Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-905/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZŠ zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom - iz članka 224. stavak 1. i 4. i dr. Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1835/2023-20 od 4. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025., u prisutnosti državnog odvjetnika Silvije Sušca, optuženog ZŠ i branitelja optuženika, odvjetnika Davora Drugovića,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ZŠ, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 453. točka 3. („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP) optuženi ZŠ oslobađa optužbe da bi

dana 24. rujna 2012. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, na glavnoj raspravi u predmetu broj: P-6565/11 koji se vodi povodom tužbe ZŠI, IŠ i NŠ podnesene protiv njegovog oca SŠ radi isplate, propisno upozoren po članku 243. Zakona o parničnom postupku o posljedicama neistinitog iskazivanja, kao svjedok naveo da zajednička aktivnost NŠ i njega je bio samo projekt ABC dok zadruge projekte nisu davana novčana sredstva od strane obitelji NŠ, "da zet NŠ, IŠ, nije radio ni najednom drugom projektu osim projektu ABC, te da je potpisao izjavu i od 16. lipnja 2011. i to obračun koji mu je dao NŠ, iako svjestan da navedeno ne odgovara istini.

d a k l e, kao svjedok u postupku pred sudom dao lažni iskaz, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - davanjem lažnog iskaza - opisano i kažnjivo po članku 303. stavku 1. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret državnog proračuna.

II. Uslijed odluke pod točkom I. a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ZŠ, za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te se na temelju članka 67. KZ/97 primjenjuje uvjetna osuda time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi ZŠ u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. U ostalom dijelu žalba optuženog ZŠ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1835/2023-20 od 4. lipnja 2024., optuženi ZŠ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ/97, i pod točkom II. kao svjedok u postupku pred sudom dao lažni iskaz, čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - davanjem lažnog iskaza - opisano i kažnjivo po članku 303. stavku 1. KZ/79 u svezi članka 60. KZ/97. Na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97 optuženiku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu i 7 (sedam) mjeseci, te se na temelju članka 303. stavak 1. KZ/97 optuženiku utvrđuje kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci pa se na temelju članka 60. stavak 2. točka c KZ/97 optuženom izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu i 10 (deset) mjeseci, pa se na temelju članka 67. KZ/97 primjenjuje uvjetna osuda time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi ZŠ u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećenom NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u sveukupnom iznosu 167.550,77 eura, te se nalaže optuženom ZŠ, platiti navedeni novčani iznos oštećeniku u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP nalaže se optuženom FŠ podmiriti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu 265,45 eura, te troškove financijskog vještačenja od 30. travnja 2013. u iznosu 588,96 eura od 12. travnja 2016. u iznosu 812,93 eura, od 16. siječnja 2017. u iznosu od 567,39 eura te od 14. studenog 2017. u iznosu 265,45 eura, odnosno u ukupnom iznosu 2.500,18 eura.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Davoru Drugoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku (članak 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 3. ZKP) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP) te predlaže da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi se utvrdile činjenice i proveli svi potrebni dokazi te donijela nova na zakonu utemeljena presuda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97

7. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik je istaknuo povredu kaznenog postupka koju vidi u činjenici nerazumljivosti, proturječnosti i nedostatku obrazloženja razloga o odlučnim činjenicama a što posljedično dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Međutim, iako se ističe bitna povreda Zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468 stavak 3. ZKP-a, navodima žalbe istaknute povreda zakona o kaznenom postupku obrazlažu se pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Predmetno stoga što se žalbom ukazuje na činjenicu da je odbijen prijedlog za provođenjem novog vještačenja kao i prijedlog obrane za dopunskim ispitivanjem određenih svjedoka, ističući zaključno da nije dokazano postojanje prijevarne namjere na strani optuženika (u odnosu na radnju kaznenog djela opisanu pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude).

8. U odnosu na navod žalitelja kojim se ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude koristi termin „brojna financijska vještačenja“, dok je u stvarnosti provedeno samo jedno, a u čemu žalitelj vidi proturječnost, treba naglasiti slijedeće. Prvostupanjski je sud pod točkom 45. prvostupanjske presude u bitnom naveo što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića, ukazujući ujedno na „množinu vještačenja“ pri čemu se, međutim u nastavku same rečenice navodi da je u postupku provedeno „nekoliko nalaza i dopuna financijskog vještačenja od 2013. pa do 2017. godine“ koji „nalazi i mišljenja su i pročitani tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka“. Nadalje, pod točkom 69. prvostupanjske presude, prvostupanjski sud se osvrnuo upravo na te nalaze i mišljenja kod ocjene vjerodostojnosti samih nalaza i mišljenja provedenih vještačenja, pa je stoga prigovor okrivljenika da se prvostupanjski sud (pod točkom 13. pisanog obrazloženja presude) osvrnuo na „provedena vještačenja“, odbijajući dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja, može jedino shvatiti kao ocjenu suda o nekoliko pisanih nalaza i mišljenja po istom vještaku, a ne kako to pogrešno ističe okrivljenik u žalbi da je sud odbio neosnovano prijedlog obrane zbog „brojnih vještačenja“ dok je provedeno vještačenje, a ne po više vještačenja po financijskoj struci.

8.1. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod optuženika prema kojem nije utvrđeno postojanje prijevarne namjere na strani optuženika. Naime, upravo kao što je to i obrazložio prvostupanjski pod točkama 34. -44. svoje presude, obrazlažući detaljno i koncizno utvrđeno činjenično stanje i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog ispravno je utvrđeno postojanje prijevarne namjere na strani optuženika. Naime, kao što se to i navodi u prvostupanjskoj presudi iako je primio novac od NŠ, optuženik nije poduzeo radnje u svrhu realizacije navedenog projekta, dok je novac dobiven za projekt od NŠ u svrhu izrade projektne dokumentacije i realizaciju navedenog projekta stvarno uložen u druge osobne projekte optuženika. Na predmetno ukazuju, upravo kao što je to zaključio i prvostupanjski sud, svjedočki iskazi saslušanih svjedoka. Naime, IŠI (ABC ABC) u svojim je iskazima detaljno opisala okolnosti vezane uz projekt u ABC ABC navodeći da je investitor o zajedničkom ulaganju bila ABC, ABC, ali da do realizacije istog nije došlo jer se nije mogla zatvoriti financijska konstrukcija, a zbog čega je već 2009. došlo do usmenog otkazivanja ugovora sa optuženikom (list 2164 spisa, zapisnik od 5. travnja 2017.) čija je tvrtka u naravi trebala izvoditi te radove, a koje okolnosti u bitnom potvrđuje i svjedočki iskaz NŠI koja je osim toga i dodala da ništa od radova nije izvedeno, dok je tvrtka optuženika bila angažirana na izgradnji križnog puta, odnosno u svezi drugog projekta. Nadalje, iz svjedočkog iskaza TŠ (list 1574 spisa, zapisnik od 5. travnja 2017.) razvidno je da je plaćena samo idejna skica projekta, a ne i cijeli projekt, kao i da je već u jesen 2009. bio raskinut ugovor u svezi izrade projekta jer se nije poštivala dinamika ugovorenog plaćanja vezano za izradu projektne dokumentacije. Imajući u vidu navedeno te dovodeći te iskaze sa svjedočkim iskazom NŠ, ali i pisanom izjavom optuženika (koja prileži listu 6-7 spisa) iz koje izrijekom proizlazi da će po proteku 2-3 tjedna od primitka novca biti započeto financiranje projekta ABC koji je u pripremi, nije sporno da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je novac preuzet od NŠ preuzet u svrhu izrade i plaćanja projektne dokumentacije, a ne samo da na istu nije potrošen već je i nakon što je optuženik znao za raskid ugovora i da projekt ABC neće biti realiziran, isti nije niti kroz druge svoje projekte pokušao vratiti prethodno preuzet novac od optuženika. Predmetnu činjenicu potvrđuje okolnosno i pisana izjava optuženika od 16. lipnja 2011. koja prileži spisu kojom se optuženik obvezao vratiti preuzeti novac putem drugog projekta koji je bio u realizaciji usprkos čemu isto nije bilo učinjeno.

8.2. Slijedom navedenog, i prema mišljenju ovoga suda, iz ukupno provedenog dokaznog postupka nesporno je da je činjenično stanje ne samo ispravno već i potpuno utvrđeno, odnosno da je utvrđeno postojanje i prijevarne namjere na strani optuženika kao subjektivnog elementa tog kaznenog djela, pa je stoga u konačnici i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

9. Budući da je u konkretnom slučaju donesena oslobađajuća presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 303. stavak 1. KZ/97, ali i iz razloga što je žalba na prvostupanjsku presudu podnesena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u okviru ove presude bilo je potrebno preispitati vrstu i visinu kazne. U svezi sa time, potrebno je istaknuti da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje je na strani okrivljenika cijenio i prvostupanjski sud prilikom odmjere vrste i visine kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti bitne za relevantnu i zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, ali je istu odmjerio prestrogo u odnosu na radnju kaznenoga djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97. Naime, dodatno je bilo potrebno cijeniti i protek vremena od vremena počinjenja konkretnog kaznenog djela pri čemu se taj protek vremena ne može pripisati u krivnju samih postupanja optuženika. Suprotno navedenom isti je kroz uredno odazivanje pozivima suda doprinio da i kazneni postupak bez obzira na vrijeme počinjenja bude okončan u zakonom predviđenim rokovima. Imajući u vidu sve navedeno, prema mišljenju ovoga suda za radnju kaznenoga djela iz članka 224. stavak 4. KZ/11, bilo je potrebno ali i dostatno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i na tako izrečenu kaznu zatvora primijeniti uvjetnu osudu, prema kojoj se kazna neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja u trajanju 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako odabrana vrsta i mjera kazne primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, okolnostima koje utječu na vrstu i visinu kazne, kao i ličnosti okrivljenika, odnosno istom će se ostvariti svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije, te će djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Ujedno će ista biti od utjecaja na one potencijalne počinitelje, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9.1. Visina pribavljene imovinske koristi nesporno je utvrđena u iznosu navedenom u izreci presude, pa je tako i postavljen imovinskopravni zahtjev, ispravno dosuđen. Trošak kaznenog postupka koji je određen u navedenom paušalnom iznosu primjeren je materijalnim prilikama optuženika, a budući da nisu utvrđeni razlozi za oslobođenje od troška za provedena vještačenja, presudom je naloženo i snašanje tih troškova koji su određeni u visini svakog pojedinog vještačenja koje je tijekom postupka sačinjeno i u odnosu na koje su odobravani pojedini troškovi rješenjima.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 303. stavak 1. KZ/97

10. Razmatrajući žalbene navode optuženika, utvrđeno je da je u odnosu na radnju kaznenoga djela iz članka 303. stavak 1. KZ/97 činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a budući da je prvostupanjska presuda bila prethodno ukinuta, to je u smislu navedenog u odnosu na to kazneno djelo provedena rasprava pred drugostupanjskim sudom. Tijekom navedene rasprave pročitani su dokazi koji prileže spisu; dokumentacija i to: izjava ZŠ od 17.1. 2009. (list 6-8), nalog za plaćanje NŠ za G.N.Z. d.o.o. od 9.12.2008. (list 110), obračun utroška financijskih sredstava za projekt ABC (list 112-117), zapisnik OGS u Zagrebu broj P-6565/11 od 24.9.2012. (list 147-150), , izvodi iz banke (list 152-157 spisa), preslike naloga internetskih uplata (list 159-164), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu ... (list 176-177), ugovori o kupoprodaji nekretnine (listovi 178-193), z. k. izvadak k. o. ... ... (list 196-197 spisa), dopise NŠ ABC ABC s prilozima (list 202-230), pojedinačni pregled prometa po računu trg. društva G.N.Z. d.o.o. Hypo Alpe Adria Bank (list 924- 965), promet po računu ĆŠ za razdoblje 12.11. 2008. do 25.10.2013. (list 966- 967), očevidnik o redoslijedu plaćanja za TD G.N.Z. d.o.o. od 30.10.2013. (list 973-990), očevidnik Fine o redoslijedu plaćanja za G.N.Z. d.o.o. od 7.11.2013. (list 996-1036), presudu i rješenje OGS u Zagrebu Poslovni broj P-6565/11 , od 9.10.2012. (list 1545-1553), presudu i rješenje ŽS u Zagrebu broj Gž-2272/13 od 25.3.2014. po tužbi ZŠI i NŠ protiv SŠ (list 1554- 1558), rješenje ŽS-a broj Kž-4453/17 od 25.10.2017. (list 2323), rješenje OGS broj P-6565/11 od 5.5.2017. (list 2324-2325), rješenje OGS-a broj P-5817/14 od 29.4.2015. (list 2326-2330) rješenje OGS broj P-817/14 od 23.6.2015. (list 2331), rješenje OGS-a broj P-5817/14 od 10.8.2015. (list 2332), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7374/15 od 27.10.2015. (list 2333-2334), presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2748/17 od 14.11.2017. (list 2335-2337), rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-782/16 od 30.11.2016. (list 2340-2345), prijedlog za ovrhu na suvlasništvom djelu nekretnine od 19.7.2016. (list 2346-2349), rješenje o ovrsi OGS- a u Zagrebu broj Ovr-4398/16 od 25.7.2016. (list 2350), rješenje OGS-a u Zagrebu broj Ovr-4398/16 od 11.10.2018. (list 2353-2354), izjava VŠ od 23.4.2008. (list 2364 spisa), oštećenika kao svjedoka NŠ, na zapisnicima od 27.9.2012. (list 59-61), 6.8.2013. (list 711-715), 12.6.2015. (list 1989- 1990), 11.9.2015. (list 1991), 16.6.2016. (list 2045-2047), 22. 9. 2016. (list 2051- 2052), 16.12.2016. (list 2092-2093) i 3. lipnja 2019. (list 2446), 13. listopad 2021. (list 2573-2574 spisa), 2. oštećene kao svjedoka ZŠI na zapisnicima od 30.8.2012. (list 54-56), 2.srpnja 2014. (list 1543-1544), 22.9.2016. (list 2052-2053) i 10. 4. 2019. (list 2437) i 3. oštećenika kao svjedoka IŠ na zapisnicima od 21.8.2012. (list 49-52), 4.4.2014. (list 1533), 22.9.2016. (list 2052- 2054) i 10. 4. 2019. (list 2438), vrši se uvid u cijeli spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6565/2011, na temelju članka 418. stavka 5. ZKP-a pročitan je izvadak iz KE za optuženika, dok je optuženik ostao pri svim do sada iznesenim obranama.

11. Svi pročitani dokazi nakon provedenog dokaznog postupak pred ovim sudom prihvaćeni su kao vjerodostojni i istiniti, te je i ova presuda donesena nakon izvršene analize svakog pojedinog dokaza, pojedinačno i u njihovoj ukupnosti. Imajući u vidu izvedene dokaze treba naglasiti da i ovaj sud prihvaća iznesenu analizu po prvostupanjskom sudu u pogledu same vjerodostojnosti i istinitosti, kako personalnih tako i materijalnih dokaza koji se odnose na kazneno djelo iz članka 303. stavak 1. KZ/97, međutim ovaj je sud izvršio i ocjenu materijalne dokumentacije sukladno uputi koju je i dao u prethodnoj ukinutoj odluci prvostupanjskom sudu izveo drugačije zaključke. Naime, nakon provedene analize, donio je zaključak da nije dokazano da bi optuženi ZŠ počinio radnju kaznenoga djela davanja lažnog iskaza iz članka 303. stavak 1. KZ/97.

12. Predmetno stoga što, upravo kao što je to i istaknuto u žalbi na prvostupanjsku presudu, ali i u prethodnoj uputi ovoga suda kao drugostupanjskog, za radnju kaznenog djela iz članka 303. stavak 1. KZ/97, nije dostatno samo da se radi o činjenicama koje nisu istinite, a sadržane su u nekom iskazu, već je nužno da je sadržaj tih činjenica relevantan za samu sudsku odluku u predmetu, jer u protivnom nisu ostvarena obilježja tog kaznenog djela. U svezi sa navedenim, a budući da je optuženiku stavljeno na teret učin kaznenoga djela iz članka 303. stavak 1. KZ/97 na način da je „u postupku pred Općinskim građanskim sudom pod brojem P- 5665/11 u tužbi radi isplate lažno iskazao da je jedini zajednički projekt bio ABC, dok za druge projekte nisu davana novčana sredstva…“ - od posebne je važnosti sama tužba i tužbeni zahtjev u građanskom postupku. Predmetno stoga jer je potrebno utvrditi i je li ta iskazana činjenica koja se inkriminira kao „lažna“ bila od relevantnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica za konkretan građanski postupak.

13. Imajući u vidu provedeni dokazni postupak pred ovim sudom kao drugostupanjskim, posebice uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-6565/2011, nespornim je utvrđeno da je predmet tužbenog zahtjeva bila: „isplata novca na temelju usmenog ugovara o zajmu sklopljenim u razdoblju od 23. lipnja 2008. do 19. kolovoza 2008.“ i to između SŠ (oca od optuženog ZŠ) i NŠ. Dakle, predmet raspravljanja nisu bili svi ili neki zajednički projekti između u ovom postupku optuženog ZŠ i oštećenog NŠ ili drugih osoba, već samo postojanje usmenog ugovora o zajmu sa SŠ (ocem optuženika) i sa tim u svezi postoji li obaveza povrata novca na temelju navedenog ugovora o zajmu, odnosno osnovanost potraživanja tužitelja. Obzirom na navedeno, te imajući na umu presudu Općinskog građanskog suda od 9. listopada 2012., list 6 navedene presude, u dijelu gdje taj prvostupanjski sud analizira svjedočki iskaz ZŠ (u ovom postupku optuženika) vidljivo je da se analiziraju činjenice koje se odnose na sam zajam i na iskazani povrat tog istog zajma o čemu je iskazivao ZŠ kao svjedok (u ovom postupku optuženik) pred prvostupanjskim građanskim sudom, a ne o činjenici je li ili nije projekt ABC bio jedini projekt u svezi kojeg su davana sredstva od strane NŠ. Predmetno proizlazi i iz ostalih dijelova te iste presude Općinskog građanskog suda koja analizira iskaze svih saslušanih svjedoka na kraju čega i izvodi zaključak (list 6. prvostupanjske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-6565/2011), o postojanju usmenog ugovora o zajmu između SŠ i NŠ.

13.1. Treba dakle naglasiti da iako članak 303. KZ/97 ne propisuje da je osnova za utvrđenje kaznenog djela da je na određenom svjedočkom iskazu utemeljena presuda, ali je za utvrđenje opstojnosti tog kaznenog djela bitno da je ono što se iskazuje relevantno za utvrđenje činjenica važnih za konkretan postupak, odnosno da se iskaz (u svezi kojeg se i utvrđuje opstojnost konkretnog kaznenog djela) odnosi na odlučne činjenice koje su bile relevantne za odluku suda (presuda VSRH III Kr- 324/1998-3). U protivnom, svaka bi iskazana okolnost u nekom drugom postupku, koja bi možda bila utemeljena samo na percepciji osobe koja svjedoči ili bi se odnosila na neke sporedne i nevažne okolnosti za konkretna presuđenja, bila bi podobna za osudu u kaznenom postupku te iste osobe, zbog kaznenog djela iz članka 303. stavak 1. KZ/97, odnosno kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. KZ/11.

13.2. Kako dakle u konkretnom slučaju nije dokazano da bi citirani dio iskaza optuženog ZŠ (koji se inkriminira), bio od relevantnog utjecaja za presuđenje u predmetu koji se vodio povodom isplate novca na temelju ugovora o zajmu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-6565/2011, bilo je potrebno optuženog ZŠ, u odnosu na navedeno kazneno djelo, osloboditi od optužbe.

14. Odluka o trošku, kojom je određeno da troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava donesena je na temelju citiranih u presudi zakonskih odredaba.

15. Budući da nisu utvrđene bitne povrede u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.