REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2721/2019-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],oboje zastupani po punomoćnici Ines Milić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupan po punomoćnici ŠR, po punomoći, zaposlenica, (SU-2717/11), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ines Milić, odvjetnice i punomoćnice tuženika ŠR, zaposlenice, dana 06. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, OIB: 57500462912 isplatiti tužiteljima ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od po 40.062,65 EUR-a svakome, sa zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2014. kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, sve u skladu s člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a po stopi u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i to prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdobljem dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za refeerentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, OIB: 57500462912 u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka s kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se I-tužitelju ĆR, iz [adresa], i II-tužitelju OR, iz [adresa], naknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb parnični trošak u iznosu od 530,89 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su bili suvlasnici dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 18490/1696093, a preko kojih dijelova čestica je izgrađena autocesta. Navode da je tuženik ušao u posjed nekretnina tužitelja bez valjanog pravnog osnova i najvećim dijelom te čestice je izgrađena autocesta – dionica Split (Dugopolje) – Ploče, poddionica Zagvozd – Ravča, a obzirom na položaj nekretnina tužitelja ne postoji mogućnost preostalog dijela nekretnina korištenje. Ističu da su se pismeno i usmeno obraćali tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade jer ne postoji mogućnost povrata u prijašnje stanje budući je izgrađena autocesta, pa kako se tuženik neosnovano obogatio to tužitelji zahtijevaju isplatu iznosa svaki od 336.430,00 kn, ukupno 672.860,00 kn. Predlažu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor apsolutne sudske nenadležnosti jer tužitelji zahtijevaju isplatu naknade za potpuno izvlaštenje nekretnine temeljem odredbi Zakon o izvlaštenju, a tužitelji su već vodili upravni postupak izvlaštenja u kojim postupcima su sklopljene nagodbe temeljem kojih je tuženik ušao u posjed dijela nekretnina koje su predmet spora. Ističe da se nekretnina označena kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 818/11 utvrđeno vlasništvo tužitelja i to kao dio kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] bile dio upravnog postupka izvlaštenja odnosno izdvajanja nekretnina iz šumsko gospodarskog područja temeljem parcelacijskih elaborata te su sklopljene nagodbe temeljem kojih je tuženik osnovano i uz odobrenje tužitelja ušao u posjed nekretnine. Nadalje ističe da je ušao u posjed nekretnina i temeljem rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Imotski, oznake klasa: UP/I-946- 01/06-01/01 Urbr. 2181-05/02-06-2 MB od 23.01.2006. i temeljem prethodno navedenih nagodbi. Navodi da nema protupravnosti u njegovom postupanju jer je ušao u posjed nekretnina koje su predmet spora temeljem valjane pravne osnove i to rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 23.01.2006. Tuženik ističe prigovor zastare budući su tužitelji podnijeli tužbu dana 02.06.2014. godine, a tuženik je ušao u posjed tijekom 2006. i 2007. godine, te započeo radove na izgradnji autoceste dana 27.04.2006. godine, a cestovno zemljište se počelo koristiti dana 23.12.2008. godine. Osporava da bi stekao vlasništvo ili drugo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini, a nije se niti obogatio, jer je nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, a tuženiku je predana samo na upravljanje. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presude i rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-818/11 od 08.05.2012.g. (list 4-6 spisa), geodetsko vještačenje iz travnja 2009. godine (list 7- 16 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Branka Vukovića (list 17- 20 spisa), dopise tužitelja (list 23 i list 24 spisa), identifikaciju parcela (list 32 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 23.01.2006.g. i od 23.01.2006.g. (list 33-34, list 93-95 spisa), zapisnike i nagodbe od 10.02.2006.g., od 12.04.20007.g., od 12.02.2008.g. (list 25-47, list 72-77 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Tihomira Duvnjaka (list 48-49 spisa), građevinski dnevnik, privremenu uporabnu dozvolu od 22.12.2008.g. i uporabnu dozvolu od 09.07.2009.g., ophodarski dnevnik (list 50-53, list 202-205 spisa), odluke Županijskih sudova, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 54-67, list 81-86, list 116-119, list 142-152, list 213-214 , list 231-244, list 284-303, list 443.336, list 510-514 spisa), stručne radove, dopise Upravnog suda u Splitu (list 101-102 spisa), rješenje Ureda državne uprave od 20.11.2013.g. i od 19.11.2013.g. (list 130-134 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 141 spis), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-117/15 od 25.01.2016.g., prigovore, žalbe (list 158-164 spisa), građevinsku dozvolu od 07.11.2007.g. (list 180-186 spisa), rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (list 186.-188 spisa), dopis PU Područni ured Split od 02.09.2020.g. (list 219 spisa), proveden je dokaz po vještaku Kristini Vitković, stalni sudski vještak za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta, proveden je dokaz po vještaku Josipu Galiću, stalni sudski vještak za geodeziju, koje vještake je sud dopunski saslušao, saslušani su svjedoci NR, DR, ER, LR, saslušani su tužitelji kao stranke u postupku.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Sud je ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Sud nije posebno ocjenjivao nalaze i mišljenja dostavljene po tužiteljima i tuženiku jer su provedena vještačenja tijekom ovog postupka.

5. Predmet ovog spora je isplate za dijelove nekretnina koje su bile u suvlasništvu tužitelja, a u odnosu na koje nije proveden postupak izvlaštenja i nije isplaćena naknada.

6. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara tražbine tužitelja.

7. U tijeku ovog postupka tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda.

Sud je rješenjem poslovni broj P-3924/14-19 od 05. svibnja 2016. godine oglasio se apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari (list 168-169 spisa). Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-809/17-6 od 22. siječnja 2019. godine ukinuto je citirano rješenje ovog suda poslovni broj P-3924/14-19 te jer predmet vraćen na daljnji postupak budući je predmet ovog spora imovinskopravni zahtjev za isplatu pa je ovaj sud nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, tvrdi da je presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-818/11 od 08. svibnja 2012. godine utvrđeno da su tužitelji vlasnici nekretnina koje su predmet spora, ali da nije utvrđeno od kada su stekli vlasništvo nekretnine.

Sud je ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan. Uvidom u Zapisnike sastavljene dana 10.02.2006.g. (list 72-77 spisa) i od 12.04.2007. godine (list 38- 47 spisa) utvrđeno je da su I-tužitelj GR, iz [adresa] i II-tužitelj OR, iz [adresa] sudjelovali kao stranke u postupku izvlaštenja. Nadalje tužitelji su kao stranke u postupku izvlaštenja navodile da su stvarni vlasnici nekretnina koje su predmet ovog spora i da se ne protive postupka izvlaštenja i da će pokrenuti postupak radi utvrđenja vlasništva na nekretninama kod nadležnog suda (Zapisnik od 10.02.2006.g. - list 72-77 spisa). Budući su tužitelji sudjelovali kao stranke u postupku izvlaštenja, te se tuženik obvezao isplatiti tužiteljima naknadu za građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture koje je i isplatio tužiteljima te se tuženik obvezao da će ponuditi naknadu za tržišnu vrijednost nekretnina nakon što tužitelji kao stvarni posjednici ishode pravomoćnu sudsku odluku kojom se utvrđuje vlasništvo nekretnine za korist tužitelja, a što je i utvrđeno presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-818/11 od 08. svibnja 2012. godine to tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

9. Tužitelji osporavaju navode iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 30.03.2015.g. (list 69-71 spisa). Ističu da su zaključili nagodbu, ali samo glede poboljšica na građevinskom zemljištu i poljoprivrednim kulturama, dok nije zaključena nagodba glede nekretnina na kojoj je izgrađena autocesta. Ističu da u postupku izvlaštenja tuženik nije osporio vlasništvo tužiteljima, isplatio je dio naknade za poboljšice, a glede izvlaštene nekretnine predložio je organu uprave da tužitelje uputi na parnicu radi utvrđenja prava vlasništva, pa je presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-818/11 od 08.05.2012. godine koja je postala pravomoćna 15.01.2013. godine utvrđeno da su tužitelji vlasnici dijela nekretnina koje su predmet ovog spora, a glede kojeg tužitelji traže isplatu utuženog iznosa. Osporavaju istaknuti prigovor zastare jer po tužiteljima zastarni rok počinje teći 15.01.2013. godine (dan pravomoćnosti sudske odluke Općinskog suda u Metkoviću), a tužba je podnesena 31.05.2014. godine. Ističu da je postupak izvlaštenja još uvijek u tijeku pa zastara nije niti mogla teći.

Tuženik se protivi svim navodima tužitelja kao u podnesku od 27.05.2015. (list 88-92 spisa). U bitnom ističe da je bio investitor izgradnje autoceste, predložio je pokretanje postupka izvlaštenja sukladno čl. 26. st.7 tada važećeg Zakona o javnim cestama, a prijedlog je podnio u ime i za račun Republike Hrvatske koja je sukladno čl. 3. Zakona o cestama vlasnik svih javnih cesta, pa tako i autoceste u Republici Hrvatskoj. Tuženik navodi da je ušao u posjed temeljem valjanog pravnog osnova, a tužitelji su dali suglasnost tuženiku za ulazak u posjed na preostali dio nekretnina, a sve temeljem nagodbi sklopljenih s tužiteljima, pa tako tužitelji su bili suglasno za ulazak u posjed preostalih nekretnina o čemu je dobio suglasnost s danom 12.04.2007. godine. Osporava i dalje visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da autocesta izgrađena je na dijelu nekretnina koje su predmet spora, puštena je u promet temeljem privremene uporabne dozvole u prosincu 2008. godine, a uporabna dozvola postala je pravomoćna 22.01.2009. godine. Tuženik navodi da autocesta nije izgrađena preko cijele površine nekretnina na kojima su tužitelji naknadno utvrdili da su bili vlasnici, time da nekretnine u zaštitnom pojasu nisu dio javne ceste, a takve nekretnine se mogu nastaviti koristiti i nakon izgradnje autoceste kao poljoprivredno zemljište, jer iste nemaju status javne ceste odnosno nisu dio javne ceste.

10. Tužitelji navode da je onemogućeno razumno gospodarenje s preostalim dijelom nekretnine izvan autoceste u površini od 9864 m2 pa kako dio nekretnina koje su predmet spora ne mogu se prikladno koristiti tužiteljima je nastala šteta u visini tužbenog zahtjeva. Tuženik u odnosu na nastalu štetu kako to navode tužitelji ističe da tužitelji trebaju dokazati pretpostavke za naknadu štete, a da u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nema protupravnosti u postupanju tuženika, time da je zastarni rok tri godine.

11. U tijeku postupka sud je u odnosu na pravni osnov koji tužitelji ističu tj. naknade štete u odnosu na nekretnine izvan autoceste, a koje su u vlasništvu tužitelja utvrđivao pretpostavke za naknadu štete. Kako je prethodno navedeno tužitelji su tijekom postupka dokazali aktivnu legitimaciju. U odnosu na protupravnost postupanja tuženika kako to tužitelji navode tj. da im je nastala šteta u visini tužbenog zahtjeva jer im je onemogućeno razumno gospodarenje s preostalim dijelom nekretnine izvan autoceste u površini od 9.864 m2 sud je navode tužitelja ocijenio kao neosnovane. Uvidom u Zapisnike sastavljane u postupku izvlaštenja dana 10.02.2006. godine, potom dana 12. travnja 2007. godine i dana 12. veljače 2008. godine utvrđeno je da su tužitelji kao stranke u postupku izvlaštenja prihvatile ponudu za naknadu tržišne vrijednosti za građevinske poboljšice i višegodišnje poljoprivredne kulture na nekretninama oznake 7150/19 u površni 9126 m2 (stara oznaka 7150/2), z. kč. br [katastarska čestica] u površini od 1295 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u površini 123 m2 (stara oznaka 7150/2), z. kč. br. [katastarska čestica] nove oznake 7150/35 u površini 948 m2, z. kč. br. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/39) površine 1011 m2+130 m2, z.k. čbr. [katastarska čestica] nove oznake 7150/45 površine 40 m2, sve u posjedu OR, ovdje II-tužitelj, dočim u odnosu na I-tužitelja ĆR sklopljena je nagodba za nekretnine oznake z. kč. br. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/38), u površini od 695 m2, z.k. čbr. [katastarska čestica] nove znake 7150/39 površine 1011 m2+130 m2. Tužitelji i tuženik su točkom VI. Nagodbe sporazumno utvrdili da tuženik stupa u neposredan posjed nekretnina danom sklapanja Nagode, a tužitelji kao prijašnji vlasnici-posjednici su suglasni da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njihovog daljnjeg sudjelovanja.

12. Tužitelji u postupku izvlaštenja tvrde da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina. Sud je u tijeku postupka u bitnom utvrdio da su tužitelji sklopili s tuženikom više Nagodbi i to 10. veljače 2006. godine, potom dana 12. travnja 2007. godine i 12. veljače 2008. godine. Nadalje je utvrđeno da su nekretnine koje su predmet spora i u odnosu na koje se vodio postupak izvlaštenja bile upisane kao općenarodna imovine (nesporno između stranaka). Rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Imotski, oznake Klasa: UP/I-946-01/06-01/01, Urbroj : 2181-05/02-06-2 MB od 23. siječnja 2006. godine prihvaćen je zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb,(ovdje tuženik) radi izgradnje autoceste Split (Dugopolje) - Ploče, dionica Zagvozd - Ravča- Ploče, poddionica Zagvozd- Račva, te su izdvojene nekretnine u državnom vlasništvu oznake z.k. čbr. [katastarska čestica], (nova oznaka 7149/2) i zk. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/19, 7150/20, 7150/21, 7150/22, 7150/23, 7150/24, 7150/25) i preneseno je upravljanje sa Republike Hrvatske na Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, bez naknade.

13. Kako je prethodno navedeno tužitelji u činjeničnim navodima tužbe ističu da je onemogućeno razumno gospodarenje s preostalim dijelom nekretnine izvan autoceste u površini od 9864 m2 pa kako dio nekretnina koje su predmet spora ne mogu se prikladno koristiti tužiteljima je nastala šteta u visini tužbenog zahtjeva.

Sud je ocijenio navode tužitelja u odnosu na nastalu štetu kao neosnovan iz razloga jer u postupanja tuženika sud ne nalazi protupravnosti. To iz razloga jer je tuženik stupio u neposredan posjed nekretnina uz suglasnost tužitelja temeljem sklopljenih Nagodbi tijekom 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine pa tužitelji neosnovano ističu da bi tuženik bez pravnog osnova ušao u posjed spornih nekretnina koje su predmet spora, a u odnosu na dio nekretnina koje su izvan autoceste tuženik nije u posjedu. Nadalje tijekom postupka sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Kristine Vitković, pismenog i usmenog dopunskog očitovanja vještaka Kristine Vitković, da je omogućen pristup nekretninama tužitelja koje se nalaze uz autocestu i koje nisu bile predmet izvlaštenja. Pri tome sud ističe da tužitelji u tijeku ovog postupka niti ne zahtijevaju naknadu štete za nekretnine koje nisu bile predmet izvlaštenja, a u odnosu koje nekretnine tvrde da im je onemogućeno razumno gospodarenje nekretninama i da nemaju pristup istima. Tužitelji zahtijevaju u ovom predmetu isplatu za nekretnine na kojima je izgrađena autocesta, a u odnosu na nemogućnost korištenja dijelova nekretnina koje nisu izvlaštene tužitelji na kojima je teret dokaza ne predlažu provođenje dokaznog postupka radi utvrđivanja visine štete.

14. Tužitelji podneskom od 20. travnja 2016. godine navode da su bili vlasnici u trenutku započinjanja izgradnje autoceste i pokretanja postupka izvlaštenja ali nisu deposedirani temeljem nekog valjanog pravnog osnova. Navode da temelje svoj zahtjev na odredbi čl. 161. i 162. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle radi se o vlasničko pravnim zahtjevima (list 155-157 spisa). Tužitelji navode u odnosu na novi osnov tužbenog zahtjeva kako je tuženik kao investitor uveo izvođača i podizvođača u posjed nekretnina, a koje su vlasništvo tužitelja.

U odnosu na pravni osnov na kojem tužitelji temelje svoj zahtjev tj. na odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (vlasničko pravni zahtjevi) sud je ocijenio navode tužitelja kao neosnovane. Odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZV) propisano je da vlasnik stvari ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed, a vlasnikovo pravo na zahtjev za predaju stvari ne zastarijeva dočim je stavkom 3. čl. 161. ZV-a propisano da pravo ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime dok ta stvar nije bila njezina a poslije ju je stekla u vlasništvo. Odredbom članka 162. ZV-a propisano je da vlasnik koji podnosi tužbu a radi se o vlasničko pravnom zahtjevu treba dokazati da osoba posjeduje njegovu stvar, i da je stvar njegovo vlasništvo dočim je stavkom 2. propisano da vlasnik mora stvar koju zahtijevati opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari.

15. Kako je prethodno navedeno tužitelji su u postupku izvlaštenja kao stvarni vlasnici i posjednici, a koju činjenicu je tuženik priznao, otuđili dio svojih nekretnina koje su predmet ovog spora i na kojim dijelovima zemljišta je izgrađena autocesta. U odnosu na nekretnine koje nisu predmet ovog spora tj. dijelove nekretnina koje se nalaze uz autocestu tužitelji na kojima je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nisu dostavili dokaz niti su dokazali da bi tuženik bio u posjedu dijelova nekretnina tužitelja u odnosu na koje ne zahtijevaju isplatu u ovom konkretnom postupku.

Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tužitelja u odnosu na ovaj pravni osnov. Pri tome sud ukazuje da su tužitelji vodili postupak za utvrđivanje naknade na ime izvlaštenja nekretnina označene kao dio z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su zahtjevi odbačeni kao neosnovani (list 130-135 spisa).

16. Tužitelji podneskom od 04. veljače 2020. godine (list 191-193 spisa) navode da izgradnjom autoceste i zaštitnog pojasa uz autocestu nastala je nova stvar, pa je tuženik odgovoran za zauzimanje zemljišta bez pravnog osnova, pa kako se zemljište ne može dovesti u prvobitno stanje to je tuženik u obvezi isplatiti naknadu s osnova neosnovanog obogaćenja i to upravo u iznosu koji bi tuženik platio po tržišnim prilikama za to i tome slično zemljište. Tuženik osporava navode tužitelja jer se nigdje nije legitimirao kao vlasnik nekretnine, niti je tuženik investitor nekretnine (podnesak tuženika od 09.03.2020.g. - list 195-205 spisa).

17. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) sud je ocijenio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tuženiku je autocesta predana na korištenje i upravljanje temeljem Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Imotski, oznake Klasa: UP/I-946-01/06- 01/01, Urbroj : 2181-05/02-06-2 MB od 23. siječnja 2006. godine kojim je prihvaćen zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb,(ovdje tuženik) radi izgradnje autoceste Split (Dugopolje)

- Ploče, dionica Zagvozd - Ravča- Ploče, poddionica Zagvozd- Ravča, te su izdvojene nekretnine u državnom vlasništvu oznake z.k. čbr. [katastarska čestica], (nova oznaka 7149/2) i zk. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/19, 7150/20, 7150/21, 7150/22, 7150/23, 7150/24, 7150/25) i preneseno je upravljanje sa Republike Hrvatske na Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, bez naknade. Tužitelji su sklopili s tuženikom nagodbu tijekom 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine. Tužitelji potpisivanjem Nagodbi kako je prethodno navedeno i obrazloženo pristali su na izvlaštenje dijelova nekretnine. Tuženik je sporazumno s tužiteljima ušao u posjed nekretnina na kojima je izgrađena autocesta danom sklapanja Nagodbi.

18. Tužitelji tijekom postupka kao i u činjeničnim navodima tužbe ističu pravni osnov stjecanja bez osnove na dijelovima zemljišta koji su predmet spora, a koje se zemljište ne može dovesti više u prvobitno stanje, pa je tuženik u obvezi isplatiti naknadu s osnova neosnovanog obogaćenja.

Tužitelji podneskom od 01.03.2021.g povlače dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zemljište na kojem je izrađena asfaltna baza i ne traži naknadu za zemljište na kojem je asfaltna baza na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove oznake k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 4068 m2. Tužitelji ostaju kod tužbenog zahtjeva za isplatom utuženog iznosa glede preostale površine od 35.512 m2, u visini od 336.430,00 kn svaki, a radi neosnovanog bogaćenja.

19. Tuženik ističe ukoliko se radi o sporu radi stjecanja bez osnove da tuženik nije stjecatelj nikakve imovinske koristi jer nije vlasnik autoceste već je vlasnik Republika Hrvatska. Navodi da su tužitelji nakon što su utvrđeni vlasnicima nekretnine trebali zatražiti obnovu postupka izvlaštenja radi utvrđivanja naknade po pravilima upravnog postupka. Tužitelji navode kako nije osnov naknada štete već činjenični supstrat koji je izričito naveden u tužbi kao neosnovano bogaćenje. Tuženik ističe da se nije obogatio niti stekao vlasništvo niti neka druga stvarna prava jer nije vlasnik nekretnine već je to Republika Hrvatska (podnesak tuženika od 12.03.2021.g.). .

20. Tužitelji tijekom postupka ostaju kod tvrdnje da se tuženik neosnovano obogatio, jer je na nekretnini tužitelja sagradio autocestu čime je nastala nova stvar. Ističu da prilikom nastanka nove stvari - autoceste na dijelu zemljištu koje je u vlasništvu tužitelja tuženik se obogatio bez pravnog osnova.

Sud je tvrdnje tužitelja da je nastala nova stvar ocijenio kao neosnovane. Naime, stvar je propala kada je od nje trajno nastala nova stvar bilo sjedinjenjem s tuđom stvari ili tuđom preradom, a do trajnog gubitka samostalnosti stvari dolazi i kada dotadašnja stvar izgubi svoju dotadašnju pravnu samostalnost prirastavši tuđoj stvari. Nadalje, ako je vlasnikova stvar bez ili protiv njegove volje prirasla tuđoj stvari i postala njezin dio vlasnik stvari zadržava vlasništvo na pripojenom dijelu stvari.

U ovoj konkretnoj pravnoj stvari na dijelu zemljišta tužitelja sagrađena je nova cesta (autocesta) uz suglasnost tužitelja temeljem Nagodbi koje su tužitelji sklopili s tuženikom. Kako je u Zapisnicima na održanim ročištima za izvlaštenje navedeno na kojim dijelovima nekretnina i u kojoj površini će se graditi autocesta a koje nekretnina su u suvlasništvu tužitelja te su se tužitelji suglasili sa izvlaštenjem i uveli tuženika u posjed danom sklapanja Nagodi, to tužitelji se neosnovano pozivaju na institut nastanka nove stvari u smislu da tek izgradnjom autoceste su mogli postaviti stvarno pravni zahtjev prema tuženiku odnosno obveznopravni zahtjev za isplatom naknade jer više nije moguć povrat dijelova zemljišta koji je predmet ovog konkretnog spora. Pri tome se ističe da su tužitelji u postupku izvlaštenja pristali na izvlaštenje te su upoznati da mogu podnijeti zahtjev za izvlaštenje eventualnog preostalog dijela zemljišta do pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

21. U ovom postupku sud je u bitnom utvrdio iz iskaza svjedoka ZR i DR da se automobilom ili traktorom nije moglo ući na parcelu tužitelja prije izgradnje autoceste, ali prije izgradnje navedene autoceste na nekretninu se moglo ući pješke ili konjem, dok se kolima nije moglo ući. Nadalje svjedoci navode da prije nego se izgradila autocesta, tužitelji su obrađivali navedeno zemljište, sadili su krumpire, bile su smokve, višnje i trešnja, a bilo je i badema. Iskazuju da cijela petlja autoceste je izgrađena na nekretnini tužitelja i ne može se pristupiti s puta od petlje do nekretnina tužitelja, jer je izgrađena cesta.

I-tužitelj i II-tužitelj u svom iskazu navode da su mogli ući na navedenu nekretninu i prije izgradnje petlje konjem i fizički, da su na nekretnini sadili krumpir, luk, imali su 40 stabala maraske-višnje, trešanja, vinovu lozu, a sijali su i pšenicu. Iskazuju da ne mogu ući na nekretninu kada je napravljena petlja iz razloga jer je svagdje bila postavljena žica, pa iz toga razloga nije se moglo ništa dalje saditi. Iskazuju da prije nego što je napravljena navedena petlja bio je put kojim se moglo doći do nekretnine malim traktorom tj. frezom, a sada više nema pristupa tom putu. II-tužitelj u svom iskazu navodi da je postojao makadamski put s kojim se dolazilo do zemlje malim traktorom, a sada nije moguć pristup nekretnini s autoceste.

Iskazima svjedoka ZR i DR te iskazima tužitelja sud je poklonio vjeru u dijelovima iskaza u odnosu na poljoprivredne kulture koje su sadili dočim nije prihvaćen iskaz u dijelu u kojima iskazuju da nije moguć pristup nekretninama uz autocestu u vlasništvu tužitelja. Nadalje iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja nisu relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući da tužitelji u ovoj konkretnoj pravnoj stvari zahtijevaju isplatu naknade za dijelove nekretnina na kojima je izgrađena autocesta.

Sud nije posebno ocjenjivao iskaze svjedoka ER, LR jer nemaju saznanja o relevantnim činjenicama.

22. Sud je proveo dokaz vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine vrijednosti dijelova nekretnine koje su predmet spora, a koje nisu bile predmet izvlaštenja te dokaz geodetskim vještačenjem na okolnost identifikacije nekretnina na kojima je naknadno utvrđeno vlasništvo za korist tužitelja te na okolnost utvrđivanja površine zemljišta u vlasništvu tužitelja koje se nalaze unutar obuhvata autoceste.

23. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Kristine Vitković od 10. lipnja 2023. godine (list 383-343 spisa) sud je utvrdio da prosječna realizirana cijena zemljišta u katastarskoj općini k. o. [katastarska općina] iznosi 1,34 EUR/m2. Vještak Kristina Vitković u mišljenju navodi da vrijednost nekretnine u površini od 807.587 m2 iznosi ukupno 1.085.786,22 EUR (8.180.856,31 kn). Nalaz i mišljenje vještaka Kristine Vitković sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji ističu primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka jer su dostavili presudu Općinskog suda u Metkoviću iz koje je razvidna površina dijela nekretnina u vlasništvu tužitelja. Osporavaju da bi postojala mogućnost pristupa asfaltiranom prometnicom do dijela nekretnine tužitelja. Tuženik nema primjedbi na utvrđenu vrijednost cijene zemljišta po m2.

24. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Josipa Galića od 20.06.2024.g. (list 37-404 spisa) sud je identificirao nekretnine koje su predmet spora i to nekretnina tvz. Čačkovo guvno površine 1.136 m2 nalazi se na dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica], vlasništvo Republike Hrvatske, nekretnine tvz. Na ogradi - jug površine 13.272 m2 nalazi se dijelu 7226 i na dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] u površini od 695 m2 i dijelu z. kč. br. [katastarska čestica] površine 937 m2, sve u vlasništvu Republike Hrvatske, nekretnina Na ogradi - sjever površine 20.936 m2 nalazi se na dijelu z. k. č. br. [katastarska čestica], dijelu 7150/14 površine 5.333 m2, na dijelu 7150/15 površine 1.928 m2 i na dijelu 7150/35 sve u vlasništvu Republike Hrvatske, nekretnina tzv. Podgradina površine 4.068 m2 nalazi se na dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] i dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] sve u vlasništvu Republike Hrvatske, nekretnina tvz Gradina površine 168 m2 na dijelu z. kč. br. [katastarska čestica] i dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] sve u vlasništvu Republike Hrvatske. Vještak navodi da ukupna površina koja se nalazi unutar autoceste odnosno unutar z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja u naravi autocestu A1 i površine je 26.428 m2. Izvan autoceste nalaze se nekretnine i to dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 1.632 m2, dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 937 m2, dio z. k. č. [katastarska čestica] površine 5.333 m2, dio z. kč. br. [katastarska čestica] površine 1.928 m2, dio z. kč. br. [katastarska čestica] površine 23 m2, dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 3.836 m2, dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 232 m2, dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 33 m2 i dio z.k. čbr. [katastarska čestica] površine 135 m2, ukupno 13.152 m2.

Nalaz i mišljenje vještaka Josipa Galića sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji navode da je velika razlika u površini čestica koje se nalaze izvan auto ceste u odnosu na koju je vještak Josip Galić utvrdio u površini do 13.152 m2, dočim je vještak Branko Vuković utvrdio površinu izvan autoceste od 9.864 m2.

25. Nakon provedenog vještačenja po vještaku Josipu Galiću geodeti, vještak Kristina Vitković u dopunskom nalazu i mišljenju navodi da je omogućen pristup dijelovima nekretnine tužitelja s asfaltirane ceste. Nadalje navodi da je prosječna realizirana cijena zemljišta 1,56 EUR/m2. Navodi da ukupna tržišna vrijednost nekretnina u površini od 13.152 m2 iznosi 20.517,12 EUR.

Pismenu dopunu nalaza i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji ističu primjedbe na pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka Kristine Vitković u dijelu u kojem je utvrdila visinu vrijednosti zemljišta od 1,56 EUR/m2. Tuženik ističe kako je vještak izračunao vrijednost zemljišta i za dio nekretnina za koji su tužitelji povukli tužbu.

26. Sud je dopunski saslušao vještake Kristinu Vitković i Josipa Galića na primjedbe tužitelja.

Vještak Kristina Vitković na primjedbe tužitelja ističe da je izračunala u odnosu na površinu koju je utvrdio vještak geodeta tj. površinu za koju naknadu zahtijevaju tužitelji tako da je ukupna visina 56.747,56 eura. Nadalje navodi da je vršila procjenu prema zatečenom stanju, a to je obrasli pašnjak, nema saznanja koje su se kulture sadile na tom spornom zemljištu time da ne može procijeniti vrijednost zemljišta ako bi se čak uzelo u obzir prema iskazima tužitelja da su sadili bademi, trešnje, višnje, luk i drugo povrće, već može raditi procjenu prema zatečenom stanju. Nadalje navodi da ne može uzimati u obzir vrijednosti nekretnina iz nekog drugog postupka jer je vezana propisima kojima se utvrđuje vrijednost nekretnine, a pri tome se koristi poredbenom metodom. Ističe da je pristupila na cijelu nekretninu koja je predmet spora 2023. godine time da su te nekretnine jednim dijelom ograđene visokom žičanom ogradom, pristupila je nekretninama jednim dijelom stajanjem na autocesti na lokaciji nekretnina, a jednim dijelom kroz selo Jurilj. Navodi da izgradnja autoceste i tunela ne povećava vrijednost nekretnina koje su prednost spora jer je to poljoprivredno zemljište. Vještak Josip Galić na primjedbe tužitelja navodi u odnosu na pristup nekretninama tužitelja da prema dostupnim podacima Geodetske uprave, Geoportal i Google mape nekretninama u vlasništvu tužitelja koje se nalaze izvan sjeverne ograde na sjevernom dijelu predmetnih nekretnina može se pristupiti izvedenim šljunčanim putem preko kčbr. [katastarska čestica], odnosno to je put koji se odvaja sa glavne ceste kod adrese Zavojane 31. Za preostali dio nekretnina u vlasništvu tužitelja koji se nalazi južno od ograde autoceste može se pristupiti također šljunčanim putem koji ide preko kčbr. [katastarska čestica], odnosno to je put koji se odvaja kod ceste za Jurilje. Taj put bi bio širine cca 4 metra, time da je on osobno kao vještak bio na licu mjestu u ljeto 2024. godine, a kako bi se mogao očitovati na sve primjedbe stranaka. Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.

27. Tužitelji zahtijevaju isplatu utuženog iznosa za dijelove nekretnine koje su obuhvaćene izgradnjom autoceste tj. preko kojih dijelova nekretnine je izgrađena autocesta te koje su bile predmet izvlaštenja i nije im isplaćena naknada.

Tuženik se protivi navodima tužitelja, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

28. Sud je u bitnom utvrdio:

- da je I-tužitelj GR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 10. veljače 2006. godine, da je I-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/19) u površini od 9414 m2, na z. kčbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7226) u površini 1295 m2, da je I-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište oznake z.k. čbr. [katastarska čestica] u površini od 9414 m2 i oznake 7226 površine 1295 m2, u ukupnom iznosu od 50.959,00 kn, I-tužitelj se ne protivi izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je I-tužitelj kao stranka u postupku izvlaštenja suglasan prepustiti posjed nekretnina tuženiku danom isplate utvrđene naknade i da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, naknada isplaćena dana 14.03.2006.g. (list 35-37 spisa),

- da je I-tužitelj GR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 12. travnja 2007. godine, da je I-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/38) u površini od 695 m2, na z. kčbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/39) u površini 1011 m2 + 130 m2, da je I-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 18.570,00 kn, I-tužitelj se ne protivi izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je I-tužitelj kao stranka u postupku izvlaštenja suglasan prepustiti posjed nekretnina tuženiku danom isplate utvrđene naknade i da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, naknada isplaćena dana 28.05.2007.g. (list 40-41 spisa),

- da je I-tužitelj GR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 12. travnja 2007. godine, da je I-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/60) u površini od 2056 m2 +120 m2, da je I-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 22.533 kn, I-tužitelj se ne protivi izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je I-tužitelj kao stranka u postupku izvlaštenja suglasan prepustiti posjed nekretnina tuženiku danom isplate utvrđene naknade i da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, naknada isplaćena dana 28.05.2007.g. (list 42-43 spisa),

- da je II-tužitelj OR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 12. travnja 2007. godine, da je II-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/35) u površini od 948 m2, na z. kč. br. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/39) u površini 907 m2 i z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/45) površine 40 m2, da je II-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 13.380,00 kn, II-tužitelj se ne protivi izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je II-tužitelj kao stranka u postupku izvlaštenja suglasan prepustiti posjed nekretnina tuženiku danom isplate utvrđene naknade i da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, naknada isplaćena dana 28.05.2007.g. (list 38-39 spisa),

- da je II-tužitelj OR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 12. travnja 2007. godine, da je II-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na z.k. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/60) u površini od 3095 m2, da je II-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 19.755,00 kn, II-tužitelj se ne protivi izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je II-tužitelj kao stranka u postupku izvlaštenja suglasan prepustiti posjed nekretnina tuženiku danom isplate utvrđene naknade i da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, naknada isplaćena dana 28.05.2007.g. (list 44-45 spisa),

- da je II-tužitelj OR sklopio s tuženikom Nagodbu dana 12. veljače 2008. godine, da je II-tužitelj upoznat da je izgradnja autoceste predviđena na zemljištu u katastarskoj općini [katastarska općina], da je II-tužitelju ponuđena isplata naknade za zemljište u ukupnom iznosu od 4.820,00 kn, II-tužitelj se ne protivi nepotpunom izvlaštenju i suglasan je s naknadom, te je II-tužitelj kao stranka u postupku nepotpunog izvlaštenja suglasan sa zasnivanjem prava služnosti na nekretninama (list 46-49 spisa).

Nadalje je utvrđeno da su nekretnine koje su predmet spora i u odnosu na koje se vodio postupak izvlaštenja bile upisane kao općenarodna imovine (nesporno između stranaka, zemljišno knjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - list 141 spisa).

29. Tužitelji u postupku izvlaštenja tvrde da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina. Rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Imotski, oznake Klasa: UP/I-946-01/06-01/01, Urbroj : 2181-05/02-06-2 MB od 23. siječnja 2006. godine prihvaćen je zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb,(ovdje tuženik) radi izgradnje autoceste Split (Dugopolje) - Ploče, dionica Zagvozd - Ravča- Ploče, poddionica Zagvozd- Ravča, te su izdvojene nekretnine u državnom vlasništvu oznake z.k. čbr. [katastarska čestica], (nova oznaka 7149/2) i zk. čbr. [katastarska čestica] (nova oznaka 7150/19, 7150/20, 7150/21, 7150/22, 7150/23, 7150/24, 7150/25) i preneseno je upravljanje sa Republike Hrvatske na Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, bez naknade.

30. Tužitelji su se suglasili s ponuđenom naknadom za građevinske poboljšice i višegodišnje poljoprivredne kulture, sklopili su Nagodbe tijekom 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine kako je prethodno navedeno a koja naknada je isplaćena tužiteljima te su tužitelji predali u posjed nekretnine tuženiku radi izgradnje autoceste. Kako su tužitelji predali u posjed dijelove nekretnina na kojima je izgrađena autocesta tuženiku to sud ne nalazi protupravnosti u postupanju tuženika kako to tvrde tužitelji.

31. Tužitelji u činjeničnim navodima tužbe ističu da je tuženik ušao u posjed nekretnina tužitelja bez valjanog pravnog osnova i da se neosnovano obogatio. Zahtijevaju s osnova stjecanja bez osnove isplatu za oduzeto zemljišta na kojem je izgrađena autocesta (na dijelovima nekretnine tužitelja) za površinu od 39.580 m2 po vrijednosti od 17,00 kn/2,26 EUR po m2 svaki 336.430,00 kn/40.062,65 EUR (podnesak tužitelja od 20. ožujka 2025. godine).

32. Između stranaka nije sporno da se dio nekretnina tužitelja nalazi u obuhvatu na kojem je izgrađena autocesta. Nije niti sporno da su tužitelji pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-818/11 od 08. svibnja 2012. godine utvrđeni kao vlasnici nekretnine 7150/2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela nekretnina označenog A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A površine 1.136 m2 zv. Čačkovo guvno, dijela označenog slovima B-C-D-C-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-T2-T1-T-U-V-Z-B3-B2-B1-B površine 13.272 m2 zv. Na ogradi, dijela označenog slovima A1-B1-C1-D1-E1-G-1-H1-I-1-J1-K-1-L1-M1-N1- O1-P1-R1-S1-Š1-T1-U1-V1-Z1-Ž1-A2-B2-C2-D2-F2-G2-H2-I1-P-O-N-M-L-A1 površine 20.936 m2, zv. Na ogradi i dijela označenog slovima A-B-C-D-W-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P- R-S-Š-T-U-V-A površine 4.068 m2 zv. Podgradina i dijela označenog slovima A1-B1-C1- A1- površine 168m2 zv Gradina.

Tužitelji navode da im nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Nije sporno da je tužiteljima isplaćena naknada za građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture u postupku izvlaštenja u kojem su i zaključili tužitelji s tuženikom citirane Nagodbe tijekom 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine glede naknade za građevinske poboljšice i poljoprivredne kulture.

33. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da nije stekao vlasništvo nekretnina ili drugo stvarno pravo na nekretninama koje su predmet spora, da je na dijelu nekretnina izgrađena autocesta koja je predana tuženiku na upravljanje, a vlasnik nekretnine - autoceste je Republika Hrvatska (čl.3. Zakona o cestama).

Kako su tužitelji zahtijevali isplatu s osnova stjecanja bez osnove za dijelove zemljišta na kojem je izgrađena autocesta u visini iznosa od 40.062,65 EUR (336.430,00 kn) svaki to je sud ocijenio kao osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. To iz razloga jer je autocesta A1 u vlasništvu Republike Hrvatske (čl.3. tada važećeg Zakona o cestama) pa bi obveznik isplate naknade za izvlašteno zemljište (potpune naknade za izvlaštenje) bila Republika Hrvatska, a ne tuženik kojem je autocesta predana na upravljanje i korištenje.

34. Tuženik ističe prigovor zastare. Tužitelji navode da tijek zastarnog roka počinje tek kada je nastala nova stvar, autocesta, a tehničkim prijemom autoceste oni su prestali biti vlasnici, a vlasnik postaje ex lege Republika Hrvatske koja je putem javnog poduzeća Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb investirala izgradnju pa su tužitelji tek nakon toga mogli istaći obveznopravni zahtjev.

Navode tužitelja o početku tijeka zastarnog roka sud je ocijenio kao neosnovane. Prema stajalištu ovog suda tužitelji su raspolagali svim činjenicama temeljem kojih su mogli postaviti zahtjev za isplatom naknade i to nakon sklapanja nagodbi tijekom 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine. Naime prema sadržaju citiranih Nagodbi iz 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine tužiteljima je bilo poznato za koje nekretnine se isplaćuje naknada za poboljšice na građevinskom zemljištu i poljoprivrednim kulturama, jer su površine nekretnina navedene u Nagodbama te su se tužitelji suglasili sa izvlaštenjem dijelova zemljišta radi gradnje autoceste, time da su tužitelji predali u posjed nekretnine tuženiku radi izgradnje.

35. Slijedom navedenog tijek zastare prema stajalištu ovog suda započinje sklapanjem Nagodbi 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine tj. kada su nekretnine tužitelja predane u posjed tuženiku, a s kojom predajom posjeda su se tužitelji suglasili. Imajući u vidu da su nekretnine tužitelja faktično oduzete tužiteljima bez mogućnosti da im se vrate 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine te činjenicu da je tužba podnesena 2014. godine to je za nekretnine u odnosu na koje je Nagodba sklopljena dana 10. veljače 2006. godine zastara nastupila s danom 11. veljače 2011. godine, u odnosu na nekretnine iz Nagodbe od 12. travnja 2007. godine zastara je nastupila dana 13. svibnja 2012. godine, a u odnosu na nekretnine za koje Nagodba sklopljena dana 12. veljače 2008. godine zastara je nastupila dana 13. veljače 2013. godine.

Imajući u vidu da tužitelji temelje tužbeni zahtjev na činjeničnim navodima da su im oduzete nekretnine, da im nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište, da zemljište nije moguće vratiti jer je na dijelovima zemljišta koje su predmet spora izgrađena autocesta, to tužitelji temelje svoj zahtjev na stjecanju bez osnove, a u odnosu na koje je predviđen opći zastarni rok od 5 godina.

36. Kako tužitelji zahtijevaju isplatu utuženog iznosa s osnova stjecanje bez osnove to bi tužbeni zahtjev bio neosnovan budući da tuženik nije vlasnik nekretnine, već Republika Hrvatska koja bi bila u obvezi naknaditi utuženi iznos tužitelju. Opći zastarni rok za tražbine s osnova stjecanja bez osnove je pet (5) godina. Kako je tužiteljima bilo poznato prilikom sklapanja Nagodbe da njihova imovina prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske to je i ovom slučaju s osnova stjecanja bez osnove zastara nastupila zastara kako je prethodno navedeno i to za nekretnine u odnosu na koje je nagodba sklopljena 2006. godine i to 11. veljače 1011. godine, za nekretnine u odnosu na koje je nagodba sklopljena 12. travnja 2007. godine zastara je nastupila dana 13. travnja 2007. godine, u odnosu na nekretnine za koju je Nagodba sklopljena 12. veljače 2008. godine zastara je nastupila 13. 13. veljače 2013. godine, tužitelji su podnijeli tužbu dana 02. lipnja 2014. godine. Sud ističe u odnosu na nekretninu za koju je sklopljena nagodba 2008. godine naknada je isplaćena za zasnivanje služnosti na dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] te nekretnina nije u tom dijelu oduzeta tužiteljima tj. II-tužitelju OR.

Nadalje tužitelji su mogli postaviti zahtjev s osnova stjecanja bez osnove i najkasnije kada su imali saznanja da im nekretnina neće biti vraćena a to je trenutak kada je otpala mogućnost da zahtijevaju povrat nekretnine, a to bi bilo najkasnije kada je 22. prosinca 2008. godine kada je izdana privremena uporabna dozvola za uporabu nekretnine a tužitelji su podnijeli tužbu 02. lipnja 2014. godine.

37. U odnosu na dio nekretnina koje su vlasništvo tužitelja i za koji dio nekretnine tužitelji tvrde da ih ne mogu razumno gospodarski koristiti i da nemaju pristupit nekretninama zbog izgradnje autoceste tužitelji ne zahtijevaju konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. ožujka 2025. godine naknadu štete ili isplatu s osnova stjecanja bez osnove.

Pri tome sud ističe kako su tužitelji tvrdili da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnina koje su predmet spora, te im je tuženik isplatio naknadu za građevinske poboljšice na građevinskom zemljištu i poljoprivrednim kulturama, pa nije bilo zapreke da tužitelji ne podnesu zahtjev za naknadu štete u odnosu na preostale zemljište na kojima nije izgrađena autocesta nakon sklapanja citiranih Nagodbi, jer su tužitelji znali i morali znati koji dijelovi nekretnina u odnosu na koje je priznato od strane tuženika da su stvarni vlasnici i posjednici ne isplaćuje se naknada i preko kojih nekretnina neće biti izgrađena autocesta. Nadalje u odnosu na činjenicu da su tužitelji podnijeli tužbu za utvrđenje vlasništva za istaknuti je da su tužitelji podnijeli tužbu kako bi zahtijevali naknadu za potpuno izvlaštenje nekretnina koje su predmet ovog spora. U konačnici tužitelji i tuženik su suglasno utvrdili točkom VI. Nagodbe iz 2006. godine, 2007. godine i 2008. godine da tužitelji kao stvarni posjednici zemljištu prepuštaju posjed nekretnina tuženiku te su suglasni da se nakon primljene naknade može provesti postupak izvlaštenja bez njihova daljnjeg sudjelovanja.

38. Slijedom navedenog sud je tijekom postupka utvrdio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika budući je vlasnik nekretnine Republika Hrvatska koja bi bila u obvezi isplatiti naknadu tužiteljima za oduzete nekretnine na dijelovima na kojima je izgrađena autocesta. Nadalje je utvrđen kao osnovan i prigovor zastare tuženika kako je prethodno navedeno i obrazloženo.

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao pod točkom I. izreke presude.

39. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154 stavak 1 ZPP-a, a koji trošak tuženika se sastoji od troška vještačenja u iznosu od 530,89 EUR.

Tuženik ne zahtjeva zateznu kamatu sukladno čl. 15. ZPP-a pa sud nije dosudio na dosuđeni trošak i zatezne kamate.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025. godine.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA

1.tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku