Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-61/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RV, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-310/2021-13 od 29. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je pobijanom presudom optuženi FV osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te se prihvaća uvjetna osuda izrečena po prvostupanjskom sudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom i oštećenoj TV isplati 2.521,73 Eur-a.
Potom na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženom RV izriče se posebna obveza na način da oštećenoj TV popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom na način da joj u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude uplati iznos od 2.521,73 Eur-a.
Ako optuženik bez opravdanog razloga, u roku koji je određen presudom, ne vrati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu.
II. Odbija se žalba optuženog RV kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci pobijanom presudom optuženog RV proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te mu je na temelju te odredbe izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci (iako je pravilno da se optuženik na kaznu zatvora osuđuje), nakon čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda tako što se kazna neće izvršiti, ako optuženik ne počini neko novo kazneno djelo u roku od 3 godine (pri čemu je propušteno navesti kako rok provjeravanja teče od pravomoćnosti presude).
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi FV dužan je platiti troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote u visini od 150,00 eura/1.130,16 kuna, te je dužan podmiriti troškove oštećenika, čija visina će se odrediti posebnim rješenjem.
2. Potom je na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj TV dosuđen imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženiku RV OIB: [osobni identifikacijski broj] da oštećenoj TV OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.521,73 eura/19.000,00 kuna isplati u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi BV osobno i Općinskog državno odvjetništvo u Rijeci.
4. Optuženik u uvodu svoje žalbe ne navodi žalbene osnove zbog kojih pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine "i suđenje vrati na početak".
5. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni i u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači "u pogledu izrečene kazne".
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojeg je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog RV nije osnovana.
9. Optuženi RV u žalbi navodi kako su odlučne činjenice o inkriminiranom događaju ostale neutvrđene tijekom prvostupanjskog postupka i da je bilo nužno provesti "vještačenje radi utvrđivanja količine izvedenih radova i njihove vrijednosti". Također se u žalbi navodi kako optuženik nije bio u mogućnosti "suočiti se sa svjedokom CV pred sudom" u odnosu na okolnost da je svjedok CV od njega primio 1.000,00 Eur-a s osnova duga koji je postojao između njega i oštećene ĆV.
9.1. Protivno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je ipak pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja u presudi dao detaljne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud s obzirom da imaju potporu u izvedenim dokazima tijekom postupka. Naime, nesporno je kako su optuženik i oštećena ĆV **.**.2020. sklopili dogovor o renoviranju poslovnog prostora u Rijeci i da je oštećenica optuženiku predala početkom srpnja 2020. predujam kako bi optuženik mogao kupiti materijal za ugradnju dekorativnog poda u visini od 11.200,00 kuna, a potom u kolovozu 2020. još i predujam od 7.008,00 kuna za materijal kako bi optuženik mogao obaviti "gipsokartonske radove". Optuženik potvrđuje kako nije u potpunosti izvršio dogovorene radove, ali osporava da bi postupao s prijevarnom namjerom te da je u tom prostoru on izveo niz radova koji su se odnosili na "fazu rušenja" i da je nakon toga bilo potrebno obaviti vodoinstalaterske i elektro radove, a kako ti radovi nisu bili obavljeni da niti on nije mogao završiti dogovoreni posao. Optuženik tvrdi kako je "naručio materijal u vrijednosti od 14.000,00 kuna, radovi koje je izvršio da su bili u vrijednosti od 4.600,00 kuna, a oštećenici je putem CV vratio iznos od 1.000,00 Eur-a".
9.2. Međutim, sasvim ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženika jer je ista usmjerena na izbjegavanje krivnje u ovom postupku. Upravo iz dosljednog i iznimno uvjerljivog iskaza oštećene ĆV, koji je u svim bitnim okolnostima potkrijepljen iskazom svjedoka CV, proizlazi kako optuženik nikada nije kupio materijal koji bi bio namijenjen izvođenju renovacijskih radova u poslovnom prostoru oštećenice, taj materijal oštećenica nikada nije vidjela, a i optuženik neuvjerljivo navodi kako račun za kupljeni materijal "postoji, ali da ga ne može naći". U potvrdi o primljenom predujmu proizlazi kako je optuženik 3. rujna 2020. potvrdio kako je primio predujam od 11.200,00 kuna za kupovinu materijala izrade dekorativnog poda te 7.800,00 kuna za materijal potreban za gipsokartonske radove te je u toj potvrdi navedeno kako će cjelokupni iznos oštećenici vratiti do 4. rujna 2020.
9.3. Iz iskaza oštećenice ĆV i svjedoka CV proizlazi kako dugovani novac optuženik nikada nije vratio oštećenici niti djelomično, a da je optuženik doista izvršio radove u poslovnom prostoru oštećenice u vrijednosti od 4.600,00 kuna, onda bi zasigurno tu okolnost u potvrdi o primljenom predujmu i naveo te izvršio korekciju dugovanog iznosa. Oštećenica je decidirana u tome da optuženik nije napravio dogovorene radove i da je upravo on bio u obvezi pronaći kooperante koji bi izvršili vodoinstalaterske te elektro radove, a što je potkrijepljeno i porukama putem internetske aplikacije Viber između optuženika i oštećenice u kojima optuženik navodi kako će "električar danas provući glavni vod" i da će "vodoinstalater sutra ujutro doći raditi".
9.4. Stoga sve ove okolnosti u ukupnosti ukazuju na to kako je optuženik unaprijed stvorio namjeru da dogovorene radove neće izvršiti, a primio je predujam za materijal, građevinski materijal je kupio, ali niti je oštećenici vratio predujam niti je radove izvršio pa je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupao upravo s prijevarnom namjerom.
9.5. Da je tome doista tako ukazuje i okolnost da niti do zaključenja rasprave u ovom kaznenom postupku optuženik nije vratio ni najmanji dio predujma kojeg je dobio od oštećenice, a niti je naknadno ikakve radove napravio. U tom smislu žalbeni navod optuženika kako je trebalo provesti vještačenje obavljenih radova nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako je optuženik postupio na način kako je opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
10. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni i u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, međutim da nije "izrekao sankciju koja će ispuniti svrhu kažnjavanja" te ako je prvostupanjski sud ocijenio da je uvjetna osuda dovoljan prijekor za počinjeno kazneno djelo, onda da je optuženiku trebalo "izreći dodatni uvjet prema članku 62. KZ/11, obvezati ga da u određenom roku naknadi štetu oštećenoj".
10.1. Optuženik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno članku 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu kao da je takva žalba optuženika podnesena.
10.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud sasvim ispravno optuženiku kao olakotnu činjenicu cijenio to je što je do sada neosuđivan, otac troje djece od kojih je jedno malodobno i o kojem je dužan skrbiti, dok je ispravno i na odgovarajući način cijenio optuženikov odnos prema počinjenom kaznenom djelu i posljedicama koje su tim djelom nastupile te je pravilno zaključio kako je svim tim okolnostima primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine primjerena brojnosti i značaju olakotnih okolnosti na strani optuženika, a posebno ona u vidu optuženikove dosadašnje neosuđivanosti, iz čega se zaključuje kako inkriminirano djelo predstavlja ipak samo eksces u ponašanju optuženika, a ne uobičajeni obrazac ponašanja.
10.3. No, sasvim ispravno državni odvjetnik u žalbi navodi da bi uvjetna osuda u potpunosti ostvarila svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11 potrebno optuženiku izreći i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 i obvezati optuženika da naknadi štetu pričinjenu kaznenim djelom, a u slučaju da optuženik tako ne postupi, uvjetna osuda se može opozvati i kazna zatvora izvršiti. Zbog toga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na taj način preinačiti prvostupanjsku presudu. Naime, na ovaj način izrečenom uvjetnom osudom, za očekivati je da će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja i da se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj kaznenih djela te da će se takvom vrstom i mjerom kazne utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Kod ovakvog stanja stvari nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika.
11. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti, ali nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od povreda zakona koje su propisane člankom 476. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24). Kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, bilo ju je nužno prihvatiti, a žalba optuženika je neosnovana te je tu žalbu bilo potrebno odbiti kao neosnovanu, sukladno tome odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08-24
Split, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
