Poslovni broj: Us I-1/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐS, MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opuomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. Humboldta 4a, zastupanog po službenoj osobi US, radi teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno s zamjenicom opunomoćenice tužitelja RS, odvjetničkom vježbenicom kod Krune Peronje, odvjetnika u Splitu i službene osobe tuženika, 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/II-114-02/24-01/13, Urbroj: 513-02-8988-24-3 od 10. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-02/24-01/13, Urbroj: 513-02- 8988-24-3 od 10. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/I- 114-02/24-01/10, Urbroj: 513-02-8989-24-8 od 23. kolovoza 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj, državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste na Graničnom carinskom uredu Karasovići, proglašen je odgovornim zbog toga što je, postupajući na način da je tijekom svoje privremene nesposobnosti za rad u državnoj službi na radnom mjestu carinika III. vrste na Graničnom carinskom uredu Karasovići, RGP Zaton Doli, dana 9. studenog 2023. u 21,10 sati na u gradu Ploče, u Ulici Vladimira Nazora, tijekom kontrole policijskih službenika PP Ploče zatečen u neovlaštenom posjedu sintetičke droge „crystal-meth“ (metamfetin), težine 0,5 grama, kojom prilikom je na pod pored sebe odbacio smotuljak, tzv. „staniol paketić“, kojom radnjom je ostvario obilježja prekršaja iz čl.3 st.1 Zakona o suzbijanju zlouporabe droga – zbog čega mu je izdan i uručen prekršajni nalog, te da je takvim nedoličnim postupanjem van svoje državne carinske službe nanio štetu ugledu Carinske uprave, obzirom da je informacija o neovlaštenom posjedu sintetičke droge od strane imenovanog carinskog službenika objavljivanjem putem nekoliko medija postala dostupna široj javnosti, i to:

- 13. studenog 2023. na Internet stranici medijskog portala JUGinfo.hr, naslova „Tko je političar s juga kod kojega je pronađena droga: SDP-ovac, carinski, obiteljski čovjek",

- 14. studenog 2023. na Internet stranici medijskog portala Slobodnadalmacija.hr, naslova „ ĐS morao je otići zbog - crystal metha. Đ: „O žalosti, samo nas uz drogu spominju!",

- 15. studenog 2023. na Internet stranicama mediskog portala telegram.hr, naslova "Tko je SDP-ovac usred narko skandala? Radi kao carinik, nisu ga povezivali s drogama, a HDZ bjesni zbog zataškavanja",

- 18. studenog 2023. na Internet stranicama medijskog portala Danas.hr, naslova „U Gradskom vijeću Ploča crystal meth. Fini ljudi, ne piju rakiju. Samo najčišča uvozna droga - izravno s Carine“,

čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19, 36/24; dalje: Zakon o carini) opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službi“, stoga mu se temeljem članka 124. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 155/23 i 85/24; dalje: Zakon o državnim službenicima) izriče prestanak državne službe.

3. U tužbi kojom pobija zakontiost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužitelj u bitnom navodi da odluku o krivnji prvostupanjski kao i drugostupanjski disciplinski sud obrazlaže da je nesporno dokazano kako je ponašanje službenika ĐS doista imalo za posljedicu nanošenje štete u ugledu službe, i to na način da je imenovani službenik zatečen u nezakonitom posjedu sintetičke droge „crystal-meth“ težine 0,5 kg, a što je postalo dostupno široj javnosti putem više različitih medija, pri čemu se ime službenika ĐS dovodilo u svezu sa radnim mjestom istoga kao aktera u konkretnom događaju. Sve to da je imalo za posljedicu javno štetnu percepciju carinske službe, čime je istoj, iako po djelokrugu rada jednom od temeljnih stupova u RH u borbi protiv svih oblika i stupnjeva nezakonitog postupanja, nanesena nepopravljiva šteta. Činjenica da je bio na bolovanju da mu ne umanjuje odgovornost, pa se dalje citiraju Zakon o državnim službenicima i etički kodeks. Ovakvo obrazloženje disciplinskih sudova da je potpuno promašeno. Navodi da nije sporno da je tužitelj zatečen u neovlaštenom posjedu sintetičke droge crystal-meth dana 09.studenog 2023.g., radi čega je i presudom OS Metković Pp-1987/2023 od 08.veljače 2023. proglašen krivim, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 250,00 EUR, koju kaznu je platio. Istom presudom tužitelj je oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka. Dakle, istom je izrečena minimalna novčana kazna, tj. sudac mu je ublažio zapriječenu kaznu od 664,00 EUR. Za ovakvu odluku je dato valjano obrazloženje, a presuda je pravomoćna, tj. niti ovlašteni tužitelj na istu nije ulagao žalbu. U vrijeme počinjenja ovog prekršaja tužitelj je bio na bolovanju, dakle, nije bio u službi, te je u vrijeme počinjenja prekršaja obnašao dužnost predsjednika gradskog vijeća grada Ploče, a na prošle lokalne izbore je izišao na listi SDP-a. Upravo je to bio kontekst tolike medijske pozornosti jednog običnog carinskog službenika sa „SSS“. U niti jednom kontekstu se nije spominjao njegov posao u Carini, niti je to imalo bilo kakvog odraza na ugled državne službe. U vrijeme počinjenja ovog prekršaja, tužitelj da je imao velikih problema u obitelji, inače je otac dvoje djece, oženjen, supruga mu je bila nezaposlena, a otac s kojim živi u zajedničkom kućanstvu je imao teške ispade PTSP-a. Inače se radi o osobi koja do sada nikada nije osuđivana, pa niti za najmanji prekršaj, koja inače ne obnaša nikakvu ključnu dužnost. Dio carinske službe je punih 10 godina, nikada nije imao nikakvih niti opomena, niti problema na poslu, kao carinski službenik raspoređen je na radno mjesto Carinika III. Vrste, koji posao je redovito obavljao, a što mogu potvrditi i njegovi nadređeni. Radi se o jednom obiteljskom čovjeku, savjesnom i odgovornom radniku, a najveći teret mu je ipak bio političke prirode, jer je bio na „pogrešnoj strani“. Nadalje, navodi da je tužitelj u prvostupanjskom disciplinskom postupku priznao počinjenje povrede službene dužnosti te se korektno držao cijeli postupak. No, disciplinski sudovi uopće u obrazloženju osporavane odluke ne spominju niti jednu olakotnu okolnost na strani tužitelja, premda na njegovoj strani postoje brojne olakotne okolnosti, a to je da se radi o uzornom cariniku, obiteljskom čovjeku koji je korektno priznao svoj propust. Ne radi se o nikakvom registriranom ovisniku, niti o ovisniku općenito. Ovo je bio jedan izolirani događaj koji ni u kom slučaju ne može rezultirati ovakvom drakonskom kaznom. Tužitelj da je na neki način možda postupio nedolično, jer je sukladno odredbama Zakona o carinskoj službi i Kodeksu profesionalne etike dužan suzdržati se bilo kojeg ponašanja koje bi štetilo ugledu službe u cjelini. Sve ovo je navedeno u žalbi, no Drugostupanjski disciplinski sud se uopće na to nije osvrtao. Tužitelj i dalje smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do teškog nanošenja štete ugledu službe, jer nije sa sigurnošću utvrđeno nedolično ponašanje izvan službe i u svezi s time teška šteta ugledu carine. Upravo zbog tih činjenica, tužitelj smatra da se u njegovim radnjama nisu ispunila obilježja teže povrede službene dužnosti iz čl.102 st.1. t.11 Zakona o carinskoj službi. Ovo iz razloga jer je zakonodavac kada je propisivao citiranu normu, smatrao je da je potrebno kumulativno ispunjenje ova dva elementa, a to je nedolično ponašanje u službi i ili izvan službe, te da to teško šteti ugledu službe. Istina je da je jedan od prioriteta u radu carine sankcioniranje bilo kakvih nedoličnih ponašanja i prekršaja te da carinski službenici svojim ponašanjem u službi i izvan službe trebaju biti primjer u poštivanju zakonskih odredbi. Tako je svaki carinski službenik dužan suzdržavati se od ponašanja koje bi moglo utjecati na njegov ugled, kao i na ugled cijele službe. Tužitelj smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do teškog nanošenja štete ugledu službe, jer nije dokazano da bi se tužitelj nedolično ponašao izvan službe i time teško štetio ugledu carine. U spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi se pouzdano i jasno moglo zaključiti da bi objavljivanje događaja oko pronalaska nedozvoljenih supstanci odrazilo na ugled carinske službe. Naprijed je navedeno kako je postupio nepromišljeno, ali samo njegovo držanje nakon ovog događaja dovoljno govori samo za sebe, tj. da je odmah shvatio značaj svog djela, a svojim postupanjem nije vrijeđao temelje javnog poretka niti je podrivao temelje etičkog i moralnog integriteta te ustroja carinske službe. Upravo zbog tih činjenica, tužitelj smatra da se u njegovim radnjama nisu ispunila obilježja teže povrede službene dužnosti iz čl.102 st.1 t.11 Zakona o carinskoj službi. Ovdje bi se po mišljenju tužitelja, ukoliko bi i bilo nekakve odgovornosti radilo o lakšoj povredi službene dužnosti iz čl.110 st.1. Zakona o državnim službenicima. Ovo iz razloga, a kako je naprijed navedeno, jer je zakonodavac kada je propisivao citiranu normu, smatrao je da je potrebno kumulativno ispunjenje ova dva elementa, a to je nedolično ponašanje u službi i ili izvan službe, te da to teško šteti ugledu službe. Iako je tužitelj dao razloge zbog čega je kod njega pronađena nedozvoljena tvar, moguće je da se zaista nedolično ponašao izvan službe, međutim, takvim postupanjem nije teško štetio ugledu Carine. Dapače, sve objave kroz različite medije su išle u kontekstu obnašanja funkcije Predsjednika Gradskog vijeća Grada Ploča, a ne u kontekstu radnopravnog statusa u Carini. To se vrlo jednostavno može utvrditi kada se analizira sadržaj objava. Ovdje se definitivno radi o lakšim povredama službene dužnosti te je najprije prvostupanjski disciplinski sud, a kasnije i drugostupanjski to trebao na taj način i kvalificirati te eventualno izreći usmenu ili pisanu opomenu. Obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja je manjkavo, posebno jer je napisano dosta paušalno i općenito, a drugostupanjsko se tijelo na niti jedan način nije referiralo na žalbene navode koji se tiču odluke o vrsti i mjeri kazne. Time su počinjene povrede postupka. Tako je od brojnih olakotnih okolnosti nije uzeta u obzir niti jedna (dosadašnja nekažnjavanost, obiteljske prilike, a nije uzeto u obzir i njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, a nije dana ni ocjena njegove radne karakteristike i ocjenu obnašanja dužnosti) a ni priložena medicinska dokumentacija za FS, oca tužitelja. Iako prvostupanjski disciplinski sud nije našao niti jednu otegotnu okolnost ipak je izrečena najstroža sankcija prestanak državne službe, a uopće se nisu razmatrale druge blaže kazne, kao što su ustezanje 10 % ili 20% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, premještaj na drugo radno mjesto iz čl.124 st.2 t. a) i b) Zakona o državnim službenicima. Iako je prethodno navedeno kako nije nikada kažnjavan, disciplinski sudovi to zanemaruju, dapače potpuno ignoriraju, kao što i ignoriraju prijedlog za saslušanje neposredno nadređenog ŠS (starijeg), a koji ima neposredna saznanja o samom radu ali i o osobi

-carinskom službeniku. U obrazloženju se niti ne spominje zašto nije proveden dokaz njegovim saslušanjem. Otegotne okolnosti u smislu teorije kaznenog, ali i prekršajnog prava one okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne pa je i prvostupanjski a i drugostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja trebao cijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po visini i mjeri bude lakša i teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog

– prekršajnoj – disciplinskog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Prvostupanjski, a niti drugostupanjski disciplinski sud nigdje ne navodi obiteljske prilike tužitelja, činjenicu da je oženjen, otac dvoje maloljetne djece- hranitelj obitelji. Disciplinski sudovi nisu se bavili činjenicama da li je eventualne povrede službene dužnosti počinio s namjerom ili iz nehaja, što je svakako trebalo obrazložiti, pa sada nije jasno ni koji je stupanj njegove disciplinske odgovornosti. Istina je da je jedan od prioriteta u radu carine sankcioniranje bilo kakvih nedoličnih ponašanja i prekršaja te da carinski službenici svojim ponašanjem u službi i izvan službe trebaju biti primjer u poštivanju zakonskih odredbi. Tako je svaki carinski službenik dužan suzdržavati se od ponašanja koje bi moglo utjecati na njegov ugled, kao i na ugled cijele službe. Tužitelj ukazuje da su i objavljivani novinski članci i za druge carnske službenike, pa da su ostali raditi u službi. Ovakvim postupanjem prvostupanjskog tijela da su povrijeđena i ustavna prava tužitelja, a to je pravo na jednakost svih pred sudovima i pravo na pravično suđenje iz čl.26 i 29 Ustava RH. Povreda ugleda carinske službe da se nije dogodila u opsegu kako to obrazlažu disciplinski sudovi već da se isključivo radi o političkom razapinjanju nepovezanim sa carinskom službom. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni navodi nisu osnovani, te da tuženik u cijelosti ostaje kod svih utvrđenih činjenica i dokaza, te navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom navedenog predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

5. U sporu je održana rasprava 11. travnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela da ustraje u tužbi i svim dokaznim prijedlozima. Istaknula je da ni na koji način nije nanesena šteta u smislu ugleda službe te ističe kako je bilo mjesta za izricanje blaže sankcije uzeći u obzir sve olakotne okolnosti, a posebno činjenicu da je tužitelj otac djece i da isti ima otvoren kredit.

5.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu ostala pri navodima iz odgovora na tužbu te je ostala u potpunosti i cijelosti kod svih utvrđenih činjenica i dokaza i navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko kojim je tužitelj proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti i kojim mu je izrečen prestanak državne službe. Odluku Disciplinskog suda smatra legitimnom, utemeljenom na relevantnim činjenicama i dokazima, odlučne činjenice da su pravilno i potpuno utvrđene te na činjenično stanje pravilno materijalno pravo, a izrečena kazna prestanka državne službe za počinjenu tešku povredu službene dužnosti u potpunosti odgovora težini počinjenog djela. Stoga predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka ŠS, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj zatečen u neovlaštenom posjedu sintetičke droge crystal-meth dana 9. studenog 2023., radi čega je i presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pp-1987/2023 od 8. veljače 2023. proglašen krivim.

13. Među strankama je sporno je li tužitelj ostvario sva obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi koja mu se stavlja na teret, odnosno sporno je da li je u konkretnom slučaju postupanjem tužitelja došlo do teškog nanošenja štete ugledu službe.

14. Isto tako je sporno je li izricanjem sankcije prestanka državne službe povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Odredbom članka 117. stavka 2. Zakona o državnim službenicima propisano je da postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka Službeničkom sudu.

16. Prema odredbi članka 124. stavka 2. Zakona o državnim službenicima za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20 % ukupne plaće u netoiznosu, isplaćene državnom službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena

b) premještaj na drugo radno mjesto iste razine obrazovanja

c) prestanak državne službe.

17. Sukladno odredbi članku 102. stavak 1. Zakona o carinskoj službi teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra se, između ostalih, i: nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe (točka 11.).

18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Područnog carinskog ureda Split, Klasa: 114-02/24-01/17, Urbroj: 513-02- 8009/31-24-2 od 27. veljače 2024.

19. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, među strankama nesporne činjenice, te citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđenim odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o državnim službenicima na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

20. Ovaj sud drži da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

21. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da je na tužbene prigovore, a koji su u suštini istovjetni žalbenim prigovorima, već odgovoreno u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj sud. U konkretnom slučaju, iz podataka spisa predmeta, upravo suprotno tužbenim prigovorima, nedvojbeno proizlazi da su ostvarena sva zakonska obilježja teže povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret, jer je nesporno tužiteljevo neovlašteno posjedovanje sintetičke droge crystal-meth dana 9.studenog 2023. imalo za posljedicu nanošenje štete ugledu službe i to na način da je vijest da je tužitelj zatečen u nezakonitom posjedu sintetičke droge metamfetin postala dostupna široj javnosti putem više različitih medija (navedenih u izreci prvostupanjskog rješenja) pri čemu se ime tužitelja osim vezano uz obnašanje dužnosti predsjednika Gradskog vijeća Ploče (zašto tužitelj tvrdi da je bio kontekst medijske pozornosti) dovodilo u vezu s radnim mjestom tužitelja, a što je imalo za posljedicu javno štetnu percepciju carinske službe i nanošenje štete ugledu carisnke službe. Činjenica da je tužitelj u vrijeme predmetnog događaja bio privremeno nesposoban za rad ne umanjuje njegovu odgovornost niti obvezu da svojim postupcima izvan službe ne dovede u pitanje svoj osobni ugled i ugled službe čiji je dugogodišnji zaposlenik. S tim u vezi pravilno upravna tijela ističu kako je službenik u odnosu na konkretan događaj koji je imao za posljedicu nanošenje štete ugledu carinske službe, potpuno svjesno i voljno protupravno postupao posjedujući robu čije je posjedovanje zakonom zabranjeno, a koje postupanje ne može biti opravdano niti teškim životnim okolnostima na koje je kao od presudnog utjecaja na posezanje za drogom, sam tužitelj tijekom iznošenja obrane ukazao. Naprotiv, isto je u suprotnosti s temeljnim etičkim vrijednostima te oprečno ponašanju koje se očekuje i zahtijeva od svih državnih službenika, a osobito carinskih službenika.

22. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno je i zakonito je tužitelj utvrđen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o državnim službenicima.

23. Naposljetku, u pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, Sud ističe da isto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti budući da je odredbom članka 124. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima za teške povrede službene dužnosti kao moguća kazna propisan prestanak državne službe, pri čemu je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti. Osporenim rješenjima izrečena je nastroža sankcija posebno ističući da je tužitelj kao ovlašteni carinski službenik tijekom svoje dugogodišnje službe bio dužan primjenjivati i provoditi propise, otkrivati protupravnosti koje se odnose i na zlouporabu drogom i pokretati odgovarajuće postupke radi sankcioniranja istih, te tako svakodnevno skrbiti za zakonitu primjenu propisa iz nadležnosti carisnke službe i svojim ponašanjme pridonositi ugledu carinske službe, te općenito kao državni službenik skrbiti o poštivanju propisa pravnog poretka.

24. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke.

28. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 6. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.