REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-3320/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnika tužiteljice Luanu Šepek, odvjetnicu, te punomoćnice tuženika Ivane Panić Šušteršić, odvjetnice, dana 06. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, isplatiti tužiteljici GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.091,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.679,44 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 30. listopada 2019. do 02. siječnja 2020. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 18. rujna 2019. godine dogodila nezgoda u poslovnici Spara na Knežiji, u ulici Tina Ujevića, kojom prilikom se tužiteljica spotaknula na bobicu grožđa koja se nalazila pokraj blagajni. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede. U mirnom postupku se obratila tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je u njegovoj poslovnici nastala nezgoda, ali isti je otklonio odgovornost te je tužiteljica primorena pokrenuti parnični postupak. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 43.500,00 kn:

- za pretrpljene fizičke boli 10.875,00 kn

- za pretrpljeni strah 10.875,00 kn

- za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 10.500,00 kn

- za duševne boli zbog naruženja 3.750,00 kn

- za tuđu pomoć i njegu (300h x 25 kn) 7.500,00 kn.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 03. listopada 2024. godine tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to po kriteriju pretrpljenih bolova 1.281,00 eur, po kriteriju pretrpljenog straha 1.310,00 eur te za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 900,00 eur. Ujedno za tuđu pomoć i njegu potražuje naknadu u iznosu od 3.600,00 eur, dakle, sveukupno iznos od 7.091,00 eur, sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i otklanja odgovornost za štetni događaj. Ističe kako nije sporno da je tužiteljica kao kupac dana 18. rujna 2019. godine pala u poslovnici tuženika, ali osporava postojanje svoje odgovornosti za predmetni pad. Tužiteljica tvrdi da se spotaknula na predmet, konkretno bobicu grožđa, koja je očito nenamjerno pala nekom od kupaca netom prije nailaska tužiteljice ili je čak ispala samoj tužiteljici. Stoga se radi ili o radnji trećih osoba neposredno prije pada tužiteljice, za koju tuženik ne odgovara jer istu nije mogao predvidjeti niti spriječiti, ili o radnji tužiteljice kojom je uzrokovan pad. Ističe kako redovito čisti pod, što je i toga dana prije pada tužiteljice činio, čime je ispunio svoju obvezu održavanja prodajnih površina. Ako je uzrok pada bila bobica grožđa, očito se radilo o kraćem vremenskom periodu između radnje izbacivanje konkretne bobice grožđa na pod prodavaonice i pada tužiteljice (što proizlazi iz činjenice da se pod redovito pregledava i čisti, kao i iz činjenice da nitko nije ranije primijetio predmetnu bobicu) te nije postojala realna mogućnost eventualnih uklanjanja štetnih posljedica. Također ističe kako bobica grožđa nije sama po sebi stvar na koju prosječan kupac pada. Opreza radi napominje da su pločice u poslovnici izabrane i ugrađene sukladno svim standardima i zakonskim propisima vezano za protukliznost, pa se s tim u vezi može eventualno postaviti pitanje da li je tužiteljica svojom obućom pridonijela, odnosno uzrokovala pad. Stoga smatra kako se u konkretnom slučaju radi o slučaju.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša od 05. srpnja 2018. godine, uporabnu dozvolu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 29. lipnja 2018. godine, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AD, DD, SD, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Ljiljani Kišur Stanušić i dr. ĐD, izvršen je uvid u dopunsko očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. Ljiljane Kišur Stanušić, proveden je dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještaka te tužiteljice.

5. Sud nije mogao provesti dokaz pregledavanjem snimke nadzornih kamera tuženika, obzirom tuženik nije sačuvao navedene snimke, koje se u sustavu čuvaju najviše 14 dana.

6. Nadalje, sud nije proveo očevid na licu mjesta, obzirom je utvrđeno da navedeni dokaz nije bio potreban radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja.

7. Dokumentaciju predanu uz podnesak tuženika od 08. listopada 2024. godine sud nije uzeo u obzir, jer je predana nakon zaključenja prethodnog postupka, a nema dokaza da postoji opravdani razlog zbog kojeg nije mogla biti predana ranije u smislu čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica dana 18. rujna 2019. godine pala u poslovnici tuženika.

10. Sporan je uzrok pada te odgovornost za isti.

11. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

12. Svjedok AD u svom iskazu navodi kako poznaje tužiteljicu jer su susjede i druže se te ju je navedenog dana ona zvala iz dućana i rekla da je pala i da što prije dođe. Odmah je otišla i kako im je taj dućan blizu, vrlo brzo je došla i zatekla tužiteljicu koja je sjedila u ulaznom dijelu koji je pokraj blagajni. Bila je jako blijeda, sva je od šoka treperila. Zagrlila ju je, vidjela je da je dobila vodu i tada joj je rekla da je pala. Žalila se na bol u ruci i vidjela je kako joj zglob već otiče. Kada ju je pitala kako je pala, rekla joj je da je pala kod blagajni već kad je izlazila i da se poskliznula. Spominjala je kako joj je nešto bilo na cipeli, radi čega se poskliznula i pala na leđa. Nosila je vrećicu i vidjela je da je u vrećici samo voće. Tužiteljica je zaključila, s obzirom da je bila samo na odjelu voća, da joj se bobica grožđa zalijepila na cipelu. Tada je pozvana hitna pomoć koja je došla i odvela tužiteljicu u traumu, gdje je utvrđen lom zgloba lijeve ruke. Kada je došla doma, pomagala joj je u svemu jer tužiteljica živi sama i to je pomaganje trajalo dosta dugo jer je nakon gipsa imala fizikalne terapije, tako da je trajalo sigurno dva i pol mjeseca. Sjeća se da je imala na leđima izražene modrice. Tužiteljica živi sama i od bliže obitelji nema nikog u Zagrebu. Tužiteljica nije bila naknadno na nekim operacijama, a sjeća se da je na prvoj kontroli bilo utvrđeno kako na zglobu ima neke promjene koje nisu uobičajene. Tužiteljica joj za pomaganje nije platila, pomagala joj je kao susjeda. Osim nje nije imala nikog drugog tko joj je pomagao.

13. Svjedok VD u svom iskazu navodi da je u rujnu 2019. godine bio voditelj poslovnice tuženika na Knežiji. Ne sjeća se tužiteljice, a niti nekog pada u toj poslovnici. Njima inače padovi nisu novina, te kupci znaju pasti iz različitih razloga, uključujući i klizak pod ili se poskliznu na komadiću voća ili slično. Kada je loše vrijeme i pada kiša obavezno postavljaju oznake "klizav pod", a kod voća također povremeno znaju postaviti tu oznaku upravo zbog mogućnosti pada komadića voća. U poslovnici Knežija u to vrijeme su imali spremačice 24 sata, koje su imale stroj za čišćenje podova i stalno su obilazile poslovnicu, skupljale papiriće, čistile pod i održavale sanitarne čvorove. Površina poslovnice Knežija je oko 1400- 1600 m2. Radi se o novoj i dobro opremljenoj poslovnici. Pod dobrom opremljenosti misli na to da je pod napravljen sa posebnim pločicama na kojima se nije lagano poskliznuti osobito kod ulaza, kod blagajni, kod delikatesa i slično, do alarma, kamera itd. Veći dio poslovnice je pokriven kamerama, osobito oko blagajne, međutim, navedene snimke se nakon 15 dana brišu sa servera. Ukoliko se radi o nekom padu, tada se snimka skida i čuva. Ne zna da se dogodio pad niti ga je itko od kolegica obavijestio pa tako ne zna zašto snimka nije sačuvana. U slučaju pada obaveza je poslovnice pružiti i pozvati pomoć, te skinuti snimku. U svojoj praksi nije imao situaciju da ga je netko od kupaca došao tražiti snimku zbog pada. U jednoj smjeni se dva puta obavezno opere pod, a ako je vani loše vrijeme i više puta, a uz to je obaveza čistačica skupljati otpatke i to je njihov jedini posao. Tako je bilo u vrijeme štetnog događaja. Nije imao iskustva sa padovima niti da bi ga pravna služba tuženika nakon nekog pada kontaktirala.

14. Svjedok SD u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika u poslovnici na Knežiji te je tamo bila zaposlena i u rujnu 2019. godine. Ne poznaje tužiteljicu po imenu, a sjeća se da je u rujnu 2019. godine jedna gospođa pala kod blagajni. Ona sam pad nije vidjela, tada je bila na brzim blagajnama i gospođa je bila njoj iza leđa. Vidjela ju je na podu, odmah su joj prišli, pomogli da se ustane, rekla je da je boli ruka i da zovu hitnu, što su i učinili. Do dolaska hitne su joj donijeli led i vodu. Gospođa nije rekla kako je pala, rekla je samo da je pala. Došao je i zaštitar, a ona je nastavila raditi. Ona osobno nije o događaju obavijestila nikoga, pa ni voditelja poslovnice, a ne zna da li je to trebao netko drugi učiniti. Njima na poslu nisu rekli da su oni dužni nekoga obavijestiti u slučaju pada u poslovnici. Daljnjih saznanja o tom događaju nema. O njemu se nije razgovaralo niti su se spominjale kamere. U navedenoj poslovnici tuženika radi od kada se otvorila 2018. godine. Prodavači ne čiste poslovnicu, već to čine čistačice. Ne bi danas prepoznala gospođu koja je tada pala. Ne zna kako se zove zaštitar koji je tada radio kod njih, a više ne radi. Oko tužiteljice, kada joj je prišla, nije bio mokar pod, nije bilo ništa razliveno niti rasuto. U poslovnici nemaju baš slučajeva da ljudi padnu iz razloga što su se poskliznuli, padaju najčešće ako im pozli i slično. Zna se desiti da sa polica na kojima je voće i povrće neki komadić voća ili povrća padne na pod.

15. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je taj dan bila u dućanu u Sparu kako bi kupila nešto voća te je s tim izabranim proizvodima krenula prema brzoj blagajni. Nakon što je prošla brzu blagajnu, krenula je prema pultu kako bi tu kupljenu robu posložila. U tom okretanju prema izlazu pokliznula joj se lijeva noga i pala je na leđa. Nakon pada nije se mogla ustati te joj je priskočila jedna gospođa, a potom i zaštitar koji je pozvao hitnu medicinsku pomoć i poslao drugu gospođu po led jer joj je ruka počela oticati. Oni su ju i podigli s poda i posjeli na jednu stolicu. Također ih je zamolila da pozovu njezinu susjedu koja se i inače brine za nju, te je ona došla, a potom je došla hitna pomoć te su je odveli u bolnicu. Toga dana je na nogama imala balerinke jer je bio mjesec rujan. U bolnici su joj stavili ruku u gips koji je držala 14 dana, a potom su joj nakon kontrole stavili novi gips koji je držala dva mjeseca, a nakon toga je obavila terapije i to 20 terapija. Za vrijeme dok je imala gips na ruci, nije mogla ništa samostalno obavljati, čak ni istisnuti pastu za zube, a o tuširanju da ne priča. U svemu joj je pomagala njezina susjeda koja je s njom bila dva i pol mjeseca. I danas sa lijevom rukom ne može ništa jer ima samo 60% pokretljivosti, što znači da se ne može niti umiti kako treba niti išta s tom rukom primiti. Također je u slučaju da nešto s njom nosi počne jako boljeti. Također ne može ništa teže primiti jer je odmah ruka počne boljeti. Ne zna jesu li drugi zaposlenici tuženika vidjeli njezin pad. Kada je nakon dva dana ponovno došla u istu trgovinu tražiti zaštitara koji joj je pomogao kako bi mu se zahvalila, druga zaštitarka joj je rekla da on više tu ne radi. Na dan štetnog događaja nije vidjela da netko čisti poslovnicu Spara. I danas joj je potrebna nečija tuđa pomoć, jer ne može samostalno obaviti sve poslove, pogotovo kada treba nešto oprati, teže podignuti, presvući krevet. Na dan štetnog događaja došla je pješice u trgovinu. Prije štetnog događaja nije gledala pod, tek je nakon pada dok su je dizali, vidjela da joj je na đonu flek na cipeli, pa je pretpostavila da se radilo o bobici grožđa. Na fizikalnu terapiju je išla u Vinogradsku bolnicu.

16. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica pala u poslovnici tuženika na Knežiji i to poslije blagajne.

17. Iako sami pad nitko od saslušanih svjedoka nije vidio, svjedokinja SD, koja je tog dana u navedenoj poslovnici radila kao blagajnica, vidjela je tužiteljicu na podu. Iz njezinog iskaza proizlazi i da je tužiteljica pala nakon što je već prošla brzu blagajnu, a što potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu.

18. Iako svjedokinja SD navodi da su tužiteljici odmah pomogli i da je došao zaštitar, svjedok VD, koji je radio kao voditelj poslovnice, se ne sjeća tužiteljice niti nekog pada u poslovnici, a svjedokinja se ne sjeća kako se zvao zaštitar koji je pomagao tužiteljici.

19. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da o padu tužiteljice, iako je zbog njega došla i hitna pomoć, nisu obavijestili nikog od nadređenih.

20. Tužiteljica prije pada nije vidjela nikakav predmet na podu, ali u pod nije ni gledala. Kao razlog pada navodi da je na đonu cipele nakon pada vidjela "flek" pa pretpostavlja da se radi o bobici, radi čega joj se u okretanju od blagajne u smjeru izlaza poskliznula lijeva noga, što je dovelo do pada na leđa, a na isti način je događaj opisala i svojoj susjedi koja je došla po pozivu neposredno nakon pada, kako to proizlazi i iz njezinog iskaza (svjedokinja AD).

21. Stoga proizlazi da sam pad i njegov uzrok nitko nije vidio, a blagajnica kojoj se pad dogodio iza leđa je iskazala kako pod oko tužiteljice, kada joj je prišla nakon pada, nije bio mokar niti je što bilo razliveno ili rasuto.

22. Iz iskaza svjedoka DD i SD proizlazi da poslovnicu čiste čistačice i da se obavezno dva puta u smjeni opere pod, a ako je loše vrijeme (što na dan štetnog događaja nije bio slučaj) i više puta te su čistačice dužne skupljati otpatke.

23. Stoga je nedvojbeno da je u poslovnici tuženika došlo do pada tužiteljice i to odmah nakon brze blagajne, kojom prilikom je tužiteljica zadobila ozljede kako su to pobliže utvrdili stalni sudski vještaci medicinske struke.

24. Osnovano tuženik navodi da je u konkretnom slučaju teret dokaza na tužiteljici.

25. To znači da je tužiteljica dužna dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu i to uz aktivnu i pasivnu legitimaciju i štetu, štetnu radnju, protupravnost štetne radnje te uzročnu vezu između štetnog događaja i štete.

26. Da bi se radilo o objektivnoj odgovornosti tužiteljica treba dokazati da je opasna stvar uzrok štete.

27. Opasnom stvari smatraju se one stvari koje, bilo po svojoj namjeni, bilo po svojim osobinama, bilo po svojem položaju, mjestu i načinu uporabe, bilo na neki drugi način, čine povećanu opasnost štete po okolinu zbog čega ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću. Keramičke podne pločice u određenim situacijama doista mogu predstavljati opasnu stvar, no one to u konkretnom slučaju nisu bile. To stoga što iste u konkretnom slučaju nisu bile skliske (mokre) zbog njihove posebne namjene, nisu to bile ni zbog nekih njihovih osobina – zbog toga što su bile loše kvalitete (prostor prodavaonice tuženika posjeduje valjanu uporabnu dozvolu iz koje proizlazi da je izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom), nisu to bile niti zbog položaja, mjesta i načina uporabe – nalaze se u zatvorenom prostoru te nisu bile izložene atmosferskim utjecajima (vlaga, hladnoća i sl.) zbog kojih bi mogle biti klizave. Imajući u vidu da se tužiteljica na takvim pločicama poskliznula, iste su bile skliske ili zbog propusta u njihovu urednom održavanju od strane tuženika ili zbog skrivljene radnje samog oštećenog kako to tvrdi tuženik u odgovoru na tužbu. Slijedom toga, pitanje postojanja odgovornosti u predmetnom slučaju valjalo je raspraviti primjenom odredbi čl. 1045. st. 1. i st. 2. ZOO/05, kojima je propisano da tko drugome prouzroči štetu da ju je dužan naknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, i da se predmnijeva obična nepažnja – dakle, primjenom pravila o presumiranoj krivnji.

28. Tužiteljica tvrdi da je pala jer se pokliznula na pločicama i to vjerojatno zbog bobice grožđa.

29. Točno je da je u tužbi navedeno da se tužiteljica spotaknula o bobicu grožđa, međutim, navedeno predstavlja samo pitanje izražavanja i načina opisivanja događaja te komunikacije između tužiteljice i njezina punomoćnika. Činjenica je da je i u tužbi i tijekom postupka bobica grožđa naznačena kao uzrok pada, što je tužiteljica osnovano zaključila na temelju pogleda na đon svoje cipele, gdje je vidjela zalijepljeni ostatak voća. Logično je da pločice na mjestu na kojem se zgazi bobica grožđa, koja je puna tekućine, postanu klizave i da je moguć pad upravo na način kako je to opisala tužiteljica.

30. Obveza je tuženika održavati prodavaonicu, a osobito njezin pod kako bi isti bio suh, ali i bez bilo kakvih predmeta koji bi mogli na bilo koji način predstavljati prepreku za kupce ili dovesti do njihova pada.

31. To znači da nije dovoljno samo u određeno vrijeme oprati pod prodavaonice, već je potrebno kontinuirano kontrolirati pod prodavaonice kako bi se uklonili svi predmeti sa poda ili postaviti odgovarajuće oznake koje upozoravaju na opasnost, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio.

32. Po ocjeni ovog suda posebna je pažnja potrebna baš oko blagajni, obzirom se na tom mjestu kupljena roba više puta prebacuje (iz košare na pokretnu traku, pa u vrećice kupca…) pa je utoliko veća opasnost da pri takvom rukovanju nešto padne na pod, a to se posebno odnosi na bobičasto voće.

33. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka DD, voditelja predmetne poslovnice u vrijeme štetnog događaja, koji je i sam rekao da padovi u poslovnici nisu novina i da kupci znaju pasti iz različitih razloga, uključujući i klizak pod ili se poskliznu na komadiće voća.

34. Od tužiteljice se ne može očekivati da stalno gleda u pod, pogotovo ne kada se nalazi na blagajni i zaokupljena je slaganjem kupljene robe i plaćanjem računa.

35. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na nogama imala balerinke, dakle niske cipele, a nije utvrđeno da bi ista svojim ponašanjem na bilo koji način pridonijela štetnom događaju.

36. Točno je da tužiteljica nije nekim drugim dokazima, osim vlastitim saslušanjem, dokazala da se na podu prodavaonice tuženika nalazio neki predmet.

Međutim, navedeno ne predstavlja krivnju tužiteljice.

37. Naime, nije za očekivati da tužiteljica odmah nakon pada, dok je u bolovima, uplašena i čeka hitnu pomoć, traži potencijalne svjedoke i uzima podatke od osoba u prodavaonici.

38. Sud je povjerovao tužiteljici da je naknadno pokušala saznati ime zaštitara koji joj je pomogao, što nije uspjela jer su joj u poslovnici tuženika rekli da taj zaštitar više kod njih ne radi.

39. Znakovito je da ga tuženik ni u ovom postupku nije predložio za svjedoka, iako je sasvim sigurno mogao utvrditi njegovo ime i adresu.

40. Isto tako je u konkretnom slučaju tuženik odgovoran za to što snimke štetnog događaja nisu sačuvane i što nisu mogle biti pregledane u ovom postupku.

41. Naime, tuženik se svoje odgovornosti za brisanje snimki ne može osloboditi navođenjem da ga tužiteljica nije pravovremeno obavijestila o štetnom događaju. To iz razloga jer je tuženik znao, odnosno morao znati za predmetni štetni događaj, obzirom su za njega znala dva njegova djelatnica. Iz iskaza svjedokinje SD, koja je blagajnica kod tuženika, proizlazi da je pomogla tužiteljici nakon pada, a da je to učinio i zaštitar tuženika.

42. Stoga su isti djelatnici bili dužni na odgovarajući način obavijestiti druge službe svog poslodavca, a njihov propust ne može ići na štetu tužiteljice.

43. Slijedom navedenog, utvrđena je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj te je isti dužan naknaditi štetu koju je u istom pretrpjela tužiteljica.

44. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Ljiljani Kišur Stanušić i dr. Jakši Filipoviću-Čuguri.

45. Stalni sudski vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica stradala u štetnom događaju dana 18. rujna 2019. godine pri padu u ravnini, kada je zadobila prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, natučenje lijevog kuka. Pregledana je u KBC Sestre Milosrdnice, po Rtg obradi i uočenom prijelomu je postavljena imobilizacije. Kontrolirana je po kirurgu uz rtg praćenje sanacije prijeloma, koje je bilo zadovoljavajuće. Po skidanju imobilizacije je liječena fizikalnom terapijom pod nadzorom fizijatra. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 13. siječnja 2019. godine nakon kontrole fizijatra, koji ne predviđa nastavak liječenja. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 15 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Kasni oscilirajući strah trajao je kumulativno 2 mjeseca. U navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda – prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, natučenje lijevog kuka s neurološke strane nije dovela do smanjenja životnih aktivnosti trajno.

46. Stalni sudski vještak u svom očitovanju na prigovore tuženika navodi da je liječenje završeno 13. siječnja 2020. godine. Ocjena naruženosti, bolova i potrebe za tuđom pomoći spada u domenu ocjene vještaka kirurga. Ocjenu smanjenja životne aktivnosti s neurološke strane je upisala. U nalazu vještaka je navedeno da nije priložena iskaznica za fizikalnu terapiju, što ne znači da ju tužiteljica nije obavljala, već samo da o tome ne postoji zapis u obliku iskaznice priložen spisu. Po definiciji strah je poremećaj psihičke ravnoteže. To je subjektivni doživljaj, koji prati vrstu lezije, intenzitet bolova, komplikacije, metode liječenja i oporavak. Strah kao subjektivna komponenta prati bolni sindrom i uz terapiju somatskih lezija strah oscilira, ovisno o tjelesnom stanju i modalitetima liječenja. Ocjena straha je donijeta u skladu s ozljedom, načinima liječenja i oporavka tužiteljice, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, te nakon pregleda tužiteljice u sklopu medicinskog vještačenja, kako je to bilo opisano zadatkom suda. Kasni oscilirajući strah, a što je pitanje tuženika, se odnosi na strah koji se javlja u sličnim situacijama u kakvoj se tužiteljica našla za vrijeme štetnog događaja, strah i nelagodu pri posjetama liječniku, strah od invaliditeta, kao i pri primjeni metoda liječenja. Tuženik dovodi u pitanje uzrok pada. Pri pisanju nalaza i mišljenja se rukovodila isključivo medicinskom dokumentacijom, a u kojoj je u nalazu kirurga od 18. rujna 2019. godine opisan štetni događaj. U daljnjem dijelu podneska po točkama A, B, C, D tuženik se bavi premorbidnim stanjima i komorbiditetom tužiteljice, opisanim u zdravstvenom kartonu, a za što ne postoji uporište u medicinskoj dokumentaciji spisa.

47. Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović-Čugura u svom nalazu i mišljenju navodi da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju i redukcije otvaranja lijeve šake. Liječenje završeno 03. siječnja 2020. godine. Zdravstveni karton od 18. listopada 2007. do 03. travnja 2023. godine. Osteoporoza 2010. -2016. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 6%. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg 7 dana i manjeg intenziteta 55 dana – kumulativno. Strah po neurologu. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 450 dana – kumulativno. Naruženje postoji u lakom stupnju vidljivo.

48. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještaka.

49. Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović-Čugura u svom iskazu navodi da kao kirurgu mehanizam ozljeđivanja koji je opisan u predmetnom spisu je pad i kao takav opisana ozljeda se mogla dogoditi. Stoga u tome smislu je vještak naveo da postoji uzročno posljedična veza, jer je pad najčešći uzrok zadobivanja opisane ozljede. Na činjenicu da tužiteljica ima osteoporozu navodi da ta činjenica predstavlja samo otegotnu okolnost za tužiteljicu, jer je puno lakše slomiti oštećenu granu, nego zdravu. Ovdje se ne radi o spontanim ozljedama, nego se radi o verificiranoj traumi uslijed pada, gdje osteoporoza nije olakotna okolnost nego otegotna. Procjena trajnih posljedica u predmetnom spisu nije ugovorne prirode te se stoga ne koristi tablicama niti mirovinskog fonda niti invalidskog osiguranja RH niti osiguravajućih društava kako navodi tuženik u svome podnesku. Kod tužiteljice je došlo po završetku liječenja do verificiranih redukciji kretnji lijevog ručnog zgloba s redukcijom u zatvaranju šake, što je cijenjeno nešto više nego što bi predstavljalo samo redukcija kretnji lakog stupnja lijevog ručnog zgloba. Utjecaj osteoporoze u dobi tužiteljice u predmetnom štetnom događaju nije moguće procijeniti, a posebno bi naveo kao kirurg s obzirom na dislokaciju ulomaka po padu tužiteljice da bi najvjerojatnije isto se dogodilo i bez osteoporoze u ovakvom stupnju kako se opisuje kod tužiteljice kroz zdravstveni karton. Osteoporoza može pomoći kod nekih manjih prijeloma da se taj prijelom i dogodi. Fizijatar kroz svoje nalaze navodi koliko je fizikalnih terapija tužiteljica obavila, a iskaznica predstavlja samo raspored kad je tužiteljica naručena na fizikalnu terapiju po datumima. Na kraju zajednički vještaci izjavljuju da objedinjeni nalaz i mišljenje predstavlja nalaz kirurga gdje je strah potrebno preuzeti iz nalaza neurologa.

50. Stalni sudski vještak dr. Ljiljana Kišur Stanušić u svom iskazu navodi kako se u odnosu na prigovore tuženika pisano očitovala te u cijelosti ostaje kod pisanog očitovanja. Dalje navodi kako je osteoporoza kronično stanje koje se prati i liječi tokom cijelog života, najčešće kroz uzimanje preparata i vitamina te opisano stanje je praktično uobičajena stvar kod ženskog spola iznad 55 godina. Tužiteljica je u vrijeme pada imala osteoporozu. Tuženik nije dobro protumačio činjenice u navodu iz zdravstvenog kartona o zapisima da je postojala osteoporoza od 2010. do 2016. godine, a karton datira od 2007. do 2023. godine. Kako je poznato, osteoporoza je stanje koje se može utvrditi vrlo lako i u blagim slučajevima do jakih stanja. Očito je u periodu koji se navodi u zdravstvenom kartonu tužiteljica bila pod brigom liječnika opće medicine gdje je stanje stabilizirano i nije bilo potrebe za daljnjim vođenjem navedene dijagnoze jer nije predstavljalo indikaciju za liječenje. Stoga indirektno možemo zaključiti da je osteoporoza verificirana, ali ne u stupnju koje bi zahtijevalo dodatno liječenje.

51. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, obzirom su isti izrađeni objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice.

52. Stalni sudski vještaci su svojim usmenim očitovanjima u cijelosti i argumentirano otklonili prigovore tuženika.

53. Stoga su provedenim medicinskim vještačenjem na nedvojben način utvrđene posljedice štetnog događaja kod tužiteljice, kao i opseg istih.

54. Navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, te tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

55. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova, te neugodnostima tijekom liječenja u vidu pregleda kod liječnika, rtg obrade, imobilizacije ruke, fizikalne terapije, uzimanja analgetika, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je tužiteljica iznenada pala na leđa, o duševnim bolima koje trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti, koje se očituje u vidu redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju i redukciji otvaranja lijeve šake. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 3.491,00 eur. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužitelj pretrpio i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.

56. U odnosu na prigovaranje tuženika utvrđenom naruženju, valja navesti kako isto nije relevantno u ovom postupku, obzirom tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražila naknadu štete u odnosu na činjenicu utvrđenog naruženja.

57. Tuđa pomoć bila je potrebna tužiteljici ukupno 900 sati tuđe nestručne pomoći.

58. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužiteljici nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju joj je pružala susjeda utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te iskaza tužiteljice. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP- a. Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 4,00 eur, kako je to tužitelj i zatražio, te mu po tom osnovu pripada iznos od 3.600,00 eur.

59. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 7.091,00 eur, te je valjalo tužiteljici isti dosuditi i odlučiti kao u izreci.

60. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

61. Kako je liječenje tužiteljice okončano tek 03. siječnja 2020. godine, to joj od navedenog dana pripadaju i zatezne kamate, jer je tek tada tuženik mogao utvrditi opseg svoje obveze.

62. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice da joj se na dosuđeni iznos isplati zatezna kamata tekuća od 30. listopada 2019. godine pa do 02. siječnja 2020. godine i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

63. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 250,00 eur, za sastav podnesaka od 21.10.2021.g., 14.03.2022.g., 01.06.2023.g. i 27.09.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 250,00 kn te za zastupanje na ročištima 20.10.2021.g., 10.03.2022.g., 13.07.2022.g., 29.03.2023.g., i 20.03.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 250,00 eur, što ukupno iznosi 2.500,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 625,00 eur ukupno iznosi 3.125,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,09 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 104,18 eur, tako da trošak tužiteljice iznosi 3.679,44 eur.

64. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.