Poslovni broj: XXXII P-1500/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužiteljice BD iz [adresa]. S. Pietro Terme 2, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 17.300,00 EUR (slovima: sedamnaest tisuća tristo eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 4.900,00 EUR od 10.5.2024. godine do isplate,
- na iznos od 2.250,00 EUR od 14.5.2024. godine do isplate,
- na iznos od 2.650,00 EUR od 17.5.2024. godine do isplate,
- na iznos od 1.500,00 EUR od 20.5.2024. godine do isplate,
- na iznos od 6.000,00 EUR od 23.5.2024. godine do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 789,59 EUR (slovima: sedamsto osamdeset devet eura i pedeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na te troškove teče od 6. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenih 789,59 EUR, a do zatraženih 954,19 EUR, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 24. rujna 2024. godine navodi kako je od tuženika naručila izradu i montažu aluminijske stolarije s roletom na motor s
Poslovni broj: XXXII P-1500/2024
komarnicima. Tvrdi da je dana 10. svibnja 2024. platila tuženiku radi izrade djela iznos od 4.900,00 EUR te su pritom ugovorili rok od 45 dana za izvršenje posla te rok za plaćanje dodatnog iznosa od 2.250,00 EUR. Tužiteljica navodi da je taj iznos od 2.250,00 EUR platila dana 14. svibnja 2024. godine, dok je 17. svibnja 2024. godine tuženiku platila daljnji iznos od 2.650,00 EUR te je dogovoren rok od 3 do 4 mjeseca radi dovršetka posla. Konačno, opisuje da je tuženiku potom, 20. svibnja 2024. godine predala i iznos od 1.500,00 EUR, a 23. svibnja 2024. godine i daljnjih 6.000,00 EUR kada je ugovoreno da će se rok isporuke definirati 31. svibnja 2024. godine. Opisuje da joj je potom tuženik u više navrata obećavao isporuku u kratkim rokovima, od kojih je prvi bio 27., pa 28. svibnja 2024. godine, no svi su rokovi bezuspješno prolazili bez da joj je tuženik isporučio ili montirao stolariju.
2. Tužiteljica navodi da je tuženiku na taj način radi obavljanja ugovorenog djela isplatila ukupno 17.300,00 EUR, više puta pozvavši ga na izvršenje ugovora što je tuženik uvijek obećavao. Navedeno je tvrdi vidljivo iz komunikacije koju su stranke vodile putem SMS poruka, da bi nakon uzastopnih obećanja tuženika i propuštenih rokova dana 18. kolovoza 2024. godine pozvala ga na izvršenje ugovora te mu dala dodatni rok do 31. kolovoza 2024. godine, naglasivši da je riječ o finalnom roku, a koji je također bezuspješno protekao. Drži da je opisanim radnjama ugovor raskinut, zbog čega je svaka stranka dužna protivnoj stranci vratiti ono što je stekla. Kako tuženik to nije učinio, stav je tužiteljice da je tuženik dužan vratiti joj plaćeni iznos od 17.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pa traži donošenje presude sadržaja kao u izreci.
3. Uz tužbu priložena je potvrda od 10. svibnja 2024. godine potpisana po strankama ovog postupka, kojom tuženik potvrđuje da je primio iznos od 4.900,00 EUR za izradu i montažu aluminijske stolarije, uz komarnike i rolete na motor, s rokom isporuke od 45 radnih dana. Istom potvrdom stranke su sporazumno dogovorile isplatu iznosa od 2.250,00 EUR dana 13. svibnja 2024. godine. Osim toga, priložena je i potvrda od 14. svibnja 2024. godine s prikazanim elementima ugovorenog djela, potom potvrda o plaćanju 2.250,00 EUR dana 14. svibnja 2024. godine potpisana po tužiteljici, kao i bilješke o plaćanju daljnjih iznosa od 1.500,00 EUR 20. svibnja 2024. godine i 4.500,00 EUR dana 23. svibnja 2024. godine. Konačno, priložena je i potvrda od 23. svibnja 2024. godine potpisana po strankama, kojom tuženik potvrđuje da je dana 23. svibnja 2024. godine od tuženice primio 6.000,00 EUR za izradu stolarije, pri čemu će se rok isporuke i točna cijena definirati do 31. svibnja 2024. godine, kao i ispis telefonske komunikacije stranaka iz koje proizlazi da je tužiteljica ostavila tuženiku krajnji rok za isporuku i ugradnju stolarije do 31. kolovoza 2024. godine što tuženik nije izvršio.
4. Tuženiku je predmetna tužba zajedno s priloženom dokumentacijom uredno dostavljena 31. siječnja 2025. godine, te je tuženik pozvan u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu, s time što je upozoren da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ukoliko u navedenom roku ne dostavi odgovor na tužbu. Međutim, tuženik do dana donošenja ove presude, iako je protekao dodijeljeni rok od 30 dana, nije pisanim putem osporio tužbu ni tužbeni zahtjev, odnosno nije dostavio odgovor na tužbu.
5. Tužiteljica je u tužbi pored dostave potpisanih potvrda o primitku pojedinih novčanih iznosa, predložila i provođenje dokaza svojim saslušanjem, provođenjem
Poslovni broj: XXXII P-1500/2024
očevida lica mjesta radi utvrđenja da radovi u naravi nisu izvedeni, kao i čitanjem snimke zaslona međusobne komunikacije stranaka koja se odvijala putem mobitela. Tuženik nije osporio da je s tužiteljicom sklopio ugovor o djelu kojim se obvezao izraditi i isporučiti tužiteljici aluminijsku stolariju s roletama na motorni pogon, kao i komarnicima, niti je osporio da je u više navrata od tužiteljice primio predujam za dogovorene radove u ukupnom iznosu od 17.300,00 EUR kako to tužiteljica u tužbi tvrdi, dostavivši kao dokaz o tome i potvrde potpisane po strankama. Konačno, nije osporio niti da ugovoreno djelo nije izvršio niti nakon višekratnog produljenja roka, zbog čega je tužiteljica raskinula ugovor, a nije osporio niti da je zadržao utuženi iznos, kojeg nije vratio tužiteljici do dana utuženja. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), određeno je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, člankom 361. ZOO određeno je da u slučajevima kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, s time što ukoliko je vjerovnik obavijestio dužnika da unatoč proteku roka zahtijeva ispunjenje ugovora, pa ga opet nije dobio u razumnom roku, tada vjerovnik može izjaviti da raskida ugovor. Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (članak 368. stavak 1. i 2. ZOO). U konkretnom slučaju tuženik nije osporio da mu je tuženica u više navrata ostavljala dodatni rok radi ispunjenja ugovora, kao i da tuženik niti do 31. kolovoza 2024. godine kao krajnjeg roka za ispunjenje ugovora, dogovoreni posao nije izvršio.
6. Prema tome, kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnijela tužiteljica ili općepoznatim činjenicama, pa kako ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su opravdani razlozi spriječili tuženika u podnošenju odgovora na tužbu, to je primjenom članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci presude.
7. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi troškove potrebne za vođenje postupka (članak 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP), pa je tuženik sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora od 17.300,00 EUR, obvezan naknaditi tužiteljici trošak od zatraženih 500,00 EUR za sastav tužbe po profesionalnom punomoćniku (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa), što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 625,00 EUR. Opravdan je zahtjev za naknadu sudskih pristojbi od zatraženih 109,73 EUR pristojbe na tužbu, kao i 54,86 EUR sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe, što je minimalni iznos pristojbe koju će tužiteljica platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana. Tužiteljici tako pripada na ime troškova postupka 789,59 EUR, dok je u preostalom dijelu do zatraženih 954,19 EUR, zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.
Poslovni broj: XXXII P-1500/2024
8. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 6. svibnja 2025.
S u t k i n j a :
Martina Maršić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Poslovni broj: XXXII P-1500/2024
