Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-690/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja JC, rođen **.**.2005. u mjestu Chitwan, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, sada boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite na adresi [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Cekić i Vukelić, Zagreb, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 16. travnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21592, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 3. veljače 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Jeleni Cekić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Cekić i Vukelić, Zagreb, Horvaćanska cesta 23a, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe do okončanja upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 19. veljače 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21592, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 3. veljače 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio BC, rođen **.**.2005. u mjestu Chitwan, država Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, dok je prema točki II. izreke u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja BC dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi predlaže da sud usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer tužitelj nema sredstava za život, niti ima u vlasništvu vrjednije pokretnine ili nekretninu, odnosno nema sredstava za osiguranje adekvatne pravne zaštite, te smatra da ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Tužitelj pobijano rješenje smatra nezakonitim, zbog nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, tuženo je tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj je državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal. U Republiku Hrvatsku je došao sam, a iz Savezne Demokratske Republike Nepal je morao otići, jer je trpio nehumano, nečovječno i ponižavajuće postupanje zbog dugotrajnog, dnevnog rada bez ijednog slobodnog dana odmora uz koji k tome nije mogao podmiriti ni dnevnu potrebu za hranom zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu. Naime, tužitelj se mogao zaposliti u svojoj državi, ali bi prilikom zasnivanja radnog odnosa bio podvrgnut nečovječnom postupanju uslijed nehumanih uvjeta rada, a zbog čega bi trpio ozbiljnu nepravdu. Radni uvjeti su takvi da je tužitelj radio po 15-18 sati na dan bez mogućnosti ostvarivanja dovoljne zarade da se prehrani. Takvi uvjeti rada su za tužitelja bili iscrpljujući i nečovječni, te je unatoč toliko velikom broju radnih sati isti bio gladan i onemogućen se prehraniti zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu pa je bio prinuđen napustiti svoju državu. Pored toga, tužitelj navodi da prilikom uzimanja zahtjeva službena osoba nije detaljno ispitala tužitelja na okolnosti odlaska iz svoje zemlje već je zaključila, a što i pobijano rješenje dokazuje da je jedini njegov razlog za odlaskom bio ekonomske prirode. Ovakvi zaključci su paušalni. Prema stavu tužitelja ozbiljna jest nepravda kada osoba radeći 15-18 sati dnevno i dalje ostaje gladna, a da pri tom ne reagiraju institucije te države, niti takvoj osobi pružaju zaštitu od trpljenja takve nepravde. Tužitelj dakle, opravdano strahuje od povratka u Saveznu Demokratsku Republiku Nepal zbog gore navedenih razloga i zbog takvog rizika ne može prihvatiti zaštitu njegove zemlje. Zato je tužitelj morao otići iz svoje matične države i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH. Vezano uz pobijano rješenje, tužitelj smatra da je tuženik sav teret dokazivanja i iznošenja navoda prebacio na tužitelja kao tražitelja azila, što je potpuno suprotno pravilima unutar europskog sustava azila, budući je Direktivom određeno kako je na tražitelju azila samo inicijalni teret, dok će se u potpunosti odluka donijeti u suradnji s tražiteljem azila. Navedeno znači da teret dokazivanja u upravnom sporu, kao ni u upravnom postupku, nije na tražitelju azila, već je tužena sve odlučne činjenice morala utvrditi u suradnji s tražiteljem azila, a ne prebaciti teret dokaza na tražitelja azila, kako to čini tuženik. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa jasno proizlazi da je pravi razlog napuštanja matične države činjenica da je u svojoj državi isti bio izrabljivan, odnosno da poslodavci zlorabe svoje pravo bez da zajamče minimalni broj radnih sati radnicima, pa tako i tužitelju zbog čega je isti bio izvrgnut ozbiljnoj nepravdi, dok pri tom državne institucije ne reagiraju, odnosno dapače podržavaju takvo stanje. Stoga, ovakav zaključak tuženika predstavlja arbitrarno postupanje koje je protivno članku 4. Direktive. Slijedom svega navedenog tužitelj smatra da pobijano rješenje nije moguće ispitati, jer ne sadrži navode o odlučnim činjenicama, te da je tuženik prekršio pravo EU, i to temeljna načela koja su inkorporirana u DIREKTIVU 2011/95/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu, te sadržaj odobrene zaštite, posebice u članku 4. Pobijano rješenje nije moguće ispitati, te je nerazumljivo, jer postoje proturječnosti o odlučnim činjenicama o kojima tuženo tijelo navodi sa dokazima koji su sastavni dio spisa.

3. Tužitelj sukladno članku 26. ZUS-a i članku 51. stavku 2. ZMPZ-a predlaže odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi uvjeti. Naime, naslovni sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta, koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelj navodi kako mu prijeti izvjestan progon, sve kako je ranije navedeno. Tužitelj predlaže odgoditi učinak tužbe dok se ne riješi njegov zahtjev, jer se boji da u slučaju povratka u Nepal, ukoliko bi prihvatio rad u nehumanim uvjetima sa neograničenim brojem sati, da bi mu stradalo zdravlje, a ukoliko isto ne bi prihvatio da bi mu bila ugrožena egzistencija do točke smrti zbog gladi. Slijedom navedenog tužitelj predlaže odgodno djelovanje ove tužbe do okončanja upravnog spora, budući da bi se izvršenjem pobijanog rješenja počinila nenadoknadiva šteta tužitelju zbog posljedične repatrijacije u Nepal, a zbog nemogućnosti saslušanja tužitelja dok je u tijeku još uvijek donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za azil. Istodobno tužitelj ističe kako odgodni učinak ne bi bio protivan javnom interesu, a žalba protiv pobijanog rješenja nije dopuštena. Stoga tužitelj predlaže da Upravni sud u Zagrebu odluči kako podnesena tužba tužitelja ima odgodni učinak do okončanja upravnog spora, te se odgađa izvršenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21592, URBROJ: 511-01- 212-25-7 od dana 3. veljače 2025. godine, do okončanja ovog upravnog spora.

4. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21592, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 3. veljače 2025. godine, te odobri međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj, odnosno prizna azil. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatnu pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da naknaditi tužitelju uzrokovan trošak u roku od 15 dana.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik odbija kao netočne navode tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Tužitelj ističe da bi u zemlji podrijetla mogao biti podvrgnut nečovječnom postupanju uslijed nehumanih uvjeta rada, a zbog čega bi trpio ozbiljnu nepravdu. Nadalje, tužitelj navodi da je dnevno radio po 15-18 sati bez mogućnosti ostvarivanja dovoljne zarade da se prehrani. Međutim, tuženik odbija kao netočne ove navode tužitelja s obzirom da tijekom upravnog postupka navedeno nije niti jednom riječju spomenuo, niti se osvrnuo na loše uvjete rada. Tužitelj je zemlju podrijetla napustio kako bi pronašao bolje plaćeni posao, a navedeno je više puta tijekom upravnog postupka i isticao. Osim toga, izričito je naveo da u zemlji podrijetla nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Iz tužiteljevih postupaka opravdano se zaključuje da međunarodnu zaštitu nije zatražio iz razloga navedenih u članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već kako bi legalizirao i prolongirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj, čime je zloupotrijebio institut međunarodne zaštite.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 17. veljače 2025. godine (stranica 7-9 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21592, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 3. veljače 2025. godine (stranica 11-14 spisa), zapisnik povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 28. siječnja 2025. godine, dozvolu za boravak i rad Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstvo i statusnih pitanja stranaca, KLASA: UP/I-216-02/24-09/169903, URBROJ: 511-05-06-24-2 od 20. kolovoza 2024. godine, zapisnik povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 8. siječnja 2025. godine, potvrdu o registraciji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-216-03724-02/5905, URBROJ: 511-19-48-24-1 od 25. prosinca 2024. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 8. siječnja 2025. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 25. prosinca 2024. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 3. veljače 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio BC, rođen **.**.2005. u mjestu Chitwan, država Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, dok je prema točki II. izreke u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja BC dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Naime, BC (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 8. siječnja 2025. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] (u daljnjem tekstu: Prihvatilište). Dana 28. siječnja 2025. godine povodom podnesenog zahtjeva održano je saslušanje u postupku međunarodne zaštite. Tražitelj je u bitnome naveo da je zemlju podrijetla napustio kako bi došao u Hrvatsku raditi, jer su u Nepalu niske plaće i loši radni uvjeti. Hrvatska je tužitelju bila ciljana zemlja putovanja. Na okolnosti povratka izjavio je da bi imao problema sa bankom kojoj bi morao vratiti novce za veliki kredit, koji je digao kako bi pronašao posao i došao raditi u Hrvatsku. Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je tražitelj dana 25. prosinca 2024. godine radi zaposlenja doputovao u Republiku Hrvatsku temeljem vize Republike Hrvatske, broj: 300310064, s rokom važenja od 12. prosinca 2024. godine do 26. siječnja 2025. godine, a koja je ukinuta na graničnom prijelazu pri ulasku u Republiku Hrvatsku. Tražitelj je u zračnoj luci saznao da mu radna dozvola ne vrijedi i nakon toga je zatražio međunarodnu zaštitu. Tražitelj posjeduje putovnicu SDR Nepal, broj BA0073860, koja vrijedi od 17. srpnja 2023. do 16. srpnja 2033. godine. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, tužitelj je ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Ekonomski razlozi, sukladno međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima ne mogu biti osnova za odobrenje međunarodne zaštite, te se dalje neće razmatrati. Jedini razlog napuštanja zemlje porijekla prema tražiteljevim tvrdnjama je egzistencijalne prirode. Navedenim je sebe definirao kao ekonomskog migranta, a ne tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Tražitelj je naveo da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije pripadnik niti jedne političke stranke. Uvidom u tražiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla, niti da je vjerojatno da će to biti po povratku u Saveznu Demokratsku Republiku Nepal. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnim, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Utvrđujući osobne okolnosti nisu pronađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području regije Chitwan u Nepalu u kojoj je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužitelj u tužbi ističe da je u Republiku Hrvatsku došao sam, a iz Savezne Demokratske Republike Nepal je morao otići, jer je trpio nehumano, nečovječno i ponižavajuće postupanje zbog dugotrajnog, dnevnog rada bez ijednog slobodnog dana odmora, uz koji k tome nije mogao podmiriti ni dnevnu potrebu za hranom, zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu. Naime, tužitelj se mogao zaposliti u svojoj državi, ali bi prilikom zasnivanja radnog odnosa bio podvrgnut nečovječnom postupanju uslijed nehumanih uvjeta rada, a zbog čega bi trpio ozbiljnu nepravdu. Radni uvjeti su takvi da je tužitelj radio po 15-18 sati na dan bez mogućnosti ostvarivanja dovoljne zarade da se prehrani. Takvi uvjeti rada su za tužitelja bili iscrpljujući i nečovječni, te je unatoč toliko velikom broju radnih sati isti bio gladan i onemogućen se prehraniti zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu, pa je bio prinuđen napustiti svoju državu. Tuženik zaključuje da su razlozi za napuštanje matične države tužitelja bili ekonomske prirode te ga je tuženik okarakterizirao kao ekonomskog migranta, no to ovdje nije slučaj. Riječ je o nečovječnom postupanju u radnom odnosu bez mogućnosti pružanja zaštite tužitelju kao radniku od strane državnih institucija, putem ev. inspekcije rada i sl., a kamoli od strane bilo kakvih organizacija, udruženja koje brinu o statusu radnika, a koje tamo i ne postoje. Pored toga, navodi da prilikom uzimanja zahtjeva službena osoba nije detaljno ispitala tužitelja na okolnosti odlaska iz svoje zemlje već je zaključila, a što i pobijano rješenje dokazuje da je jedini njegov razlog za odlaskom bio ekonomske prirode. U svezi s tim treba naznačiti da opisano ne predstavlja djela proganjanja iz članka 23. ZMPZ, odnosno tužitelj ne predstavlja kao radnik/posloprimac pripadnost određenoj društvenoj skupini, kako je ista definirana člankom 22. točkom 5. ZMPZ. Tako je tužitelj u svojem iskazu od 8. siječnja 2025. godine, između ostalog, iskazao da je po zanimanju ugostiteljski tehničar, te da nije bio zaposlen u Nepalu, koji je napustio kako bi došao u raditi u Hrvatsku. Naime, u Nepalu je loša situacija i jako su niske plaće, a jako puno moraš raditi za ništa. Nadalje, tužitelj u svom iskazu od 28. siječnja 2025. godine, između ostalog, izjavio kako je bio konobar u hotelu u svojem rodnom mjestu, te je imao plaću od 100,00 eura mjesečno. Otac mu je rekao da dođe u Hrvatsku, jer u istoj može zaraditi puno novaca. Ako se vrati u Nepal može u drugom dijelu zemlje naći posao. Iz Nepala je tužitelj otišao, jer tamo nema posla, a jako je mala zarada. Kada je shvatio na aerodromu da mu je poništena radna dozvola, prijavio se za azil s namjerom da ostane u Hrvatskoj, nađe posao i da bi mu poslodavac mogao dati pismo poziva za posao u Hrvatskoj. Stoga sud smatra da tuženik nije pogrešno utvrdio prave razloge odlaska tužitelja iz matične države.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 8. siječnja 2025. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 17. veljače 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

12. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 16. travnja 2025. godine – 500,00 eura, te PDV – a – 250,00 eura.

13. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, članak 51. stavak 2. ZMPZ propisuje da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. istog Zakona. Nadalje, članak 51. stavak 1. točka 3. ZMPZ propisuje da tužba podnesena u upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona. Pri tome je potrebito naglasiti da je sud prihvatio prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem kao stranke u postupku, ali se isti nije odazvao pozivu radi saslušanja na zakazanom ročištu.

U Zagrebu 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Jelena Cekić, Zajednički odvjetnički ured Cekić i Vukelić, [adresa] Zagreb, Horvaćanska cesta 23a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis