REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4720/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja EĐ, diplomiranog pravnika (Su-2110/21), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženom RĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb iznos od 40,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.07.2022. godine do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine i to sve u roku od 8 dana, na račun broj IBAN:

[broj bankovnog računa], model HR63, poziv na broj 5924-41722- 14383348220."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, isplatiti tuženiku RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika NĐ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 29. srpnja 2024. godine navodi da je tuženik RĐ, ugovorio policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] za razdoblje od 24.03.2015. do 23.03.2023. godine te da je predmetni ugovor-polica raskinut dana 27.07.2022. godine, temeljem točke XI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Navodi da je uvidom u službenu bazu podataka tužitelja utvrđeno da je osiguranik RĐ, u ugovorenom razdoblju, ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 78,82 eur, dok je premija u istom razdoblju iznosila 37,90 eur. Iz navedenog proizlazi kako razlika premije do raskida ugovora i učinjenih troškova zdravstvene zaštite iznosi 40,92 eur. Nadalje, navodi da je točkom XVI Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (koji su sastavni dio ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju) propisano da Ugovaratelj s kojim je raskinut ugovor ili koji je otkazao ugovor obvezan je Zavodu platiti razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, ukoliko su troškovi zdravstvene zaštite viši od iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja do dana raskida, odnosno otkaza ugovora, osim u slučaju kada je osigurateljno razdoblje trajalo godinu dana. Temeljem čl. 142. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 - nastavno Zakon) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim zakonom, bez obzira što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna. Temeljem čl. 143. Zakona naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Tužitelj navodi da je pretrpio štetu u iznosu od 40,92 eur, a koji iznos je tuženik dužan namiriti tužitelju sukladno odredbi točke XVI Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Temeljem čl. 137. Zakona, tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.07.2022. godine do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz historijata tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare. Tuženik, opreza radi, osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe i aktivna legitimacija tužitelja. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj u tužbi navodi da je tuženik ugovorio policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] za razdoblje od 24.03.2015. do 23.03.2023. godine, a koji ugovor-polica je raskinut dana 27.07.2022. godine te da tužitelj navodi kako je uvidom u službenu bazu podataka tužitelja utvrđeno da je tuženik, u ugovorenom razdoblju, ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 78,82 EUR, dok je premija u istom razdoblju iznosila 37,90 EUR, a iz čega proizlazi kako razlika premije do raskida ugovora i učinjenih troškova iz zdravstvene zaštite iznosi 40,92 EUR. Tuženik prvenstveno ističe kako, niti iz tužbe, niti iz dokumentacije koja prileži spisu nije jasno razvidno kada je točno tuženik ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu koji bi navodno premašio iznos premije, kao ni za koje usluge. Međutim, iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi kako je tuženik uredno i redovito ispunjavao obveze koje je imao prema tužitelju za vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Nadalje, tuženik navodi da je s Allianz Hrvatska d.d. sklopio policu zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]-175569332 kojom je ugovorio dugoročno osiguranje počevši s danom 03.10.2022. godine. Uzimajući u obzir sve navedeno, kako navodi tuženik, razvidno je da tužitelj u ovom postupku nije dokazao ni osnov ni visinu svog potraživanja iako je, na temelju odredbe članka 7. ZPP-a, na njemu teret dokaza u ovom postupku. Naime, tuženik navodi da tužitelj svoje tvrdnje temelji na izvodu iz službene evidencije podataka – analitičke kartice dopunskog zdravstvenog osiguranja i ispostavljenim računima, a koji dokumenti ne predstavljaju javne isprave već jednostrano sastavljene isprave tužitelja koje tuženik u cijelosti osporava. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže sudu odbiti predmetni tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da snosi parnične troškove ovog postupka.

3. Tužitelj u podnesku od 5.11.2024. godine navodi da je tuženikov prigovor zastare potraživanja u potpunosti neosnovan jer je člankom 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/12, 114/22, 156/22, 155/23) propisano da potraživanja ugovaratelja osiguranja iz ostalih ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. Kako potraživanje tužitelja, prema priloženim računima, obuhvaća period od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine, a tužba je podnesena 29.07.2024. godine, kako navodi tužitelj, ne može se nikako govoriti o zastari. Nadalje, tužitelj ističe da je uz tužbu priložio sve račune koje je podmirio zdravstvenim ustanovama, a koje glase na tuženog u ukupnom iznosu od 78,82 eura te je dostavio potvrde o plaćanju istih, a da se radi o dokaznom sredstvu potvrdio je i Vrhovni sud u rješenju Rev 1244/2022 od 21. prosinca 2022. godine. Tužitelj smatra kako Analitička kartica dopunskog osiguranja, a na temelju koje je tužitelj pokrenuo postupak, predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) i sadrži sve propisane elemente koji ju čine podobnom za ovrhu, te također predstavlja i javnu ispravu sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) budući ista dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje ili određuje, ako suprotna stranka na dokaže suprotno.

4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u Poziv na plaćanje od 25.09.2023. godine s povratnicom (list 3-4 spisa), u Opće uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 7 spisa), u popis računa ispostavljenih na ime tuženika za razdoblje od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine (list 8 spisa), u ispis računa (stranica 18-41 spisa), u račune (list 9-13 spisa), u Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 15-17 spisa), u Policu osiguranja (list 18 spisa), u podatke o trošku po osiguranoj osobi (list 19 spisa), te u Analitičku karticu dopunskog osiguranja (list 20-24 spisa).

5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99., 88/01, 117/03, 84/08, 123/08., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom troškova zdravstvene zaštite u razdoblju od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine.

8. Između stranaka i nije sporno da je tuženik potpisom police osiguranja dana 9.03.2015. godine sklopio Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 24.03.2015. do 23.03.2023. godine, te je time prihvatio Opće uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, a što je utvrđeno uvidom u presliku Police na listu 18 spisa.

9. Tužitelj tvrdi da je tuženik RĐ, u ugovorenom razdoblju, odnosno u razdoblju od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine (kada je ugovor o osiguranju kako navodi tužitelj raskinut), ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 78,82 eur, dok je premija u istom razdoblju iznosila 37,90 eur te da iz navedenog proizlazi kako razlika premije do raskida ugovora i učinjenih troškova zdravstvene zaštite iznosi 40,92 eur.

10. Člankom XI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju propisano je da ako ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, Zavod ima pravo raskinuti ugovor. Zavod je obvezan pisanim putem obavijestiti ugovaratelja o raskidu ugovora.

11. Iz citirane odredbe Općih uvjeta proizlazi pravo tužitelja da raskine ugovor u slučaju ne plaćanja premije, ali da je o raskidu dužan pisanim putem obavijestiti tuženika kao ugovaratelja, što znači da raskid nastupa kada je Zavod obavijestio ugovaratelja da raskida ugovor.

12. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) propisano je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

13. Člankom 366. ZOO-a propisano je da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

14. Prema tome, a primjenom članka XI. Općih uvjeta te članka 360. i 366. ZOO-a, proizlazi da do raskida predmetnog Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju dolazi u trenutku kada je tužitelj priopćio tuženiku da raskida Ugovor.

15. Tužitelj je kao dokaz raskida Ugovora u ovom postupku priložio dopis od 27. travnja 2023. kojeg je uputio tuženiku (stranica 3 spisa), a u kojem se navodi da je polica tuženika 14383348 poništena s danom 27.07.2022. te tužitelj taj datum navodi kao datum raskida Ugovora.

16. Međutim, navedenom dopisu priložena je preslika povratnice iz koje nije vidljivo da je taj dopis uredno dostavljen tuženiku (obaviješten nije podigao pošiljku). Isto tako na navedenom dopisu je naveden datum 25.09.2023. godine i u istom dopisu stoji da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno da je tuženik temeljem točke X. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju pisanim putem obavješten o dospjelim, a neplaćenim premijama dopunskog zdravstvenog osiguranja te da je polica tuženika 14383348 poništena s danom 27.07.2022. godine.

17. Slijedom navedenog, predmetni Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju nikako nije mogao biti raskinut s danom 27.07.2022. (više od godinu dana prije sastavljanja dopisa), a u vezi s navodnim raskidom tužitelj nije dostavio sudu nikakav drugi dokaz da je sukladno čl. XI. Općih uvjeta te članka 360. i 366. ZOO-a, priopćio tuženiku da raskida Ugovor s danom 27.07.2022. godine (čl. 221. a. ZPP-a), dok tuženik u odgovoru na tužbu između ostalog ističe da osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz historijata tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev

18. Tražbina tužitelja u ovom postupku odnosi se na troškove zdravstvene zaštite za razdoblje od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine, što znači za razdoblje za koje nema dokaza da je Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju raskinut. Prema tome, u tom razdoblju je predmetni Ugovor bio na snazi, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja da se tuženik koristio policom zdravstvenog osiguranja u razdoblju kada više nije bio na snazi Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju.

19. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da nema dokaza o raskidu Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju s danom 27.07.2022. godine, ovaj sud smatra da je predmetni Ugovor bio na snazi i u razdoblju od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine u kojem je tuženik koristio zdravstvenu zaštitu za čiji trošak ga sada tužitelj tereti. Konkretno to znači da tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati plaćanje troškova zdravstvene zaštite za razdoblje od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine prema Analitičkoj kartici dopunskog osiguranja i priloženim računima, budući je u tom razdoblju bio na snazi Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, pa tuženik nije u obvezi podmiriti zatraženi trošak, te je stoga odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke presude.

20. U protivnom, kada bi se zaključilo, suprotno stajalištu ovog suda, da je do raskida Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju zaista i došlo s danom 27.07.2022. godine, tužbeni zahtjev bi bio osnovan, jer i po mišljenju ovog suda Analitička kartica dopunskog osiguranja, a na temelju koje je tužitelj pokrenuo postupak, predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), koja sadrži sve propisane elemente koji ju čine podobnom za ovrhu, te također predstavlja i javnu ispravu sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) budući ista dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje ili određuje, ako suprotna strano na dokaže suprotno, tim više što istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/12, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da potraživanja ugovaratelja osiguranja iz ostalih ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo, pa kako potraživanje tužitelja, prema priloženim računima, obuhvaća razdoblje od 24.03.2022. do 27.07.2022. godine, a tužba je podnesena 29.07.2024. godine, jasno je da rok od 3 godine nije protekao te da je prigovor zastare neosnovan.

21. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za cjelokupan prvostupanjski postupak priznato 50,00 eur (Tbr. 7. toč. 9. OT), što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 62,50 eur. Naime, tuženik je tražio za odgovor na tužbu (očito omaškom je napisao za odgovor na žalbu) iznos od 50,00 eur uvećano za PDV, pa mu je taj iznos i dosuđen. Isto tako nije mu priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer istu nije platio niti mu je taj trošak nastao.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika