REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-432/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sporedno zanimanje, Pula, Piranesijev prilaz 15, koju zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika odjavljenog obrta za vodoinstalacije [adresa], nakon održane glavne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice GPA i tuženika, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-81/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati tražbinu u iznosu od 2.913,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 126,09 EUR od 9. travnja 2019.;

- 291,99 EUR od 9. svibnja 2019.;

- 291,99 EUR od 9. lipnja 2019.;

- 291,99 EUR od 9. srpnja 2019.;

- 291,99 EUR od 9. kolovoza 2019.;

- 291,99 EUR od 9. rujna 2019.;

- 165,90 EUR od 9. listopada 2019.;

- 165,90 EUR od 9. studenog 2019.;

- 165,90 EUR od 9. prosinca 2019.;

- 165,90 EUR od 9. siječnja 2020.;

- 165,90 EUR od 9. veljače 2020.;

- 165,90 EUR od 9. ožujka 2020.;

- 165,90 EUR od 9. travnja 2020.;

- 165,90 EUR od 9. svibnja 2020.;

po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-81/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati tražbinu u iznosu od 2.130,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena, a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-81/2020 od 19. listopada 2020. ukida se i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati ovršni trošak u iznosu od 287,01 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.516,48 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica (ranije ovrhovoditeljica) je 1. lipnja 2020. protiv tuženika (ranije ovršenika) podnijela javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 38.000,00 kuna (5.043,47 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća do isplate.

2. Prijedlogu tužiteljice u cijelosti je udovoljeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-81/2020 od 19. listopada 2020. Tim rješenjem tužiteljici su priznati i nastali troškovi postupka u iznosu od 2.162,50 kuna (287,01 EUR) koje joj je tuženik dužan naknaditi.

3. Tuženik je podnio pravodobni prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi navodeći da računi i potraživanje iz predmetnog rješenja o ovrsi glase na drugu adresu, a ne na adresu tuženika i njegovog obrta. Istaknuo je da je vodoinstalaterski obrt [obrt] vodio drugi knjigovodstveni servis pa da tužiteljica nije mogla ispostaviti predmetne račune. Nadalje, navodi da je tužiteljica još u srpnju 2020. otkazala uslugu vođenja knjiga, ali da do dana pisanja prigovora nije tuženiku vratila poslovne knjige, a iz kojeg razloga nije u mogućnosti potkrijepiti svoje tvrdnje i dokazima koji se nalaze u poslovnoj dokumentacije koja je kod tužiteljice. Ukazuje kako se u ugovoru o vođenju poslovnih knjiga od 31. kolovoza 2016. vidi da je [obrt] obrt [obrt] zastupan po vlasniku EP a da ga potpisuje izvršitelj tog obrta vlasnik LP. Predlaže da se prigovor dostavi nadležnom sudu na odlučivanje.

4. Ovaj sud se rješenjem poslovni broj Povrv-415/2020-2 od 18. prosinca 2020. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje povodom prigovora tuženika te je po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupio Trgovačkom sudu u Pazinu, a koji sud je izazvao sukob nadležnosti. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1 435/2021-2 od 27. listopada 2021. određeno je da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Puli-Pola.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-432/2021-3 od 6. lipnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-81/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U tijeku postupka pročitani su računi, izvatci iz obrtnog registra, Ugovor o vođenju poslovnih knjiga, dostavnica, dopis, Sporazum od 23. rujna 2019. s povratnicom, dopis od 25. studenog 2020. vezan uz povrat dokumentacije, obrtnica, podaci Ureda državne uprave, nalozi za plaćanje, rješenje Ureda državne uprave, Ugovor o ortakluku, dopis tuženika, rješenje o prekršaju, zaključak Ministarstva financija, knjiga primljenih računa, uplatnica, izvještaj o stanju prometa OTP banke d.d., iskaz tužiteljice, iskaz tuženika, nalaz i mišljenje vještaka od 10. siječnja 2025.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 12. veljače 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu iznosa od 2.913,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, umjesto ranije zatraženog iznosa od 5.043,44 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, pa je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u točci I izreke rješenja.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.913,24 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od dospijeća pa do isplate. Predmetni iznos tužiteljica potražuje na temelju računa izdanih za razdoblje od ožujka 2019. do travnja 2020. (list 172-174 spisa), a na ime pruženih knjigovodstvenih usluga.

10. Tuženik je u postupku osporio postojanje obveznopravnog odnosa između parničnih stranaka te s time u vezi i postojanje tražbine tužiteljice, kao i njenu visini.

11. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra utvrđeno je da je [obrt] knjigovodstveni obrt, Pula, Piranasijev prilaz 15, vlasnice GP osnovan 7. siječnja 1999., te da je isti odjavljen 31. prosinca 1998. (list 98 spisa). Nadalje, 30. prosinca 1998. osnovan je [obrt] za poslovne usluge vlasnice SP sa sjedištem na istoj adresi u Puli, Piranasijev prilaz 15, a koji obrt je odjavljen 31. prosinca 2016. (list 95 spisa).

11.1. Na temelju rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospoarstvo, Ispostave Rovinj od 28. rujna 2018. utvrđeno je da je na temelju tog rješenja u Obrtni registar upisana promjena sjedišta obrta [obrt] vlasnika JP i to s adrese u Puli, Palazzine 4 na adresu u [adresa], a kako to proizlazi i iz izvatka iz obrtnog registra (list 97 spisa).

12. Iz Ugovora o vođenju poslovnih knjiga utvrđeno je da se u istome navodi da je sklopljen 31. kolovoza 2016. između [obrt] zastupanog po vlasnici BP, kao izvršitelja i [obrt] vodoinstalaterskog obrta zastupanog po vlasniku JP, kao naručitelja, a kojim ugovorom se izvršitelj obvezao voditi poslovne knjige naručitelja, dok se naručitelj obvezao za te poslove izvršitelju plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 2.200,00 kuna (291,99 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). U članku 7. navedenog Ugovora navodi se da taj Ugovor stupa na snagu 31. kolovoza 2016. te da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti odredbe ugovora o vođenju poslovnih knjiga od 1. listopada 1994., kao i odredbe aneksa ugovora o vođenju poslovnih knjiga od 31. prosinca 1998. Ugovor je potpisan od strane tuženika.

13. Iz dostavljenih računa uz prijedlog za ovrhu utvrđeno je da je iste tužiteljica izdala u razdoblju od kolovoza 2018. do travnja 2020. za pružene knjigovodstvene usluge tuženiku u okviru svog sporednog zanimanja, a kako je to utvrđeno i iz iskaza tužiteljice.

13.1. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila knjigovođa te da je radila za obrt [obrt] od 1997. kada je vlasnik obrta bio gospodin G, kao i kasnije kada se tuženik pridružio gospodinu G i u konačnici i preuzeo od njega obrt. Nadalje, tužiteljica je navela kako je nakon njenog odlaska u mirovinu obrt bio na ime njene nevjeste EP i određeno vrijeme i na ime njenog sina LP, a da bi naknadno kao umirovljenik imala samostalnu djelatnost preko koje je pružala usluge tuženiku. Tužiteljica je u vrijeme kada su izdani predmetni računi samostalno obavljala poslove vođenja knjiga pod svojim imenom.

13.2. Sud je u cijelosti prihvatio takve navode tužiteljice kao vjerodostojne jer je tužiteljica iskazivala detaljno, životno i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a takve navode tužiteljice potvrdio je i sam tuženik koji je u svom iskazu naveo da nije nikada prekidao poslovni odnos s tuženicom.

14. Postojanje obveznopravnog odnosa između tužiteljice i tuženika utvrđeno je i iz Sporazuma od 23. rujna 2019., sklopljenog između vjerovnika GP, Sifari - slobodno zanimanje i dužnika vlasnika [obrt] vodoinstalaterskog [obrt] JP, kojim su se stranke sporazumjele o načinu podmirenja duga u iznosu od 33.000,00 kuna (4.379,85 EUR), a zaključenje kojeg sporazuma tuženik nije osporio u postupku.

14.1. Naime, ovaj sud zaključuje kako je tuženik bio u obveznopravnom odnosu s tužiteljicom, a u kojem se obveznopravnom odnosu tužiteljica prema tuženiku obvezala u okviru svojeg sporednog zanimanja voditi poslovne knjige tuženika, a tuženik se obvezao tužiteljici isplaćivati mjesečnu naknadu u iznosu od 2.200,00 kuna, koja naknada je kasnije dogovorom stranaka smanjena na iznos od 1.250,00 kuna, kako to proizlazi i iz iskaza stranaka i predmetnih računa. Pritom se ocjenjuju neosnovanim navodi tuženika da s tužiteljicom nije bio u obveznopravnom odnosu jer nije životno ni logično da bi tuženik u tom slučaju priznao postojanje duga prema tužiteljici.

15. Ovdje valja istaknuti da je tuženik preko žiro računa obrta [obrt] vršio plaćanja naknade za uslugu upravo tužiteljici GP – sporedno zanimanje (list 108-118 spisa) i to na broj žiro računa označen na računima koje je tužiteljica izdala u okviru obavljanja sporednog zanimanja (list 5-25 spisa), a dodatno valja ukazati i kako je tuženik u spis dostavio dopis kojim traži povrat poslovnih knjiga upravo od tužiteljice u okviru njenog sporednog zanimanja (list 92-93 spisa).

16. Dakle, na temelju tako provedenih dokaza utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bili u obveznopravnom odnosu u kojem se tužiteljica prema tuženiku obvezala voditi poslovne knjige, a tuženik se obvezao tužiteljici za to isplaćivati mjesečnu naknadu.

17. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću.

18.1. Vještak je nakon proučene dokumentacije, provjere i rekonstrukcije novčanog toka radi utvrđenja duga, te analize osnove potraživanja utvrdio da je tužiteljica izdala fakture za koje tvrdi da nisu podmirene u iznosu od 38.000,00 kuna/ 5.043,44 EUR (Tablica 1. nalaza i mišljenja – list 155 spisa), a da je tuženik nakon izdanog računa za kolovoz 2018. odnosno u utuženom periodu platio tužiteljici ukupno 18.850,00 kuna/ 2.501,82 EUR (Tablica 2. nalaza i mišljenja – list 155 spisa) od čega iznos od 2.200,00 kuna sigurno nije mogao biti na ime spornih faktura. Pod pretpostavkom da su sve uplate vršene na ime spornih računa, vještak je zaključio da bi dug tuženika prema tužiteljici tada iznosio bi 21.950,00 kuna/ 2.913,24 EUR (Tablica 3. nalaza i mišljenja – list 156 spisa). Naime, vještak je pojasnio kako se u opisu plaćanja pojedinih računa ne navodi na koji se račun odnosi uplata, nije moguće direktno povezivanje plaćenih računa, a pozivi na broj nisu dosljedni da bi sa sigurnošću ukazivali da je riječ o konkretnim računima. Vještak u nalazu i mišljenju nije uzeo u obzir navode o učinjenim isplatama na ruke.

18.2. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je sačinjen objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda.

18.3. Tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužiteljica po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka uredila svoj tužbeni zahtjev usklađujući ga s izračunom vještaka.

19. Vezano uz navode tuženika o isplatama koje je izvršio na ruke tužiteljice valja ukazati kako tuženik na kojem je bio teret tog dokaza nije s dovoljnom izvjesnošću (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) dokazao da je takve isplate izvršio u utuženom razdoblju, niti je u tom smislu u postupku predlagao dokaze (potvrde o primitku isplate, saslušanje svjedoka ili slično) iz kojih bi se takvi navodi tuženika mogli nedvojbeno utvrditi. Naime, tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da joj je tuženik na ruke dao iznos od ukupno 3.600,00 kuna ali je osporila da bi se navedeni iznosi odnosili na utuženo razdoblje, a tuženik u postupku nije dokazao kada je izvršio navedene isplate, u kojem iznosu i na što su se takve isplate odnosile, sve u skladu s odredbom čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP.

20. U skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje. Stoga, kako je utvrđeno da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici na ime isplate mjesečne naknade za pružene knjigovodstvene usluge u razdoblju od travnja 2019. do travnja 2019., valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.913,24 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO), te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Naime, kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju tuženiku pružala knjigovodstvene usluge, u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) valjalo je tuženika obvezati da prema tužiteljici ispuni obvezu plaćanja nepodmirenih mjesečnih naknada za pružene usluge. Pritom na postojanje tražbine tužiteljice nije od utjecaja činjenica da je na računima navedena stara adresa obrta tuženika, s obzirom da su navedeni točni podaci o vlasniku obrta i njegovom OIB [osobni identifikacijski broj]u te kraj činjenica da je u postupku utvrđeno da je u utuženom razdoblju upravo tužiteljica u okviru svog sporednog zanimanja vodila poslovne knjige tuženika. Na postojanje obveze tuženika nije od utjecaja niti činjenica da je tuženiku izrečena novčana kazna zbog nepodnošenja prijave poreza na dodanu vrijednost i posebnu evidenciju o primljenim računima koja se odnosi na razdoblje od srpnja do rujna 2020., jer u navedenom razdoblju tužiteljica nije vodila poslovne knjige tuženika, što tuženik ne spori. Također, vezano uz navode tuženika valja istaknuti kako je tužiteljica na poziv tuženika istom poštom poslala poslovnu dokumentaciju, ali da tuženik istu nije podigao iako mu je pošiljka upućena na ispravnu adresu (list 70-74 spisa).

21. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut je u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi ovršni trošak, jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), budući da je tužiteljica uspjela u sporu pa joj je tuženik dužan naknaditi parnične troškove. Tužiteljici je pritom priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 165,90 EUR (Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 13. siječnja 2023., 12. rujna 2023., 27. veljače 2025. i 28. ožujka 2025. u ukupnom iznosu od ukupno 1.000,00 EUR (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 11. studenog 2022. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.4. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), trošak sastava podnesaka od 26. studenog 2022., 10. rujna 2023. i 12. veljače 2025. u iznosu od ukupno 750,00 EUR (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), trošak utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 75,58 EUR. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za priznanje troškova postupka je odbijen kao previsoko postavljen, a tužiteljici pritom nije priznat trošak javnobilježničke nagrade jer iz spisa ne proizlazi da bi navedeni trošak bio podmiren.

U Puli 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku