REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Povrv-3331/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Hrvoju Kuprešak odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 15. siječnja 2025. godine, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba posl. br. Ovrv-1465/16 od 10. svibnja 2016. godine u cijelosti i odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba radi naplate iznosa od 3.600,11 eur (27.125,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2016.godine, a temeljem računa br.16/2015, odnosno vjerodostojne isprave potražujući i troškove ovršnog postupka i to nastale troškove u iznosu od 274,74 eur (2.070,06 kn) i predvidive troškove u iznosu od 72,70 eur (547,75 kn). Pod posl. br. Ovrv-1465/16 od dana 10. svibnja 2016. godine određena je ovrha, na koju je tuženik pravovremeno uložio prigovor u kojem je u bitnom dijelu naveo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da mu tužitelj nikada nije ispostavio račun za poduzete radnje nakon poduzimanja već da je za sve ispostavio račun tek dana 30.ožujka 2016. godine te da je sa tužiteljem imao dogovor prema kojem tužitelju pripada 25% naknade od dobivenog spora.

2. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe čl. 252 e Ovršnog Zakona spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu te je rješenjem istog suda posl.br. Povrv-7280/16 od 28. ožujka 2017. godine rješenje o ovrsi stavljeno van snage, u cijelosti su ukinute provedene radnje i predmet upućen u parnični postupak.

3. Presudom ovog sud posl.br.Povrv-7280/2016 od 19. siječnja 2024. godine i to točkom I izreke presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba posl.br. Ovrv-1465/16 od 10. svibnja 2016. godine u cijelosti i odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom. Točkom II izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.

4. Rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-461/2024 od 3. rujna 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda posl.br. Povrv-7280/2016 od 19. siječnja 2024. i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio dokaz uvidom u spis ovog suda Pn-26/2000, dokaz uvidom u račun na listu 3 spisa i dokaz saslušanjem stranaka.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu odvjetničkog troška na ime zastupanja u spisu ovog suda posl.br. Pn-26/2000.

7.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u predmetu ovog suda Pn-26/2000.

7.2. Sporno je u konkretnom slučaju da li su stranke imale dogovor u pogledu plaćanja odvjetničkog troška u spisu ovog suda posl.br. Pn-26/2000, odnosno da li su iste ugovorile naknadu s obzirom na uspjeh u sporu.

8. U daljnjem tijeku postupka, a nakon ukidne odluke stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga već je tuženik na ročištu održanom dana 15. siječnja 2025., a u pogledu upute sadržane u ukidnoj odluci naveo da sama obveza da dogovor o nagradi i naknadi za rad odvjetnika je rezultat slobodne volje stranka, a obveza da isti bude naznačen u pisanom obliku se upravo odnosi na tužitelja kao odvjetnika, a na što tuženik kao pravni laik nije bio upoznat niti je to od utjecaja na njihov konačni dogovor.

9. Uvidom u spis Pn-26/2000 utvrđeno je da je isti pokrenut tužbom ovdje tuženika dana 4. siječnja 2000.godine i to protiv I tuženika Zagrebačkog športskog saveza, II tuženika NK Omladinac i III tuženika Zagreb osiguranje d.d. radi naknade štete.

9.1. Spisu prileži sklopljena izvan sudska nagodba zaključena između tužitelja, ovdje tuženika i III tuženika Zagreb osiguranje d.d. dana 1. lipnja 2001.godine.

9.2. Uvidom u izvan sudsku nagodbu koja prileži na listu 149 spisa i to točkom II Izreke utvrđeno je da je tužitelju isplaćen iznos od 2.700 DM u kunskoj protuvrijednosti na ime trajnog invaliditeta i iznos od 1.464,00 kn na ime troškova zastupanja po odvjetniku. Točkom IV nagodbe utvrđeno je da navedeni iznos naknade štete iz nezgode od 26. rujna 1999. u cijelosti podmiruje zahtjev tužitelja te da isti prema III tuženiku, odnosno Osiguranju Zagreb d.d., a niti prema trećoj osobi više neće imati daljnjih potraživanja u vezi s predmetnom nezgodom. Točkom V nagodbe tužitelj se obvezao povući tužbu u ovoj pravnoj stvari u spisu Pn-26/00.

9.3. Podneskom od 15. listopada 2001. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na III tuženika, odnosno Zagreb osiguranje d.d. te je raspravnim rješenjem suda od 22. studenog 2001. utvrđeno da je tužba u odnosu na III tuženika povučena.

9.4. Podneskom od 24. svibnja 2002. punomoćnik tužitelja je dostavio sklopljenu nagodbu u spis.

9.5. Spisu prileži presuda od 20. ožujka 2014.godine kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na I i II tuženika te je točkom II izreke presude naloženo tužitelju naknaditi I tuženiku prouzročen parnični trošak od 6.250,00 kn u roku od 15 dana.

9.6. Presudom Županjskog suda u Zagrebu br. Gžn-1336/14 od 21. travnja 2015. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda ovog suda br. Pn-26/2000 od 20. ožujka 2014.godine.

9.7. Spisu prileži rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 9. rujna 2013.godine iz kojeg proizlazi da je odvjetniku PP obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva u trajanju od 2 godine počev od 25. siječnja 2013.godine i da je za privremenog zamjenika postavljen Hamdija Malić odvjetnik iz Zagreba.

10. Analizom cijelog gore navedenog spis kronološki gledano utvrđeno je da je sklopljena izvan sudska nagodba dana 1. lipnja 2001.godine te da je istom nagodbom i tužitelju kao odvjetniku odmjeren trošak zastupanja i da je pravomoćnom presudom tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom.

11. Uvidom u izjavu koja prileži na listu 8 spisa utvrđeno je da je u istoj navedeno da AP izjavljuje da je suglasan da se u predmetu njega kao tužitelj i tuženih Zagrebački športski savez, NK Omladinac te III nogometaša P nakon završenog postupka isplati odvjetniku 25% od dobivenog spora. Izjava je sastavljena u Zagrebu 1. prosinca 1999.godine, potpisana od strane CP uz naznaku JMBG-a.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zastupao tuženika u predmetu ovog suda koji je vođen pod poslovnim brojem Pn-26/00, te je nakon pravomoćnog okončanja postupka tuženiku dostavio predmetni račun broj 16/2015 u kojem je popisao sve radnje koje je obavio kao punomoćnik tuženika u skladu s Odvjetničkom tarifom. Nakon što je tuženik zaprimio predmetni račun, telefonskim putem ga je nazvao i izjavio da račun neće platiti iz razloga jer su naknadu troškova zastupanja dogovorili u postotku od dobivenog spora, na što je rekao tuženiku da nikakav ugovor o zastupanju u postotku nisu zaključili, te je tražio od tuženika da mu prezentira i dostavi ugovor o zastupanju u postotku. Dana 8. travnja 2016. godine zaprimio je izjavu tuženika od 1. prosinca 1999. godine u kojoj je navedeno da je tuženik suglasan da se u njegovom predmetu protiv Zagrebačkog športskog saveza, NK Omladinac, te 3 nogometaša P nakon završenog postupka isplati odvjetniku 25% od dobivenog spora. Izričito osporava tvrdnje tuženika da je između stranaka zaključen ugovor o zastupanju u postotku jer s tuženikom nikada nije dogovorio da bi naknada troškova zastupanja ovisila o uspjehu u sporu niti je dogovorena isplata u postotku od dobivenog spora. Jako se razljutio na tuženika iz razloga jer mu je tuženik nakon što je primio predmetni račun govorio da je primio naknadu za invaliditet od osiguravajućeg društva i da ima novaca, ali da mu ne želi podmiriti predmetni račun. Naveo je da je u sustavu PDV-a od 1995. godine do kraja 2018. godine. Isti je naveo da je još uvijek odvjetnik.

Na postavljena pitanja tužitelj je u bitnom djelu odgovorio nije fakturirao svaku poduzetu radnju u trenutku nastanka kao što zahtijeva Opći porezni zakon, a obzirom na činjenicu da naknada prema tvrdnji tužitelja nije ugovorena u postotku tužitelj je odgovorio da je od tuženika pokušavao naplatiti trošak za svaku poduzetu radnju nakon što je obavljena, ali mu je tuženik obećavao da će platiti naknadno, međutim isto nije učinio. S tuženikom je komunicirao usmenim putem telefonom, s time da je tuženiku uvijek dostavljao sve podneske i zapisnike s rasprava, a tuženik je mada rijetko dolazio u njegovu kancelariju i izvršio bi uvid u svoj spis i govorio mu je telefonom da je neposredno izvršio uvid u sudski spis na sudu. Nema pisane dokaze da je tuženiku dostavljao podneske i zapisnike s rasprava. Na postavljeno pitanje zašto je u računu popisao naknadu za 10 podnesaka kada je Odvjetničkom tarifom propisano da se priznaje naknada za samo 4 podneska tužitelj je odgovorio da u utuženom razdoblju Odvjetničkom tarifom nije bilo propisano ograničenje na samo 4 podneska. Dio računa u stavku 6. odnosi se na razmatranje predmetnog spisa Pn-26/00 radi uvida u odgovore na tužbu tuženika i dokumentaciju koju su tuženici priložili spisu. Nema dokaze o plaćenim uredskim troškovima i poštarine koje su navedene u stavci 5. računa, već će o tom dijelu sud odlučiti po slobodnoj ocjeni. Na postavljeno pitanje kako je u računu naveo trošak zastupanja na ročištu 8. svibnja 2013. godine kada mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore u tom razdoblju bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, tužitelj je odgovorio da je u računu omaškom naveo trošak za tu radnju jer mu ista zapravo ne pripada. Prijedlog za ovrhu od 5. svibnja 2016. godine sastavila javna bilježnica Jasna Zorić, a on ga je samo naknadno ovjerio svojim pečatom, ali naknada za sastav tog prijedloga mu ne pripada. Ne sjeća se da li je za vrijeme trajanja parnice koja je predmet ovog postupka u pisanoj formi tražio plaćanje računa za obavljene radnje tijekom postupka. Nije u mogućnosti dostaviti izvornik izjave od 1. prosinca 1999. jer je presliku izjave od 1. prosinca 1999. godine prvi puta vidio kada mu je tuženik dostavio preporučenom pošiljkom dana 8. travnja 2016. godine.

12.1. U svom dopunskom iskazu pred ovim sudom na ročištu održanom dana 5. prosinca 2023. godine tužitelj je naveo da se sjeća iskaza danog pred sudom i da u cijelosti ostaje kod istog.

13. Tuženik je u svom iskazu naveo da nakon što je stradao na utakmici dana 26. rujna 1999. godine se obratio zahtjevom za naknadu štete 28. listopada 1999.g. Zagreb osiguranju d.d., a kako mu određeno vrijeme nije isplaćena nikakva naknada i kako se u to ne razumije, na preporuku svog brata obratio se u odvjetnički ured tužitelja dana 1. prosinca 1999. godine. Toga dana tužitelju je predočio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, na što mu je tužitelj predložio da će ga zastupati s time da će mu troškove zastupanja naknaditi u visini od 15% od dobivenog iznosa. Na to je rekao tužitelju da je podstanar, da je u ratu izgubio svu imovinu i da nema novaca za plaćanje, na što mu je tužitelj rekao da će ga onda njegovo zastupanje koštati 25% od dobivenog iznosa u sporu, na što je pristao. Nakon toga tužitelj mu je dao list papira i rukom je po diktatu tužitelja napisao izjavu od 1. prosinca 1999. godine u kojoj je sukladno njihovom dogovoru i po diktatu tužitelja naveo da je suglasan da se u njegovom predmetu protiv tuženika Zagrebački športski savez, NK Omladinac, te 3 nogometaša P nakon završenog postupka odvjetniku isplati 25% od dobivenog spora. Izjavu od 1. prosinca 1999. godine u izvorniku zadržao je tužitelj, a njemu je istoga dana predao kopiju te izjave koju je priložio u spis. Istoga dana 1. prosinca 1999.godine tužitelju je potpisao punomoć za zastupanje, a par dana nakon toga kada je ponovno došao u odvjetnički ured tužitelja, tužitelj mu je prezentirao tužbu radi naknade štete koju je predao sudu dana 4. siječnja 2000. godine. Tijekom postupka koji je pred ovim sudom vođen pod brojem Pn-26/00 tužitelj nikada od njega nije tražio da mu naknadi troškove zastupanja niti jedne parnične radnje, već je samo tražio da uplati predujmove za vještačenja i sudskog dostavljača što je i učinio iz čega je razvidno da je uredno plaćao sve što je tužitelj od njega tražio.

Tijekom trajanja predmetnog sudskog postupka tužitelj mu nikada nije dostavio dokaz o niti jednoj poduzetoj parničnoj radnji, tako da od cjelokupne dokumentacije iz predmetnog spisa posjeduje samo presliku tužbe od 4. siječnja 2000. godine i presliku izjave od 1. prosinca 1999. godine. Prije pokretanja ovog sudskog postupka tužitelj mu je dostavio predmetni račun broj 16/2015 nakon toga je nazvao tuženika i u telefonskom razgovoru pitao što je s predmetom i zašto mu je ispostavio račun kada su se dogovorili da će mu platiti u postotku od 25% od dobivenog iznosa, na što mu je tužitelj odgovorio da mu dostavi dokaz da su naknadu troškova dogovorili u postotku od dobivenog iznosa, tako da je na traženje tužitelja dana 8. travnja 2016. godine dostavio tužitelju preporučenom pošiljkom presliku izjave od 1. prosinca 1999. godine i to kako bi imao dokaz da mu dostavio ono što je traži. Tuženik je naveo da je u tom telefonskom razgovoru tražio od tužitelja da mu dostavi svu dokumentaciju iz predmetnog spisa kako bi vidio što mora platiti, na što mu je tužitelj odgovorio da ode na sud i da uvidom u spis može provjeriti sve radnje koje je on kao odvjetnik poduzeo. Nakon toga tužitelja je pisanim putem pozvao da mu u roku od 5 dana dostavi cjelokupnu dokumentaciju iz predmeta broj Pn-26/00, a kako tužitelj nije postupio po njegovu traženju, otišao je u pisarnicu suda gdje je saznao da je predmet pravomoćno okončan i da je arhiviran, te da za uvid u spis mora platiti trošak od 100,00 kuna kako bi se spis izvadio iz arhive. Uvidom u spis utvrdio je da je spor izgubio, a isto tako tom prilikom je saznao da je rješenjem HOK-a tužitelju obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke dužnosti u trajanju od dvije godine o čemu ga tužitelj uopće nije izvijestio, na što se je posebno razljutio jer da je imao tih saznanja mogao je angažirati za zastupanje nekog drugog odvjetnika po svom izboru. Tuženik je naveo da se sjeća kako je istoga dana nakon što je izvršio u pisarnici suda uvid u spis dobio rješenje o ovrsi od 10. svibnja 2016. godine. Smatra da tužitelju nije dužan naknaditi troškove zastupanja budući su dogovorili naknadu troškova u postotku od 25% od dobivenog spora, a spor je izgubio. Na postavljena pitanja tuženik je u bitnom djelu odgovorio da je presliku izjave od 1. prosinca 1999. godine dostavio preporučenom pošiljkom tužitelju dana 8. travnja 2016. godine i da osim izjave od 1. prosinca 1999. godine s tužiteljem nije sklopio pisani ugovor o zastupanju u postotku te da nije sačuvao potvrdu o uplati iznosa od 100,00 kuna za vađenje spisa iz arhive.

13.1. U svom dopunskom iskazu pred ovim sudom na ročištu održanom dana 5. prosinca 2023. godine tuženik je naveo da se sjeća iskaza danog pred sudom i da u cijelosti ostaje kod istog te dodao da ga odvjetnik, odnosno tužitelj nije ni obavijestio kada je bio kažnjen i da nije niti obavio svoju odvjetničku dužnost, a da je račun ispostavio.

14. Analizirajući iskaze saslušanih stranaka te dovodeći ih međusobno u vezu, kao i vezu sa ostalom dokumentacijom u spisu po stavu ovoga suda tužitelj je zastupao tuženika i sa istim dogovorio naknadu, odnosno nagradu u postotku ovisno o uspjehu u sporu, a kako to navodi tuženik u svom iskazu. Da je tome tako proizlazi i iz Izjave od 1.12.1999. godine. Imajući u vidu datum Izjave i dan podnošenja tužbe tj. dan 4. siječnja 2000. godine isto se ukazuje logičnim i životnim, a to je da je stranka prije podnošenja tužbe razgovarala sa odvjetnikom o visini troškova zastupanja. U konkretnom slučaju po stavu ovog suda, tuženik je na zahtjev i u dogovoru sa tužiteljem sastavio i potpisao Izjavu koju je u izvorniku odmah i predao tužitelju. Nije logično i životno, a niti pravno uvjerljivo da bi pravno neuka osoba sama sastavila takvu Izjavu.

14.1. Tužitelj je kao profesionalac sasvim sigurno znao ili trebao znati da takva vrsta ugovorene naknade je u skladu sa Zakonom o odvjetništvu (NN 9/94) kojim je i određeno i to čl.19 st.1 da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno Odvjetničkoj tarifi (nastavno:OT) St.3 navedenog članka određeno je da ugovor iz st.1. je valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi.

14.2. Tada važećom tarifom o nagradama i nagradi za rad odvjetnika i to tbr.38 toč.2 određeno je da ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa se pismeno i mora sadržavati opis radova i poslova koje će odvjetnik za stranku obavljati. Toč. 3 određeno je da odvjetnik ugovor mora prijaviti Hrvatskoj Odvjetničkoj komori.

15. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda tužitelj je ugovorio sa tuženikom naknadu u visinu uspjeha u sporu temeljem pisane Izjave tuženika, koji se može smatrati ugovorom u smislu tbr. 38.točka 2 tada važeće OT ali koji očito nije bio prijavljen Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Činjenica da su stranke imale dogovor u pogledu plaćanja proizlazi i navoda samog tužitelja da nije ispostavljao račune za svaku poduzet parničnu radnju.

15.1. Također valja istaći da je tužitelj izdao račun dana 30. ožujka 2016. godine, a presudu ŽS-a od 21. travnja 2015. godine zaprimio dana 1. rujna 2015. godine ( dostavnica na poleđini lista 304 spisa Pn-26/00. ). Isto upućuje na zaključak o postojanju dogovora, kao i činjenica da isti u svojstvu punomoćnika nije niti pristupio na ročište održano dana 16. siječnja 2014. godine na kojem je zaključena glavna rasprava pa isto tako nije niti predao troškovnik. Iz svega navedenog se nameće zaključak da je tužitelj znao da tuženik (tamo u svojstvu tužitelja) neće uspjeti u sporu.

16. Slijedom svega navedenog sud iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na dogovor u pogledu plaćanja na ime troškova zastupanja cijeni neistinitim i u suprotnosti kako sa iskazom tuženika, a kojem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru cijeneći ga istinitim, životnim i logičnim tako i u suprotnosti sa ispravama koje prileže spisu i utvrđenju suda.

17. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti osnov, a niti visinu potraživanja pa je valjalo istog odbiti s tužbenim zahtjevom temeljem odredbe čl.221a ZPP-a uz primjenu čl.451 st.3 ZPP-a i odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

18. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja istaći da ispostavljeni račun od 30. ožujka 2016. nije u skladu sa poduzetim radnjama u navedenom parničnom postupku temeljem kojeg je isti i sastavljen.

18.1. Isto tako valja dodati da s obzirom na prednje utvrđenje suda, sud nije posebno analizirao, a niti obrazlagao istaknuti prigovor zastare potraživanja kao niti ostale prigovore iznesene tijekom trajanja ovog postupka smatrajući ih nebitnim za ishod istog i donošenja odluke.

19. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

20.1. Trošak tuženika sastoji se od troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.1 (14.2.2019., 5.12.2023. i 15.1.2025.) od 300 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 600,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 150,00 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 750,00 eur. Tuženiku nije priznat trošak sastava prigovora iz razloga što isti nije sastavljen po osobi punomoćnika, odnosno odvjetnika i zatraženi trošak pristupa na ročište od 20. rujna 2023. iz razloga što isti nije niti pristupio na navedeno ročište.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika