REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-435/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon usmene rasprave, održane i zaključene istog dana, 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/11345, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 20. siječnja 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/11345, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 20. siječnja 2025. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da nije obrazloženo zašto je Alžir stavljen na popis sigurnih zemalja, te u odnosu na tužitelja nisu ispitane sve okolnosti, jer je on naveo jasne razloge zbog kojih ne može biti siguran u zemlji podrijetla, jer je u zavadi sa svojom obitelji zbog imovine o čemu se vodi sudski postupak, te je jedan od braće zaposlen u policiji, te utječe na sud, a sud je novčano kažnjavao tužiteljeve opunomoćenike, te tužitelj više ni ne može naći opunomoćenike koji bi ga zastupali, jer se boje odmazde suda, te je tužitelj u stvari rekao da bi ga policija zaštitila kada ne bi bilo utjecaja braće, te predlaže sudu da ga na raspravi sasluša na navedene okolnosti.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, te naloži tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje tužbene navode tužitelja i odgovara da je u točki II Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 45/16) navedeno da će se lista sigurnih zemalja podrijetla redovito provjeravati i po potrebi revidirati ovisno o situaciji u navedenim zemljama podrijetla, te se situacija utvrđuje na temelju podataka prikupljenih iz različitih mjerodavnih izvora, osobito od drugih članica Europskog gospodarskog prostora, Europskog azilnog potpornog ureda, Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeća Europe i drugih relevantnih međunarodnih organizacija.

5. Tužitelj je sam naveo da je Alžir pravna država u kojoj postoje zakoni i ukoliko mu je potrebna zaštita on ju može dobiti, te u zemlji podrijetla nikada nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretresano, te nije bio izložen mučenju, maltretiranju niti fizičkom nasilju, već treći put nakon zahtjeva je saslušavan i svaki put bi različito i neuvjerljivo iznosio svoje tvrdnje, pa bi saslušanje tužitelja na raspravi predstavljalo kršenje načela svrsishodnosti i ekonomičnosti.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Sudu je dostavljen e-mail 30. travnja 2025. u kojem se navodi da se tužitelj više ne nalazi u Prihvatnom centru za strance.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i prevoditelja za arapski jezik, te u odsutnosti tužitelja osobno, kojem ni opunomoćenik ni Prihvatni centar za strance nisu bili u mogućnosti uručiti poziv, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

10. Na raspravi opunomoćenica tuženika je u sudski spis priložila obavijest VI Policijske postaje Zagreb od 3. ožujka 2025. u kojoj se navodi da je kriminalističkim istraživanjem tužitelj osumnjičen za počinjenje šest kaznenih djela teške krađe, o čemu će biti podneseno posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, te je primjerak obavijesti na ročištu dostavljen opunomoćeniku tužitelja.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

12. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 20. siječnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

13. U obrazloženju rješenja navodi se da tužiteljev strah da bi mu po povratku u zemlju podrijetla braća mogla raditi probleme nije utemeljen, jer tužitelj i sam navodi da može dobiti zaštitu nadležnih državnih tijela, te kod tužitelja nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik pri povratku u zemlju podrijetla, te je uvidom u izvješće ACLED-a utvrđeno da na području Alžira na kojem je tužitelj boravio u 2024. nisu evidentirani sigurnosni incidenti prema civilnom stanovništvu, pa se radi o stabilnoj sigurnosnoj situaciji, tim više što tužitelj godinama živi izvan države podrijetla i nije zatražio međunarodnu zaštitu u državama u kojima je boravio.

14. Na temelju navedenog u odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. navedenog Zakona jer se prihvaćena materijalna činjenica identiteta i državljanstva ne može smatrati dovoljnom za utvrđivanja postojanja osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

15. Obzirom na opisano činjenično stanje u odnosu na tužitelja nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a naročito obzirom da je u procjeni općeg stanja utvrđeno da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo u smislu članka 21. navedenog Zakona.

16. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

17. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

18. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

19. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

20. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

21. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

22. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

23. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj nije u upravnom postupku dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu.

24. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

25. U odnosu na tužiteljev prigovor u vezi stavljanja Alžirke Narodne Demokratske Republike na listu sigurnih zemalja, sud je zaključio da se radi o paušalnom prigovoru, jer tužitelj nije naveo neku konkretnu situaciju nastalu u zemlji podrijetla koja bi dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na sigurnosnu situacije predmetne zemlje.

26. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

27. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

28. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

29. Stoga je pružatelju pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

30. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis