Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-457/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja OI, rođen **.**.1990. u mjestu Alger, Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, kojega zastupa opunomoćenica Mira Pavić Peteh, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Prisavlje 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. travnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 22. siječnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Miri Pavić Peteh, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Prisavlje 8, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 3. veljače 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 22. siječnja 2025. godine, kojim se odbija kao očito neosnovan zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio OI, rođen **.**.1990. u mjestu Alger, Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike.

2. Tužitelj u tužbi predlaže da sud usvoji zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer nema sredstava za život, niti ima u vlasništvu vrijednije pokretnine ili nekretninu, odnosno tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Tužitelj temeljem članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a vodeći računa da žalba protiv pobijanog rješenja nije dopuštena, podnosi ovu tužbu, te od naslovnog suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216- 03/23- 06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11, od dana 22. siječnja 2025. godine, kao i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima. Nadalje, osporavano rješenje je nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP-a), te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a). Tužitelj je rođen i živio u državi Alžirska Narodna Demokratska Republika. Zemlju podrijetla je napustio zbog problema koje je imao zbog svoje plemenske pripadnosti. Tužitelj je u strahu morao pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH. Tužitelj smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite. Tužitelj smatra kako je tuženo tijelo propustilo primijeniti u utvrđivanju relevantnih činjenica kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, (nadalje u tekstu: Priručnik). Drugim riječima, da se tuženo tijelo rukovodilo važećim međunarodnim standardima o vrednovanju osnova za pružanje međunarodne zaštite nikada ne bi donijelo osporavano rješenje, a s obzirom na utvrđene činjenice tijekom postupka koji je prethodio donošenju istoga. Tužitelj dalje ističe kako osjeća osnovani strah pri pomisli na povratak u zemlju podrijetla, boji se progona, zatvaranja i mučenja. Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženog tijela u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna načelu „sur place“ iz članka 24. ZMPZ-a, a prema kojoj odredbi (stavak 1.) „…osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na: 1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla, 2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla…“. Pored gore navedenoga, tužitelj ujedno ukazuje i na još jedan razlog koji per se čini osnovanim tužbeni zahtjev, također zbog propusta tuženog tijela tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, ali uslijed povrede druge zakonske odredbe. Zaštita iz stavka 1. članka 26. ZMPZ-a podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Naime, u svrhu utvrđivanja sposobnosti zaštite od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i 21. ZMZP-a, članak 26. stavak 2. ZMZP-a propisuje da „…prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije…“. S tim u vezi, tužitelj napominje kako tuženo tijelo tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne da nije osobito uzelo u obzir službene smjernice Europske unije, nego ih nije uopće uzelo u obzir, kako to uostalom i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno konkretno popisa izvora/dokaza navedenih u istome, a što je slijedom gore citiranih odredbi bila zakonom propisana obveza tuženog tijela kojom je zakonodavac propisao jamstvo zakonitosti ocjene tuženog tijela prilikom odlučivanja o zahtjevima za međunarodnu zaštitu. Pobijano rješenje nije moguće ispitati, niti je razvidno zašto tužitelju nije pružena međunarodna zaštita. Tuženo tijelo u pobijanom rješenju navodi da je tužitelj zemlju napustio zbog ekonomskih i obiteljskih razloga, a ne zbog rasne, vjerske i nacionalne pripadnosti, pa mu zahtjev odbijaju kao očito neosnovano. Zbog ovako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tuženo tijelo nije ulazilo u utvrđivanje opravdanosti tužiteljevog zahtjeva za azil. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“. Naime, zbog pobijanog rješenja tužitelju prijeti povrat u zemlju podrijetla. »Non refoulement« je jedno od temeljnih načela u postupku priznanja međunarodne zaštite. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne navodi razloge vezane uz primjenu načela »non refoulement«.

2.1. Tužitelj sukladno članku 26. Zakona o upravnim sporovima i članku 51. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremnoj zaštiti predlaže odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi zakonski uvjeti. Isti predlaže odgodno djelovanje ove tužbe do okončanja upravnog spora, budući da bi se izvršenjem pobijanog rješenja počinila nenadoknadiva šteta, jer postoji mogućnost da će tuženik odrediti vraćanje tužitelja. Tužitelj ističe kako bi se prisilnim napuštanjem Republike Hrvatske tužitelju nanijela nenadoknadiva šteta. Tužitelj navodi kako ga sud neće moći saslušati, ukoliko mu se ne odobri odgodni učinak tužbe. Na taj način, ukoliko tužba ne bude imala odgodni učinak, tužitelju će se onemogućiti pristup sudu. Tužitelj predlaže odgodni učinak tužbe do okončanja upravnog spora. Istodobno se ističe kako odgodni učinak ne bi bio protivan javnom interesu, a žalba protiv pobijanog rješenja nije dopuštena. Isti traži da se odgodi izvršenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/23-06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11 od dana 22. siječnja 2025. godine.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 22. siječnja 2025. godine, te odobri međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj, odnosno prizna azil. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da naknaditi tužitelju uzrokovan trošak u roku od 15 dana.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj je zemlju podrijetla legalno napustio koristeći putne isprave Alžira, ali je iste isprave poštom vratio nazad u zemlju podrijetla kako bi si osigurao povratak, ukoliko ne uspije ostvariti željeni status u nekoj od država članice EU/EGP. Na teritoriju EGP- a je tražio azil u nekoliko država, ali je svuda odbijen. Tužitelj nije priložio nikakve osobne dokumente, već je očekivao da mu se identitet verificira na temelju njegovih izjava. Tijekom saslušanja je utvrđeno da ne posjeduje državljanstvo nepriznate palestinske države koju je navodio tijekom zahtjeva i prilikom granične kontrole. Tužitelj je davao kontradiktorne izjave tijekom zaprimanja zahtjeva i tijekom saslušanja vezano za identifikacijske dokumente, ali i navodnog boravka u Gazi, država Izrael. Tužitelj je navodio da se ne sjeća supruginog datuma rođenja, niti vremena kada je poginula zajedno s djetetom. Također, navode da je poginula u bombardiranju Gaze puno prije trenutne eskalacije sukoba, ne može ničime potvrditi, niti dokazati. Tužitelj je navodio da mu je supruga poginula 2020. ili 2021. godine, ali da je on to saznao tek 2024. godine, jer je, kako je sam navodio na saslušanju, većinu vremena na svojoj ruti putovanja po EU/EGP, uglavnom provodio po zatvorima i izbjegličkim kampovima. Netočni su navodi tužitelja da je u zemlji podrijetla imao problema zbog svoje vjerske i rasne pripadnosti. Decidirano je opovrgao izravne upite o navedenom. Pripadnost manjinskoj, berberskoj skupini je općenito ocijenio kao nepovoljnu, ali se on sam nikada nije našao u položaju da su mu zakinuta manjinska prava ili da je bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi. Glavni razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelj je naveo tijekom saslušanja, kada je u nekoliko navrata apostrofirao napuštanje zemlje podrijetla zbog traženja posla u Europi. Navodio je da je u Turskoj nacionalna valuta devalvirala, te su porasle cijene najma stanova, a u Grčkoj je radio kao krovopokrivač, ali je i Grčku morao naposljetku napustiti. Na kraju saslušanja tužitelj je priznao da je tijekom davanja zahtjeva i saslušanja uglavnom govorio neistinu o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, te je priznao da je istu napustio zbog nezakonite veze s jednom djevojkom za koju su saznala njezina braća, koja su mu zbog toga prijetila smrću. Da bi izbjegao navedene prijetnje tužitelj je napustio Alžir. Slijedom navedenog, ne postoji bojazan da će tužitelj povratkom u Alžir, sigurnu zemlju podrijetla biti izložen pritvaranju, mučenju ili nečovječnom postupanju od strane tijela vlasti. Privatni problemi tužitelja izazvani njegovim ponašanjem u zemlji podrijetla nisu razlog za priznavanje međunarodne zaštite. Također je bitno napomenuti da je tužitelj proveo 2 mjeseca u pritvoru, jer je 25. listopada 2024. godine uputio izravne prijetnje službenoj osobi, prevoditeljici u KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. 25. siječnja 2025. godine nakon izlaska iz pritvora tužitelj je sproveden u Tranzitni prihvatni centar za strance MUP-a RH u Trilju radi daljnjeg postupanja. Ured Interpola u Sloveniji je raspisao tjeralicu za tužiteljem vezano za lociranje istog, jer je osoba od interesa u kriminalističkoj istrazi koju provodi navedeno tijelo. Tuženik traži da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis, kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći (stranica 9-11 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/3849, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 22. siječnja 2025. godine (stranica 12-16 spisa), zapisnik povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 26. studenog 2024. godine, zapisnik povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 21. siječnja 2025. godine, službenu bilješku od 11. ožujka 2023. godine, potvrdu o registraciji od 7. ožujka 2023. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 26. studenog 2024. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 7. ožujka 2023. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. siječnja 2025. godine, kojim se odbija kao očito neosnovan zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio OI, rođen **.**.1990. u mjestu Alger, Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike. Naime, OI (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 26. studenog 2024. godine u Zatvoru u Zagrebu, Ulica Luje Naletilića 1, Zagreb (u daljnjem tekstu: Zatvor) podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Hrvatska), nakon što je 22. listopada 2024. godine vraćen iz Švicarske Konfederacije u Hrvatsku po dublinskom postupku i smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište). Dana 25. listopada 2024. godine prevoditeljica i zaposlenica organizacije "Liječnici svijeta" podnijela je protiv imenovanog kaznenu prijavu opisanu u članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona zbog upućenih prijetnji koje je ista shvatila ozbiljno, te se uplašila za vlastiti život i tjelesni integritet. Dana 26. listopada 2024. godine nakon provedene kriminalističke obrade imenovani je sproveden u istražni zatvor. U zahtjevu je u bitnome naveo da međunarodnu zaštitu traži zbog problema koje je imao u zemlji podrijetla zbog svoje plemenske pripadnosti, te izrugivanja ljudi koji su ga nazivali "retardom" i invalidom zbog njegovih zdravstvenih problema koje je imao u to vrijeme. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tražitelj je saslušan na zapisnik 21. siječnja 2025. godine. Tražitelj je naveo da je pripadnik plemenske skupine Amazig odnosno O i da u Alžiru svi Đ su građani drugog reda i nemaju nikakva prava. Berberi se, prema dostupnim saznanjima, još nazivaju i R, odnosno Ž i nastanjuju saharsko područje sjeverne Afrike. Isti je navodio da nikada osobno nije bio proganjan, niti diskriminiran po navedenoj osnovi od strane tijela vlasti u zemlji podrijetla, niti da je ikada bio član navedenog pokreta ili bilo koje druge političke organizacije, te se navedena materijalna činjenica odbacuje zbog nevjerodostojnosti. Tražitelj je kao sekundarni razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo izrugivanje šire okoline zbog navodnih zdravstvenih problema, koje je imao još dok je bio maloljetan. Navedeni razlog koji je naveo ne smatra se materijalnom činjenicom, te se isti neće dalje razmatrati. Na saslušanju je tražitelj, kao pravi razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo da je u Alžiru imao curu, koju na kraju nije oženio, već pokojnu J koja je, navodno stradala sa sinom u Gazi, Izrael, te da mu braća te djevojke zbog toga prijete da će ga ubiti. Tražitelj navodi da je to u stvari, njegov pravi razlog napuštanja zemlje podrijetla, ali da do sada to nije nikome otkrivao, jer jednostavno nije imao povjerenja u druge sugovornike. Razvidno je kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih i obiteljskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, isti se dalje neće razmatrati. Alžir se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 45/16.). Sigurna zemlja podrijetla, sukladno članku 44. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Budući da tražitelju Republika Hrvatska nije bila ciljana zemlja, te da mu je međunarodna zaštita odbijena u drugim zemljama EU-a, izvodi se zaključak da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu sekundarne migracije. Sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. Zakona zahtjev će se odbiti kao očito neosnovan, ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. Zakona, te ako postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. Zakona. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja, nije utvrđeno postojanje osnovanog ili bilo kojeg drugog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U postupku je ocjenjeno da subjektivni strah tražitelja uopće ne postoji, niti ga je isti iskazivao. Također, tražitelj nije u razumnoj mjeri ukazao da bi njegov daljnji boravak ili povratak u zemlju podrijetla zbog razloga navedenih u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio nepodnošljiv. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja, niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Tvrdnje koje je tražitelj navodio, a vezane su za razloge napuštanja zemlje podrijetla, nisu važne za procjenu osnovanosti zahtjeva. Također je u svojim izjavama bio nedosljedan i kontradiktoran. Kako je gore navedeno, tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske obzirom da istog istražuju nacionalni uredi Interpola i NSIS-a. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteIjev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelja, prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Jer, razvidno je kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih i obiteljskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Treba naglasiti da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite. Tako je tužitelj u svojim iskazima povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odnosno povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu iskazao da je Alžir napustio 2018. godine, te da je bio u Turskoj, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Švicarskoj, s time da je azil tražio u Hrvatskoj, Sloveniji i Švicarskoj. Tužitelj je u Alžiru imao štand, gdje je prodavao voće i povrće, te je bio mehaničar, soboslikar, frizer. Sve je radio, da bi preživio. Zemlju podrijetla je napustio zbog glavnog razloga, a koji je bio da nađe bolji posao, kako bi prehranio obitelj. Kad mu je umrla žena, shvatio je da ne mora pretjerano raditi, već samo sebi osigurati neku budućnost, te se mora ponovno oženiti i izliječiti se. Ne bi više mogao živjeti u [adresa], jer se navikao na Europu, a kada bi ga netko prisilio da se vrati u Alžir, opet bi se vratio u Europu, jer ne želi više ići u Alžir. Sve i kad bi imao polovicu iznosa, koji je ostao dužan za prometni prekršaj, nije siguran kako bi to sve završilo za njega. Osim toga, tužitelj ima i još jedan problem, jer u Alžiru ima curu, ali ga njena braća ne žele vidjeti i ubili bi ga da se vrati u Alžir. Do sada nije u nikoga imao povjerenje, te je sada odlučio reći istinu zašto je napustio zemlju podrijetla. Tužitelj u Alžiru nije ima problema zbog svoje vjerske i rasne pripadnosti, a niti se o toj pripadnosti nije izjašnjavao. Treba naglasiti da se Alžir nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine", broj: 45/16.), s tim da je sigurna zemlja podrijetla ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja, niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde (članak 44. stavak 1. ZMPZ). Zbog toga tuženik nije postupao protivno načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz članka 6. ZMPZ ("non refoulement"). Nadalje, tužitelj je dana 26. listopada 2024. godine je sproveden u istražni zatvor, nakon provedene kriminalističke obrade, a povodom podnošenja protiv imenovanog kaznene prijave temeljem članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona, i to zbog upućenih prijetnji dana 25. listopada 2024. godine prevoditeljici i zaposlenici organizacije "Liječnici svijeta". Dakle, tužitelj ne poštuje Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 26. studenog 2024. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 29. siječnja 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 16. travnja 2025. godine – 500,00 eura, te PDV – a – 250,00 eura.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, članak 51. stavak 2. ZMPZ propisuje da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. istog Zakona. Nadalje, članak 51. stavak 1. točka 3. ZMPZ propisuje da tužba podnesena u upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona. Pri tome je potrebito naglasiti da je sud prihvatio prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem kao stranke u postupku, te omogućio pristup sudu, ali se isti nije odazvao pozivu radi saslušanja na zakazanom ročištu.

U Zagrebu 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Mira Pavić Peteh, Odvjetničko društvo Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Prisavlje 8

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis