Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-155/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OC, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće iz članka 272. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 51/01, – odluke Ustavnog suda, 105/04, 71/06, 110/07, 152/09 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: KS-182/11 od 4. svibnja 2012., nakon što je dopuštena obnova kaznenog postupka rješenjem ovoga suda od 29. veljače 2024. kojim je postupak vraćen u stadij postupka povodom žalbe na presudu, na javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti uz branitelja Marka Kezunovića, odvjetnika u Zagrebu. 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OC te se na temelju članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) ostavlja u cijelosti na snazi pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž- 929/12-3 od 15. siječnja 2013., kojom je žalba optuženog OC odbijena kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-182/11, optuženi OC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 272. stavak 1. i 2. KZ/97, činjenično opisano u izreci te presude, te mu je temeljem članka 272. stavak 2. KZ/97 izrečena kazna zatvora u trajanju 4 mjeseca i po članku 67. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda na način da je određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 122. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 119. stavkom 2. točkom 1. (Narodne novine 110/97, 27/98, 58/99, 112/99,58/02, 143/02, 115/06, u daljnjem tekstu ZKP/97) optuženik je djelomično oslobođen obveze naknade troškova te je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 5.019,08 kn/ 666,15 eura.

2. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1325/2023 od 29. veljače 2024., na temelju članka 502. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– u daljnjem tekstu: ZKP) optuženom OC, sinu O i H, r. F, rođenog **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], dopuštena je obnova kaznenog postupka okončana presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KS-182/2011 od 4. svibnja 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-929/2012 od 15. siječnja 2013., te je postupak vraćen u stadij postupka povodom žalbe na prvostupanjsku presudu.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Tomislavu Hotku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak drugom sucu.

4. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni: državni odvjetnik, optuženi OC kao i njegov branitelj. Na sjednicu vijeća pristupili su uredno pozvani u.z. branitelj optuženika Marko Kezunović, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupio uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik, a zbog čega je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti. Iznoseći žalbene razloge u.z. branitelj je u cijelosti ostao pri svim žalbenim navodima iznesenima u žalbi na prvostupanjsku presudu predlažući da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje.

7. Kao što je već u uvodu ove presude navedeno, povodom zahtjeva za obnovu postupka na temelju pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu dopuštena je obnova postupka i postupak je vraćen u stadij ponovnog odlučivanja pred drugostupanjskim sudom.

8. Razmatrajući žalbene navode na prvostupanjsku presudu, prvenstveno treba naglasiti da, iako je žalba podnesena iz svih žalbenih razloga, iz sadržaja same žalbe u najvećim se dijelu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Taj se žalbeni navod obrazlaže činjenicom da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da bi optuženik prekršio odredbu članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu ZOSPC), a sve jer nije utvrđena točna brzina kretanja vozila optuženika, kao i da nije dokazana uzročno posljedična veza između utvrđene tjelesne ozljede na strani oštećenika i naleta vozila optuženika na vozilo koje se nalazilo ispred njega jer nije isključeno da je do ozljede oštećenika došlo u drugačijoj dinamici događaja. Povredu kaznenog postupka koja se također ističe, žalitelj vidi u činjenici odbacivanja njegovog zahtjeva za izuzećem raspravnog suca nasuprot dužnosti prvostupanjskog suda da postavljeni zahtjev uputi predsjedniku suda kao nadležnom na odlučivanje obrazlažući svoj stav navodom da se u postavljenom zahtjevu za izuzeće ukazivalo na okolnosti za koje se saznalo tek nakon početka samog postupka - a to je pristranost raspravnog suca. Naime, ista se prema navodima žalitelja očituje u činjenici odbijanja svih dokaznih prijedloga obrane posljedično čemu je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Povreda kaznenog zakona prema navodima žalitelja proizlazi iz ne primjene odredbe članka 28 KZ/97, iako se, sukladno navodima žalitelja, u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu. Nastavno na navedene žalbene navode ističe se i ona na odluku o visini i vrsti izrečene kazne i visini određenih troškova kaznenog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima, a upravo kao što je to već i istaknuo ovaj sud u svojoj presudi od 15. siječnja 2013. godine, na strani prvostupanjskog suda nisu utvrđene bitne povrede kaznenog postupka.

9.1. U odnosu na navod žalitelja koji se odnosi na odluku raspravnog suca o odbacivanju zahtjeva za izuzeće koji je postavljen od strane obrane, odnosno na pogrešnu primjenu odredbe članka 39. stavak 5. ZKP/97 koji je bio na snazi u trenutku kada je predmetna odluka raspravnog suca i donesena, treba naglasiti slijedeće. Zahtjev za izuzeće podnesen je nakon što je počela rasprava u gore navedenom predmetu i to zbog nezadovoljstva obrane procesnim odlukama raspravnog suca, zbog čega je sukladno važećim procesnim odredbama ispravno, zahtjev za izuzećem, odbačen kao nedopušten. Naime, iz samog zahtjeva za izuzeće koji je postavljen na raspravi 4. svibnja 2012. godine (list 135 pa nadalje spisa) nesporno proizlazi da se radilo o zahtjevu obrane koji je podnesen tijekom rasprave i to nakon što je prethodno saslušan liječnik vještak i nakon što je odbijen prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja, dakle očito zbog neslaganja sa procesnom odlukom raspravnog suca. Tako postavljen zahtjev za izuzeće koji u naravi predstavlja zahtjev za otklon iz prethodno navedenih razloga - jasno ukazuje - da se takav zahtjev za izuzeće (koji je utemeljen na razlozima za otklon raspravnog suca) ne može se postaviti nakon što je rasprava u konkretnom predmetu već započela.

9.2. Nadalje, prvostupanjski je sud primijenivši odredbu članka 322. stavak 4. točke 2. i 4. ZKP/97 odbio dokazne prijedloge obrane za: neposrednim ispitivanjem svjedoka HC i FC koji su na poziv optuženika došli nakon prometne nesreće na mjesto događaja (raspravni zapisnik od 15. studenog 2011. godine), provođenjem novog prometnog vještačenja te provođenjem djelomične rekonstrukcije (raspravni zapisnik od 30. ožujka 2012. i 4. svibnja 2012.), i za tu je svoju odluku iznio jasne i detaljne razloge ne samo na raspravnim zapisnicima već i u pisanom otpravku svoje presude na listu 3. i 4. prvostupanjske presude. Dakle, nije u pravu žalitelj kada ističe da bi odbijanjem tih dokaznih prijedloga nastupila bitna povreda kaznenog postupka koja očito upire na povredu prava na pravično suđenje jer je odbijen sa „svim“ svojim dokaznim prijedlozima. Suprotno tim žalbenim navodima i uvidom u raspravni zapisnik od 15. studenog 2011. utvrđeno je da je prvostupanjski sud usvojio (samostalni) prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem svjedoka MC (list 59 i 60 spisa) te suglasni prijedlog optužbe i obrane za neposrednim ispitivanjem svjedoka NC i VC. Ujedno je usvojio i prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem prometnog vještaka i liječnika vještaka. Dakle, nema govora o povredi prava obrane kako se to imputira žalbenim navodima, već samo o nezadovoljstvu obrane zbog neusvajanja i dokaznih prijedloga koji su od strane prvostupanjskog suda odbijeni na temelju razloga raspravnog suca koji su valjano, jasno i razložno obrazloženi.

10. Nadalje, upravo kao što je to već ovaj sud u svojoj prethodnoj odluci i obrazložio i prema stavu ovoga suda - činjenično stanje je ne samo dostatno već i cjelovito utvrđeno.

10.1. Naime, iz provedenog postupka utvrđena je (teška) tjelesna ozljeda na strani oštećenika VC kao i uzročno posljedična veza između nastale (teške) tjelesne ozljede i naleta vozila optuženika. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud upravo na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka kao i na temelju iskaza saslušanih svjedoka, a što je i obrazložio na listu 5 i 6 prvostupanjske presude vrlo detaljno obrazložio dinamiku prometne nesreće, otklanjajući svojim obrazloženjem sve žalbene navode obrane, a time i utvrđujući uzročno posljedičnu vezu između naleta vozila okrivljenika i (teške) tjelesne ozljede na strani oštećenika. Dakle, kada je prvostupanjski sud analizirao ne samo naletne brzine vozila kojim je upravljao optuženik (brzina od oko 25 km/h), već i naletnu brzinu vozila oštećenika na vozilo kojim je upravljao VC, opisujući i kretanje tijela oštećenika pri tako utvrđenim naletnim brzinama, prvostupanjski je sud doveo u svezu ne samo nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića već i zaključke liječnika vještaka sudske medicine dr. Stjepana Gusića i vještaka traumatologa SC koji se odnose na utvrđenu ozljedu na strani oštećenika. Ujedno je dovodeći u svezu saslušane svjedoke NC i VC utvrdio da je okrivljenik unatoč poduzetom kočenju prednjim dijelom svoga vozila naletio na stražnji dio vozila NC i to u trenutku dok je isto bilo zaustavljeno kao što je u tom istom trenutku bilo zaustavljeno i vozilo VC. Osim toga u svojoj je presudi na listu 5 pisanog obrazloženja, dao i razloge zašto je samo u manjem dijelu prihvatio iskaz svjedoka ČC.

10.2. U odnosu pak na navod žalitelja da nije utvrđena točna brzina kretanja vozila optuženika, treba istaknuti da je optuženiku bilo stavljeno na teret kršenje odredbe članka 51. ZOSPC-a, a ono u svojoj biti sadrži „neprilagođenu brzinu kretanja…“. Neprilagođena brzina, već i terminološki, sama po sebi ukazuje na svaku onu brzinu kretanja vozila koje prema stanju na cesti ili gustoći prometa je takva da se vozač ne može zaustaviti bez uzrokovanja prometne nesreće, a to je upravo ono što se u konkretnom slučaju radnjom optuženika i dogodilo. Dakle, bez obzira da li se vozilo optuženika kretalo onom brzinom koja je možda u uobičajenim prilikama bila dopuštena na tom dijelu kolnika, nije sporno da su se na južnoj prometnoj traci odvijali radovi (zapisnik o očevid list 4-5 spisa) a što je bilo i ispravno označeno prometnim znakovima, svaka ona brzina koja onemogućava zaustavljanje vozila pred preprekama na prometnici bez posljedice po ostale sudionike u prometu predstavlja neprilagođenu brzinu kretanja vozila u smislu odredbe članka 51. ZOSPC-a. Posljedično navedenom, a suprotno žalbenim navodima, sve prethodno navedeno nespornim ukazuje na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik propustio prilagoditi brzinu svoga kretanja osobinama i stanju na cesti, vidljivosti, preglednosti i gustoći prometa tako da svoje vozilo može pravodobno zaustaviti čime je i prekršio odredbu članka 51. ZOSPC-a kao što je to prvostupanjskom presudom i utvrđeno.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod koji ukazuje na povredu kaznenog zakona zbog izostanka primjene članka 28 KZ/97. Naime, osim što je i ta okolnost već naglašena u prethodnoj presudi ovoga suda, utvrđena kaznena odgovornost na strani optuženika nema značajke bagatelnog kaznenog djela niti egzistira bilo koji drugi razlog koji bi za posljedicu imao primjenu navedenog članka. Posebice je potrebno istaknuti da je u utvrđenoj dinamici prometne nesreće za koju je optuženik i oglašen krivim nastupila (teška) tjelesna ozljeda oštećenika za nastup koje, kako iz ukupnog postupka i proizlazi, nije izraženo niti žaljenje od strane optuženika.

12. U svojoj žalbi optuženik prigovara vrsti i visini kazne koja mu je izrečena. Iako je u smislu zakonskih odredaba ovaj sud vezan činjenicom da se radi o postupku koji se vodi na temelju pravomoćnog rješenja o obnovi a povodom odluke ESLJP kojom je utvrđena povreda iz članka 6. točka 1. i 3.c. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda treba naglasiti slijedeće. Prilikom odluke o kazni a nakon provedene rasprave raspravni sud nije vezan prijedlogom kaznene sankcije državnog odvjetnika predložene u optužnici. Dakle, prvostupanjski je sud imao ovlasti slobodno procjenjivati sve one okolnosti na strani optuženika koje su odlučne u smislu zakonskih odredaba za odluku o vrsti i visini kazne a što je i učinio u svojoj prvostupanjskoj presudi, pa ovom sudu ostaje samo za ponoviti da se i prema mišljenju ovoga sud kao drugostupanjskog, blažom kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako sa osnove specijalne tako i sa osnove generalne prevencije. Isto tako u cijelosti je zakonita i odluka suda o troškovima kaznenog postupka za koju utvrđenu visinu su također prvostupanjskom presudom izneseni valjali i dostatni razlozi.

13. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac