REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-649/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 06. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.180,68 eura sa zateznim kamatama tekućima od 07. studenoga 2015. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.862,79 eura sa zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2015. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.180,68 eura od 26. ožujka 2015. do 06. studenoga 2015., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.609,18 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.825,63 eura, kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.047,54 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 12. prosinca 2014. stradala u svojstvu pješaka u prometnoj nezgodi u [adresa], kada je na istu naletjelo vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je pod utjecajem alkohola upravljao BĆ. U vrijeme nastanka prometne nezgode vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja 08101459827. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužiteljica je pretrpjela intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Radi predmetnog ozljeđivanja tužiteljica je pretrpjela te i dalje trpi znatne tegobe koje utječu na njezin svakodnevni život i aktivnosti. Također, kod tužiteljice je zaostalo i naruženje u vidu ožiljaka nastalih kao posljedica izvršenog operativnog zahvata, a što utječe na njezinu svakodnevnicu jer je smeta, osobito pri kontaktu s drugim osobama. Tužiteljica je rođena 2004. Obratila se tuženiku s odštetnim zahtjevom usmjerenim na naknadu cjelokupne pretrpljene imovinske i neimovinske štete, a koji zahtjev je tuženik primio 26. ožujka 2015., no tužiteljici nije ništa isplatio s osnova naknade štete. Tužiteljica potražuje za povredu prava osobnosti iznos od 22.000,00 kuna te za tuđu pomoć i njegu 3.000,00 kuna odnosno ukupno 25.000,00 kuna/3.318,07 eura sa zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2015. do isplate uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, ali ne na način kako navodi tužitelj te priznaje pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost svog osiguranika te smatra da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaj. Priznaje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve goljenične kosti, Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na prijedlog tuženika o otpočetoj parnici je obaviještena treća osoba BĆ sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP).

4. Tužiteljica je na ročištu od 19. rujna 2023. preinačila tužbu te je rješenjem ovog suda na istom ročištu dopuštena preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj tek po izvedenom vještačenju i izmjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske povećao tužbeni zahtjev na iznos od 5.043,47 eura sa zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2015. do isplate, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a.

5. Tuženik je protiv preinačene tužbe podnio prigovor zastare navodeći da je cjelokupno liječenje tužiteljice završeno 07. studenoga 2015., dok je preinaka bila na ročištu 19. rujna 2023., pa je nastupila zastara za preinačeni dio zahtjeva.

6. Sud smatra prigovor zastare neosnovanim. Naime, ovaj sud smatra da je vrijeme koje je relevantno za ocjenu prigovora zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka, dan podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, a ne dan preinake. Kako je odštetni zahtjev podnesen 26. ožujka 2015., a tužba podnesena 19. travnja 2016. sud je zaključio da u ovom predmetu nije mogla nastupiti zastara po odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uviđajem i rekonstrukcijom događaja uz sudjelovanje vještaka MĆ (list 177-178 spisa), pregledom medicinske dokumentacije po medicinskim vještacima, saslušanjem tužiteljice (list 136, 304 spisa), izvršen je uvid u ožiljke tužiteljice na ročištu (list 304 spisa), medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Božidaru Šebečiću (list 240-242 spisa), kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem po vještacima MĆ i Josipu Škaviću (list 182-189, 191-193, 220-222 spisa), pribavljen je spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu u kojem se nalazi policijski spis sa skicom mjesta događaja i foto elaborat prema zapisniku o očevidu od 12. prosinca 2014. broj 511-19-45/3-I-0046/2014 radi potrebe prometnog vještačenja (list 84-117 spisa), izvršen je uvid u podnesak MUP-a od 01. prosinca 2016. (list 118 spisa), službenu zabilješku MUP-a (list 45 spisa), saslušani su svjedoci BĆ (list 135 spisa) i UĆ (list 149 spisa).

8. Ostale isprave sud nije čitao ili one već pročitane nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

9. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 12. prosinca 2014.

11. Između stranaka nije sporno da se dogodio štetni događaj i pasivna legitimacija.

12. Između stranaka je sporan način nastanka štetnog događaja te shodno tome odgovornost osiguranika tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

13. U nastavku postupka stranke su se usuglasile da su eventualnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te da je cijena jednog sata 15,00 kuna/1,99 eura.

14. Također, tuženik je priznao odgovornost svog osiguranika za štetni događaj od 30%.

15. Do predmetnog štetnog događaja došlo je upotrebom motornog vozila, koje prema svojoj namjeni i načinu upotrebe može predstavljati povećanu opasnost od štete za okolinu i valja biti upotrebljavano povećanom pažnjom pa tako predstavlja opasnu stvar. Stoga nastalu štetu i odgovornost treba u ovom slučaju procjenjivati prema odredbama ZOO-a koje propisuju odgovornost za štetu od opasne stvari.

16. Smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, sukladno odredbi članka 1063. i 1064. ZOO-a, potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ta stvar nije bila uzrok štete i za takvu štetu odgovara vlasnik opasne stvari. Prema odredbi članka 1067. stavak 2. i 3. istog zakona vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a ukoliko je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se sjeća da je navedenog dana krenula prijeći cestu između parkiranih vozila pogledala je lijevo desno, nije vidjela nikoga i onda je na nju naletio automobil, ne sjeća se točno sa koje je strane bilo. Na tom mjestu gdje je prelazila nije bilo zebre, ali se sjeća da je dalje od tog mjesta postojala zebra. Poznaje to područje tu cestu, tamo blizu živi. Kada je prelazila cestu bila je sama, a sa druge strane je bila njezina prijateljica. Nakon prometne ne može ispraviti nožni palac. Ističe da je u trenutku pada nakon naleta automobila pokušala ustati, nije znala da joj je noga slomljena, onda su došli susjedi pa su joj pomogli. Susjedi su zvali hitnu, a onda su došli i njezini mama i tata. Nakon što je hitna došla otišla je u Klaićevu, a tamo su joj utvrdili da joj je noga slomljena. U bolnici je provela oko 2-3 tjedna misli ipak 2 tjedna. Nakon toga događaja trne joj noga svaki dan i ima strah od prelaska ceste. Prošla je između parkiranih vozila uz kolnik, prešla jednu traku i mrvicu druge. Nakon što je prošla u prvu traku sa desne strane joj je došlo vozilo. Hodala je sa malim usporavanjem, stala je kada je vidjela svjetla. Od središnje linije napravila je još jedan korak sa desnom i malo sa lijevom nogom. Predmetnog dana događaj je bio oko 4 popodne, ali se ne sjeća da li je bio dan ili mrak. Ne sjeća se koliko je vremena prošlo od trenutka kada je stupila na kolnik do trenutka udarca. Provjerila je lijevo desno kada je stupila na kolnik i onda opet nakon toga na središnjoj crti je pogledala lijevo desno i krenula dalje. Ističe da na središnjoj crti kada je pogledala lijevo desno nije bilo nikoga. Niti u jednoj traci, a posebno u toj prvoj traci nije bilo kolone vozila, na koju je prvo zakoračila. Noga je zna boljeti kada puno trči i osjeća probleme osobito tijekom tjelesnog. Koliko se sjećam bila je u bolnici dva tjedna a nakon toga je provela u Krapinskim toplicama nekoliko mjeseci. Kada je došla doma pomoć su joj pružali roditelji. Detalja se ne sjeća. Ožiljci joj stvaraju nelagodu.

18. Tužiteljica je pokazala sudu svoju ozljedu na koljenu na lijevoj nozi te je sud utvrdio da se radi o dva ožiljka ispod koljena dužine 4 cm koja su malo udubljena i drugačije boje kože ožiljnog tkiva. Na istoj nozi na potkoljenici se nalazi jedan ožiljak dužine 7 do 8 cm koji je malo udubljen i također je drugačija boja kože ožiljnog tkiva. Na istoj nozi na palcu sud uočava da nema ožiljaka ali kada istoga podiže nalazi se u položaju koji je skvrčen.

19. Iz iskaza svjedoka BĆ proizlazi da se sjeća da je navedenog dana bio parkiran u susjednoj ulici kada je krenuo i skrenuo na semaforu, a nakon negdje 20-30 metara, istrčala je tužiteljica. Tužiteljicu je vidio kada mu je bila na lijevim bočnim vratima i to kada je stavila ruku na šajbu automobila, tom prilikom je i potrgan retrovizor. Bila je kolona automobila iz suprotnog smjera koji su čekali na semaforu, ispred mene nije bilo nikoga, a iza mene je bilo jedno vozilo koliko se sjeća. Ulica mu je poznata obzirom tu stanuje. Nakon što je naletjela tužiteljica se zarotirala i pala onda su priskočili susjedi i zvali hitnu. On je izašao iz automobila i pitao tužiteljicu je li dobro. Misli da se tom prilikom vozio brzinom oko 30, 20-30 km/h ali misli 30 km/h koliko se sjeća. Neposredno nakon tog događaja susjedi su mu rekli neka makne automobil da se ne stvara gužva te je isti parkirao na susjedno parkiralište. Bio je prisutan kada je došla policija i hitna. Nakon što su razgovarali sa njim dali su mu prazan papir da potpiše, a rekli da će ostalo popuniti u policijskoj postaji. Tužiteljicu je prvi puta primijetio kada mu je stavila ruke na šajbu automobila sa lijeve strane na vratima. Nije siguran na koliko udaljenosti od središnje linije je došlo do kontakta između tužiteljice i vozila. Prilikom nastanka prometne nezgode vozio je pod utjecajem alkohola. S druge strane je bila kolona vozila, a sjeća se da se radilo o višem vozilu iza kojeg je tužiteljica istrčala.

20. Iz iskaza svjedoka UĆ proizlazi da se sjeća da je navedenog dana, a vezano za ovaj štetni događaj bio vođa ekipe za očevid. Prometna nezgoda dogodila se na [adresa] te je dobio dojavu da se radi o naletu vozila na pješaka. Izašao je na očevid zajedno sa svojim tehničarom, te misli iako nije sasvim siguran da se na mjestu događaja već nalazila policijska ophodnja koja je stigla na mjesto prije njih. Na samom kolniku nije bilo vozila, odnosno automobil koji je naletio na pješaka od strane vozača premješten je na susjedno parkiralište obzirom živi u blizini. U trenucima kada je došao na navedeno mjesto dijete je već bilo od strane hitne odvezeno u bolnicu. Misli da u trenucima nastanka štetnog događaja nije bilo svjedoka, a on je uzeo izjavu od vozača automobila na tom parkirališnom mjestu. Vozač mu je rekao kako se dogodila prometna nesreća iz njegovog kuta gledanja, a on je o tome sastavio službenu bilješku. Na mjestu događaja nisu zatekli nikakve tragove vozila, već jedino dio privjeska za koji se pretpostavilo da pripada djetetu. Nakon razgovara s vozačem dobio je informaciju da su roditelji ili roditelj došli na mjesto događaja i otišli s djetetom zajedno u bolnicu. Otišao je u bolnicu te je razgovarao s djetetom uz prisustvo majke, a o čemu je također sastavljena službena bilješka. Misli da je bilo parkiralište i da su bila parkirana vozila, ali nije siguran, ipak misli da su bila parkirana vozila uz zapadni rub kolničke trake. Sjeća se iz razgovora i sa vozačem i sa djetetom, a oko čega su suglasni, da je u trenutku nastanka štetnog događaja sa zapadne strane bila zaustavljena kolona vozila, dakle sa suprotne strane od smjera vožnje vozača. Misli da se prometna dogodila noću, nije siguran točno kada, radi se o zimskom periodu, ali zna da je predmetno mjesto bilo dobro osvijetljeno. Ne sjeća o kakvoj se koloni radilo, odnosno koliko je automobila bilo u toj koloni.

21. Uvidom u skicu mjesta događaja utvrđeno je da se na istoj nalaze ucrtana parkirana vozila i kolona vozila u smjeru suprotnom od smjera vožnje osiguranika tuženika. Mjesto događaja je na kolniku, a 20 metara dalje se nalazi obilježeni pješački prijelaz.

22. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu utvrđeno je da je osiguraniku tuženika utvrđena koncentracija alkohola u krvi u trenutku prometne nezgode od najmanje 0,87g/kg te da je isti obaviješten kako će protiv njega podnijeti optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola.

23. Uvidom u podnesak MUP-a od 01. prosinca 2016. utvrđeno je da nije pokrenut nikakav postupak protiv tužiteljice ili njezinog zakonskog zastupnika vezano za predmetnu prometnu nesreću.

24. Uvidom u službenu zabilješku MUP-a utvrđeno je da je istu sastavio policijski službenik UĆ na temelju obavijesti koju mu je u bolnici dala tužiteljica uz prisustvo majke te da se tužiteljica narečenog dana oko 16.50 sati kretala kao pješakinja te bila na nogostupu sa zapadne strane ceste. Na drugoj strani ceste čekala ju je prijateljica s kojom se trebala sresti. Prije prelaska ceste vidjela je da su se zaustavili automobili ispred semafora i raskrižja sa [adresa] te je odlučila tada prijeći cestu. Sa nogostupa je potrčala između zaustavljenih automobila prema istočnoj strani ceste gdje ju je čekala prijateljica, a pritom uopće nije gledala da li se po cesti kreću druga vozila te tako nije niti vidjela automobil koji je dolazio sa desne strane ceste. Kada je prošla iza zaustavljenog vozila iznenada se sa desne strane pojavio jedan automobil koji je došao iz smjera [adresa] i ona je udarila u taj automobil. Nakon udarca je pala na kolnik te ju je jako boljela noga. Pored nje su se skupili neki ljudi, a uskoro je došla i njena majka te je prevezena vozilom hitne pomoći i bolnicu.

25. Uviđajem i rekonstrukcijom događaja uz sudjelovanje vještaka MĆ te tužiteljice i svjedoka BĆ dolaskom na predmetnu lokaciju vještak je izvršio mjerenja. Utvrđeno je da vještak vršio mjerenja prema načinu kazivanja tužiteljice i to da je prelazila kolnik 11,2 m južnije od PTM između parkiranih vozila. Kada je prevalila 1,2 m po parkirališnom prostoru od zapada prema istoku provjerila je prometnu situaciju sa svoje lijeve i desne strane, a kako nije bilo niti jednog vozila nastavila je normalnim korakom prelaziti kolnik. Kada je došla u poziciju 6 m istočno od zapadnog ruba kolnika uslijedio je nalet vozila osiguranika tuženika. Do naleta je došlo 0,6 m istočnije od središnje linije kolnika. Tužiteljica je pokazala da je prelazila kolnik između zaustavljenih vozila na parkiralištu sa zapadne strane kolnika. Svjedok BĆ pokazao je mjesto i govorio vještaku način na koji se odvijala prometna nesreća i to: da se kretao istočnom polovicom kolnika od juga u pravcu sjevera brzinom od oko 20 km/h. Njemu sa lijeve strane na zapadnoj polovici kolnika bila je zaustavljena kolona vozila u kretanju prema jugu dok su na parkiralištu sa zapadne strane kolnika bila parkirana vozila. Tužiteljica je pretrčavala kolnik od zapada prema istoku između parkiranih i zaustavljenih vozila te naletjela na prednji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika, nakon što je prevalila od zapadnog ruba kolnika ukupno put od 6 m. Prije nego što je tužiteljica zapela o njegovo vozilo u dijelu branika ranije je nije vidio.

26. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, mehanizma ozljeđivanja te mogućnosti uočavanja i izbjegavanja naleta, proveden je dokaz kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem po vještacima MĆ i Josipu Škaviću.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka MĆ proizlazi da je na rekonstrukciji nesreće tužiteljica pokazala da je prelazila kolnik prilaza kol. kbr.34/a od zapada prema istoku na način da se nakon silaska sa nogostupa kretala preko parkirališnog prostora širine 2,5 m, a zatim po voznom dijelu kolnika. Tužiteljica je pokazala da je nakon silaska sa nogostupa i prevaljenih 1,2 m po parkirališnom prostoru zastala i provjerila prometnu situaciju u pravcu sjevera i juga, pa kako nije bilo vozila ni sa obje strane, nastavila je korakom prelaziti kolnik, između parkiranih vozila na parkiralištu sa zapadne strane kolnika. Kada je , nakon silaska sa nogostupa prevalila put od 6 m, u pravcu istoka, uslijedio je nalet vozila osiguranika tuženika, koji se kretao u pravcu sjevera. Svjedok BĆ, osiguranik tuženika, pokazao je da je upravljao svojim vozilom u pravcu sjevera brzinom od oko 20 km/h. Prema pokazivanju svjedoka, osim parkiranih vozila sa zapadne strane kolnika, nalazila su se na zapadnoj polovici kolnika zaustavljena kolona vozila u pravcu juga, tako da je tužiteljica prelazila kolnik najprije između parkiranih vozila na parkiralištu sa zapadne strane kolnika a zatim između zaustavljenih vozila na zapadnoj polovici kolnika. Prema pokazivanju svjedoka tužiteljica je pretrčavala kolnik između parkiranih vozila i vozila zaustavljenih na zapadnoj polovici kolnika, tako da je svjedok ugledao tužiteljicu tek u trenutku kada je naletjela na prednji lijevi bočni dio njegovog vozila. Prema rasporedu i intenzitetu oštećenja nastalih na vozilu osiguranika tuženika i podataka iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka za sudsku medicinu, proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjim lijevim vrhom , brzinom od 25 - 30 km/h, na unutarnju stranu, prema naprijed iskoračene lijeve noge tužiteljice, koja se kretala vozilu od lijeva udesno, tj. od zapada prema istoku. U nastavku tijelo tužiteljice bilo je rotirano uzduž prednje lijeve bočne strane vozila osiguranika tuženika u pravcu obrnutom od okretanja kazaljke sata, sve do vanjskog lijevog ogledala vozila, u koji je tužiteljica tijelom udarila. Ukoliko se vozilo osiguranika tuženika kretalo neposredno prije mjesta nesreće istom brzinom kao i u trenutku naleta na tužiteljicu, tj. brzinom od oko 25 - 30 km/h ili 7,6 m/sek, proizlazi da se intenzivnim kočenjem sa prosječnim usporenjem od oko 7,5 m/sek2 moglo zaustaviti na putu od oko 9,3 m, u vremenu od oko 1,7 sek. Ukoliko je tužiteljica prelazila kolnik samo između parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika, kako to pokazala tužiteljica na rekonstrukciji nesreće, proizlazi da je tužiteljica mogla biti vidljiva osiguraniku tuženika u trenutku pojave sa lijeve bočne strane parkiranih vozila, udaljena od mjesta naleta za oko 4,2 m, u slučaju da na zapadnoj polovici kolnika nije stajala kolona vozila u pravcu jugo - zapada, kako to tvrdi tužiteljica. Ukoliko se u ovoj varijanti tužiteljica kretala korakom brzinom od oko 5 km/h ili 1,4 m/sek, proizlazi da je tužiteljica bila vidljiva osiguraniku tuženika na svom putu kretanja do mjesta naleta vozila osiguranika tuženika, u vremenu od oko 3 sekunde. U trenutku pojave tužiteljice sa lijeve strane parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika, vozilo osiguranika tuženika nalazilo se udaljeno od mjesta naleta za oko 22,8 m, u pravcu juga, još na kolniku [adresa]., neposredno pred skretanjem udesno na prilazni kolnik kbr. 34/a, iz koje je pozicije osiguranik tuženika mogao vidjeti tužiteljicu na kolniku i prikočivanjem pri brzini kojom se je kretao, zaustaviti se prednjim dijelom prije linije kretanja tužiteljice preko kolnika i izbjeći nesreću. Ukoliko je tužiteljica prelazila kolnik između parkiranih vozila uz zapadni rub kolnika i nastavno između zaustavljenih vozila u koloni na zapadnoj polovici kolnika, proizlazi da je tužiteljica mogla biti vidljiva osiguraniku tuženika u trenutku pojave sa lijeve bočne strane vozila zaustavljenih u koloni na zapadnoj polovici kolnika, udaljena od mjesta naleta za oko 1,5 m, ili vremenski za oko 1,1 sekundu. U trenutku pojave tužiteljice sa lijeve strane vozila zaustavljenih u koloni na zapadnoj polovici kolnika, vozilo osiguranika tuženika nalazilo se udaljeno od mjesta kontakta sa tužiteljicom za oko 8,4 m, na kojoj udaljenosti osiguranik tuženika nije mogao pri brzini kretanja od 25 - 30 km/h kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu. Na udaljenosti od Zn2 = 8,4 m, mogao bi osiguranik tuženika zaustaviti svoje vozilo kočenjem, da se prethodno kretao brzinom do 25 km/h.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka Josipa Škavića proizlazi da su pregledom i tijekom liječenja utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze prijeloma goljenične kosti desne potkoljenice u srednjoj trećini s pomakom ulomaka, oguljotina kože unutarnje strane desnog koljena. Promatrajući ozljede tužiteljice proizlazi da prijelom srednje trećine goljenične kosti lijeve potkoljenice uvijek nastaje direktnim djelovanjem sile tj. udarcem koji je uslijedio sa unutarnje tj. desne bočne strane srednje trećine lijeve potkoljenice. Ova ozljeda ne bi nastala udarcem noge u prepreku što znači niti udarcem u lijevu bočnu stranu vozila. Oguljotina kože unutarnje strane desnog koljena mogla je nastati u kontaktu s vozilom ili padom na kolnik. Pregledom osobnog automobila utvrđeno je oštećenje prednjeg lijevog bočnog dijela: prednjeg blatobrana i lijevog vanjskog osvrtnog ogledala. Uspoređujući oštećenja na vozilu s ozljedama tužiteljice proizlazi da u sličnim prometnim nesrećama naleta osobnog automobila na dijete starosne dobi tužiteljice prijelom srednje trećine lijeve goljenične kosti nastaje u prvom kontaktu s vozilom koji se ostvari između prednjeg, krajnje lijevog vrha vozila i unutarnje strane, prema naprijed iskoračene, lijeve noge pješaka. Nakon primarnog kontakta dolazi do rotacije tijela pješaka oko uzdužne osi tijela koja prolazi kroz težišta u smjeru obrnutom od smjera kretanja kazaljki na satu i uz lijevi bok vozila. Kod ovakvog tipa naleta vozila na pješaka tijelo pješaka bude odbačeno i nađe se na kolniku nešto unaprijed i ulijevo od mjesta prvog kontakta s vozilom. Obzirom na karakter ozljede i dob tužiteljice proizlazi da se takva ozljeda viđa nastala naletom osobnog automobila pri naletnim brzinama vozila od oko 25 do 30 km/h. Prilikom ovakvog naleta na mjestu prvog kontakta nerijetko izostaju oštećenja na vozilu. Tip i lokalizacija prijeloma lijeve goljenične kosti govore za kretanje tužiteljice u času naleta vozilu od lijeva udesno. Kako se i na koji način tužiteljica kretala prije kontakta s vozilom, sa sudskomedicinskog stajališta, nije moguće zaključivati već je jedino moguće isključiti da bi ona u času naleta trčala jer bi tada nakon primarnog kontakta s vozilom morala biti nabačena gornjim dijelom tijela na poklopac motora što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

29. Odgovarajući na primjedbe na ročištu od 13. listopada 2021. vještak MĆ je ostao u potpunosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Smatra da iz provedene analize proizlazi kako je za slučaj da je tužiteljica prelazila kolnik na način da je prošla samo ispred parkiranog vozila proizašlo bi da je u trenutku pojave tužiteljice s lijeve strane parkiranih vozila, vozilo osiguranika tuženika bilo u poziciji južnije od mjesta naleta za 22,8 m, u kojoj poziciji je tužiteljica mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika, kao što je osiguranik tuženika mogao vidjeti tužiteljicu. Da u ovakvoj situaciji tužiteljica nije nastavila s prelaženjem kolnika, do nesreće nije došlo. Isto tako, da je tužiteljica prelazila kolnik po pješačkom prijelazu, do nesreće ne bi došlo. Nakon što je proučio podnesak tužitelja, iskazao je kako je osiguranik tuženika iskazao, pri iskazanoj brzini od 20 km/h zaustavni put vozila iznosi 6 m. U situaciji pojave tužiteljice iza parkiranih vozila, u tom trenutku i u ovoj varijanti vozilo osiguranika tuženika bilo bi udaljeno od mjesta naleta za 16,8 m, pri kojoj udaljenosti se nalet mogao izbjeći i prikočivanju vozila osiguranika tuženika. U situaciji prelaska tužiteljice preko kolnika između parkiranih vozila i zaustavljenih vozila na zapadnoj polovici kolnika, proizlazi da je u trenutku pojave tužiteljice s lijeve strane zaustavljenih vozila, 1,1 sekundu prije trenutka nesreće vozilo osiguranika tuženika bilo u poziciji 6,2 m južnije od mjesta nesreće, pa tako zaustavni put vozila iznosi 6 m, proizlazi da bi tada osiguranik tuženika mogao kočenjem izbjeći kontakt s tužiteljicom, odnosno zaustaviti svoje vozilo do mjesta nesreće. U datoj varijanti iskazane brzine tuženika od 20 km/h, tuženik je mogao kočenjem izbjeći nalet bez obzira da li je tužiteljica prelazila kolnik samo između parkiranih vozila ili između parkiranih vozila i zaustavljenih vozila na zapadnoj kolničkoj traci. Obzirom na iskaz tuženika koji je na raspravi 13. travnja 2018. iskazao da se kretao 30 km/h, te nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine koji navodi da ozljede tužiteljice odgovaraju naletnoj brzini od 25-30 km/h, da li je u toj varijanti osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na tužiteljicu prikočavanjem ili kočenjem, vještak odgovara: u situaciji kretanja osiguranika tuženika brzinom od 30 km/h, odgovara da je u pogledu izbjegavanja naleta na tužiteljicu praktički ista situacija kao što je proračunato da se kretao brzinom 25-30 km/h, znači da je nalet izbježiv ako je tužiteljica prelazila kolnik samo između zaustavljenih vozila, neizbježiv ako se kretala između zaustavljenih vozila i parkiranih vozila. Usporenje od 8,5 m/s2 ne mijenja bitno situaciju za slučaj izbjegavanja nesreće, ukoliko je tužiteljica prolazila između parkiranih i zaustavljenih vozila, čak i pri brzini od 20 km/h, a isto tako i pri brzini od 25-30 km/h. U slučaju da se tužiteljica kretala sporim korakom, brzinom od 4 km/h, tada je do trenutka naleta dolazilo na kolniku, računajući od lijeve strane zaustavljenih vozila, u vremenu od 1,4 s, što bi ukazivalo da se u trenutku njene pojave sa lijeve strane zaustavljenih vozila u zapadnoj kolničkoj traci vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta naleta za 10,4 m, na kojem putu se vozilo moglo zaustaviti prije mjesta naleta i sa usporenjem od 7,5 m/s i tako izbjeći nalet. Dinamiku naleta na tužiteljicu analizirao je zajedno s liječnikom vještakom sudske medicine pri čemu su zajednički zaključili bitne parametre u ovom slučaju, a to su: naletna brzina, naletni položaj, te brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku naleta, kao i brzina kretanja tužiteljice. Iz pravca kretanja tužiteljice na vozilu su nastala određena oštećenja koja su opisana u nalazu i mišljenju, koja su manjeg intenziteta od onih koja bi nastala da je tužiteljica trčala preko kolnika, a ukazuju da je tužiteljica bila u kretanju od zapada prema istoku i to većom brzinom od sporog hoda. Da je tužiteljica zastala samo pola sekunde, u takvoj situaciji nakon prolaska zaustavljenih vozila na zapadnoj polovici kolnika tužiteljica bila vidljiva osiguraniku tuženika u vremenu od oko 1,6 sekundi, u trenutku kada je osiguranik bio udaljen od mjesta nesreće za 12,6 m, na kojoj udaljenosti je osiguranik mogao pri brzini kretanja od 25-30 km/h sa prosječnim usporenjem od 7,5 m/s2, zaustaviti svoje vozilo na putu od 9,3 m, dakle gotovo 3 metra prije mjesta nesreće i na taj način sigurno izbjeći kontakt sa tužiteljicom.

30. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka MĆ i Josipa Škavića i to stoga što smatra da su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i znanosti, sve temeljem uvida u spis i priloženu dokumentaciju te provedenog uviđaja, a vještak MĆ je na ročištu otklonio sve primjedbe i nakon toga stranke nisu imale primjedbe na isti, dok na nalaz i mišljenje vještaka Josipa Škavića nije bilo primjedbi.

31. Na temelju gore navedenog kombiniranog prometno-sudsko medicinskog vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica zadobila ozljede prijeloma goljenične kosti desne potkoljenice u srednjoj trećini s pomakom ulomaka i oguljotinu kože unutarnje strane desnog koljena. Tužiteljica se kretala većom brzinom od sporog hoda. Isključeno je pretrčavanje kolnika obzirom na ozljede. Osiguranik tuženika se kretao brzinom od 25-30 km/h, pri kojoj brzini je nalet na tužiteljicu za vozača izbježiv ukoliko se kretala samo između parkiranih vozila, dok je nalet neizbježiv ako se kretala između parkiranih i zaustavljenih vozila. Da je tužiteljica zastala samo pola sekunde nakon prolaska zaustavljenih vozila na zapadnoj polovici kolnika tužiteljica bi bila vidljiva osiguraniku tuženika u vremenu od oko 1,6 sekundi, u trenutku kada je osiguranik bio udaljen od mjesta nesreće za 12,6 m, na kojoj udaljenosti je osiguranik mogao pri brzini kretanja od 25-30 km/h sa prosječnim usporenjem od 7,5 m/s, zaustaviti svoje vozilo na putu od 9,3 m, dakle gotovo 3 metra prije mjesta nesreće i na taj način sigurno izbjeći kontakt sa tužiteljicom.

32. Iskaz svjedoka UĆ sud prihvaća u cijelosti, jer je u skladu s ispravama u spisu i nije u suprotnosti s provedenim vještačenjem. Dakle, iz iskaza svjedoka u bitnome je utvrđeno da je kao policijski djelatnik nakon prometne nezgode obavio razgovor sa vozačem i djetetom tj. tužiteljicom u prisustvu majke te da su oboje bili suglasni da je u trenutku nastanka štetnog događaja sa zapadne strane bila zaustavljena kolona vozila. Dodatno uvidom u službenu zabilješku MUP-a koju je sastavio upravo svjedok utvrđeno je da je tada tužiteljica izjavila kako je prije prelaska ceste vidjela da su se zaustavili automobili ispred semafora i raskrižja sa [adresa] te je odlučila tada prijeći cestu. U skici mjesta događaja ucrtana su parkirana vozila i kolona vozila u smjeru suprotnom od smjera vožnje osiguranika tuženika.

33. Iskaz svjedoka BĆ sud prihvaća glede dinamike nastanka štetnog događaja u dijelu da se vozio brzinom od 20-30 km/h, jer nije u suprotnosti s provedenim vještačenjem. Nadalje, sud prihvaća iskaz u dijelu da je vozio pod utjecajem alkohola te da je tužiteljicu vidio tek kada mu je bila na lijevim bočnim vratima i to kada je stavila ruku na šajbu automobila te da je postojala kolona vozila, jer postojanje kolone je u skladu s iskazom svjedoka ČĆ i službenom zabilješkom izjave tužiteljice. Ne prihvaća iskaz u dijelu kada kaže da je tužiteljica istrčala na kolnik, jer je prethodno iskazao da ju je vidio tek kada je stavila ruku na šajbu automobila, pa shodno time nije vidio način kretanja tužiteljice, a isto je i u suprotnosti s provedenim vještačenjem, gdje je isključeno pretrčavanje.

34. Iskaz tužiteljice glede ozljeda i tijeka liječenja sud prihvaća kao istinit, životno logičan te je u skladu s ispravama u spisu. Glede dinamike nastanka štetnog događaja sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu gdje navodi da je prelazila kolnik na dijelu gdje nije bio pješački prijelaz, ali da dalje od tog mjesta postoji pješački prijelaz, jer je u skladu s ispravama u spisu. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu da je stala kada je ugledala svjetla, jer je isto životno logično. Međutim, sud ne prihvaća iskaz u dijelu kada iskazuje o načinu prelaska da nije bilo kolone vozila, jer je to u suprotnosti s iskazima svjedoka i službenom zabilješkom o obavljenom razgovoru s tužiteljicom nakon prometne nezgode. Također, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu kada navodi da je prešla jednu traku i mrvicu druge, a nakon što je prošla u prvu traku sa desne strane joj je došlo vozilo, jer je kontradiktoran, pa ispada da je vozilo došlo dok je bila još u prvoj traci. Također, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu kada iskazuje da je na središnjoj crti pogledala lijevo desno i nije bilo nikoga te je krenula dalje, jer je vozilo upravo došlo s te desne strane u koju je pogledala prije nego je krenula dalje, što je nelogično i tehnički neodrživo, obzirom na vještačenjem utvrđenu brzinu vozila od 25-30 km/sat. Sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu kada iskazuje da je hodala sa usporavanjem, jer je u obavijesnom razgovoru policiji rekla da je potrčala, a na uviđaju je iskazala da je prelazila normalnim korakom, pa sud smatra da je tijekom postupka prilagođavala iskaz radi probitaka u postupku, a isto je i u suprotnosti s provedenim vještačenjem gdje je utvrđeno da se tužiteljica kretala većom brzinom od sporog hoda.

35. Dakle, u postupku je utvrđeno da je dana 12. prosinca 2014. godine oko 16.50 sati, što je u to vrijeme noć, tužiteljica prelazila kolnik [adresa] izvan obilježenog pješačkog prijelaza, s time da se malo dalje nalazi pješački prijelaz, između parkiranih i zaustavljenih automobila u koloni te je na nju naletjelo vozilo osiguranika tuženika brzinom od 25-30 km/sat. Tužiteljica se kretala većom brzinom od sporog hoda i stala kada je ugledala svjetla, a osiguranik tuženika ju je vidio tek kada je naslonila ruku na šajbu automobila. Tužiteljica je bila vidljiva osiguraniku tuženika u vremenu od oko 1,6 sekundi, u trenutku kada je osiguranik tuženika bio udaljen od mjesta nesreće za 12,6 m, na kojoj udaljenosti je osiguranik mogao pri brzini kretanja od 25-30 km/h sa prosječnim usporenjem od 7,5 m/s, zaustaviti svoje vozilo na putu od 9,3 m, dakle gotovo 3 metra prije mjesta nesreće i na taj način sigurno izbjeći kontakt sa tužiteljicom. Osiguranik tuženika je vozio pod utjecajem alkohola od najmanje 0,87g/kg.

36. U odnosu na odgovornost za prometnu nezgodu i tužiteljica i osiguranik tuženika postupili su protivno odredbama tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, dalje:ZSPC). Tužiteljica je prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, na mjestu gdje se u blizini nalazio pješački prijelaz, nepažljivo bez da se prije stupanja na kolnik uvjerila da to može učiniti na siguran način, pa je postupila suprotno čl. 124. st. 1. i čl. 129. ZSPC-a. Osiguranik tuženika je vozio dopuštenom brzinom, ali s nedopuštenom količinom alkohola u krvi te je kočenjem mogao izbjeći prometnu nezgodu, pa je postupio suprotno čl. 38. st. 1. ZSPC-a. Da tužiteljica nije prelazila kolnik suprotno ZSPC-a do nezgode ne bi ni došlo, pa je samim time njezin doprinos nastanku nezgode veći. Naime, osiguranik tuženika je vozio dopuštenom brzinom, kretao se isključivo svojim desnim kolničkim trakom i po redovnom tijeku stvari takvom vožnjom nije ugrožavao druge sudionike u prometu. Suprotno tome, tužiteljica je prelazila kolnik noću između parkiranih i zaustavljenih automobila, kojim se kretalo vozilo tužitelja iz suprotnog smjera, izvan obilježenog pješačkog prijelaza, bez da se prije stupanja na kolnik uvjerila da to može učiniti na siguran način, tako da je došlo do prometne nezgode. Tužiteljica je u konkretnoj prometnoj situaciji postupala s krajnjom nepažnjom, jer je na takav način prelazila kolnik, što je bio neposredni uzrok nesreće. Krivnja osiguranika tuženika je u tome što tužiteljicu nije uočio dok nije stavila ruku na šajbu automobila te nije kočenjem izbjegao kontakt sa tužiteljicom i time je djelomično pridonio nastanku štetnog događaja, jer je pravovremenom reakcijom mogao izbjeći nezgodu. S obzirom na izloženo, po ocjeni ovoga suda osiguranik tuženika skrivio je nastanak prometne nezgode u omjeru od 30%, a tužiteljica u omjeru od 70%, pa je u omjeru od 30% tuženik, kao osiguratelj sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi štetu.

37. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ortopedske i traumatološke struke Božidaru Šebečiću.

38. Iz nalaza i mišljenja vještaka Božidara Šebečića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom srednje trećine lijeve potkoljenice s pomakom ulomaka i oguljotinu kože na unutarnoj strani desnog koljena. Po primitku u bolnicu učinjena je repozicija prijeloma i imobilizacija potkoljenice. Sljedeći dan, 13. prosinca 2014. učinjena je otvorena repozicija prijeloma i fiksacija prijeloma elastičnim čavlima. Postoperativno je hodala sa štakama u početku bez opterećenja noge, kasnije s djelomičnim opterećenjem noge. Prijelom je usporeno zaraštavao. Provela je fizikalnu terapiju u toplicama. Po zaraštanju prijeloma, 29. rujna 2015. odstranjen je osteosintetski materijal. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala nemogućnost aktivne ekstenzije krajnjeg članka palca kod dorzalne fleksije stopala što joj smeta kod hoda. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (repozicija prijeloma, dvije operacije) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 10 tjedana kumulativno. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah i tjeskobu zbog odvojenosti od roditelja tijekom hospitalizacije u bolnici i toplicama) jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Postoperativni ožiljci na lijevoj potkoljenici (na prednjoj strani gornjeg dijela potkoljenice, ispod koljena, dva postoperativna ožiljka duljine 5 cm i 4,5 cm, širine do 1 cm, boje okolne kože. Na prijelazu srednje u donju trećine potkoljenice postoperativni ožiljak na prednjoj strani potkoljenice duljine 6 cm, širine oko 1 cm, lagano različite boje od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć i njega u opsegu od 8 sati dnevno je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 22. prosinca 2014. do odlaska u toplice 29. prosinca 2014., nakon otpusta iz toplica u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene, za vođenje na kontrolne preglede, za pojačani nadzor nad ozlijeđenim, maloljetnim djetetom. Liječenje tužiteljice je završeno mjesec dana nakon vađenja alenteze, odnosno 07. studenoga 2015.

39. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka Božidara Šebečića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, a stranke na isto nisu imale primjedbi.

40. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom srednje trećine lijeve potkoljenice s pomakom ulomaka i oguljotinu kože na unutarnoj strani desnog koljena. Po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala nemogućnost aktivne ekstenzije krajnjeg članka palca kod dorzalne fleksije stopala što joj smeta kod hoda. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 3%. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (repozicija prijeloma, dvije operacije) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 10 tjedana kumulativno. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Postoperativni ožiljci na lijevoj potkoljenici predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju). Tuđa pomoć i njega u opsegu od 8 sati dnevno je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 22. prosinca 2014. do odlaska u toplice 29. prosinca 2014., nakon otpusta iz toplica u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene, za vođenje na kontrolne preglede, za pojačani nadzor nad ozlijeđenim, maloljetnim djetetom. Liječenje tužiteljice je završeno 07. studenoga 2015. Nalaz se ni u čemu ne razlikuje od mišljenja spec. sudske medicine.

41. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

42. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.800,00 eura.

43. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.700,00 eura.

44. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne aktivnosti u opsegu od 3%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 800,00 eura.

45. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno naruženje lakog stupnja na granici prema srednjem, uslijed ožiljka, koji je povremeno vidljiv trećim osobama i to u mjesecima kada se nose kratke hlače, obzirom na lokaciju te dob (dijete od 10 godina) i spol tužiteljice, sud smatra da bi pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.300,00 eura.

46. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 6.600,00 eura.

47. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju ukupno 336 sati. Obzirom na nespornu cijenu sata od 1,99 eura/15,00 kuna, na ime naknade štete, sud smatra da tužiteljici pripada iznos od 668,92 eura.

48. Dakle, ukupno pripada tužiteljici iznos od 7.268,92 eura, umanjeno za utvrđenu suodgovornost tužiteljice od 70%, što iznosi 2.180,68 eura te joj je isti i dosuđen u točki I. izreke presude, dok je za ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.862,79 eura odbijena u točki II. izreke presude.

49. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana. Tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev tuženiku 26. ožujka 2015., međutim, liječenje tužiteljice je završeno 07. studenoga 2015. Naime, tužiteljica nije dokazala (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazala da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako ista to nije dokazala, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužiteljici valjalo dosuditi zateznu kamatu od 07. studenoga 2015., jer je tada završeno liječenje.

50. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

52. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio s 43% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove odnosno neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 71,5%. Tuženik je uspio u omjeru od 28,5%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 43%.

53. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastav obrazloženih podnesaka od 15. lipnja 2016. i 05. lipnja 2019. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 04. listopada 2016., 13. travnja 2018., 05. lipnja 2018., 13. listopada 2021., 24. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 22. listopada 2024. i 26. ožujka 2025., (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 1.100 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.750,00 eura. Ujedno je tužitelju valjalo priznati trošak trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 79,63 eura i sudske pristojbe na presudu 48,45 eura, jer je puna sudska pristojba na presudu 96,89 eura, a tužitelj može platiti polovinu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana, pa mu je toliko i priznato. Obzirom na uspjeh u sporu od 43% tužiteljev trošak iznosi 1.237,57 eura.

54. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujmova vještačenja u iznosu 172,53 eura i 199,08 eura odnosno ukupno 371,61 eura, pa je ukupni trošak tužitelja 1.609,18 eura.

55. Međutim, nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 02. svibnja 2016., jer istim dostavlja potvrdu o uplati sudske pristojbe, što sud može sam utvrditi uvidom u pretraživač uplata sudskih pristojbi, pa nije bio potreban za postupak. Također, nisu priznati kao potrebni troškovi sastava podnesaka od 06. srpnja 2017., 13. listopada 2017., 06. prosinca 2017., 11. siječnja 2018., 23. siječnja 2020., 09. rujna 2020., 22. travnja 2021. i 06. srpnja 2021., jer se radi o požurnicama, što nije bilo potrebno za postupak.

56. Tužitelju nije priznat trošak sastava zamolbe od 11. siječnja 2018., jer iste nema u spisu. Također, nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 14. listopada 2022., jer istim dostavlja potvrdu o uplati predujma, što sud može sam utvrditi uvidom u e spis, pa nije bio potreban za postupak. Nije priznat trošak sastava podneska od 20. veljače 2023. u kojem se protivi imenovanom medicinskom vještaku, budući da tužitelj nije imao primjedbi na njegovo vještačenje, pa je isti bio nepotreban za postupak.

57. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga od 16. studenoga 2023., sastava žalbe od 04. prosinca 2023., zastupanja na ročištu od 09. travnja 2024., čekanja na raspravu od 09. travnja 2024., sudske pristojbe na prijedlog za povrat u prijašnje stanje i sudske pristojbe za rješenje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, jer se radi o troškovima izazvanima propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, koji padaju na teret tužitelja.

58. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke i čekanja na raspravu za objavu odluke, budući da trošak ročišta za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, jer se presuda neposredno nakon ročišta za objavu objavljuje i na e-oglasnoj ploči te je cjelovit sadržaj odluke dostupan strankama odmah nakon ročišta za objavu, pa isti nije bio potreban za postupak, a na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak.

59. Također, tužitelju nije priznat trošak čekanja na rasprave od 04. listopada 2016., 13. travnja 2018., 05. lipnja 2018., 13. listopada 2021., 24. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 22. listopada 2024. i 26. ožujka 2025., jer takav trošak po Tbr. 39. OT-a nije niti nastao.

60. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.609,18 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 11.434,81 eura).

61. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 09. travnja 2024. (Tbr. 9./1. OT) od 100 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 250,00 eura, jer se radi o ročištu izazvanom propuštanjem tužitelja i odlučivanjem o tužiteljevom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku sukladno čl. 122a. ZPP-a.

62. Stoga je tuženiku valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 3.297,54 eura).

63. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 06. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana