Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-41/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. MEĐIMURKA d.d., Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 22481023589, 2. BRID d.o.o. Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 69037135615, 3. RADIO POSTAJA NEDELIŠĆE, d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB: 38462541331, 4. MARKETING M d.o.o., Nedelišće, Nova OIB: 06758420862, 5. KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Ivkoviću, odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika GRAD ČAKOVEC, Čakovec, Kralja Tomislava 15, OIB: 44427688822, kojeg zastupa punomoćnica HM, u radnom odnosu kod tuženika, radi brisanja nevaljanog upisa i uspostave ranijeg z.k. stanja, kao i radi utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište (vrijednost predmeta spora: 450.000,00 eura), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika 1. tužitelja te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se nevaljanim upis prava vlasništva proveden temeljem Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Čakovec, Klasa: 932-06/2021-02-1277, od 29. prosinca 2021. i Očitovanja upravitelja i nositelja prava na izvedenoj infrastrukturi od 17. prosinca 2021., kojim je dio nekretnine od 909 m2 upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv, odnosno 4755 m2 odcijepljen i pripojen nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. broj 5579 Trg Republike, površine 6204 m2 te se nalaže brisanje nevaljanog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.“

II. Utvrđuje se da naknada za dio zemljišta od 909 m2 upisanog u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv odnosno 4755 m2 iznosi 158.600,00 eura te je tuženik Grad Čakovec, Čakovec, Kralja Tomislava 15, OIB: 44427688822 dužan isplatiti tužiteljima naknadu za navedeno zemljište razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima i to:

- prvotužitelju MEĐIMURKA d.d., Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 22481023589 za suvlasničke dijelove 2947/4644 iznos od 100.644,75 eura,

- drugotužitelju BRID d.o.o. Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 69037135615 za suvlasnički dio 257/4644 iznos od 8.776,96 eura,

- trećetužitelju RADIO POSTAJA NEDELIŠĆE, d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB: 38462541331 za suvlasnički dio 184/4644 iznos od 6.283,89 eura,

- četvrtotužitelju MARKETING M d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB: 06758420862 za suvlasnički dio 27/4644 iznos od 922,09 eura,

- petotužitelju KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za suvlasnički dio 42/4644 iznos od 1.434,37 eura,

- šestotužitelju MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za suvlasnički dio 42/4644 iznos od 1.434,37 eura, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, obračunatim od 29. prosinca 2021., pa do isplate,

sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja naknade i isplate naknade za dio zemljišta od 909 m2 upisanog u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv odnosno 4755 m2 i to za iznos od 291.400,00 eura, odnosno u odnosu na:

- prvotužitelja MEĐIMURKA d.d., Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 22481023589 za iznos od 184.917,27 eura,

- drugotužitelja BRID d.o.o. Čakovec, Trg Republike 6, OIB: 69037135615 za iznos od 16.126,14 eura,

- trećetužitelja RADIO POSTAJA NEDELIŠĆE, d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB: 38462541331 za iznos od 11.545,57 eura,

- četvrtotužitelja MARKETING M d.o.o., Nedelišće, Nova 7, OIB: 06758420862 za iznos od 1.694,19 eura,

- petotužitelja KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za iznos od 2.635,40 eura,

- šestotužitelja MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za iznos od 2.635,40 eura.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 41.581,44 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima od dana donošenja ove presude 6. svibnja 2025., pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 77.472,66 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su kao vlasnici etažnih jedinica i suvlasnici nekretnine upisane u z.k. ul. broj 4E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv, odnosno 4755 m2 ovome sudu protiv tuženika podnijeli tužbu radi brisanja nevaljanog upisa i uspostave ranijeg z.k. stanja te ukoliko sud ne usvoji ovaj zahtjev, radi isplate naknade za izvlašteno zemljište.

2. U tužbi se navodi da je tuženik pod izgovorom sređenja imovinskopravnog stanja na izvedenoj infrastrukturi, bez znanja tužitelja i ostalih suvlasnika nekretnina, dao izraditi Prijavni list po Područnom uredu za katastar Čakovec, Klasa: 932-06/2021-02-1277 od 29. prosinca 2021. te je temeljem tog Prijavnog lista i Očitovanja upravitelja i nositelja prava na izvedenoj infrastrukturi od 17. prosinca 2021. dio zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade Robne kuće Međimurka, u površini od 909 m2 odcijepio od nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv odnosno od 4755 m2 i pripojio ga nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 5579 Trg Republike, površine 6204 m2, uknjiživši ga kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika. Nadalje tužitelji navode da je tuženik Prijavni list i Očitovanje upravitelja i nositelja na izvedenoj infrastrukturi s odcijepljenim dijelom tužiteljeve nekretnine u površini od 909 m2 i njegovim pripojenjem nekretnini tuženika bez znanja i odobrenja tužitelja i bez pravne osnove, dostavio na provedbu z.k. odjelu Općinskog suda u Čakovcu, prikazujući to kao sređenje imovinskopravnih odnosa na izvedenoj infrastrukturi, a z.k. odjel Općinskog suda u Čakovcu je bez znanja i očitovanja tužitelja i bez tabularne isprave proveo priloženi Prijavni list i Očitovanje upravitelja i nositelja prava na izvedenoj infrastrukturi u zemljišnim knjigama, bez da je o uknjižbi i promjeni prava vlasništva donio zemljišnoknjižno rješenje i bez da je takvo rješenje dostavio tužiteljima. Na opisani način tuženik je bez pravne osnove i protivno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakonu o zemljišnim knjigama i Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade izvlastio građevinsko zemljište tužitelja koje služi za redovnu uporabu zgrade Robne kuće Međimurka u površini od 909 m2 ne isplativši im naknadu za oduzeto zemljište u vrijednosti od 450.000,00 eura (cca. 500,00 eura/m2), a koja vrijednost će se precizno odrediti procjenom po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina.

2.1. Tužitelji tvrde da se u konkretnom slučaju radi o nevaljanom upisu kojim je došlo do povrede upisanog knjižnog prava tužitelja. Ističu da je upis nevaljan kad za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene Zakonom o zemljišnim knjigama, pa kako nevaljani upis nije pravno valjani način stjecanja prava vlasništva, postavljaju tužbeni zahtjev radi radi brisanja nevaljanog upisa i uspostave ranijeg z.k. stanja, a podredno, ukoliko sud ovaj prvopostavljeni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, tužitelji sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim će utvrditi da naknada za izvlašteni dio zemljišta iznosi 450.000,00 eura te da naloži tuženiku isplatiti tužiteljima naknadu za izvlašteno zemljište razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je u cijelosti poštivao zakonsku obvezu i zakonsku proceduru i evidentirao komunalnu infrastrukturu, česticu gradskog trga kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Čakovca, sukladno svojoj zakonskoj obvezi i zakonskim ovlastima te pri tome nije nikoga ničime oštetio niti umanjio površinu zemljišta koju su u naravi koristili i koja je pripadala tužiteljima i ostalim suvlasnicima nekretnine upisane u zk.ul.br. 4E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv, odnosno 4755 m2 čestice trga Grada Čakovca. Tuženik se pritom poziva na odredbu čl. 131. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojoj su jedinice lokalne samouprave trebale ustrojiti evidenciju komunalne infrastrukture u roku od godine dana od dana stupanja na snagu toga Zakona, na odredbu čl. 59. toga Zakona prema kojoj komunalnu infrastrukturu čine, između ostalog, i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila te na odredbe čl. 132. toga Zakona. Tuženik se zahtjevu za plaćanje naknade za oduzeto zemljište protivi, uz obrazloženje da zakonske odredbe u postupku evidentiranja komunalne infrastrukture ne govore o novčanoj naknadi niti istu predviđaju te da bi isplatom naknade Grad Čakovec postupio protivno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tuženik stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.

4. Tužitelji su se na odgovor na tužbu očitovali u podnesku od 1. rujna 2023. u kojemu navode da nije točno da je tuženik samo „evidentirao komunalnu infrastrukturu“, već da je tuženik ustvari proveo konfiskaciju građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja u površini od 909 m2, koje građevinsko zemljište je punih 40 godina prije opisanog „evidentiranja komunalne infrastrukture„ služilo kao zemljište za redovnu uporabu zgrade Robne kuće Međimurka, a koja zemljište je izgradila i komunalno opremila, na kojem pojedini suvlasnici i korisnici poslovnog prostora postavljaju reklamne i prodajne štandove, redovito izlažu reklamne primjerke svoje robe, naročito tehničke, i koji dio zemljišta služi za pristup samoj zgradi robe kuće i njezinom održavanju. Osim toga, na spornom dijelu izgrađenog građevinskog zemljišta od 909 m2, Robna kuća Međimurka je kao investitor izgradila brojnu komunalnu infrastrukturu s priključcima za vodu, kanalizaciju, plin, struju, telekomunikacijske instalacije i sl., a koja infrastruktura je također u vlasništvu tužitelja i ostalih suvlasnika robne kuće, kao i sam sporni dio oduzetog građevinskog zemljišta od 909 m2. Tužitelji tvrde da činjenica da se u konkretnom slučaju nije ustvari radilo o „evidentiranju komunalne infrastrukture“, već o konfiskaciji spornog građevinskog zemljišta proizlazi iz izvatka zemljišne knjige br. 8173 k. o. [katastarska općina], čestica br. 5579, Trg Republike od 6204 m2 kojoj je pripojen i sporni dio od 909 m2 u vlasništvu tužitelja u kojem je pod brojem Z-13786/2021 od 29. prosinca 2021. uknjižena stvarna služnost radi izgradnje i održavanja niskonaponskog kabelskog priključka za binu u Čakovcu u korist HEP- operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, dok brojne instalacije komunalne infrastrukture sa priključcima za vodu, kanalizaciju, plin, struju, telekomunikacijske instalacije i sl. koje su izgrađene i položene na spornom oduzetom zemljištu od 909 m2, nisu uopće evidentirane niti su za njih upisana prava služnosti u korist tužitelja. Osim toga tužitelji ističu da je Robna kuća Međimurka građena prema tada najmodernijem projektu s armiranobetonskim istakama na gornjim katovima koje u odnosu na tlocrtnu površinu prizemlja odstupaju čak nekoliko metara, pa je oduzimanjem spornog dijela zemljišta za redovnu uporabu zgrade Robne kuće K postao upitan status opisanih istaka na zgradi [adresa]. Tužitelji smatraju da su odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu na koje se poziva tuženik protivne čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 18., čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, pročišćeni tekst 8/99 – ispravak 14/02, 1/06 i 2/10) koje upućuju na nesuglasnost spornih odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu s najvišim ustavnim vrednotama - nepovredivošću vlasništva i vladavinom prava, zabranom diskriminacije i jamstvom jednakosti pred zakonom i procesnim jamstvima za stranke u pravnim postupcima. Prema stajalištu tužitelja, upis prava vlasništva u korist tuženika kao jedinice lokalne samouprave, a bez prethodnog provođenja postupka izvlaštenja i bez mogućnosti suvlasnika da sudjeluju u odgovarajućem sudskom kontradiktornom postupku u kojem bi tražitelj upisa bio dužan dokazati pretpostavke za upis, a tužitelji bi imali mogućnost da se o tome izjasne ili izjave žalbe, nezakonit i protivan najvišim ustavim i konvencijskim vrednotama o nepovredivosti vlasništva i vladavini prava.

5. Tužitelji su se dodatno očitovali na pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2023. te u podnesku predanom na navedenom ročištu, istaknuvši da u evidenciji komunalne infrastrukture koju vodi Grad Čakovec nigdje nije navedena predmetna kat. čest. [katastarska čestica], odnosno zk. čestica 227/3/2 upisana u zk.ul 4E, slijedom čega da istu tuženik nije valjano i zakonito proglasio komunalnom infrastrukturom, što je bio dužan temeljem čl. 62. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a posljedično čemu da su sve radnje koje je potom poduzeo tuženik u vezi proglašenja i upisa ove čestice kao komunalne infrastrukture nezakonite.

6. Tuženik se u odnosu na tvrdnje tužitelja da predmetnu česticu tuženik nije zakonito proglasio komunalnom infrastrukturom očitovao u podnesku od 25. listopada 2023., istaknuvši da je predmetna čestica dio trga i šetališta, koja ne služi kao zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade, već se radi o javnoj površini koja se kao takva koristi oduvijek, i koju je kao takvu Grad Čakovec i uredio, popločio i istu i održava. U grafičkom dijelu registra komunalne infrastrukture Grada Čakovca izrađenom na podlozi Orto-foto plana dani su okvirni položaji i oblici komunalnih infrastruktura, dok se stvarni položaj, oblik i dimenzije komunalne infrastrukture (javna prometna površina "Trg Republike" i javna prometna površina "Šetalište-Trg Republike", staza između Centra za kulturu i Međimurke) u svrhu evidentiranja u katastarskoj i zemljišno knjižnoj evidenciji dobio tek geodetskim snimkom izvedenog stanja. Javnim pozivom koji je objavljen u lokalnom tjedniku javno su pozvani i tužitelji na uvid u geodetski elaborat izvedenog stanja koje se odnosi na vlasnike svih čestica na kojima je elaboratom utvrđeno da se radi o javnoj prometnoj površini Trg Republike.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: zk. izvatke (str. 20-50), prijavni list za zemljišnu knjigu (str. 51-60), dio geodetskog elaborata za katastar (str. 66-74), potvrdu rezervacije brojeva katastarskih čestica (str. 76), identifikaciju čestica (str. 78), popis koordinata i iskaz površina (str. 80-95), prijavni list za katastar (str. 96-108), prijavni list za zemljišne knjige (str. 110-120), izvješće o izrađenom elaboratu (str. 122-127), javni poziv (str. 128), Službeni glasnik Grada Čakovca br. 6 od 6. prosinca 2019., te broj 12 od 16. prosinca 2020. (str. 130-145), očitovanje nositelja prava na komunalnoj infrastrukturi u vlasništvu Grada Čakovca (str. 146), rješenje Općinskog suda u Čakovcu, zk. odjel Čakovec, broj Z-13786/2021 od 29.12.2021. (str.148-150), Službeni glasnik Grada Čakovca br. 8 od 17. srpnja 2020. (str.173-174), izvješće o tržištu nekretnina na području Grada Čakovca za 2022. (str. 185-192), VII. Izmjene i dopune generalnog urbanističkog plana Grada Čakovca (str. 193-197), izvod iz Službenog glasnika Grada Čakovca broj 5 (str.199), procjembeni elaborat o tržišnoj vrijednosti nekretnine izrađen od Međimurje-investa d.o.o. (str. 226-276), procjembeni elaborat izrađen od Ing ekspert d.o.o. (str. 277-316), mišljenje i tumačenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Klasa: 363- 01/20-02/131 od 5.3.2021. (str. 325), saslušani su svjedoci DM i LM te je provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku izv. prof.dr.sc. KMŽ, dipl. ing. građ. sa Građevinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, koja je izradila procjembeni elaborat i dala nalaz i mišljenje od 7. veljače 2025. (str. 344-356 spisa), a kojeg je usmeno iznijela na ročištu 11. travnja 2025.

8. Tužitelji su predlagali još da sud pribavi podatke o ostvarenim prihodima od iznajmljivanja dijelova Trga Republike u posljednje 4 godine, s naznakom zakupaca, namjenom iznajmljenih objekata, površinom namijenjenom ostvarenjem prihoda te ostvarenim prihodima po pojedinom zakupcu i ukupnom iznosu i po m2 iznajmljene površine, iz razloga kako bi se mogli vidjeti podaci o prihodima ostvarenim od iznajmljivanja dijelova Trga Republike i u ostalom dijelu površine, a ne samo u odnosu na 36,58 m2 koje je vještakinja uzela u obzir. Osim toga, tužitelji su predložili da se odredi novo vještačenje uz uviđaj na licu mjesta kako bi novi vještak precizno utvrdio koji se objekti iznajmljuju na Trgu Republike, u kojim površinama i po kojim cijenama, a kako bi se dobila realna cijena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izvlaštenog zemljišta i tako otklonile sve dvojbe iznijete tijekom ovog postupka te kako bi se utvrdila stvarna komunalna opremljenost izvlaštenog zemljišta, kao i koja se komunalna infrastruktura nalazi ispod površine izvlaštenog zemljišta, njezina cijena, kao i eventualni troškovi njezinog premještanja.

8.1. Ove dokazne prijedloge sud nije usvojio, osim iz razloga što su djelomično iznijeti nakon zaključenja prethodnog postupka, i iz razloga što se po stavu ovoga suda radi o neadekvatnim dokazima i time nepotrebnim dokaznim prijedlozima, kojima ne bi bile utvrđene odlučne sporne činjenice u ovome postupku koje se tiču sporne površine koja bi se trebala uzeti u obzir prilikom procjene prema prihodovnoj metodi, a kako detaljno slijedi u nastavku obrazloženja.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nevaljanosti provedenog upisa, brisanja upisa i uspostave ranije z.k. stanja na dijelu od 909 m2 nekretnine upisane u z.k. ul. broj 4E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, a koja je bila u suvlasništvu ovdje tužitelja te je odcijepljena i pripojena drugoj nekretnini te upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Čakovca, ovdje tuženika. Uz navedeno, predmet spora je zahtjev za plaćanje naknade za oduzetu nekretninu, a koji zahtjev tužitelji postavljaju eventualnom kumulacijom, u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a.

10. Između stranaka je nesporno da je tuženik temeljem Prijavnog lista Područnog ureda za katastar Čakovec, Klasa: 932-06/2021-02-1277 od 29. prosinca 2021. i Očitovanja upravitelja i nositelja prava na izvedenoj infrastrukturi, dio nekretnine od 909 m2 upisane u z.k. ul. broj 4E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv, odnosno 4755 m2, odcijepio i pripojio nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. broj 5579 Trg Republike, površine 6204 m2, upisavši ga kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Čakovca.

11. Sporno je između stranaka radi li se o valjanom i zakonitom upisu, odnosno imaju li tužitelji pravo na naknadu za oduzeto im zemljište.

12. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. dalje u tekstu: ZPP-a), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da prvopostavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, a da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi plaćanja naknade za oduzeto zemljište djelomično osnovan, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

U odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja nevaljanosti provedenog upisa, brisanja upisa i uspostave ranije z.k. stanja

13. Kao što je navedeno, tvrdnji tužitelja iz tužbe o tome da se u konkretnom slučaju radi o nevaljanom upisu kojim je došlo do povrede upisanog prava vlasništva tužitelja, jer je tuženik postupio protivno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o zemljišnim knjigama, suprotstavila se tvrdnja tuženika da je u svemu poštivao zakonsku obvezu i zakonsku proceduru te predmetnu nekretninu koja predstavlja gradski trg evidentirao kao javno dobro u općoj uporabi, a sve sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu.

14. S obzirom na predmet spora u kojemu se dakle radi o pitanju evidentiranja komunalne infrastrukture, valjalo je poći od pravnog statusa komunalne infrastrukture.

14.1. Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje u tekstu skraćeno: ZKG) u odredbi čl. 61. st. 1. definira poseban pravni status komunalne infrastrukture kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i /ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.

14.2. Javna dobra u općoj uporabi su prema odredbi čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu skraćeno: ZVDSP) određena kao stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su namijenjene za uporabu svih i svatko se može služiti njima na način koji je radi te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su te stvari dane na upravljanje. Posebno je zakonsko određenje da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Dakle, razlika između općih dobara i javnih dobara u općoj uporabi je prvenstveno u tome što je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne u nevlasničkom statusu.

14.3. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (čl. 61. st. 4. ZKG-a). Odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi i odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Odredbom čl. 59. st. 1. ZKG-a je propisano: „Komunalna infrastruktura jesu: 1. nerazvrstane ceste, 2. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, 3. javna parkirališta, 4. javne garaže, 5. javne zelene površine, 6. građevine i uređaji javne namjene, 7. javna rasvjeta, 8. groblja i krematoriji na grobljima, 9. građevine namijenjene obavljanju javnog prijevoza.“ Stavak 2. istoga članka propisuje da osim naprijed navedenih građevina, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture, ako služe za obavljanje komunalne djelatnosti.

14.4. Odredbom čl. 61. st. 5. ZKG-a propisano je da se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom. Kad se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige temeljem odluke iz članka 62. stavka 1. ZKG-a, ili se upisuje prestanak tog statusa, tada se zemljišnoknjižnom sudu dostavlja odluka o stjecanju ili prestanku statusa javnog dobra u općoj uporabi, koja mora naročito sadržavati naziv i vrstu komunalne infrastrukture, podatak o katastarskoj i zemljišnoknjižnoj čestici i katastarskoj općini na kojoj se infrastruktura nalazi te nalog nadležnom sudu za upis statusa javnog dobra u općoj uporabi u zemljišne knjige odnosno za brisanje tog statusa ako se radi o infrastrukturi koja se upisuje u zemljišne knjige.

15. Drugi način upisa u zemljišne knjige propisan je člankom 132. ZKG. Njime se osigurava poseban položaj komunalne infrastrukture prilikom upisa u zemljišnu knjigu.

15.1. Tako odredba čl. 132. st. 1. ZKG-a propisuje da se komunalna infrastruktura iz članka 59. stavka 1. ZKG-a izgrađena do 4. kolovoza 2018., a koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje, evidentira u katastru: a) na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, b) potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, a koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave odnosno javni isporučitelj koji upravlja komunalnom infrastrukturom i

c) rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu.

To znači da će upis komunalne infrastrukture biti prvo proveden u zemljišnim knjigama, nakon čega će u neupravnom postupku biti proveden i u katastarskom operatu.

Za potrebu provedbe u zemljišnim knjigama, nadležni ured za katastar po službenoj dužnosti dostavlja sudu:

a) prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi izrađen u skladu s pregledanim i potvrđenim geodetskim elaboratom izvedenog stanja komunalne infrastrukture,

b) potvrdu jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi koja potvrda sadržava katastarske i zemljišnoknjižne oznake zemljišta na kojem se nalazi i tvrdnju da se radi o komunalnoj infrastrukturi.

16. Prema tome, komunalna infrastruktura sagrađena do stupanja na snagu ZKG-a evidentira se u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. Upis u zemljišnu knjigu provodi na temelju odgovarajućih isprava koje propisuje ZKG, a bez obzira na stanje zemljišne knjige.

17. Radi se o upisu koji je suprotan odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., u nastavku: ZZK), naročito članku 40. ZZK- a prema kojem je upis u zemljišnu knjigu dopušten samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik ili nositelj prava, glede kojeg se upis zahtijeva ili koja bar istodobno bude uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik).

17.1. Osim toga, i pored navedenog, valja navesti da, ukoliko se upis temelji na odredbama članka 132. stavka 1. do 4. ZKG-a, prilikom izrade geodetskog elaborata izvedenog stanja i uknjižbe u zemljišnu knjigu ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje o parcelaciji građevinskog zemljišta niti odredbe drugih zakona i propisa kojima se uređuje katastar zemljišta i nekretnina, vlasništvo, druga stvarna prava i zemljišne knjige, a koje su protivne stavcima 1. i 2. članka 132. ZKG-a. To znači da se ne primjenjuju odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakona o gradnji, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o izvlaštenju, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama, kao i mogućih drugih propisa koji bi mogli utjecati na dopustivost upisa u zemljišnu knjigu, odnosno formiranje čestice komunalne infrastrukture.

18. Pri tome treba posebno napomenuti da je od odlučnog značaja činjenica što takav upis u zemljišne knjige ima samo deklaratorno značenje, budući da je vlasništvo stečeno temeljem zakona (ex lege).

19. U konkretnom slučaju iz stanja spisa i priložene dokumentacije proizlazi da je postupak evidentiranja komunalne infrastrukture proveden temeljem odredbi čl. 132. st. 1.-5. ZKG-a te da je tuženik Grad Čakovec u svemu poštivao proceduru iz navedenih zakonskih odredbi.

19.1. Konkretno, iz geodetskog elaborata izrađenog za potrebe evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture na k. č. br. [katastarska čestica], te 2415/4 u k. o. [katastarska općina], koji je izrađen od ovlaštenog inženjera geodezije i potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Klasa: 932-06/2021-02/1277, Ur.broj:

541-31-02/01-21-3, proizlazi da je evidentirano stvarno izvedeno stanje predmetne nekretnine (koja u katastru ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], odnosno u zemljišnoj knjizi 227/3/2 – a što je vidljivo iz identifikacije čestica Područnog ureda za katastar Čakovec od 13.12.2021. (str. 78 spisa).

19.2. Na temelju navedenog geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, prijavnog lista Područnog ureda za katastar Čakovec, Klasa:

932-06/2021-02/1277 od 29.12.2021., te potvrde Grada Čakovca, ovdje tuženika, da se radi o komunalnoj infrastrukturi (Očitovanje nositelja prava na komunalnoj infrastrukturi u vlasništvu Grada Čakovca Klasa: 940-01/21-01/44, Urbroj: 2109/2-01- 01-21-02 – str. 146 spisa), donijeto je rješenje Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u Čakovcu, posl. br. Z-13786/2021 od 29.12.2021. (str. 148-149 spisa), kojim je, između ostalog, dio čest.br. 227/3/2, upisane u z.k. ul. broj 4E k. o. [katastarska općina] odcijepljen u površini od 909 m2 i pripojen nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. broj 5579 Trg Republike te upisan kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Čakovca. Nakon što je navedena promjena i upis proveden u zemljišnim knjigama, isto je provedeno i u katastarskom operatu.

20. Tvrdnja tužitelja da nema odluke predstavničkog tijela o proglašenju komunalne infrastrukture te da zbog toga predmetni upis nije zakonit, nije osnovana, budući da takve odluke ne treba kada se upis provodi po čl. 132. ZKG-a, a ne po čl. 62. ZKG-a. Naime, kao što je ranije navedeno, za potrebe evidentiranja komunalne infrastrukture sukladno čl. 132. ZKG-a, nadležnom tijelu za katastar se uz geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture dostavlja potvrda jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi, što je u konkretnom slučaju izdano i dostavljeno (očitovanje nositelja prava na komunalnoj infrastrukturi u vlasništvu Grada Čakovca, str. 146. spisa). Dakle, iz odredbe čl. 132. ZKG-a proizlazi da se radi evidentiranja u katastru komunalne infrastrukture iz čl. 59. st. 1. ZKG-a izgrađene do dana stupanja na snagu toga Zakona (a koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje) ne donosi odluka o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi koju ima u vidu odredba čl. 62. ZKG-a.

21. Ovdje je potrebno navesti da je punomoćnik tužitelja na ročištu 15. veljače 2024. istaknuo dvojbenost navedenog očitovanja iz razloga jer očitovanje nema nadnevak kad je izdano, te da je upitno je li gradonačelnica bila ovlaštena izdavati takvo očitovanje ako se njime potvrđuju podaci iz gradskih odluka koje očitovanje je po mišljenju tužitelja bio ovlašten potpisati isključivo predsjednik gradskog vijeća. Po stavu ovoga suda navedeno Očitovanje nositelja prava na komunalnoj infrastrukturi u vlasništvu Grada Čakovca Klasa: 940-01/21-01/44, Urbroj: 2109/2-01- 01-21-02 (str. 146 spis), koje je potpisano od strane gradonačelnice Grada Čakovca, ovdje tuženika, predstavlja potvrdu da se radi o komunalnoj infrastrukturi (u smislu odredbe čl. 132. st. 1. i 2. ZKG-a), gradonačelnica je, kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika ovlašteno isti potpisala, a činjenica da na tom očitovanju nije naveden datum ne utječe na njegovu valjanost.

22. U odnosu na tvrdnju tužitelja da tuženikovo postupanje predstavlja zadiranje u ustavom zajamčeno pravo vlasništva te da je takvo postupanje protivno i europskom pravu valja ponoviti da konkretni upis u zemljišne knjige ima samo deklaratorno značenje, jer je tuženik vlasništvo stekao temeljem zakona (ex lege), dok odredbe čl. 132. ZKG, prema kojima je sporni upis proveden, same po sebi nemaju utjecaj na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno-tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje u naravi spadaju u komunalnu infrastrukturu, a kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina. Očito je zakonodavac, polazeći od navedenoga, zauzeo stajalište da u dijelu u kojemu ZKG predstavlja zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja komunalne infrastrukture taj Zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika tih nekretnina, odnosno da takvo usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina ne otvara ni pitanje vlasništva niti pitanje naknada za oduzeto vlasništvo (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U- III/1691/2016od 28. studenoga 2019. u odnosu na Zakon o cestama, NN 84/11 ).

23. Ovdje se potrebno osvrnuti i na primjedbu tužitelja da predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica], koja predstavlja zk. č. 227/3/2 prethodno nigdje nije navedena u evidenciji komunalne infrastrukture, a niti u Odlukama o proglašenju komunalne infrastrukture Grada Čakovca, pa da slijedom toga navedena čestica nikada nije proglašena komunalnom infrastrukturom, kao i na tvrdnje tužitelja da potvrda o izvedenom stanju ne može biti osnova za proglašenje česticom komunalno infrastrukturom, već da prema čl. 62. st.1. ZKG-a odluku o tome donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

23.1. Tuženik je potvrdio da konkretna kat. čest. br. [katastarska čestica] nije bila navedena u registru komunalne infrastrukture, ali da u tom registru niti ne trebaju biti navedene sve čestice koje čine izvedenu infrastrukturu. Tuženik je istaknuo da su u grafičkom dijelu registra komunalne infrastrukture izrađenom na podlozi Orto-foto plana dani okvirni položaji i oblici komunalnih infrastruktura, dok se stvarni položaj i oblik komunalne infrastrukture u svrhu evidentiranja u katastarskoj i zk. evidenciji dobiva geodetskom snimkom izvedenog stanja, što je u konkretnom slučaju i napravljeno.

23.2. Radi razjašnjenja ovih dvojbi o tome što predstavlja komunalnu infrastrukturu, odnosno kako se i kada definira koja kat. čestica je obuhvaćena komunalnom infrastrukturom, sud je saslušao svjedoke DM, voditeljicu Odjela za katastar nekretnina Čakovec i LM, zakonskog zastupnika tvrtke GIRUS d.o.o. Šenkovec, koja je izradila predmetni geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture.

23.3. Svjedokinja DM, voditeljica Odjela za katastar nekretnina Čakovec, u svom je iskazu navela da je dobila na provjeru predmetni geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture kojeg je izradio GIRUS d.o.o. Šenkovec te nakon što je utvrdila da je elaborat potpun, isti je proslijedila na provedbu u zk. odjel nadležnog suda uz prijavni list koji je sastavni dio elaborata. Nakon što je to provedeno u zemljišnim knjigama, elaborat je proveden u katastru. Na upit suda da svjedokinja pojasni na koji način je provjerila pravilnost predmetnog elaborata u dijelu koji se tiče prikazanih čestica, odnosno je li provjeravala odgovaraju li čestice koje su navedene u elaboratu površini koja je Odlukom Grada Čakovca proglašena komunalnom infrastrukturom, svjedokinja je iskazala da je na temelju elaborata izmjereno postojeće stanje trga i prema tome su elaboratom obuhvaćene i pojedine čestice koje nisu bilu navedene u Registru komunalne infrastrukture, no prilikom provjere elaborata to ne dovodi do zaključka da elaborat nije ispravno i zakonito napravljen, budući da se u Registru komunalne infrastrukture ne mogu inicijalno obuhvatiti sve čestice, već je upravo potrebno putem geodetskog elaborata utvrditi izvedeno stanje na terenu, a što je u konkretnom slučaju i napravljeno.

23.4. Svjedok LM, zakonski zastupnik tvrtke GIRUS d.o.o. Šenkovec, koja je izradila predmetni geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture, iskazao je da je polazišna točka za izradu elaborata bio registar komunalne infrastrukture, a konkretno se radilo o javnoj prometnoj površini Trg Republike u Čakovcu, a potom su napravili snimak izvedenog stanja, a to znači da su utvrdili koja točno površina u tom prostoru predstavlja tu javnu prometnu površinu Trga Republike. Na pitanje suda kako to da je u elaboratu obuhvaćena kat. čestica [katastarska čestica], a ista nije obuhvaćena u registru komunalne infrastrukture, svjedok je iskazao da registar komunalne infrastrukture samo inicijalno pomaže da se locira gdje se nalazi određena infrastruktura, a potom se kroz geodetske izmjere utvrđuje koji konkretno dijelovi određenih čestica čine konkretnu infrastrukturu.

24. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, kao stručnih osoba koje su sudjelovale u predmetnom postupku evidentiranja komunalne infrastrukture i iskazivale su o tom postupku koji su provodili u okviru svojih ovlasti, otklonjene su dvojbe oko toga da, iako konkretna kat. čest. br. [katastarska čestica] nije bila navedena u registru komunalne infrastrukture, nesporno je da se konkretno radilo o javnoj prometnoj površini Trg Republike u Čakovcu, za koju je napravljen snimak izvedenog stanja od strane ovlaštenog inženjera geodezije, a kojim izmjerama je utvrđeno koji konkretno dijelovi određenih čestica čine određenu infrastrukturu. Na temelju takvog geodetskog elaborata izrađenog za potrebe evidentiranja izvedenog stanja komunalne infrastrukture na k. č. br. [katastarska čestica], te 2415/4 u k. o. [katastarska općina], evidentirano je stvarno izvedeno stanje predmetne nekretnine (koja u katastru ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica], odnosno u zemljišnoj knjizi 227/3/2 – a što je vidljivo iz identifikacije čestica Područnog ureda za katastar Čakovec od 13.12.2021. (str. 78 spisa).

25. Temeljem svih navedenih utvrđenih činjenica, po stavu ovoga suda proizlazi da je tuženik Grad Čakovec u svemu zakonito postupio kada je predmetnu spornu površinu gradskog trga, koja predstavlja komunalnu infrastrukturu sagrađenu do stupanja na snagu ZKG-a, evidentirao u katastru i upisao u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Čakovca i to neovisno o postojanju upisa vlasništva ovdje tužitelja. Upis u zemljišnu knjigu proveden je na temelju odgovarajućih isprava koje propisuje čl. 132. ZKG-a.

26. Prema tome prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nevaljanosti provedenog upisa, brisanja upisa i uspostave ranije z.k. stanja nije osnovan te je kao takav odbijen (točka I. izreke).

U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev radi plaćanja naknade za oduzeto zemljište u iznosu od 450.000,00 eura

27. Tužitelji uz prvopostavljeni tužbeni zahtjev (kojeg je ovaj sud ocijenio neosnovanim) postavljaju i zahtjev za isplatu naknade za oduzeto zemljište od 909 m2 i to u vidu eventualnog tužbenog zahtjeva za slučaj da sud tužbeni zahtjev za brisanjem nezakonitog upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ne usvoji. Tužitelji traže ukupni iznos naknade od 450.000,00 eura, podijeljeno na svakog od njih razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima koje su imali na predmetnoj nekretnini.

28. Tuženik se zahtjevu za plaćanje naknade za oduzeto zemljište protivi, uz obrazloženje da zakonske odredbe u postupku evidentiranja komunalne infrastrukture ne govore o novčanoj naknadi niti istu predviđaju te da bi isplatom naknade Grad Čakovec postupio protivno odredbama ZKG-a. Ovaj prigovor tuženika nije osnovan.

29. Naime, kako je ranije već navedeno, iako zakonodavac prilikom reguliranja načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja komunalne infrastrukture polazi od toga da ZKG ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika tih nekretnina te ne otvara ni pitanje vlasništva niti pitanje naknada za oduzeto vlasništvo, time istodobno, po stavu ovoga suda, bivšim vlasnicima koji smatraju da su oštećeni u svojim pravima, nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode. Drugim riječima, bivši vlasnici imaju pravo potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište koje im je oduzeto, i to na temelju općih propisa.

30. Nepovredivost vlasništva je jedno od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl. 3. Ustava), a vlasništvo se može zakonom ograničiti ili oduzeti ako je to u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti (čl. 50. st. 1. Ustava). Jednako tako je odredbom čl. 33. st. 1. ZVDSP-a propisano da pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/2014, 69/2017, 98/2019) za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

31. Tužitelji dakle, prema stavu ovoga suda, imaju pravo na naknadu za oduzeto zemljište i to u visini njegove tržišne vrijednosti u trenutku prijenosa vlasništva sa njih na ovdje tuženika.

32. Tijekom ovoga postupka parnične stranke su u spis dostavile procjembene elaborate o procjeni vrijednosti oduzetog predmetnog zemljišta od 909 m2 i to:

- procjembeni elaborat broj 45/24 izrađen po Međimurje-investa d.o.o. (str. 226- 276), koji je tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta procijenio na iznos od 69,00 eura/m2, odnosno ukupnu površinu od 909 m2 na iznos od 62.651,34 eura,

- procjembeni elaborat broj 139/2024/AMB izrađen po ING ekspert d.o.o. Zagreb (str. 277-316), koji je tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta od 909 m2 procijenio na iznos od 940.281,48 eura, procijenivši dio zemljišta od 459 m2 pogodnim za izgradnju i postavljanje ugostiteljskih terasa i sličnih namjena po cijeni od 1.712,72 eura/m2, dok je preostali dio zemljišta od 450 m2, na kojem se prema procjeni vještaka vrši pješački promet te služi kao manipulativni prostor, procijenio po cijeni od 342,54 eura/m2.

33. Tuženik se izjasnio da je suglasan s izračunom iz elaborata Međimurje- investa d.o.o. kojim je tržišna vrijednost nekretnine procijenjena na ukupno 62.651,34 eura, dok se tužitelji s takvom procjenom nisu složili smatrajući je pogrešnom i nerealnom te su stava da je procjena iz elaborata izrađenog po ING ekspert d.o.o. Zagreb, kojim je tržišna vrijednost nekretnine procijenjena na ukupno 940.281,48 eura, ispravna i zakonita.

34. Usporedbom i analizom navedenih procjembenih elaborata koje su stranke dostavile u ovaj spis, vidljivo je da značajno odstupaju u rezultatu procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. To iz razloga što, iako koriste istu metodu procjene (prihodovnu), drukčije pristupaju pitanju koja se površina oduzetog zemljišta ima uzeti u obzir za utvrđivanje tržišne vrijednosti toga zemljišta. Naime, Međimurje- investa d.o.o. u svojem procjembenom elaboratu uzima u obzir zakupninu za površinu od 36,58 m2, koju Grad Čakovec ubire od sadašnjeg zakupnika terase Brasil 2 j.d.o.o. Čakovec, dok Ing ekspert d.o.o. u svom elaboratu polazi od toga da se cca 50% oduzetog građevinskog zemljišta, konkretno 459 m2 u naravi koristi ili se može koristiti za ugostiteljske terase i slične sadržaje.

35. Tužitelj tvrdi da procjena napravljena od strane Ing expert d.o.o., koji je kod obračuna po prihodovnoj metodi uzeo površinu od 459 m2, po ocjeni tužitelja odražava stvarno stanje na terenu, realna je i objektivna. Tuženik s druge strane, obrazlažući svoje neslaganje s tom procjenom, ističe da veličinu, površinu, kao i prostornu dispoziciju ugostiteljskih terasa na području grada Čakovca utvrđuje Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, izgradnju i upravljanje nekretninama, zatim da se rješenjem utvrđuju veličine i površine ugostiteljskih terasa ovisno o prostornim mogućnostima svake konkretne lokacije, odnosno sukladno projektu uređenja konkretnog prostora te da je stoga Međimurje-investa d.o.o. pravilno prilikom procjene uzeo površinu pergolom natkrivene ugostiteljske terase u vlasništvu tužitelja u iznosu od 36,58 m2 te da je primjenom prihodovne metode, dakle obračunavajući prihod ostvaren na površini od 36,58 m2, od ukupno oduzetih 909 m2 pravilno utvrdio vrijednost predmetnog zemljišta od 69,00 eura/m2, odnosno ukupno 62.651,34 eura.

36. Navedeni procjembeni elaborati koje su stranke dostavile u spis, iako nemaju dokaznu snagu vještačkih nalaza, jer nisu napravljeni po nalogu suda, već su naručeni od parničnih stranaka, sud je iste cijenio kao materijalne dokaze, odnosno kao isprave u spisu.

Međutim, s obzirom na njihovo značajno odstupanje u rezultatu procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, kao i zbog nesuglasja između stranaka oko valjanosti pristupa navedenih vještaka u tretiranju površine koju treba uzeti u obzir prilikom procjene prihodovnom metodom, u ovome predmetu sud je, na prijedlog tužitelja, radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine odredio provođenje građevinskog vještačenje po Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je izv. prof.dr.sc. KMŽ, dipl. ing. građ. izradila procjembeni elaborat - nalaz i mišljenje od 7. veljače 2025. (str. 344-356 spisa), kojeg je usmeno iznijela na ročištu 11. travnja 2025.

37. U svom pisanom nalazu i mišljenju zaprimljenom 10. veljače 2025. (str. 344-356 spisa) kojeg je izradila na temelju dokumentacije u spisu kao i na temelju neposrednog uvida na licu mjesta, izv. prof.dr.sc. KMŽ, dipl. ing. građ. sa Građevinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, izradila je procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine – dijela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dijela Trga Republike u Gradu Čakovcu, površine 909 m2, te je dala mišljenje da se radi o procijenjenoj tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 158.600,00 eura.

38. Vještakinja je u nalazu navela da je procjenu tržišne vrijednosti izradila na temelju općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja (predstavlja datum na koji se odnosi procjena, konkretno 20. siječnja 2025.) i stanja nekretnine na dan kakvoće (predstavlja datum na koji se odnosi stanje nekretnine koje je mjerodavno za njezinu procjenu, konkretno 29. prosinca 2021.). Pri tome je vještakinja primijenila relevantne odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), kao i Pravilnika o metodama procjene nekretnina (NN 105/15). Vještakinja je detaljno analizirala prethodno provedena dva vještačenja, a koja su stranke dostavile u spis i zaključila da se u načelu oba vještačenja razlikuju prema mišljenju oko površine za prihodovanje, a razlikuju se i po izračunu tržišne cijene zemljišta koje ne pripada prihodovnoj površini, a obuhvaćeno je površinom koja se vještači. Vještakinja smatra da pri definiraju površine za prihodovanje treba uzeti u obzir samo površinu na kojoj je stvarno ostvareno prihodovanje, a ne obuhvatiti i potencijalne prihodovne površine, budući da načelo prethodnog učinka ne dopušta da se uzimaju u obzir druge namjene. Prema tome je vještakinja ukupnu površinu zemljišta od 909 m2 procijenila na način da je površinu od 36,58 m2 tretirala kao prihodovnu površinu i prema tome procijenila njezinu vrijednost u iznosu od 62.651,34 eura, a preostalih 872,42 m2 tretirala je kao površinu koja nije prihodovna i za istu je prikazala tržišnu vrijednost s obzirom na prosječnu cijenu zemljišta propisanu Planom približnih vrijednosti za 1.1.2021. i 1.1.2022., prema kojemu je predmetno građevinsko zemljište u cjenovnom bloku "Čakovec-mješovito poslovno 4", koji je iznosio 110,00 eur/m2, slijedom čega tržišna vrijednost tog dijela zemljišta od 872,42 m2 iznosi 95.966,20 eura. Ukupno procijenjena tržišna vrijednost predmetne nekretnine time iznosi 158.617,50 eura, odnosno zaokruženo to predstavlja iznos od 158.600,00 eura.

39. Tužitelji su se na nalaz i mišljenje očitovali u podnesku od 20. veljače 2025. u kojemu su naveli da je u vještačenju koje je povjereno Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu vještakinja propustila izvršiti zadatak određen odlukom suda, te da je izradila treći vještački nalaz i mišljenje koji se bitno razlikuje od prva dva vještačka nalaza i mišljenja u kojima je korištena prihodovna metoda, za čiju su se primjenu parnične stranke suglasile, dok je ona za procjenu izvlaštenog zemljišta od 872,42 m2 (909 m2 – 36,58 m2) koristila „plan približnih vrijednosti okolnih zemljišta“ za čiju se primjenu parnične stranke nisu suglasile, što je po ocjeni tužitelja rezultiralo pogrešnom procjenom. Uz navedeno, tužitelji prigovaraju nalazu i mišljenju u dijelu u kojemu se kao osnova za izračun tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta uzima površina od 36,58 m2 koja se odnosi na Caffe bar Brasil, a ne i površine u zakupu za drugi caffe bar i ostale namjene po površini nekoliko puta veće od zakupa caffe bara Brasil, a što da je razvidno iz fotografija koje je na licu mjesta izradila sama vještakinja i koje su priložene uz vještački nalaz i mišljenje, pa da je trebalo uzeti stvarnu površinu od 459 m2. Po stavu tužitelja predmetno zemljište treba biti procijenjeno isključivo prihodovnom metodom, kako je to procijenio vještak Ing ekspert d.o.o. , a ne korištenjem plan približnih vrijednosti okolnih zemljišta“ te da procjena vještakinje u iznosu od 110,00 eura/m2 nema osnove niti u pravnoj niti u zdravorazumskoj logici, imajući u vidu da se radi o komunalno uređenom i opremljenom zemljištu, popločeno mramornim pločama, u samom centru Grada Čakovca.

40. Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 19. veljače 2025. u kojemu je istaknuo da je suglasan s pristupom vještakinje u dijelu gdje je ona pri procjeni uvažila okolnost da se na dijelu Trga Republike koji je predmet procjene obavlja ugostiteljska djelatnost na pergolom natkrivenom prostoru površine 36,58 m2, no prigovara nalazu i mišljenju u dijelu gdje je vještakinja uzela u obzir i površine na kojoj se ne stječe prihod (872,42 m2). Po stavu tuženika, vještakinja je navedeno zemljište trebala procijeniti načelom prethodnog učinka, u smislu čl. 47. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, a ne kako je to učinjeno preuzevši podatak iz Plana približnih vrijednosti. Tuženik ističe da tržišna vrijednost konkretne nekretnine ovisi, između ostaloga, o njezinoj namjeni, načinu korištenja i uređenja, kategoriji, mjeri građevinskog korištenja te o drugim obilježjima nekretnine, a što u ovoj procjeni nije uzeto u obzir. Osim toga, tuženik smatra da je vještakinja trebala primijeniti koeficijent za preračunavanje s obzirom na koeficijent iskoristivosti građevne čestice, sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina, odnosno da je cijenu iz Plana približnih vrijednosti trebalo umanjiti na način da se cijena iz tog Plana od 110,00/m2 pomnoži sa koeficijentom od 0,51, čime bi vrijednost tog dijela zemljišta trebala iznositi 56,01 eur/m2.

41. Vještakinja se na sve primjedbe parničnih stranaka očitovala usmeno na ročištu 11. travnja 2025.

Primarno je istaknula da je prilikom svoje procjene koristila cjelokupnu dokumentacijom u spisu te je obišla predmetnu nekretninu dana 5. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka. Uz to je pregledala i dvije prethodne procjene koje se nalaze u spisu i koje se međusobno razlikuju. Napomenula je da obje navedene prethodne procjene kao dan kakvoće, odnosno dan vrednovanja, imaju prvu polovicu 2024., no sukladno čl. 4. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, kao i odredbama Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina je prilikom izvlaštenja potrebno uzeti u obzir prethodno stanje, a ne stanje nakon izvlaštenja, dakle, konkretno je dan kakvoće prosinac 2021. Nadalje, sukladno čl. 39. st. 2. Pravilnika, prihodovna vrijednost izgrađenih zemljišta obuhvaća vrijednost zemljišta, vrijednost građevine i vrijednost uređaja, koje se nalaze na građevini, ukoliko imaju nekakvu prihodovnu vrijednost. U konkretnom slučaju, to bi značilo da je potrebno izračunati vrijednost zemljišta koje se ne prihoduje i vrijednost zemljišta koje na sebi ima prihod. Konkretno prihodovna vrijednost zakupnog prostora od 36,58 m2 procijenjena je sa 62.651,34 eura, dok je tržišna vrijednost ostatka predmetnog građevinskog zemljišta (872,42 m2) procijenjeno na 95.966,20 eura.

41.1. U odnosu na primjedbu tužitelja da je nejasno zašto je prilikom primjene prihodovne metode uzela u obzir samo površinu od 36,58 m2 koja se odnosi na cafe bar Brasil, a ne površine u zakupu za drugi caffe bar i ostale namjene, ukupno površine od 459 m2, vještakinja je istaknula da je obilaskom na terenu utvrđena prihodovnost na 36,58 m2 te nije imala dodatnih mjerodavnih dokaza da se krajem prosinca 2021. veća površina od navedenih 36,58 m2 koristila za prihodovanje, dok je unutar tih 459 m2 uzeta u obzir i površina koja bi se mogla iskoristiti uz površinu prihodovanja. Vještakinja je dodatno pojasnila da nije uzela u obzir površinu veću od 36,58 m2, zbog uzimanja u obzir obveznog prethodnog učinka iz prosinca 2021. te da bi bilo protivno zakonu uzimanje u obzir prihodovanja od kućica na dan koji nije dan kakvoće ili uzimanje u obzir skice glavnog projekta za uređenje trga gdje se predviđaju buduće terase i slični sadržaji u većoj površini, a kako to ističu tužitelji u svojim primjedbama.

41.2. U odnosu na daljnji prigovor tužitelja na korištenje metode primjene "Plana približnih vrijednosti okolnih zemljišta" u odnosu na ostali dio izvlaštenog zemljišta od 872,42 m2, koje služi za manipulativne i pješačke površine te da je i za to zemljište trebalo primijeniti prihodovnu metodu oko koje su se parnične stranke suglasile, vještakinja se očitovala istaknuvši da ne postoji metoda "plan približnih vrijednosti zemljišta", već postoje tri metode: prihodovna, troškovna, usporedna. Kod korištenja prihodovne metode potrebno je izračunati vrijednost zemljišta i vrijednost tih prihoda od građevina i uređaja. Prilikom izračuna tržišne vrijednosti zemljišta može se koristiti usporedna metoda ukoliko ima dovoljno sličnih nekretnina (sličnih obilježja) ili se može koristiti Plan približnih vrijednosti zemljišta, ukoliko se taj plan približnih vrijednosti odnosi na konkretne lokacije. Plan približnih vrijednosti je nacionalno utvrđena vrijednost zemljišta na konkretnoj lokaciji, uprosječena ili uobičajena za konkretnu lokaciju i konkretne namjene. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, prema potrebi ažurira taj Plan približnih vrijednosti zemljišta i upravo za ovakve namjene koristi državnim institucijama. Konkretna lokacija nalazi se u cjenovnom blok sa iskazanih 110 eura/m2 (cjenovni blok Čakovec-mješovito poslovno 4).

41.3. Nadalje se vještakinja na ročištu očitovala na pitanje punomoćnika tužitelja je li kod procjene uzela u obzir da je predmetno zemljište popločeno mramornim pločama te je navela da nije, jer kada bi se uzelo u obzir uređenje trga mramornim pločama, onda bi se radilo o troškovnoj metodi, a ne prihodovnoj metodi. U konkretnom slučaju primijenjena je dakle prihodovna metoda, a specifično radi nepostojanja tržišta unutar te prihodovne metode korišteni su javno objavljeni podaci za ostatak zemljišta od 872,42 m2 koje služi za manipulativne i pješačke površine. Vještakinja je istaknula da bi bio nepravilan pristup da je istu površinu, npr. ovdje prihodovnu od 36,58 m2, procijenila uz prihodovnu i troškovnom metodom, pa onda uspoređivala ili radila prosjek te dvije metode. Upravo zbog ovako specifične lokacije, smatrala je itekako potrebnim uzeti u obzir u prihodovnoj metodi i tržišnu vrijednost ostatka zemljišta, jer bi u protivnom teoretski to značilo da koliko god površine se na trgu oduzme, ako se ne gleda direktna površina prihoda, da bi tržišna vrijednost bila jednaka, što ne bi bilo ispravno. Vještakinja je još napomenula da Zakon, s pripadajućim Pravilnikom, stručno određuje odabir metode procjene s obzirom na namjenu procjene i prirodu nekretnine u procjeni, a da bi diskusija oko odabira metode procjene morala ostati isključivo unutar stručnosti građevinske domene i procjenitelja.

41.4. U odnosu na primjedbu tuženika da u svom nalazu nije koristila koeficijente za preračunavanje utvrđene Pravilnikom, a kojima se preračunavaju razlike u vrijednosti nekretnina zbog razlike u njihovim obilježjima, odnosno da u konkretnom slučaju površina Trga odstupa od ostalih nekretnina u istom cjenovnom bloku prema mjeri građevinskog korištenja, odnosno da je mjera građevinskog korištenja trga znatno manja od ostalih nekretnina unutar istog cjenovnog bloka. Vještakinja je pojasnila da u konkretnom slučaju prilikom izrade svoje procjene nije smanjivala cijenu zemljišta utvrđenu Planom približne vrijednosti, budući da je oduzeti dio zemljišta prvotno pripadao čestici sa drugim obilježjima i to konkretno robnoj kući, pa uzimajući u obzir prethodni učinak ne bi bilo ispravno ne uvažavati obilježja dijela kat. čest. koja je predmetna površina izgubila ovim oduzimanjem. Zbog toga vještakinja smatra ispravnim uzeti u obzir cijenu zemljišta utvrđenom Planom približne vrijednosti, a ne istu umanjivati za 50% kako to smatra tuženik.

42. Analizirajući nalaz i mišljenje izv. prof.dr.sc. KMŽ, dipl. ing. građ. sa Građevinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu te vodeći pri tome računa o svim primjedbama stranaka na taj nalaz, kao i o dodatnim objašnjenima vještakinje prilikom usmenog iznošenja nalaza, ovaj sud je zaključio da je nalaz stručan, jasan, dovoljno obrazložen i pravilan, izrađen sukladno pravilima struke te utemeljen na relevantnim odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina kao i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Vještakinja je objasnila korištenu metodu procjene, koju je odabrala s obzirom na namjenu procjene i prirodu nekretnine u procjeni, pri čemu sud prihvaća tvrdnju vještakinje da je odabir metode procjene isključivo unutar stručnosti građevinske domene i procjenitelja.

42.1. Sud prihvaća obrazloženje vještakinje o tome zašto je prilikom primjene prihodovne metode uzela u obzir samo površinu od 36,58 m2 (koja se odnosi na cafe bar Brasil), a ne površine u zakupu za drugi caffe bar i ostale namjene, na što se pozivaju tužitelji. To stoga što je vještakinja istaknula da je obilaskom na terenu utvrđena prihodovnost na 36,58 m2 te nije imala dodatnih mjerodavnih dokaza da se krajem prosinca 2021. veća površina od navedenih 36,58 m2 koristila za prihodovanje. Navedeno je sukladno tvrdnjama tuženika da je u konkretnom slučaju uređenje Trga Republike u Gradu Čakovcu izvedeno u skladu s projektom koji je sastavni dio građevinske dozvole za uređenje trga, a prema kojem projektu je predviđena ljetna ugostiteljska pergolom natkrivena terasa na točno utvrđenoj poziciji na površini koja iznosi 36,58 m2, a koja se nalazila u vlasništvu tužitelja. Uz navedeno tuženik je tijekom postupka isticao da se veličina, površina i prostorna dispozicija ljetnih ugostiteljskih terasa na području Grada Čakovca ne utvrđuje proizvoljno ni po slobodnoj ocjeni korisnika, već je Odlukom o uređenju i održavanja naselja Grada Čakovca (Sl. glasnik Grada Čakovca br. 6/2018) propisano da se ljetne ugostiteljske terase (pokretne naprave) mogu postavljati prema rješenju koje izdaje Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, izgradnju grada i upravljanje nekretninama Grada Čakovca.

42.2. Tužitelji svoje tvrdnje o tome da je trebalo uzeti u obzir stvarnu prihodovnu površinu od 459 m2 nisu dokazali, odnosno nisu priložili relevantnu dokumentaciju niti predložili adekvatne dokaze iz kojih bi sud mogao zaključiti o tome da se na 29. prosinca 2021. (dan kakvoće) veća površina od navedenih 36,58 m2 koristila za prihodovanje. Dokazni prijedlog tužitelja da sud pribavi podatke o ostvarenim prihodima od iznajmljivanja dijelova Trga Republike u posljednje 4 godine, sud je ocijenio neadekvatnim, budući da na temelju takvih podataka sud ne bi mogao zaključiti koja konkretno površina, a na kojoj je ostvaren prihod, se nalazila i nalazi se na čestici koja je obuhvaćena predmetnim postupkom kojeg je proveo tuženik.

43. Temeljem svega navedenoga, ocijenivši procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine izrađenu od strane stalne sudske vještakinje izv. prof.dr.sc. KMŽ, dipl. ing. građ. sa Građevinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, stručnom i pravilnom, ovaj sud je utvrdio da naknada za dio zemljišta od 909 m2 upisanog u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] E k. o. [katastarska općina], čest. broj 227/3/2 zgrada Robne kuće „Međimurka“, dvor od 1322 čhv odnosno 4755 m2 iznosi 158.600,00 eura. Prema tome je tuženik Grad Čakovec, dužan isplatiti tužiteljima naknadu za navedeno zemljište razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, a temeljem čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 11. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Na iznose naknade za oduzeto zemljište tuženik je dužan tužiteljima platiti i zakonske zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, počevši od 29. prosinca 2021., kao dana zemljišnoknjižne provedbe predmetnog prijenosa vlasništva, pa do isplate. Stoga je presuđeno kao u toč. II. izreke, dok je za previše zatraženi iznos povrh dosuđenog, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

44. Odluka o troškovima parničnog postupka (točka IV. izreke), temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te je tuženik, koji nije zatražio naknadu troškova parničnog postupka, dužan nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, u postotku s obzirom na uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

Tužitelji su djelomično uspjeli sa svojim zahtjevom, od ukupno zatraženog iznosa od 450.000,00 eura tužitelji su uspjeli sa iznosom od 158.600,00 eura, što predstavlja uspjeh od 35,2%

Tužitelji su zatražili naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 119.054,10 eura (troškovnik punomoćnika tužitelja – str. 403-404 spisa).

Tuženik troškove postupka nije zatražio.

Tužiteljima su priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 118.129,09 eura koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 10.153,50 eura (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 40.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife), sastav obrazloženog podneska od 1. rujna 2023., 6. lipnja 2024. te 12. ožujka 2025. u iznosu od po 10.153,50 eura za svaki podnesak (Tbr. 8./1. i Tbr. 40.Tarife), sastav podneska 10. studenoga 2023. u zatraženom iznosu od 300,00 eura (Tbr. 8./3. i Tbr. 40. Tarife), zastupanje tužitelja na ročištima 20. listopada 2023., 15. siječnja 2024., 15. veljače 2024., 27. lipnja 2024. te 11. travnja 2025. u iznosu od po 10.153,50 eura za svako ročište (Tbr. 9./1. i Tbr. 40. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 91.681,50 eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 22.920,37 eura, trošak vještačenja po Građevinskom fakultetu u iznosu od 2.200,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura i na presudu u iznosu od 663,61 eura, što daje ukupni iznos od 118.129,09 eura. Tužiteljima kao nepotreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 20. listopada 2023., jer je predan na ročištu koje je održano isti dan te trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta za objavu presude, a nije im priznat ni duplo zatraženi trošak za sastav podneska od 12. ožujka 2025.

S obzirom na uspjeh u ovoj parnici, tužitelji imaju pravo na naknadu 35,2% iznosa ukupnog troška od 118.129,09 eura.

Prema tome, tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 41.581,44 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od donošenja ove presude do isplate (točka IV. izreke), dok je za iznos povrh toga, a do zatraženog iznosa parničnog troška, dakle za iznos od 77.472,66 eura zahtjev tužitelja odbijen (točka V. izreke).

U Varaždinu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. za tužitelje – pun. Ivan Ivković, odvjetnik iz Čakovca

2. tuženik- Grad Čakovec