije nije izvađen. Ima izražene varikozitete potkoljenica, tegobe sa vratnom kralješnicom i skoliozu. Liječi se od alergije dišnih puteva, ima devijaciju nosnog septuma. Uslijed disfonije se liječi po specijalistu otorinolaringologu te je pohađala i logopedske vježbe. Radi tiroiditisa se liječi po specijalisti nuklearne medicine. Smatra kako nije radno sposobna. Pri vještačenju po vijeću vještaka nema uvida u svoje stanje, nekritična, sklona agresiji, navodi da njoj ne treba pregled psihijatra ni liječenje, te da se savjetuje samo sa psihologom. Ne prilaže nalaze o liječenju. Daje na uvid originalne nalaze ali ih ne prilaže za potrebe vještačenja. Po vještaku revizoru utvrđeno je kako priložena medicinska dokumentacija ne verificira somatske bolesti s utjecajem na radnu sposobnost. Psihička stanja je potrebno objektivizirati (psiholog, psihijatar), te u slučaju potrebe provesti odgovarajuće liječenje. Sukladno navedenom za sada ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti.

16. Tuženik obzirom na činjenicu da je Vijeće viših vještaka, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i navode žalbe, utvrdilo da je ocjena Vijeća vještaka od 17. listopada 2023. prema kojoj kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a pravila, navodi da nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Ocjena je ovog Suda da je, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1013447 od 8. veljače 2024., koji je pribavljen u drugostupanjskom upravnom postupku, u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja smanjenja radne sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 964674 od 17. listopada 2023. pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku, a koji je dan nakon mišljenja vještaka-revizora Samostalnog sektora za reviziju medicinskog vještačenja u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, evidencijski broj revizije: 25577 od 4. listopada 2023.

19. Slijedom navedenog, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužiteljice (za sada) ne postoji invalidnost u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a koji nalazi i mišljenja su po ocijeni ovog suda, obrazloženi i sadrže jasne i valjane razloge, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO-a i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18, 16/22; dalje: Uredbe), a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju te da su utvrdili da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, iz razloga jer priložena medicinska dokumentacija ne verificira somatske bolesti s utjecajem na radnu sposobnost, te je psihička stanja potrebno objektivizirati (psiholog, psihijatar), te u slučaju potrebe provesti odgovarajuće liječenje, to ovaj Sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, upravo suprotno tužbenim prigovorima, pa stoga po ocijeni ovog suda, nema osnove za uvažavanje tužbenih prigovora i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

21. Tužiteljica za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja da kod nje ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavila niti predložila izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja dovela u sumnju (primjerice vještačenje po neovisnom sudskom vještaku u ovom upravnom sporu). Štoviše, iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela, te da je na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njena radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe.

22. Pri tome, pozivanje tužiteljice na medicinsku dokumentaciju koju je dostavila tijekom ovog spora nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu obzirom da se radi dijelom o novoj medicinskoj dokumentaciji koja je nastala nakon provođenja postupka vještačenja u upravnom postupku u oba stupnja i medicinskoj dokumentaciji koja nije dostavljena tijekom upravnog postupka, te kako tuženik istom nije raspolagao pri donošenju osporenog rješenja ista ne može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

22.1. Uzgredno, za navesti je tužiteljici da ima mogućnost podnošenja novog zahtjeva nadležnom prvostupanjskom tijelu za ocjenu je li kod nje nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti kojem može priložiti novu medicinsku dokumentaciju odnosno cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kojom raspolaže.

23. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 6. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.