Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Pr-13/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Tomislavu Brajkoviću i dr., odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika DONATO d.o.o., OIB: 76235637370, iz Poreča, Buići 30, zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja odluke nezakonitom i nedopuštenom, naknade štete i isplate plaće, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 07. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2013., te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni."

II Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 30. lipnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. III Sudski se raskida važeći radni odnos tužitelja kao radnika, kod tuženika kao poslodavca, a dan raskida radnog odnosa utvrđuje se s 25. srpnja 2023. IV Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime sudskog raskida ugovora o radu štetu u iznosu 3.384,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), a koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog do iznosa 9.024,00 eura, odnosno za iznos 5.640,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete odbija.

V Nalaže se tužitelju RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku DONATO d.o.o., OIB: 76235637370, naknadi parnični trošak u iznosu 762,54 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 04. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, radi naknade štete, i isplate otpremnine. U tužbi navodi da je tužitelj 23. lipnja 2023. obaviješten da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog navodnog kršenja radnih obveza i to na način da je poslodavac/tuženik SMS porukom uputio tužitelja da ide kod knjigovođe, pa da je tužitelj navedenu odluku zaprimio od knjigovođe 26. lipnja 2023., pa da je tada bio u šoku i nevjerici, a u navedenoj odluci da je bilo navedeno kako je 22. lipnja 2023. došao na posao u alkoholiziranom stanju, remetio radni odnos, zanemario radne obveze, te ugrozio svoje zdravlje, a što sve tužitelj izričito osporava. Svi ti navodi da su paušalni, nekonkretizirani i neistiniti, a tuženik da je jednostrano pukim navodima, ničim dokazanim, donio navedenu odluku. Na tu odluku tužitelj da je sukladno čl. 133. Zakona o radu u roku 15 dana zahtijevao od tuženika zaštitu svog prava, pa da je tako 03. srpnja 2023. uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik zaprimio 05. srpnja 2023. Tužitelj da je od tuženika 21. srpnja 2023. bez povratnice, radi čega smatra da nije poslano preporučeno – zaprimio odluku kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika, ali ta odluka da se referira na odluku od 30. lipnja 2023. koju je tužitelj zaprimio naknadno 18. srpnja 2023., a protiv koje je također podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika 21. srpnja 2023. Obzirom da ne mogu postojati dvije odluke o izvanrednom otkazu, tužitelj smatra da su obje nezakonite i to stoga što protiv odluke od 26. lipnja 2023. tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava radnika, a odluka od 30. lipnja 2023. da se nije mogla donijeti jer već postoji prva odluka o izvanrednom otkazu od 26. lipnja 2023. Obje odluke da sadrže paušalne, nekonkretizirane i neistinite navode bez ijednog dokaza. Nadalje, tužitelj da je dugi niz godina u radnom odnosu kod tuženika, a ne samo od 31. ožujka 2023. na koji ugovor o radu na određeno vrijeme se poslodavac poziva. Tužitelj da je u radnom odnosu kod tuženika od 17. veljače 1999. kada je bila prva prijava tužitelja kod tuženika. Tuženik da je kako je njemu odgovaralo pripremao pisanu dokumentaciju koji tužitelj nije čitao, jer je s njegove strane uvijek postojao odnos povjerenja prema tuženiku (poslodavcu). Tuženik da je prekidao i nastavljao radni odnos kako se istom prohtjelo s obrazloženjem da je isto samo formalnost, a da će tužitelj nastaviti raditi kod njega kao i do tada s obzirom da je isti stalni radnik. Tuženik da je izigrao povjerenje tužitelja i očito unaprijed smišljeno "pripremio teren" da bi se tužitelja što lakše riješio bez plaćanja otpremnine, svi ti pisani dokumenti da su prividni i fiktivni. Tužitelj da je bio primoran zaposliti se jer je ostao bez redovitih primanja, no našao je samo sezonski posao, što ga stavlja u lošiju poziciju no što je bio kod tuženika. Što se tiče naknade za rad, plaće, tužitelj da je također išao na ruku tuženiku jer mu je dio plaće isplaćivan putem računa, a dio na ruke, to da potvrđuju i tri zadnje platne liste iz kojih da je razvidan nesrazmjer plaće za lipanj 2023., u odnosu na travanj i svibanj 2023. Naime, za travanj i svibanj tužitelj da je dobio dio na ruke, a za lipanj sve da je dobio preko računa, s obzirom na to da je dobio otkaz pa mu tuženik nije mogao dio isplatiti na ruke. Zbog navedenog, kao prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca da uzima isplaćenu zadnju plaću u iznosu 1.563,66 eura neto, odnosno 2.568.51 euro bruto. Razloge takvog postupanja tužitelj da nije dovodio u pitanje vjerujući da je tuženiku tako lakše, a također išao mu je na ruku i vjerovao mu na riječ jer je 24 godine kod njega radio i što se njega tiče da je postojala neka razina povjerenja. Nadalje, tužitelj da je unatrag neko vrijeme bio na bolovanju kojom prilikom je popravljao i radio nove zube i zubalo, međutim bolovanje da je prekinuo i vratio se na radno mjesto kako tuženik ne bi bio zakinut, s obzirom na količinu posla, iako je navedeni zahvat bio težak i pričanje otežano. No, ni taj dio njegovog truda tuženik da nije cijenio, već upravo suprotno. Tužitelju da nije omogućeno iznošenje obrane, što da je protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu. Ističe kako ga tuženik niti jednom svih ovih godina rada kod istog poslodavca/tuženika nije upozorio, ni pisano ni usmeno, na nepoštovanje radnih obveza, njegovo ponašanje, ili bilo koje pitanje koje se tiče radnog odnosa. Nakon ovakvog postupanja tužitelj da je bio jako razočaran odnosom tuženika prema njemu nakon toliko godina rada, radi čega da poziva tuženika da mu isplati otpremninu uzevši u obzir trajanje radnog odnosa od 1999. sukladno Zakonu o radu, te uzevši u obzir visinu plaće koja se isplaćivala putem računa i na ruke. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 17. veljače 1999., te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni (toč. 1. tužbenog zahtjeva); kojom će se utvrditi da je odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 26. lipnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. 2.); kojom će se utvrditi da je odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 30. lipnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. 3.); kojom će se utvrditi kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan zaključenja glavne rasprave ili drugi dan koji sud utvrdit u tijeku postupka (toč. 4.); kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos u visini 3.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč. 5.), te kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime otpremnine iznos od 15.411,06 eura s pripadajućom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč. 6.), sve još i uz nadoknadu parničnog troška tužitelju (toč. 7.). Tužitelj je precizirano tužbeni zahtjev na ročištu 14. veljače 2024. (str. 153), te traži vezano za tužbeni zahtjev ad1. utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu od 01. siječnja 2013. te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je donio jedino Odluku o otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023., a s danom 26. svibnja 2023. (26. lipnja 2023.- op.a.) tuženik da je bio sastavio samo nacrt odluke o otkazu toga dana nije bila i donesena. Tužitelj da je 22. lipnja 2023. bio došao na radno mjesto, narušio disciplinu na radnom mjestu posve neadekvatno se ophodeći s kolegama i odbijajući izvršiti radne zadatke kako su mu dodijeljeni, pa da se u vidno alkoholiziranom stanju upuštao u komuniciranje s gostima i pred gostima da mu je posuđe ispadalo iz ruku. Imajući u vidu potpunu svijest tužitelja da dolazeći u teško alkoholiziranom stanju bitno narušava poslovanje tuženika, a osobito njegov ugled pred gostima ugostiteljskog lokala povodom opisanog izrazito neugodnog ekscesa da je tužitelju izjavljen otkaz ugovora o radu. Na dan opisanog događaja tužitelj da je dao rukom pisanu izjavu slijedećeg sadržaja: "Dajem otkaz danas 22.06. u 12 h osobno dajem otkaz jer dolazim na posao pijan i pod nekim drugim sredstvima pod privolom RĐ". Tužitelj da nepravilno upućuje na primjenu odredbe čl. 119. Zakona o radu koja uređuje redovni otkaz uvjetovan ponašanjem radnika, jer da mu je tuženik otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom iz čl. 116. Zakona o radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na ročištu koje je održano 13. listopada 2023. tužitelj je osporio da bi isti napisao ili da bi to bio njegov rukopis na izjavi na koju ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu, te tvrdi da nema nikakvih saznanja o istoj. U ispravi naveden datum i sat da nema nikakve veze s ovim predmetom, a na ispravi da nije navedena niti godina. Ne osporava da odluka o izvanrednom otkazu od 26. lipnja 2023. mu nije uručena, te da nije bila potpisana.

4. Dana 29. ožujka 2024. donesena je presuda posl. br. 30 Pr-22/2023-26 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. 1. – 7.), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 2.889,24 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), koja presuda je zatim djelomično potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. 2. i I. 6. izreke, dok je u pobijanom dijelu pod točkama I. 1., 3., 4., 5. i 7. i pod točkom II. izreke ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku, u dokaznom postupku pročitano je: odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 8), zahtjev za zaštitu prava radnika (str. 9- 11), odluka (str. 13-15), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 16-19), zahtjev za zaštitu prava radnika (str. 20-23), članak (str. 24), SMS poruke (str. 27), obračuni isplate plaće (str. 28-30), potvrda (str. 36), raniji iskaz svjedoka ĐĐ i EĐ na zapisniku od 27. listopada 2023. (str. 42-51), dopis HZMO od 26. listopada 2023 s prilozima (str. 54-71), dopis HZMO od 09. studenog 2023. s prilozima (str. 76-91), ugovori o radu i aneksi tim ugovorima (str. 115-134), potvrda (str. 135-141), odluka o otkazu ugovora o radu (str. 144-146), izjava (str. 147), sporazumni raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str.148-149), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 150-152), nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente Željke Tkalec, dipl. inž. (str. 100-105), provedeno je medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja tužitelja RĐ kako je određeno rješenjem posl. br. Pr-13/2024-44 od 14. studenog 2024. po stalnom sudskom vještaku za područje psihijatrije dr. Klementini Ružić, saslušani su svjedoci SĐ, AĐ, UĐ, te je u ponovnom postupku ponovno saslušan tužitelj, dok je z.z. tuženika ostala kod svog ranijeg iskaza.

6. Podneskom od 27. veljače 2025. tužitelj je sukladno odredbi čl. 125. st. 3. Zakona o radu precizirao tužbeni zahtjev na način da sada traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2013., te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni (točka 1. tužbenog zahtjeva); kojom će se utvrditi da je odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 30. lipnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka 2. (ranije točka 3.)); kojom se sudski raskida važeći radni odnos tužitelja kao radnika kod tuženika kao poslodavca, a dan raskida radnog odnosa da se utvrđuje s danom 25. srpnja 2023. (točka 3., umjesto ranije točke 4.); kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime sudskog raskida ugovora o radu štetu u iznosu 9.024,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a od dana raskida radnog odnosa 25. srpnja 2023., pa do isplate (točka 4., ranije točka 5.); te kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka. U tom je podnesku naveo da je pri odlučivanju o visini naknade za štetu potrebno cijeniti dob tužitelja (50 godina), da je tužitelju teško pronaći zaposlenje na neodređeno vrijeme u tim godinama, godine staža rada kod tuženika, tužiteljevo zdravstveno stanje, te obveze uzdržavanja kćerke i starije majke, pa da mu je potrebno dosuditi 8 ugovorenih mjesečnih plaća u bruto iznosu, a iz ugovora o radu od 31. ožujka 2023. da proizlazi kako je ugovorena bruto plaća u iznosu 1.128,00 eura.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti vezano za sada točke 2. i 3. tužbenog zahtjeva, djelomično vezano za sada točku 4. tužbenog zahtjeva, dok je vezano za točku 1. neosnovan u cijelosti.

8. Prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovi rezultata cjelokupnog postupka.

9. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti zbog utvrđenja odlučnih činjenica.

10. Tužitelj je tužbu podnio 04. kolovoza 2023., slijedom čega je predmetna tužba pravodobna i dopuštena, o čemu još i nastavno.

11. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. Odredbom čl. 119. ZR-a, propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoji okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

14. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Odredbom čl. 120. ZR-a propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, te da se otkaz mora dostaviti osobni kojoj se otkazuje. Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu (čl. 121. st. 1. ZR-a).

16. Odredbom čl. 125. ZR-a propisano je da će sud ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos - na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 1.). Radnik da može zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. toga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (st. 3.).

17. Čitanjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 16-19, 150-152), utvrđeno je da je ista donijeta 30. lipnja 2023. po ovdje tuženiku kao poslodavcu, pa da je isti na temelju odredbe čl. 116. ZR-a radniku RĐ, ovdje tužitelju, koji je kod njega obavljao poslovne konobara izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31. ožujka 2023. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca nije moguć, te je tom odlukom određeno da radniku prestaje radni odnos dostavom odluke. Ta je odluka obrazložena na način da je tuženik naveo kako je 22. lipnja 2023. tužitelj došao na posao u alkoholiziranom stanju, narušavao disciplinu na radnom mjestu, zanemarivao radne obveze i odbijao izvršavati radne zadatke, da mu je padao pribor za jelo, čaše, hrana i piće, te da je ugrožavao svoje zdravlje i zdravlje prisutnih gostiju. Tužitelju da je predložena provjera prisutnosti alkohola u organizmu, međutim tužitelj da je to odbio, te nastavio s istim ponašanjem.

17.1. Čitanjem zahtjeva za zaštitu prava radnika (str. 20-23), utvrđeno je da je tužitelj u istom naveo kako je 18. srpnja 2023. zaprimio ranije opisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023., pa da stoga 21. srpnja 2023. podnosi zahtjev za zaštitu prava radnika, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, a što sve među strankama nije sporno, iz čega sud zaključuje da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a kada je dana 04. kolovoza 2023. podnio tužbu u ovom predmetu, odnosno da je tužba tužitelja pravovremena i dopuštena.

17.2. Čitanjem članka (str. 24), nisu utvrđene odlučne, a sporne činjenice, iz razloga što tuženik ne osporava da je s radom tužitelja u duljem vremenskom periodu do unatrag nekog vremena bio vrlo zadovoljan, te da su ga gosti tijekom godina jako voljeli, a jedini problem s tužiteljem da je nastao zbog njegovog odavanja piću zadnjih godina.

17.3. Čitanjem SMS poruka (str. 27), nisu utvrđene odlučne, a sporne činjenice, jer među strankama nije sporno da je z.z. tuženika 25. lipnja 2023. poslala tužitelju poruku da se javi u knjigovodstvo.

17.4. Čitanjem obračuna isplate plaće (str. 28-30), utvrđeno je da je plaća tužitelja za mjesec lipanj 2023. iznosila ukupno neto 1.563,66 eura, odnosno bruto 2.204,73 eura; za mjesec travanj 2023. 529,25 eura neto, odnosno bruto 661,56 eura; za mjesec svibanj 2023. 474,08 eura neto, odnosno bruto 389,88 eura. Ove razlike u visini plaće z.z. tuženika opravdava činjenicom da je tužitelj u mjesecu travnju i svibnju 2023. bio na bolovanju, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja, ali i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Klementine Ružić iz kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 10. travnja 2025. do 31. svibnja 2023.

17.5. Čitanjem potvrde (str. 36), utvrđeno je da je riječ o rukom pisanoj izjavi, za koju tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je istu potpisao tužitelj 22. lipnja 2023. upravo dana kada je po tuženiku došlo do narušavanja discipline na radnom mjestu od strane tužitelja, a radi čega je kasnije donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. O predmetnoj potvrdi (cedulji) i tvrdnjama tužitelja vezano za istu, još i nastavno.

17.6. Čitanjem dopisa HZMO od 26. listopada 2023. s prilozima (str. 54-71), dopisa HZMO od 09. studenog 2023. s prilozima (str. 76-91), te potvrde (str. 135-141), utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tužitelja u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 16. listopada 2022., zatim od 19. listopada 2022. do 23. listopada 2022., zatim od 26. listopada 2022. do 28. listopada 2022., zatim od 01. travnja 2023. do 18. srpnja 2023. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika i u razdoblju od 17. veljače 1999. do 30. travnja 2002., zatim od 14. travnja 2005. do 31. prosinca 2005., zatim od 11. travnja 2006. do 31. prosinca 2006., od 15. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., od 13. ožujka 2008. do 31. prosinca 2009., od 18. ožujka 2010. do 31. siječnja 2011., od 10. ožujka 2011. do 31. prosinca 2012. Do 01. siječnja 2013. tužitelj je pretežno bio zaposlen na određeno puno radno vrijeme (sezonski), a od 01. siječnja 2013. do 16. listopada 2022. bio je zaposlen na neodređeno s punim radnim vremenom, kao i u razdoblju od 01. travnja 2023. do 18. srpnja 2023. Nakon 16. listopada 2022., u razdoblju od 19. listopada 2022. do 23. listopada 2022., zatim od 26. listopada 2022. do 28. listopada 2022. radni odnos je bio na određeno puno radno vrijeme, zbog povećanja opsega poslova i uslijed nemogućnosti predviđanja opsega povećanja poslova. Tome u prilog i ugovori o radu i aneksi tim ugovorima (str. 115- 134). S obzirom na navedeno, a kada se ima u vidu da je tuženik i nakon tog razdoblja ponovo u travnju 2023. zaposlio tužitelja stajalište je suda da je tužitelj bio doista u skladu s potrebama tuženika u toku cijelog ovog razdoblja od 2013. godine do 2023. zaposlen kod tužitelja ili na neodređeno vrijeme ili na odredno vrijeme kao sezonski radnik, a što je sukladno odredbi čl. 16. ZR-a, radi čega nije osnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2013., te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni, i suđeno je kao u točki I izreke presude. Tome u prilog i tvrdnja tužitelja da mu je tuženik govorio uvijek pri prekidu govorio da će radni odnos biti nastavljen i da će tužitelj nastaviti raditi kod tuženika.

17.7. Osim toga, čitanjem sporazumnog raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str. 148-149), utvrđeno je da su stranke 16. listopada 2022. sporazumno raskinule ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na koji sporazumni raskid je dakle tužitelj pristao.

18. U svom iskazu svjedok ĐĐ, inače supruga tužitelja, je navela da ju je spornog dana 22. lipnja 2023. telefonom nazvala KĐ, inače z.z. tuženika, pa da ju je pitala je li vidjela supruga u kojem je stanju došao na posao, pa da joj je rekla da će si morati tužitelj potražiti drugi posao jer da je došao na posao pijan ili pod nekim drugim sredstvima i to da je bilo oko 12,30 sati. Kada je ona (svjedokinja – op.a.) došla kući da je zatekla tužitelja, pa da nije vidjela da bi bio pijan ili pod nekim drugim sredstvima. Tvrdi da njezin suprug nema problem s alkoholom, niti s nekim drugim nedozvoljenim supstancama.

18.1. U svom iskazu svjedok EĐ, inače rođakinja tužitelja, također tvrdi da tužitelj nema problem s alkoholom, a vezano za konkretan događaj od 22. lipnja 2023., prema stajalištu suda ovaj svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama, niti tako iskazuje u svom iskazu.

18.2. U svom iskazu svjedok SĐ, inače sin z.z. tuženika, iskazuje da je predmetnog dana tužitelju dvaput ispala tacna, da ga je njegova majka zamolila da ide kući i da se sredi, ali da je tužitelj to odbio, pa da je između njih došlo do rasprave, nakon čega da je tužitelj potpisao malu bijelu cedulju. Tužitelj da ima problem s alkoholom i da više ne može funkcionirati, da je više puta zamoljen "da se dovede u red i počne normalno funkcionirati na poslu". Toga dana da mu je također bilo rečeno da ode kući pa neka se vrati, ali da je to tužitelj odbio. Ti problemi da su kontinuirani u zadnje vrijeme, da se s tužiteljem poznaje od malih nogu i da prije s njim nije bilo problema. Također je naveo da je vidio kako je tužitelju spornog dana ispala tacna i to dvaput, tada da je tužitelj bio u pripitom stanju i inače da dolazi na posao pripit ili ne dolazi uopće ili dođe popodne. Što se događalo na terasi predmetnog dana da je gledao s vrata kuhinje, a tacna koja je tužitelju ispala da je pala neposredno kod kolica u kojima je bila beba. Nije mu poznato je li tužitelju predmetnog dana od strane z.z. tuženika ponuđeno alkotestiranje, predmetnog dana uz tužitelja da su radili konobarica UĐ i inače da radi šanker AĐ, ali mu nije poznato je li tog dana radio. Nakon svega što se dogodilo z.z. tuženika da je zatražila od tužitelja da ode kući.

18.3. U svom iskazu svjedok AĐ navodi da nije prisustvovao kritičnom događaju, da je došao tek navečer kada tužitelja više nije bilo na poslu. S tužiteljem da je bilo problema zbog njegovih problema s alkoholom, pa da su zbog toga njegovi radni kolege na poslu imali probleme budući da je tužitelj griješio s narudžbama, narudžbe mu nisu bile razumljive ili bi ih bacio u sudoper, odnosno ne bi pokazao što je pisalo na narudžbi, a uvijek uzrok takvom njegovom ponašanju da je bio alkohol. Z.z. tuženika da ga je više puta upozoravala na takvo njegovo ponašanje i slala ga kući da se otrijezni. Od konobarice UĐ predmetnog dana da je čuo da je tužitelj dobio otkaz i da mu je direktor davao alkotest, ali od to da nije htio.

18.4. Svjedokinja UĐ u svom iskazu navodi da je predmetnog dana došla na posao u 10:30 sati, pa da je došao tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju, a i prethodnog dana da je bio takav. Predmetnog dana da je zamoljen da se makne iz sale, ali tužitelj da to nije htio, da je bio agresivan, pa da mu je tacna s pićem ispala između sjedalice za dijete u kojoj je bilo jedno dijete i kolica u kojima je bila beba i sve da se prolilo, nakon toga da se vratio u salu, udario u frižider od pića, posrnuo i pao pored frižidera. Tada da su ga podigli i zamolili da se makne, da ne narušava ugled restorana, međutim on to da nije htio, a vrhunac da je bio kada mu je zazvonio mobitel, a on uzeo slušalicu fiksnog telefona. S obzirom na sve što se događalo da su došli z.z. tuženika i zamolili ga da ode kući, ali on da je to odbijao i bio agresivan. Poznato joj je da je u to vrijeme tužitelja bolio zub.

19. U svom iskazu tužitelj poriče da bi imao problem s alkoholom ili drogom, tvrdi da ga je 22. lipnja 2023. z.z. tuženika KĐ uhvatila za ruku i govorila mu "Izvanredni otkaz, idi doma", a on ne zna zbog čega mu je to govorila, ne sjeća se nikakve ceduljice, niti raspravi, niti tacni, ničega od tog dana se ne sjeća, tvrdi da tog dana nije bilo gostiju, da je došao na posao skuterom oko 12:00 sati i vratio se kući skuterom oko 13:00 sati, a toga dana da je pio lijekove Zaldiar, Ketonal i Normabel, jer je imao slomljena rebra, tvrdi da izjavu na str. 36 spisa nije niti napisao, niti potpisao, i da je otkaz dobio jer je star i bolestan i ima 50 godina, također da se zaposlio na drugom mjestu pa da se preporodio. Naveo je da je bio na bolovanju od dan nakon Uskrsa jer je bio pao i polomio rebra, pa dva mjeseca nakon toga otprilike, a na posao da se vratio jer ga je šef zvao da nema tko raditi. Kad je došao na posao rebra da su ga toliko boljela da nije mogao ni disati i to da je rekao šefu, na šta da mu je šef rekao neka samo bude tu, neka sjedi i prima narudžbe, iako mu je govorio da ne može od bolova, da jedva diše. Inače da ima kćerku koja ide u 4. razred srednje škole, a da živi u istom domaćinstvu s majkom koja ima 74 godine i prima mirovinu. Ovo ljeto (2024.) da je počeo raditi, međutim nakon što je radio dva mjeseca da je cijelo ljeto proveo na bolovanju jer je imao upalu pluća, probleme abdomena, zapetljaj crijeva, dvije operacije, sepsu, bio je u komi i smršavio 25 kg. Inače da ima problema s govorom, da se zapetlja, a u zadnje vrijeme da je bio pod strašnim stresom na poslu kod tuženika. Poriče da bi predmetnog dana bio pod utjecajem alkohola ili da bi se dogodilo ovo o čemu iskazuju svjedoci UĐ i SĐ, te z.z. tuženika.

19.1. U svom iskazu z.z. tuženika KĐ tvrdi da tužitelj pije, ali da to poriče, kao i njegova obitelj, da ga je već lani u više navrata upozoravala kada bi se napio da ne može takav raditi, niti dolaziti na posao, već lani da je bio jedan incident kada je tužitelj došao toliko pijan na posao da je njezin suprug morao pozvati hitnu, ali hitna da je rekla da treba pozvati policiju, radi čega da je tužitelj kroz šumu pobjegao kući, a to da je bilo godinu dana prije događaja koji je predmetom ovog postupka. Tužitelj da ne pije svaki dan, međutim unatrag godinu dana da se to događa češće i da je upozoravan češće, ali da mu je sve to tolerirano jer je tužitelj kao čovjek dobar. Također opisala je događaje od konkretnog dana, pa je navela da mu je ispala puna tacna pića pred stolom gdje je bilo šestero gostiju s malom bebom u kolicima, pića da su završila na podu, a krigla u dječjim kolicima, nakon toga, istog dana da je opet kod vetrine s pićima prosuo cijelu tacnu pića, pa da ga je zamolila da ode kući i nazvala njegovu suprugu da dođe po njega, da bi ona rekla da ne može jer da je na poslu. Nakon toga da je tužitelju rekla da će ga ona odvesti kući jer da ne može takav na motor, nakon čega da je on sjeo na motor i otišao. Tog dana da ona njemu nije spominjala otkaz, nego da je tužitelj rekao da neće tu raditi, pa da mu je ona dala papirić (ovaj na str. 36 – op.a.) neka to napiše, međutim da je ona napisala tekst na tom papiriću, a tužitelj potpisao. Sutradan da su ona i suprug pozvali tužitelja na razgovor i rekli mu da dalje više ovako ne može, da će morati ići na liječenje, pa da tužitelj rekao da nije za to, nakon čega da mu je rekla da više tako ne može raditi, jer je i ona konobarica i ona poslužuje goste, pa da ona ne može otići niti na 10 minuta, da se ne vrati i da on ne bude u pripitom stanju, jer da je došlo do toga da je morala skloniti određena pića da ih on ne bi konzumirao. U konkretnom slučaju da su mu rekli da će dobiti otkaz jer su ovi gosti bili s bebom, kod kojih mu se rasula tacna s pićem, pa da je takvo njegovo ponašanje teška povreda radne dužnosti. U iskazu navodi i to da tuženik da ima problem s radnom snagom i da joj nije uopće u interesu olako tužitelju dati otkaz, međutim da više ne može raditi na ovaj način kako je opisala ponašanje tužitelja. Tužitelj da joj je prethodno obećao da neće više piti i ona da na njegov rad nije nikad imala primjedbi, da je u njega imala povjerenja i da su ga gosti jako voljeli. Ukazuje i na to da nesrazmjer platnih lista koje su priložene uz tužbu postoje iz razloga što je tužitelj bio na bolovanju zbog slomljenih rebara, a bolovanje tužitelja zbog slomljenih rebara među strankama nije sporno.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Željke Tkalec, dipl. inž., a koji sud cijeni potpunim, razumljivim i sukladnim pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da je tužitelj skriptor spornog potpisa na ispravi na str. 36 spisa, odnosno da je isti potpisao predmetnu ispravu – cedulju. S druge strane tužitelj u postupku tvrdi da isti nije napisao tekst na cedulji, već da ga je po svom nahođenju napisao z.z. tuženika, a tako proizlazi i iz iskaza z.z. tuženika u kojem tvrdi "Ja sam napisala ovaj tekst na papiriću, međutim on je to potpisao."

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Klementine Ružić, a koji sud u cijelosti cijeni potpunim, razumljivim i sukladnim pravilima struke, te ga stoga prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljevo ponašanje u vremenu prije 22. lipnja 2023. i na taj dan moglo biti povezano s lijekovima koje je u to vrijeme uzimao. Navedeni lijekovi da su bili indicirani radi bolova koji su bili uzrokovani serijskom frakturom rebara, a radi koje ozljede je tužitelj bio na bolovanju od vremena od 10. travnja 2023. do 31. svibnja 2023., pa da su navedeni lijekovi i pojedinačno i u kombinaciji – mogli utjecati na psihofizičko zdravlje tužitelja u mjesecu lipnju 2023. Predmetni lijekovi da su mogli izazvati omamljenost i opuštenost mišića, radi čega da su treće osobe s obzirom na utjecaj tih lijekova, mogle zaključiti da je tužitelj zbog uzimanja tih lijekova pod utjecajem alkohola.

22. Iz drugih provedenih dokaza nisu utvrđene odlučne činjenice.

23. Ocjenom svih dokaza utvrđeno je da je iskaz z.z. tuženika KĐ vjerodostojan iz razloga što je pred sudom iskazivala decidirano, okolnosno i životno logično (drugo je pitanje, jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, i ako nisu, koji su tome razlozi), a njezin iskaz drugim u postupku provedenim dokazima nije doveden u pitanje. Naime, njezinom je iskazu proturječan iskaz ĐĐ u dijelu da tužitelj predmetnog dana 22. lipnja 2023. ne bi bio alkoholiziran, odnosno da isti ne konzumira alkohol. I ĐĐ i EĐ u svom iskazu tvrde da je ponašanje tuženika prema tužitelju vezano za cjelokupni radni odnos tužitelja kod tuženika – bilo nekorektno, te da je tužitelj bio izložen šikaniranju i lošem tretmanu od strane tuženika, međutim stajalište je suda, a s obzirom na iskaz z.z. tuženika, koja je pred sudom iskazivala kako je ranije ocijenjeno, da ne postoje razlozi zbog kojih bi tuženik bio motiviran tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu, doli ovog na koji ukazuje tuženik, jer doista je tužitelj dugi niz godina radio kod tuženika i kako sama z.z. tuženika iskazuje – tuženik je bio zadovoljan njegovim radom i to među strankama nije sporno. Dalje, iz isprava priloženih spisu nisu utvrđene nikakve nepravilnosti ili nezakonitosti vezano za odnos tuženika kao poslodavca, prema tužitelju kao radniku, u cijelom dugogodišnjem razdoblju od 1999. godine do dana podnošenja tužbe. Ipak, kako razlozi ponašanja tužitelja temeljem kojih je z.z. tuženika zaključila da je isti pod utjecajem alkohola, mogu proizlaziti i iz uzimanja lijekova od strane tužitelja, odnosno kako to tužitelj tvrdi, iz bolesti - nije nedvojbeno isključeno da je tužitelj unatoč bolesti bio pozvan od strane tuženika vratiti se na posao, a posebno kada se isto podvede pod kontekst iskaza z.z. tuženika da zbog nedostatka radne snage tuženik zapošljava i ranije svoje zaposlenike koji su otišli u mirovinu ("… BĐ koji je kod nas radio 40 godina… tako da je on u mirovini i prijavljen je na 4 sata…"), te da tuženiku radnici trebaju, da ih je teško pronaći.

24. Slijedom navedenog, nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelj 22. lipnja 2023. došao na posao pod utjecajem alkohola, pri čemu valja naglasiti da alkoholiziranost na radnom mjestu ne mora obavezno predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, već ista, ukoliko i postoji i nedvojbeno je utvrđena, mora imati značaj osobito teške povrede radne obveze zbog koje u okviru svih okolnosti konkretnog slučaja nastavak radnog odnosa više nije moguć, dakle takav izvanredni otkaz bi bio opravdan uz činjenicu da je tužitelj upravo u alkoholiziranom stanju izvršio još neku povredu radne obveze (počinio štetu poslodavcu ili da je na takvom radnom mjestu gdje postoji velika opasnost da se može počiniti šteta ili dovesti u opasnost druge radnike, a kada je taj radnik već prije upozoravan zbog konzumacije alkohola na radnom mjestu). U konkretnom slučaju teret dokaza tih činjenica je bio na tuženiku, a tuženik to u postupku nije dokazao. Navođenje u odluci o otkazu ugovora o radu da je tužitelj 22. lipnja 2023., došao na posao u alkoholiziranom stanju, da narušava disciplinu na radnom mjestu, da zanemaruje radne obveze, da odbija izvršavati radne zadatke i da mu je predložena provjera prisutnosti alkohola u organizmu, što da je isti odbio, samo po sebi ne znači da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, ako se imaju u vidu činjenice utvrđene medicinskim vještačenjem kako je ranije opisano. Osim toga, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelju od strane tuženika predloženo da izvrši alkotestiranje (o tome u svom iskazu z.z. tuženika i ne govori, već iskazuje da je kritičnog dana tužitelj bio pijan i da je zatraženo od njega da ode kući), a isto potvrđuju i saslušani svjedoci. Tek svjedok SĐ navodi da je tužitelju više puta ponuđeno alkotestiranje, a je li i konkretnog dana to mu nije poznato. Iz navedenog sud zaključuje da su ovi navodi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu - da je ta mjera predložena, a tužitelj da je to odbio – tek paušalno navedeni, te je stajalište suda da tužitelju od strane tuženika predmetnog dana nije predloženo alkotestiranje u skladu s odredbama pozitivnih propisa, kojima se uređuje ista materija.

25. Naime, tuženik je sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a bio dužan pridržavati se ne samo odredbi ZR-a, već i drugih zakonskih propisa, konkretno Zakona o zaštiti na radu (NN 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje: ZZR) čijom je odredbom čl. 58. st. 1. propisano da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti, dok je obveza tuženika bila da provodi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada prikladnim mjerama, a osobito da obavještava radnika o štetnosti sredstava ovisnosti i njihovom utjecaju na radnu sposobnost, da sprječava konzumaciju alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada, da uz pristanak radnika pisano utvrdi je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti i da učinkovito provodi utvrđeni postupak (čl. 58. st. 2.).

26. Odredbom čl. 59. ZZR-a propisano je da se provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom. Ako radnik odbije pristupiti provjeri smatra se da je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Poslodavac je obvezan udaljiti s mjesta rada radnika koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti sve dok je pod njihovim utjecajem. Ako radnik odbija napustiti mjesto rada, radnika će po pozivu poslodavca udaljiti nadležna redarstvena služba.

27. Osim toga, odredbom čl. 58. st. 1. t. 5. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan provoditi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada prikladnim mjerama, a osobito pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrsta testa ili aparata, način bilježenja i potvrđivanja rezultata, postupanja u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri) i učinkovito provoditi utvrđeni postupak.

28. Iako u svom tuženik tvrdi da je tuženik poduzeo mjere zaštite na radu sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici VSRH od 27. veljače 2023., a koje glasi: „Alkoholiziranost radnika poslodavac mora utvrđivati prikladnim mjerama na način propisan odredbama Zakona o zaštiti na radu, osim u slučaju kada činjenica alkoholiziranosti među strankama nije sporna jer je radnik u mjerodavno vrijeme sam priznao svoju alkoholiziranost zbog koje, s obzirom na stanje u kojem je bio, objektivno nije mogao obavljati poslove i radne zadatke na svom radnom mjestu.“, stajalište je suda, s obzirom na sve navedeno, da unatoč tome što u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. stoji kako je tužitelju predložena i provjera prisutnosti alkohola u organizmu, odnosno alkotestiranje, no on da je odbio pristupiti toj provjeri, uz to unatoč upozorenjima i opomenama iznijetom od strane njegovog nadređenog da je nastavio s tim ponašanjem – da tuženik nije postupio sukladno citiranim odredbama ZZR-a, a posebno kada se ima u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, te tvrdnja tužitelja da predmetnog dana nije bio pod utjecajem alkohola, već pod utjecajem lijekova za bolove, te da je na posao došao unatoč tome na inzistiranje tuženika i da je zapravo cedulju na str. 36 spisa samo potpisao, a da je tekst predmetne cedulje (u kojem tužitelj potvrđuje da na posao dolazi pijan) ispisala z.z. tuženika KĐ. Slijedom navedenog, obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. potkrijepljeno je doduše iskazom z.z. tuženika, ali je stajalište suda da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno, a na tuženiku je bio teret tog dokaza, kako je ranije navedeno, da je tužitelj upravo zbog alkoholiziranosti na radnom mjestu 22. lipnja 2023. narušavao disciplinu na radnom mjestu, zanemarivao svoje radne obveze, da mu je ispadao pribor za jelo, čaše, hrana i piće, odnosno da nije utvrđeno da su bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 116. ZR-a, te da sve navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog tuženika za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, pa da za tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

30. Dalje, a kako je to sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a tužitelj zatražio, budući da mu kao radniku s obzirom na cjelokupni tijek događaja nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika - odlučeno je kao u točki III i IV izreke presude te mu je - imajući u vidu da je ugovorena mjesečna bruto plaća iznosila 1.128,00 eura kako to proizlazi iz ugovora o radu od 31. ožujka 2023. (str. 132-134) dosuđena naknada štete u visini tri mjesečne ugovorene plaće, pri čemu je sud uzeo u obzir cjelokupno trajanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika, njegovu životnu dob, te da je u obvezi uzdržavanja jednog djeteta koje se još školuje. Za iznos koji premašuje ovaj iznos tužitelj je odbijen, jer je stajalište suda da je isti s obzirom na okolnosti slučaja previsoko postavljen. Tužitelj u postupku nije dokazao da je u obvezi uzdržavanja svoje majke kako tvrdi, jer činjenica da s istom stanuje u istom domaćinstvu ne znači i zakonsku obvezu uzdržavanja.

31. Odluka o parničnom trošku (točka V izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ZPP koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev s 37,50 %, iz čega proizlazi da je tuženik uspio s 62,50% u ovom postupku, iz čega proizlazi da tuženiku pripada 25% priznatog parničnog troška.

31.1. Tuženiku je priznat trošak sukladno tbr. 7/2 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) prema naznačenom VPS 18.411,06 eura do dana 27. veljače 2025., a nakon tog dana prema naznačenom vps. 9.024,00 eura i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav odgovora na tužbu 500,00 eura (tbr. 8/1Tarife u vezi s tbr. 7/1 i 7/2 Tarife), za zastupanje na ročištima 13. listopada 2023., 14. veljače 2024., 04. listopada 2024. i 07. ožujka 2025. u iznosu ukupno 1.700,00 eura (tbr. 9/1 u vezi s tbr. 7/2 i 7/1 Tarife), za sastav podneska od 03. studenog 2023., 05. prosinca 2023., 29. siječnja 2024. i 13. veljače 2025. u iznosu ukupno 650,00 eura (tbr. 8/1 i 8/4 u vezi s tbr. 7/2 i 7/1 Tarife), što sveukupno iznosi 2.850 eura, uvećano za predujam utrošen na grafološko vještačenje u iznosu 201,74 eura, odnosno sveukupno 3.051,74 eura, od čega 25% iznosi 762,54 eura.

31.2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom, kao ni za sastav podneska od 11. prosinca 2024. i sastav odgovora na žalbu, jer je stajalište suda da predmetni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka, ako se ima u vidu sadržaj podneska od 11. prosinca 2024. kojim tuženik obavještava sud da je uplatio predujam na ime troška saslušanja predloženog svjedoka, a u odgovoru na žalbu iznosi tvrdnje koje je ranije tijekom postupka imao mogućnost iznijeti ili ih je već iznio.

U Poreču, 06. svibnja 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.

DNA:

1. tužitelj p.p.,

2. tuženik p.p.