Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4338/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu osuđenog ŠE, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, zastupan po odvjetniku Edinu Muminagiću, rješavajući o žalbi osuđenog ŠE, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Pp Ikp-4237/2023 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe osuđenog ŠE, ukida se pobijano rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev osuđenika za naknadu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na naknadu troškova zastupanja za sastav žalbe od 18. rujna 2023. protiv rješenja od 1. rujna 2023. o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro u postupku izvršenja pravomoćne odluke, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja osuđenik je putem punomoćnika podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prva, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku, u kojoj u bitnome navodi kako sud u potpunosti pogrešno utvrđuje činjenično stanje kada zaključuje da osuđeniku nikako ne može pripasti pravno na naknadu troškova ovosudnog postupka, odnosno postupka izvršenja prekršajno pravne sankcije jer je isti proizašao iz pravomoćne odluke kojom je okrivljenik proglašen krivim. Žalitelj ističe da unatoč činjenici što je ovosudni postupak proizašao iz postupka koji se vodio pred Ministarstvom financija, radi se o dva potpuno zasebna i neovisna postupka te ukazuje na činjenicu da on niti ne potražuje troškove postupka koji su nastali pred Ministarstvom financija, jer mu ti troškovi u konačnici po zakonu, odnosno odredbama Prekršajnog zakona ne pripadaju. Međutim, osnovano potražuje troškove postupka izvršenja prekršajno pravne sankcije, uzimajući u obzir činjenicu kako je taj postupak pravomoćno obustavljen rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 9. listopada 2024., poslovni broj Pp Ikp-4237/2023, kojim rješenjem se obustavlja postupak izvršenja prekršajno pravne sankcije novčane kazne osuđeniku ŠE, budući da je od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju, proteklo više od tri godine, a uslijed čega je nastupila zastara izvršenja prekršajno pravne sankcije.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da je odluka prvostupanjskog suda nije pravilna i zakonita.
6. Pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo je u odluci broj Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021. kojom je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. veljače 2021., broj ZPP-DO-84/2020-5, u kojoj se navodi izrijekom: „Premda je točno da je člankom 138. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegovog pokretanja, pa i prije, pa sve do njegovog završetka, izričaj „do njegovog završetka“ ne znači do pravomoćnog okončanja postupka, nego to podrazumijeva i radnje koje su poduzete nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, a vezane su za ostvarivanje okrivljenikovih prava u prekršajnom postupku. Kako to pravilno ističe državni odvjetnik, prekršajni je postupak završen donošenjem konačnih odluka vezanih za svako pitanje prekršajnog postupka pa tako i za pitanje konačnog rješavanja o troškovima prekršajnog postupka.“
7. Nadalje, o troškovima nastalim u postupku preispitivanja rada za opće dobro Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao je u predmetu broj: Kzz-2/2017-3 pa je tako u svojoj odluci kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti naveo: „Državni odvjetnik napominje da je riječ o posebnom postupku “sui generis“, pa troškovi koji su u okviru tog postupka učinjeni nisu troškovi kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 145. ZKP/08. Međutim, ovakvo se razmatranje ne može prihvatiti. Naime, odredbu čl. 145. ZKP/08 treba sagledati s aspekta cilja i smisla izraza „od započinjanja do završetka kaznenog postupka“, u kom pravcu govori i fraza „izdaci za pružanje pravne pomoći“, koja logično pokriva pružanje pravne pomoći i izvan kaznenog postupka u užem smislu te riječi (odnosno postupka u kojem se odlučuje o nečijoj krivnji). Uostalom, pravno tumačenje koje zagovara državni odvjetnik podrazumijevalo bi da bi troškovi nastali zbog izvanrednih pravnih lijekova u kojima je osuđenik uspio, uvijek rezultirali nemogućnošću naplate iz sredstava državnog proračuna, što sasvim sigurno nije intencija zakonodavca, niti se dade iščitati iz odredbe čl. 145. ZKP/08.“
8. Slijedom navedenog, ističe se da se postupak za izvršenje odluka normira u Glavi dvadesetdrugoj (XXII.) Prekršajnog zakona. Jasno je da u tom postupku koji se nadovezuje na postupak u glavnom predmetu u kojem je donesena osuđujuća odluka s izrečenom novčanom kaznom, i to u slučaju kada je postupak izvršenja prekršajno pravne sankcije obustavljen, na temelju članka 14. stavka 1. Prekršajnog zakona, jer je nastupila zastara izvršenja kazne, za osuđenika nastaju određeni troškovi, koje treba tretirati kao troškove prekršajnog postupka, a budući da oni nisu posebno regulirani u Glavi osamnaest (XVIII.) Prekršajnog zakona na njih analogno treba primijeniti odredbe o troškovima prekršajnog postupka u glavnom predmetu.
9. Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kada smatra „da je osuđenik u postupku izvršenja prekršajnopravne sankcije prouzročio troškove temeljem pravomoćne odluke kojom je proglašen krivi, to je sukladno članku 139. Prekršajnog zakona, dužan snositi i troškove postupka, na što ne utječe okolnost da je u postupku izvršenja pravomoćnog prekršajnog naloga nastupila zastara izvršenja kazne.“
10. Naime, kako je protiv osuđenika obustavljen postupak izvršenja zbog nastupanja zastare izvršenja prekršajne sankcije, isti se ne može naći u situaciji da sam snosi trošak nagrade i nužnih izdataka njegovog punomoćnika-odvjetnika, koji trebaju pasti na teret proračunskih sredstava, a koji su nastali u postupku izvršenja odluke koji je okončan povoljno za osuđenika, konkretno za naknadu troškova zastupanja za sastav žalbe protiv rješenja Pp Ikp-4237/2023 od 1. rujna 2023. o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro, tijekom postupka izvršenja kada je osuđenik protiv predmetnog rješenja imao pravo podnijeti žalbu, koju je putem punomoćnika i podnio, te za sastav žalbe protiv rješenja od 3. listopada 2023., poslovni broj 61 : Pp Ikp-4237/2023.
11. Stoge je trebalo prihvatiti žalbu i na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona prvostupanjsko rješenje ukinuti te spis predmeta vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u kojem će vodeći računa o navodima žalbe i razlozima ovog drugostupanjskog rješenja, provjeriti visinu zatraženih troškova te u skladu s utvrđenim donijeti novu na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku, vodeći pritom računa o tome da okrivljenik ima pravo i na trošak za sastav žalbe na rješenje o trošku u skladu s Tbr. 5. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23.).
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka: za spis, ŠE i odvjetnika.
