REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5067/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja OA, rođen u mjestu Grozni, državljanin Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenica ŠA, pravnica u udruzi ,,Bez granica'', [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave dana, dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/4216, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 30. listopada 2024.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati ŠA, magistri prava iz Udruge ''Bez granica'' pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Ruske Federacije, zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je zemlju podrijetla napustio zbog mobilizacije, odnosno prisilnog slanja u vojsku jer nije želio sudjelovati u ratu u Ukrajini niti nositi ili upotrijebiti oružje. Navodi da se boji mobilizacije te da pogrešno tuženik utvrđuje da se dostavljeni poziv radi javljanja u vojni ured ne poklapa sa sadržajem propisanih poziva za vojsku. Čak i da je tome tako, nije sporno da mu je poziv uručen i da je bio u obvezi javiti se u vojni ured nakon navršenih 18 godina. Navodi da pogrešno tuženik zaključuje kako dostava poziva članovima obitelji ili putem poštanskih sandučića ne bi bila zakonita i ujedno zanemaruje činjenicu da je poziv dostavljen u mjesecu kad je navršio 18 godina, čime je postao vojni obveznik. Čak i da je točno da je dostava formalno sporna, tuženik je bio u obvezi provjeriti kako se zakonske odredbe u praksi primjenjuju u zemlji podrijetla. Navodi da je tuženik zanemario okolnost da je mobilizacija O za sudjelovanje u ratu notorna praska. Napominje da je zemlju podrijetla napustio u rujnu 2022., a poziv radi javljanja u vojni ured mu je dostavljen članovima obitelji u listopadu 2022. Smatra da je tuženik površno analizirao situaciju u zemlji podrijetla. Također ističe da ga nitko nije zaustavio prilikom napuštanja Ruske Federacije jer je u tom trenutku bio maloljetan i nije mu bio uručen poziv za javljanje u vojni ured. Pojašnjava da u Turskoj nije zatražio međunarodnu zaštitu zbog općeg stanja u toj državi, a pored toga se bojao da bi ga deportirali u Rusku Federaciju. Dostavlja dokumentaciju koja po njegovim navodima potvrđuje prisilno odvođenja O na ratište u Ukrajinu i njegov opravdani strah od proganjanja. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem na okolnost napuštanja zemlje podrijetla i postojanja opravdanog straha od progona i trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Dostavlja i nalaz psihologa od 10. travnja 2024. koji, po njegovim navodima, potvrđuje utjecaj aktualne situacije u zemlji podrijetla na njegovo psihičko zdravlje te dodatno potvrđuje opravdanost njegovog straha od povratka u zemlju podrijetla. Ističe da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje u vezi s osnovanim strahom od progona i aktualnom situacijom u zemlji podrijetla. Smatra da ispunjava sve uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri azil u Republici Hrvatskoj, a podredno supsidijarnu zaštitu. Traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu i naloži tuženiku da KA, magistri prava iz Udruge ''Bez granice'', pružateljici pravne pomoći, isplati troškove pružene pravne pomoći u roku od 15 dana i to za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, ukupno 1.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije točno da osporavano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje te da je tokom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari slijedom čega je izveo i ocijenio sve potrebne dokaze. Navodi da su se do travnja 2023. pozivi za vojsku uručivali isključivo osobno uz potpis ročnika, a od travnja 2023. mogu se zaprimiti i putem elektroničkog portala Gososlugi koji ruski državljani koriste za online javne usluge. Onima koji ne žele primiti poziv, zabranjeno je napuštanje Ruske Federacije do dana uručenja, a nakon primitka obavijesti moraju se javiti u vojni ured u roku od 20 dana. Ukoliko vojni obveznik ne ispoštuje taj rok ne može dobiti kredit ili zajam, registrirati tvrtku, automobil ili nekretninu, a može čak izgubiti vozačku dozvolu. Te mjere su privremene. Druga mjera može biti ukidanje socijalnih naknada. Navodi da je u Rusiji 21. rujna 2022. bila proglašena djelomična vojna mobilizacija za osobe sa prijašnjim vojnim iskustvom i određenom specijalizacijom kao što su strijelci, operateri tenkova, topnički strijelci, vozači i mehaničari vozila. Dana 28. listopada 2022. objavljen je kraj mobilizacije te je izjavljeno da će se ubuduće pozivati samo osobe s ratnim iskustvom, a što je potvrdio i predsjednik ČA na konferenciji u prosincu 2023. Navodi da je prisilna mobilizacija u Čečeniji dosegla vrhunac u vrijeme objave djelomične mobilizacije u Rusiji krajem rujna 2022., ali je od tada u padu. Prisilno novačenje u Čečeniji usmjereno je, prije svega, na određene skupine ljudi, pri čemu su u posebnoj opasnosti kritičari vlasti, pripadnici LGBT zajednice, konzumenti ilegalnih droga i alkohola te zatvorenici. Tužitelj nije pripadnik niti jedne od navedenih skupina. Također, tužitelj je Rusiju napustio legalno, vlastitom putnom ispravom, a prilikom prelaska graničnih kontrola nije imao nikakvih problema.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. U zahtjevu je naveo da je Rusku Federaciju napustio zbog rata i zbog mobilizacije jer su ga htjeli poslati na ratište, a svakako je želio napustiti zbog zdravstvenih razloga jer ima problema sa nogom, srcem i sa zubima. Izjavio je da je iz Ruske Federacije otišao zajedno s bratom krajem rujna 2022. avionom u Tursku. Izjavio je da mu je ciljana zemlja bila Njemačka jer mu tamo živi brat.

10. Tuženik je odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

11. Naime, Sud nalazi pravilnom ocjenom tuženika da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23).

12. Tuženik je u postupku utvrdio da je tužitelj boravio u [adresa] pet mjeseci, ali da tamo nije podnio zahtjev za azil nego mu je ciljana zemlja bila Savezna Republika Njemačka u kojoj je bio oko devet mjeseci, a u Republiku Hrvatsku je vraćen po dublinskom postupku. Tuženik je opisao postupak mobilizacije prema dostupnim izvješćima, zaključivši da tužitelj tijekom postupka nije isticao politički aktivizam niti bilo kakvu povezanost sa antivladinim djelovanjem, zbog čega bi zbog svog političkog mišljenja mogao biti okarakteriziran kao oponent vlasti u Groznom i u Moskvi te time doći u fokus Službi sigurnosti Ruske Federacije. Također, tužitelja nitko nije zaustavio prilikom napuštanja Ruske Federacije koju je napustio legalno, vlastitom putnom ispravom, a nakon legalnog napuštanja Ruske Federacije pet mjeseci je boravio u [adresa], u kojoj nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Stoga, te s obzirom da ne posjeduje potrebne vojne vještine, sposobnost i znanja za mobilizaciju te da nije osobno primio poziv za služenje vojnog roka, pravilan je zaključak tuženika da tužitelju ne prijeti mobilizacija u zemlji podrijetla te ta materijalna činjenica s pravom nije prihvaćena kao vjerodostojna. Prema osobnim navodima tužitelja, on nije završio vojnu obuku, ne posjeduje vojnu knjižicu a niti je ikada osobno zaprimio poziv za vojsku. Uostalom poziv za služenje vojnog roka ne znači isključivo slanje na ratište u Ukrajini, a i sam predsjednik Ruske Federacije je u više navrata potvrdio da će se mobilizirati osobe s prijašnjim ratnim vojnim iskustvom. Također, u postupku je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te njegova izjava da bi po povratku u Rusku Federaciju vjerojatno mogao imati problema, predstavlja samo njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrepljeno objektivnim činjenicama. Utvrđeno je da nema dokaza da je bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti je vjerojatno da će po povratku to biti.

13. Polazeći od svega navedenog, po ocijeni ovog Suda, pravilno je tuženik ocijenio kako opisane okolnosti tužitelja ne ukazuju na postojanje vjerojatnosti da bude poslan u rat u Ukrajini, slijedom čega se ne može ocijeniti da kod njega postoji osnovani strah od proganjanja, odnosno da bi prema opisanim okolnostima postojala subjektivna životna ugroženost tužitelja, jer činjenice utvrđene tijekom postupka nisu dovoljne za zaključak da postoji opravdani rizik da će tužitelj povratkom u zemlju podrijetla se suočiti sa prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, odnosno ozbiljnom individualnom prijetnjom.

14. Sud smatra da je osporavano rješenje dostatno obrazloženo i sadrži valjano obrazloženje u pogledu bitnih činjenica na kojima se temelji zahtjev tužitelja koji je ocijenjen neosnovanim.

15. S obzirom da je tužitelj napustio Prihvatilište 16. siječnja 2025. te da se do dana održavanja ročišta 29. travnja 2025. nije vratio i nije prijavio novo boravište u određenom roku, a opunomoćenica tužitelja je ujedno izjavila da ju je tužitelj u telefonskom razgovoru izvijestio da ne namjerava doći na Sud radi saslušanja, Sud nije imao mogućnosti provesti dokaz saslušanjem tužitelja.

16. Polazeći od ukupno provedenih dokaza i utvrđenja iz spisa predmeta, ocijenjeno je da je rješenje zakonito i da nije njime povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17. Kako niti ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti drukčije rješenje u ovoj upravnoj stvari, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki I izreke presude.

19. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava i imovine ispunjava uvjete za odobravanje besplatne pravne pomoći sukladno članku 8. stavku 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15 i 155/22). Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

20. U pogledu visine traženih troškova besplatne pravne pomoći, Sud je sukladno članku 9. stavku 2. Pravilnika priznao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500, eura, ukupno 1.000,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Opunomoćenica ŠA, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis