REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-16613/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 3. travnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i punomoćnika tuženika BĐ, Su-390/16, dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.899,27 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-1.822,41 eura od 16.09.2021. do isplate,

- 70,22 eura od 06.05.2025. do isplate,

- 6,64 eura od 22.01.2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a da mu tuženik na iznos od 70,22 eura, plati zateznu kamatu tekuću od 16.09.2021. do 05.05.2025.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 2.011,58 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti istaknut po tuženiku.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.01.2021., zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Zagreb, Ravnice 48, dok se kretao prostorom tvorničkog parkirališta nakon što je parkirao svoje vozilo i krenuo prema ulazu u tvornicu. Naime, tužitelj je nagazio na nakupinu mokre zemlje po kojoj mu je lijeva noga proklizala uslijed čega je iskrenuo lijevi gležanj, izgubio ravnotežu i pao. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer se tužitelj kretao na uobičajen način i pažljivo, ali se zbog propusta poslodavca u čišćenju prostora tvorničkog parkirališta poskliznuo i pao i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 16.09.2021., a tuženik mu je u predmetu broj: 70 IMOD 7874 2021 isplatio na ime naknade štete iznos od 8.640,00 kn dana 11.10.2021., koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Infractio tali lat sin susp. Tijekom liječenja tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah, lijevi gležanj je bio izuzetno bolan, sa prednje strane gležnja i fibularnog maleola formirao se otok. Tužitelju je stavljena potkoljenična longeta te je morao mirovati i držati nogu na povišenom, uzimati analgetike, stavljati hladne obloge te hodati uz pomoć štaka bez oslonca na nogu. Nakon skidanja imobilizacije tužitelj je nosio elastični zavoj i utrljavao analgetsku kremu u gležanj. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom gležnju kao i bolnost nakon opterećenja uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Zbog mirovanja i nošenja imobilizacije tužitelju je trebala pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, a bio je i radno nesposoban te se nalazio na bolovanju. Tužitelj je pretrpio imovinsku štetu u vidu plaćanja računa učešća u medicinskim pretragama od 50,00 kn. Tužitelj tijekom postupka navodi da bi mu po osnovi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadao iznos neimovinske štete od 2.919,90 eura (za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), a po osnovi imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, iznos od 119,45 eura. Ukupno iznos od 3.039,35 eura, koji iznos umanjen za nesporno isplaćen iznos tijekom mirnog postupka od 1.146,73 eura, daje iznos od 1.892,63 eura, koje tužitelj potražuje zajedno sa zateznom kamatom. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu na isplaćen iznos od 1.146,73 eura tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16.09.2021. do dana isplate 11.10.2021. Potražuje i troškove liječenja u visini od 6,64 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22.01.2021. do isplate, te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu s obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o radnom sporu. Naime, tužitelj nije radnik tuženika već isti temelji svoj tužbeni zahtjev na ugovoru o osiguranju, a koji je poslodavac tužitelja kao ugovaratelj osiguranja sklopio s tuženikom kao osigurateljem. Stoga se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru tog ugovora o osiguranju. Navedeno pravno shvaćanje potvrdio je i VSRH u rješenju posl. br. Revr 327/09-2 od 04.06.2009. u kojem isti navodi: „Spor radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u svezi s radom je radni spor. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o sporu protiv poslodavca (on uopće nije stranka u postupku), već je naprotiv riječ o sporu između tužitelja i tuženika kao osiguratelja poslodavca, a tužitelj svoje potraživanje naknade štete prema tuženiku temelji isključivo na ugovoru o osiguranju. Dakle, neovisno o tome što je potraživanje tužitelja vezano uz povredu na radu, ovdje nije riječ o radnom sporu (čl. 433.-437. ZPP) već o imovinskopravnom sporu - iz ugovora o osiguranju (čl. 940. i 941. Zakona o obveznim odnosima.)“. Tuženik ne osporava da je na dan 14.01.2021. trgovačko društvo KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., OIB:94989605030, RAVNICE 48, 10000 ZAGREB bilo osigurano temeljem ugovora o osiguranju od izvanugovorne odgovornosti kod tuženika kao osiguratelja. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom zaprimljenim dana 16.09.2021. te mu je tuženik dana 11.10.2021. isplatio nesporan iznos od 8.640,00 kuna s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega). Tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj preko gore isplaćenog nespornog dijela štete iz razloga što je isti previsoko određen, a s obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik osporava zahtjev tužitelja u pogledu zakonskih zateznih kamata budući da je tuženik u zakonskom roku izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete. Tuženik osobito osporava tužbeni zahtjev određen u toč. II. petita tužbe kojom tužitelj potražuje zatezne kamate na isplaćeni iznos nespornog dijela štete. Naime, tuženik je zaprimio odštetni zahtjev 16.09.2021. te je izvršio isplatu nespornog dijela šteta dana 11.10.2021., odnosno u zakonskom roku. Iz tog razloga tužitelj nema pravo zahtijevati zatezne kamate na navedeni iznos. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu od 22.01.2021. poslodavca KRAŠ, prehrambena industrija d.d., račun za učešće KBC Sestre milosrdnice od 22.01.2021., medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] za osiguranika tuženika i privitak polici, izvadak o transakcijskom računu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju, visina cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći i njege od 3,30 eura. Neprijeporno je da su tužitelju nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružali roditelji kao i da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 16.09.2021.

6. Iz Prijave o ozljedi na radu od 22.01.2021., slijedi da je tužitelj nastradao tijekom rada kod poslodavca KRAŠ, prehrambena industrija d.d., kada je na tvorničkom parkiralištu nagazio na nakupinu mokre zemlje na dijelu asfaltne površine po kojoj mu je proklizala lijeva noga i gležanj se krivo izvrnuo, te je tom prilikom izgubio ravnotežu, nezgodno pao i ozlijedio se.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Kako je u ovom slučaju neprijeporna odgovornost osiguranika tuženika, to je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Očitujući se na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještak se pisanim putem očitovao u svom podnesku te je u bitnom istaknuo da je na RTG-u postavljena sumnja na prijelom u vidu napuknuća vanjskog izdanka gležanjske kosti, a na UZV je utvrđen izljev neposredno nakon štetnog događaja, što jasno ukazuje na ozljedu tj. traumu u području gležanjskog zgloba obzirom gležanjska kost sudjeluje u formiranju gležanjskog zgloba. Nadalje da je tužitelj klinički pregledan te je utvrđena ograničena pokretljivost u terminalnim pokretima u lijevom gležanjskim zglobu. Uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju te klinički nalaz ocijenio je da kod tužitelja postoji smanjenje životnih aktivnosti od 3%. Postotak smanjenja životnih aktivnosti nakon prijeloma gležanjske kosti te ozljeđivanja u podruju gležanjskog zgloba može značajno varirati obzirom na samu težinu ozljede te konačni klinički nalaz nakon proteka vremena od ozljeđivanja. Vještak navodi da je izvršio komparativno mjerenje pokretljivosti oba gležanjska zgloba te je našao ograničenu pokretljivost u lijevom gležanjskom zglobu u lakom stupnju tj. u terminalnim pokretima, u odnosu na desni gležanjski zglob, te je to bio temelj ocjene smanjenja životnih aktivnosti. Obzorom na zadobivenu ozljedu te opis UZV lijevog gležanjskog zgloba nakon predmetnog štetnog događaja, te duljinu trajanja privremene radne nesposobnosti tužitelja, vještak smatra kako je ocjena slabih bolova primjerena samoj težini ozljeđivanja gležanjskog zgloba. Navodi i da dostavljeni zdravstveni karton nije relevantan za predmetno ozljeđivanje. U konačnici, stranke na nalaz vještaka i njegovo dodatno očitovanje, nisu imale prigovora.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom lijeve gležanjske kosti koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba u terminalnim pokretima, te bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba u terminalnim pokretima, te bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1997. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju rukovatelj strojevima za proizvodnju prehrambenih i sličnih proizvoda, kako to slijedi iz Prijave o ozljedi na radu, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, iznos od 1.300,00 eura.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 35 dana dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija), bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 800,00 eura.

14. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 3.100,00 eura.

15. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 45 sati, tužitelju bi pripao iznos u visini od 148,50 eura. Međutim tužitelj po ovoj osnovi potražuje iznos od 119,45 eura, usprkos neprijeporne visine cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege u visini od 3,30 eura, pa mu je ovaj iznos valjalo i odmjeriti. Neprijeporno je između stranaka, da su tužitelju pomoć i njegu nakon ozljeđivanja pružali roditelji.

16. Vještak nalazi da je tužitelj imao trošak liječenja od 50,00 kuna prema računu broj 20217055266, izdanom po KBC Sestre milosrdnice dana 22.01.2021., koji trošak je opravdan i povezan je sa štetnim događajem, te predstavlja učešće osigurane osobe koja nema dopunsko osiguranje. Slijedom navedenog očitovanja vještaka sud smatra da tužitelju pripada iznos od 6,64 eura, zbog troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana izdavanja ovog računa, budući je neprijeporno da se isti plaća odmah, što je na računu i notirano. Navedeno valja priznati tužitelju sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest što nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Potraživanje je osnovano sukladno odredbi čl. 1095.st.1. ZOO-a.

17. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i troškova liječenja pripalo pravo na naknadu štete u visini od 3.226,09 eura.

18. Imajući u vidu da je tužitelju, tuženik, isplatio iznos od 1.146,73 eura, po osnovi neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege pripada pravo na razliku štete u visini od 2.079,36 eura (3.219,46-1.146,73). Budući da tužitelj potražuje iznos od 1.892,63 eura, isti mu je valjalo i dosuditi. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio koji je točno iznos isplatio po osnovi neimovinske štete a koji po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, to je sud utvrdio da neimovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 96,29%, a imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege sa 3,71%. Stoga je tužitelju valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 1.822,41 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 70,22 eura. Tužitelju su u cijelosti dosuđeni troškovi liječenja u visini od 6,64 eura, budući prema navodima tuženika nesporno isplaćena naknada štete, iste ne obuhvaća.

19. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Između stranaka je neprijeporno da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom dana 16.09.2021., to je zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete valjalo dosuditi od tog datuma do isplate.

20. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 70,22 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od 16.09.2021. do 05.05.2025. U odnosu na naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 6,64 eura, tužitelju je valjalo dosuditi tijek zatezne kamate od dana plaćanja tog računa 22.01.2021. do isplate. Imajući u vidu prethodno tužitelju je valjalo dosuditi i zateznu kamatu na isplaćeni mu iznos od 1.146,73 eura, tekuću od 16.09.2021. do dana 11.10.2021. Prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na ovo potraživanje, nije osnovan, jer prema odredbi čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, osim ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka o obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U smislu navedene odredbe čl. 943. st. 4. ZOO, ako je isplata obavljena unutar roka od 14 dana iz čl. 943. st. 1. ZOO, osiguratelj ne duguje osiguraniku zakonske zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju do dana isplate, što ovdje nije slučaj, budući je isplata od strane tuženika izvršena 11.10.2021., pa je time isplata zakašnjela, budući se ne može smatrati da je tuženiku bilo potrebno stanovito vrijeme da isplati tužitelju osigurninu, jer nije u pitanju teška i složena ozljeda.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.899,27 eura temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 06.07.2022., 14.04.2023., 03.04.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od: 14.11.2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), za zastupanje na ročištu: 02.10.2023., u visini od 50 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.2.), za sastav podnesaka od: 09.10.2023., 30.10.2023., 10.04.2024., za svako u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.4.), što ukupno iznosi 725 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.450,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 362,50 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 2.011,58 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 07.07.2022., jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije bilo potrebno jer je sudu isto vidljivo u sustavu kojim raspolaže; 13.04.2023., jer istim dostavlja troškovnik, što je mogao učiniti na ročišnom zapisniku prije zaključenja glavne rasprave; za zastupanje na ročištu 25.01.2024., jer je isto odgođeno i nije održano; 09.10.2023. i 30.10.2023., jer je taj trošak dva puta popisan na troškovniku; 19.02.2024., jer tužbeni zahtjev koji je do tada već bio postavljen, nije bilo potrebno ponovno postavljati u valutu euro; za zastupanje na ročištu 13.03.2024., koje je odgođeno jer je tužitelj ranije trebao dostaviti cjelokupni zdravstveni karton ili podatke u pogledu traženja istog i za sastav podneska od 02.12.2024., budući istim ponavlja tužbeni zahtjev koji je već prethodno bio postavljen. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer u sporu nije uspio niti u kojem dijelu u odnosu na glavnicu potraživanja.

23. Nije osnovan prigovor stvarne nenadležnosti istaknut po tuženiku jer je tuženikova odgovornost kao osiguratelja, jednaka odgovornosti poslodavca tužitelja prema tužitelju kao njegovom radniku. Stoga ovaj sud smatra da neovisno što se radi o imovinsko pravnom sporu koji proizlazi iz ugovora o osiguranju, raspravlja se o naknadi štete iz radnog odnosa.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku