Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-204/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene EČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K- 115/2023-22 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda preinačuje na način da se izriče:
Optužena EČ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
k r i v a j e
što je dana 29. kolovoza 2017., oko 19,00 sati, u Osijeku, Kapucinska 23, na terasi ugostiteljskog objekta "Club", u nakani da uplaši IČ, prišla stolu gdje je sjedio IČ te mu rekla da će ga ubiti, što je kod oštećenog IČ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u čl. 139. stavku 2. KZ/11,
te se na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA.
Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženoj EČ
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženoj EČ izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
Na temelju čl. 68. st. 2. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izvršavati će se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
Na temelju čl. 68. st. 3. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optužena EČ bez opravdanih razloga krši obveze određene joj sigurnosnom mjerom.
Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP/08-25) oštećenik IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.
Na temelju čl. 148. st. st. 5. ZKP/08-25 optužena EČ se u cijelosti oslobađa obveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) optužena EČ oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08-24 oštećenik IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u građansku parnicu.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-24 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud na temelju čl. 484.a st. 2. ZKP/08-24 sam provede raspravu i donese osuđujuću presudu, te izrekne uvjetnu osudu kako je to predloženo u optužnici te sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-234/2025 od 4. travnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba je osnovana.
6. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da se državni odvjetnik, premda uvodno u žalbi naznačuje žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno ustvari žali zbog povrede kaznenog zakona.
6.1. Naime, ODO u žalbi prvenstveno upire da se pobijana odluka temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda u odnosu na pojam ozbiljne prijetnje kao bitnog obilježja predmetnog kaznenog djela, a time i na činjenicama koje su ukazuju kao irelevantne za njegovo postojanje, s posljedicom pogrešnog zaključka da u ovom slučaju nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo.
6.2. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon.
6.3. Naime, premda je na temelju rezultata dokaznog postupka na izvjestan način utvrdio da je optuženica kritične zgode rekla optuženiku da će ga ubiti, kao i okolnosti u kojima je takva prijetnja izrečena, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suštine i pravne prirode kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11, posebice glede njegovog bitnog obilježja "ozbiljno prijeti" a time i na temelju činjenica koje se ukazuju kao irelevantne za njegovo postojanje izvodi pogrešan zaključak da u ovom slučaju nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo.
6.4. Tako prvostupanjski sud svoj zaključak da se u konkretnom slučaju nije radilo o ozbiljnoj prijetnji u bitnome temelji s jedne strane na činjenici da je sam oštećenik u svom iskazu naveo da inkriminirane prijetnje kod njega nisu izazvale osjećaj straha te da kako kritične zgode, tako niti nakon toga nije imao nikakav strah od optuženice, a s druge strane na utvrđenju da je optuženica izrečenu prijetnju izgovorila u afektu bijesa i ljutnje, te da istu objektivno nije niti mogla ostvariti, jer je inkriminirane riječi izgovorila u prisutnosti većeg broja ljudi na terasi ugostiteljskog objekta "Club", koji bi je zasigurno spriječili u pokušaju ostvarenja prijetnje.
6.5. Takva argumentacija upućuje na zaključak da prvostupanjski sud očito pogrešnog tumači suštinu i pravnu prirodu kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11, posebice glede njegovog bitnog obilježja: "ozbiljno prijeti".
6.6. Prije svega, valja primijetiti da osnovni oblik kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugom ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, dok kvalificirani modalitete tog djela propisan u st. 2. citirane odredbe za koji se optuženica tereti u ovom postupku čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti.
6.7. Iz navedenog prije svega jasno proizlazi da za ostvarenje tog djela nije odlučno je li izrečena prijetnja kod osobe kojoj je upućena doista i izazvala osjećaj straha, osobne ugroženosti, nesigurnosti ili uznemirenosti.
6.8. Nadalje, polazeći od zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje za koji se optuženica tereti, te suštine i smisla predmetnog kaznenog djela, valja primijetiti da se ozbiljnom smatra svaka ona prijetnja koja je po svome sadržaju i okolnostima u kojima je izražena objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti, uznemirenosti ili nespokojstva.
6.9. Prema tome, ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje prema subjektivnim kriterijima (iz pozicije žrtve), već prema izloženim objektivnim kriterijima, tako da za utvrđenje je li se radilo o ozbiljnoj prijetnji nije odlučno na koji način je izraženu prijetnju subjektivno doživjela sama žrtva.
6.10. Isto tako, za postojanje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li počinitelj prijetnju doista i namjeravao ostvariti, kao niti je li to objektivno mogao učiniti, već je dostatno utvrditi da je izrečena prijetnja po svome sadržaju i okolnostima u kojima je izražena bila objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti, nesigurnosti ili nespokojstva. Naime, smisao prijetnje je stavljanje u izgled nekog zla, dok se kao zaštitni objekt ukazuje osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode, tako da za njezino postojanje nije odlučno je li počinitelj izraženu prijetnju doista namjeravao i ostvariti, odnosno je li to objektivno bio u mogućnosti.
6.11. Također, na ovom mjestu valja primijeti da motivi, stanja i razlozi koji su počinitelja nagnali da drugoj osobi uputi ozbiljnu prijetnju također nisu odlučni za postojanje predmetnog kaznenog djela
6.12. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o tome da se u konkretnom slučaju nije radilo o ozbiljnoj prijetnji temeljio na činjenicama koje su irelevantne za postojanje predmetnog kaznenog djela.
7. Budući da je prvostupanjski sud s druge strane pravilno utvrdio sve činjenice koje se sukladno ranije izloženom pravnom stavu glede suštine i pravne prirode ukazuju kao odlučne za postojanje ovog kaznenog djela, konkretno, sud prvog stupanja je na temelju rezultata dokaznog postupka na izvjestan način utvrdio da je optuženica kritične zgode prišla oštećeniku s leđa te ga gurnula uslijed čega je ovaj pao, govoreći mu pritom da će ga ubiti, a kakva prijetnja je po svom sadržaju i opisanim okolnostima u kojima je izrečena nesumnjivo bila objektivno podobna kod oštećenika izazvati osjećaj straha ili uznemirenosti, a čega je optuženica s obzirom na svoja osobna svojstva (riječ je o osobi rođenoj 1998., koja je školovanjem stekla zvanje stručne prvostupnice ekonomije) izvan svake sumnje bila svjesna te je to i htjela, na koji način je ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju 486. st. 1. ZKP/08-25, valjalo preinačiti pobijanu presudu na način kao u izreci ove odluke.
8. Naime, u odredbi 486. st. 1. ZKP/08-25 propisano je da će drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primijeni zakona ima donijeti drugačija odluka.
9. Vezano za kaznenu sankciju koja je optuženici izrečena ovom presudom (za počinjenje predmetnog kaznenog djela osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te joj je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo) ovaj žalbeni sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženica počinila kazneno djelo, pritom naročito imajući u vidu utvrđenje da je isto počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da do sada nije bila osuđivana, s time da otegotne okolnosti na njezinoj stani nisu utvrđene, mišljenja da se upravo kazna zatvora na koju je osuđena ovom presudom uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini kazneno djelo (naime, ovaj žalbeni sud je stava da sve navedene okolnosti opravdavaju uvjerenje da optuženica i bez izvršenja kaznene zatvora na koju je osuđena ubuduće neće činiti kaznena djela) ukazuje kao kaznena sankcija koja je primjerena svim prethodno navedenim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobna da se njome ostvare svi vidovi zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako u specijalnom tako i generalnom smislu.
10. Uz to, a polazeći od rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja, koji govore o tome da je kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost u budućnosti mogla počiniti teže kazneno djelo, čime su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 68. KZ/11, optuženici je ovom presudom izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, s time da se na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati ako optužena EČ bez opravdanih razloga krši obveze određene joj sigurnosnom mjerom.
11. Nadalje, imajući u vidu da je optuženica nezaposlena, bez drugih prihoda i imovine, ovaj žalbeni sud zaključuje da bi zbog lošeg imovnog stanja plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, a slijedom čega ju je na temelju čl. 148. st. st. 5. ZKP/08-25 u cijelosti oslobodio obveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08-25.
12. Naposljetku, nalazeći da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje imovinskopravnog zahtjeva, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08-25 oštećenik je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen u parnicu.
13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka pisanog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Osijeku u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud kao trećestupanjski sud (čl. 490. st. 1. t. 3. ZKP/08-25).
