REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-337/2024-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari I tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednika iza pokojnog ZH iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Antoniu Zujić odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pokojnog CH iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ani Čule odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine u prisutnosti I tužiteljice osobno uz punomoćnika i tužene osobno, dana 6. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da I tužitelju MH i II tužitelju JH iz pripada pravo vlasništva u 1/1 dijela nekretnine označene kao zk.č.br.4908/24 oranica, površine 27 hvati, odnosno 95 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega je tužena UH dužna trpjeti da tužitelji temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishode upis uknjižbe prava vlasništva na opisanoj nekretnini na svoje ime i korist uz istovremeno brisanje vlasništva s imena tužene.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak u iznosu 2.531,25 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Pokojni prednik tužitelja u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. srpnja 2016. godine navodi da je pravni prednik tužene u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisan kao vlasnik 1/1 dijela nekretnine označene kao zk.č.br.4908/24 oranica površine 27 hvati, odnosno 95 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz povijesnog z.k. izvatka proizlazi da je tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju pod posl.br. O-1311/15, UPP/OS 294/15 od 7. listopada 2015.godine iza svoje majke pokoj. DH, a koja je kao vlasnica upisane nekretnine bila upisana temeljem ovosudne presude posl.br. P-10799/15 od 16. ožujka 2015.godine. U teretovnici predmetnog z.k. uloška uknjiženo je pravo doživotnog uživanja nekretnina u korist IH. Tužitelj ističe kako je na opisanoj nekretnini izgrađena kuća površine 61 m2 (adresa [adresa]) koja nije upisana u zemljišnim knjigama ali je evidentirana u katastarskom operatu. Navedenu kuću i zemljište tužitelj je kupio od pokoj. LH temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1998.godine koji je ovjeren pod br. OV- 1420/98 te u predmetnoj nekretnini od tada živi. Upis vlasništva u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom i pravnom stanju navedene nekretnine jer je izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine upravo tužitelj koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću preko svojih pravnih prednika u smislu čl.160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji predmetnu nekretninu posjeduju još od 1963.godine. Nadalje navodi da pravna prednica tuženika pokoj. DH nikada nije bila u posjedu sporne nekretnine jer je još 1963. istu prodala za 30.000,00 dinara sada pokoj. AH iz [adresa] koji je navedenu nekretninu posjedovao sve do 1965. kada ju je prodao pravnim predniku tužitelja sada pokoj. LH. Ona je 1963.godine bila u posjedu druge polovine kuće koju je prodala EH i nakon toga se odselila na nepoznatu adresu. Godine 1998. LH je prodao spornu nekretninu tužitelju. Pravni prednik tužitelja 1997. godine podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv pravne prednice tuženika DH u predmetu posl.br. P-4036/97 te je donesena presuda zbog izostanka koja je kasnije stavljena van snage te je postupak nastavljen pod posl.br. P-7359/98, a tužbeni zahtjev pravni prednik tužitelja proširio je na ŠH, ŽH, PH i PH FH. Kako je u tijeku postupka pravni prednik tužitelja umro to je pravna prednika tuženika iskoristila vrijeme trajanja prekida postupka i 2005.godine pokrenula postupak radi utvrđenja prava vlasništva pod posl.br. P-10799/05 u kojem je ishodila presudu kojom se ona utvrđuje vlasnicom sporne nekretnine i unatoč tome što su KH, ŽH, ŽH M i FH u svom odgovoru na tužbu naveli da je:"…prema njihovom saznanju tužiteljica pred oko 40 godina sporne nekretnine prodala [adresa] AH, a ovaj ih je ubrzo nakon kupnje prodao 5. tuženiku LH kojeg tuženici 1. -4. poznaju jer su susjedi i poznato im je da je isti u posjedu tih nekretnina oko 35 godina te da ih je uređivao i nadograđivao". Da pravna prednica tuženika nikada nije bila u posjedu opisane nekretnine mogu potvrditi i svjedoci koji su spornu nekretninu uz odobrenje pravnog prednika tužitelja koristili, uređivali i dograđivali, a navedeno proizlazi iz zapisnika s očevida Klasa:UP/I-932-07/98-01/136 od 28. svibnja 1999. gdje je to potvrdio susjed GH. Tužitelj ističe da je od 1963. pa do 1965.godne u posjedu nekretnine bio OH [adresa]. Od 1965. do 1998.godine u posjedu nekretnine je bio ČH, a uz njegovo odobrenje sada pokoj. OH ĐH, majka OH te nećak pokoj. LH, ĆH. Godine 1974. u kuću su uselili MHN i njezin suprug JHN koji su porušili šupu uz kuću i dogradili kuhinju i kupaonu i sl., ali su se nakon izvjesnog vremena iselili i u kuću je uselio RH brat pravnog prednika tužitelja koji je u kući stanovao sve do 1979.godine. Nakon njega u predmetnu nekretninu ponovo je uselio ĆH sa svojom obitelji koji su u navedenoj kući stanovali sve do 1998. kada je kuća prodana tužitelju. Za cijeli ovaj period od 1963. pa do 1998.godine nikada nitko nije vidio pravnu prednicu tuženika na spornoj nekretnini, a niti je ista ikada ikog smetala ili uznemiravala u posjedu i vršenju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužitelj preko svojih pravnih prednika posjeduje predmetnu nekretninu neprekidno od 1963.godine kao zakonit, istinit i pošten posjednik stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 17. listopada 2016.godine pokojni prednik tuženika osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da bi prednik LH ikada kupio od prednice tuženika DH nekretninu. Svoje vlasništvo prednica tuženika utvrdila je sudskom presudom što predstavlja originarni način stjecanja vlasništva, uknjižila se u zemljišne knjige. Tuženik je isto naslijedio od svoje majke koja je presudom utvrđena vlasnicom te se također uknjižio u zemljišnim knjigama, a tako upisano vlasništvo djeluje prema svima. Nadalje navodi da tužitelj nikada nije niti pokušavao svoju uknjižbu, a niti utvrditi svoje vlasništvo, a to vrijedi i za prednike tužitelja kako ih navodi. HH i ostali nikada nisu osobno dali izjavu, nikada nisu saslušani. Tužitelj uopće ne dokazuje slijed prijenosa vlasništva, već upravo suprotno, u predmetu ovog suda posl.br. P-1828/78, a u kojem je donesena presuda 13. studenog 1980. te koji je vođen protiv DH, ista je ustvrdila da je vlasnica, da je samo polovinu prodala Pavlovićima, a da je zadržala vlasništvo druge polovine. U postupku su tuženi bili i J te nitko nije osporio vlasništvo Jurinjak Kate na preostaloj polovici već su se stranke suglasile o vlasništvu DH i VH, a NH i Z nisu izjavljivali žalbu Navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-4212/16 od 5. studenog 2021.godine i to točkom I izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Točkom II izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 9.775,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Rješenjem ovog suda posl.br. P-4212/16 od 9. ožujka 2022. godine utvrđen je prekid postupka budući je tuženik CH preminuo i rješenjem isti poslovni broj od 27. listopada 2022. budući je tužitelj ZH preminuo.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-205/2023 od 29. studenog 2023.godine ukinuta je presuda ovog suda posl.br. P-4212/16 od 5. studenog 2021.godine i predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. Tijekom postupka provedeni su po strankama svi predloženi dokazi i to dokaz uvidom u spise ovog suda posl.br. P-7581/99, P-10799/05 i P-7539/98, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 6, 37, 102 do 106 spisa, u rješenje o nasljeđivanju na listu 7 do 9 spisa, u kupoprodajni ugovor na listu 14 do 16 spisa, u rješenje katastra na listu 19 do 20 i rješenje na listu 21 spisa, u zapisnik na listu 22 do 23 spisa, u potvrdu na listu 34 spisa, u izjavu i fotografije na listu 35 do 36 spisa, u uvjerenja o prebivalištu na listu 38 do 40 i 56 do 59 spisa, u domovnicu na listu 41 spisa, u izvod iz matice umrlih na listu 42 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka BH, ĆH, SH, TH, ŽH, ZHN, UH, MD, UHN, JD i dokaz saslušanjem I i II tužitelja i tužene u svrhu dokazivanja.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I i II tužitelja osnovan.

8. Među strankama nije sporna činjenica vođenja parničnih postupaka pred ovim sudom pod posl.br. P-7359/98, P-7581/99 i P-10799/05, a što je i od strane suda utvrđenom uvidom u iste.

8.1. Isto tako nije sporno da je pravni prednik tužene bio vlasnik sporne nekretnine, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige na listu 6 spisa i da je sada tužena, kao nasljednica, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u e-spis i Izvadak iz zemljišne knjige na listu 262 spisa.

9. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

10. Uvidom u kupoprodajni ugovor na listu 14 do 16 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen između LH i ZH dana 1. srpnja 1998.godine.

10.1. Člankom 1 sklopljenog ugovora utvrđeno je da je prodavatelj vanknjižni vlasnik obiteljske kuće u [adresa], kuća površine 44 m2, zajedno s dvorištem površine 51 m2, a koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica]. Navedenim člankom nadalje je utvrđeno da je prodavatelj postao vlasnikom predmetnih nekretnina temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl. br. P-4036/97 od dana 9. prosinca 1997.godine.

10.2. Među strankama je sporna činjenica sklapanja kupoprodajnog ugovora.

10.3. Nadalje, nije sporno da tužitelj temeljem istog nije upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige.

10.4. Uvidom u navedeni kupoprodajni ugovor, nedvojbeno je utvrđeno da isti kao takav nije bio podoban za upis prava vlasništva.

11. Iz iskaza svjedoka BH proizlazi da pozna tužitelja iz viđenja još kad je bio dijete, stanovao je u kući preko puta kuće u kojoj je živjela, a to je kuća u [adresa]. Tamo je živjela od 1963. do kraja 1964.godine i onda je njen pokojni muž prodao tu kuću LH i oni su odselili u Bosnu da bi se nakon otprilike godinu, godinu i pol opet vratili i nastavili živjeti u toj istoj kući kao podstanari LH i tamo su živjeli sve do 1971.godine. Inače, tu kuću je njen pokoj. muž kupio od DH krajem 1963., kuća je bila u gradnji, odnosno započeta gradnja i njen muž ju je dovršio i onda krajem 1964. prodao LH. Tužitelj je stanovao preko puta te kuće i pozna ga iz viđenja. Koliko zna, on je tu kuću na adresi [adresa] kupio od LH, no ne zna kada, ne zna da li je on ikada živio na toj adresi, nema neposrednih saznanja, nije vidjela. Zna da od 1971. kada su se oni odselili, da je na toj adresi nastavila živjeti njena svekrva ĐH, ĆH ne zna prezime i RH i ZD i da je uvijek netko od ZD živio kao podstanar. Koliko zna, tužitelj nije nikada živio u toj kući.

Ne zna kada je zadnji put bila tamo, misli da je prošla prije 4, 5 godina, nije obraćala pažnju, ne zna tko živi u toj kući, a isto tako ne zna niti tko je 90.-ih godina živio u toj kući, misli da je ĆH ali neposredna saznanja nema.

Na postavljeno pitanje da li ima saznanja kada je i na koji način i koliko platio predmetnu nekretninu, svjedokinja je odgovorila da jedan dio je platio odmah njen pokoj. suprug, a drugi dio ona, sve je to bilo 1963. i 1964.godine. Ne sjeća se točnog iznosa, sjeća se da joj je DH za zadnju uplatu dala potvrdu jer je ona platila, a ne njen suprug. Na daljnje pitanje da li ima saznanja da li je prilikom kupoprodaje LH isplatio suprugu kupoprodaju cijenu i koliko, svjedokinja je odgovorila da je platio ali se ne sjeća koliko. Pokoj. DH je na toj adresi vidjela krajem 64.godine. Misli da je pokoj. suprug kupio kuću od DH u 11., 12. mjesec 1963.godine. Nema saznanja koliko dugo i da li je DH tamo živjela, zna da ju je vidjela kada su kupili kuću. Napravili su kupoprodajni ugovor i s DH i sa LH, no nema primjerke ugovora. Njen pokoj. suprug je dao svu dokumentaciju ujaku koji je pravnik da sredi. Ne zna da li je plaćen porez na prodaju predmetne nekretnine. Na postavljeno pitanje da li je s U sklopljen ugovor o najmu u vrijeme kad su bili podstanari i koliko su plaćali, svjedokinja je odgovorila da misli da ugovor o najmu nisu sklopili, ne zna da li je suprug plaćao, misli da nije, koliko zna održavali su kuću. Kada se ona odselila iz kuće ne zna tko je bio u kući. LH ju nije tužio. Ne zna da ju je 1997.godine tužio LH i to nju i UD i C i D. Svjedokinja je pojasnila da kuća na adresi [adresa] je u naravi dvojni objekt s dvorištem koji se nalazi pod jednim krovom. Njen pokoj. suprug i ona su kupili jedan stan i dvorište. U trenutku kupnje u drugom stanu je živjela DH, a poslije kada su se vratili iz Bosne je živio EH. Poslije 1971.g. i dalje su tamo živjeli I, ne zna do kada.

12. Iz iskaza svjedoka SH u proizlazi da pozna tužitelja iz viđenja, nekad mu je bio susjed dok je živio u [adresa], on je živio u [adresa], a tužitelj je živio u [adresa], a već 15 godina ne živi u [adresa]. Misli da ga se na sud zove za kuću što je trebalo biti riješeno davnih dana, odnosno da se Sedlićeva kuća upiše u knjige, ovo je već treći put da ga se zove na sud. Ne zna da li je ZH kupio tu kuću ili je naslijedio od nekog, nema nikakvih neposrednih saznanja, nije prisustvovao nikakvom razgovoru tužitelja niti bilo kog drugog u pogledu te kuće. Ne zna ni tko je bio vlasnik te kuće, on je vjerojatno tražio vlasnički list, ne zna zašto ga je tužitelj predlagao kao svjedoka i rekao mu je da ga više ne zove. Tuženika CH ne zna, ne pozna niti je ikada čuo za njega, odnosno čuo je preko poziva za ročište. DH ne pozna. Na postavljeno pitanje da li ima saznanja da li su se vodili sporovi oko te kuće i tko se sporio, svjedok je odgovorio da kao što je rekao već je bio tri puta na sudu.

13. Iz iskaza svjedoka CD proizlazi da živi na adresi od 8. mjeseca 1963.godine i tužitelj mu je susjed već više od 40 godina. Stanuje u kući do njega i to na adresi [adresa]. Ta kuća koja je sporna, taj dograđeni dio je kuća do njega i nalazi se na adresi [adresa]. To je kuća koja je leđima naslonjena na [adresa] i to taj dograđeni dio koji je napravio ZH, a ne osnovni dio. Zna da je taj osnovni dio kupio ZH prije 22 godine od LH, ne zna kako se preziva. Na toj adresi je živjela gđa. DH sa L, poslije je ona prodala DD, a on prodao tom LH i taj ČH onda prodao ZH. Svi su oni osim ZH bili iz Bosanske Posavine i u rodbinskim vezama i puno njih je živjelo u toj nekretnini. Ne zna koja je bila kupoprodajna cijena, nije bio prisutan kod isplate, zna samo što se pričalo. Odgovorno tvrdi da CH nikada nije živio na toj adresi niti ga je ikad vidio, a niti zna tko je. Iznenadilo ga je što se pojavio neki čovjek nakon 50 godina jer su svi znali da je gđa. DH to prodala, oni u susjedstvu i njihova familija. Zna da je DH to prodala po pričanjima, on je u to doba bio dijete starosti 11 godina. DH je tamo živjela par godina, misli od 1964. do 1967.g. Poslije ju nije vidio da bi navraćala, a sjeća se kao dijete kako je izgledala. Nema saznanja da li se vode sudski sporovi oko te predmetne nekretnine, iznenadio se kad je pozvan na sud.

14. Iz iskaza svjedoka ŽH proizlazi da ne pozna stranke, ne zna zašto je pozvana, na sudskom hodniku je čula razgovore. Zna da je predmet spora upis u gruntovnicu nekretnine, ne zna ništa u pogledu bilo kakvih imovinsko pravnih poslova oko te nekretnine. Ne pozna tužitelja kao niti CH. SH je njen brat, ne zna da li je on nju negdje spomenuo, nema veze s tim, ne razgovara s njim 15 godina. Nema saznanja o nekom drugom sudskom sporu i nije bila na sudu. .

15. Iz iskaza svjedoka ZHN proizlazi da ne pozna prisutne strane, ne zna zašto je pozvan na sud, nema "blage veze".

16. Iz iskaza svjedoka UH sada tužene, proizlazi da poznaje tuženika unazad 20 godina, a zadnjih 16 godina živi kod nje i njene obitelji jer je nepokretan i sad oni brinu o njemu temeljem njihovog dugogodišnjeg prijateljstva. Prije je živio na adresi [adresa], i to zna jer je navedena adresa udaljena cca 2,5 km od kuće gdje živi. U toj kući je živio sa mamom i očuhom prije, no oni su bili stari i nisu se mogli skrbiti o njemu. Očuh je umro u 6. mjesecu 2015., a mama u 9. mjesecu iste godine. Za to vrijeme tuženik je bio kod nje. Zna da je živio na toj adresi jer je jedanput godišnje barem išla tamo. Odnosno krivo je shvaćena, oni su išli svaki drugi dan kako je živio kod nje, obilaziti njegove starce, a sad ide rjeđe. Tužitelja je prvi put vidjela ovdje na sudu kada je došla u pratnji tuženika. ZH ne živi na Radulcu nego na Kostanički put 6. Neposrednih saznanja o eventualnoj kupoprodaji nekretnine nema. Na daljnje pitanje da li ima saznanja da li je tužitelj dolazio na tu adresu Kostanički put svjedokinja je odgovorila da je bila 2-3 puta na toj adresi sa tuženikom i svaki put je bilo zaključano i nisu mogli ući. Poslije više nisu išli, a mama mu je bila dementna. To je bilo 2012. i 2013. godine. Poznato joj je da je pokojna mama vodila spor i da je majka plaćala režije.

16.1. Tužena je u svom iskazu navela da je pokojnog ZH vidjela jednom na sudu. Inače pozna DH, ona je od 1960. do 1967. godine živjela u nekretnini koja je predmet spora na adresi [adresa] i onda se 1967. godine vratila u [adresa] kod mame. U toj nekretnini je ostavila LH da joj plaća režije, da joj čisti i po kući i oko kuće, to nije vidjela, ona joj je to pričala. ČH je prodao kuću ne zna kome, pa taj drugi je prodao njegovom tati. Vlasnik te kuće je ona 1/1, a tko je bio prije ne zna jer nitko nije gledao u zemljišne knjige, nikada nije živjela na toj adresi. Glede pravnog slijeda vlasništva, DH je bila vlasnica pa je onda ona umrla i naslijedio ju je njen sin CH, a nakon njegove smrti ona. Za potrebe sudskog spora negdje 1990. godine bila je u kući zajedno s geodetom ali ih nisu pustili u kuću, odnosno kuća je bila zaključana.

Želi reći ili neka ju isplate ili neka se maknu, ona papire ne bude potpisala. Na postavljeno pitanje da li je imala saznanja da je kuća prodana, tužena je odgovorila da ta kuća je bila lažno prodana, od jednog do drugog, a nitko nije gledao papire po gruntovnici. Ne zna da li je isplaćivana kupoprodajna cijena temeljem tih ugovora, a za sve je to čula od kada se vodi sud. Pokojnog CH poznavala je 17 i pol godina prije nego je umro.

17. Iz iskaza svjedoka MD proizlazi da otprilike zna razlog zašto je pozvan na sud, radi se o maloj kućici koja je kupljena legalno samo se onda nije provela u papire, odnosno uknjižila. Njegov brat pokojni LH je kupio tu kućicu od pokojnog OH, ne sjeća se prezimena i ne sjeća se kada. Zna da se radilo o maloj kućici i ona je podijeljena kada je kupljena. Ne poznaje ni tužitelja niti tuženika i nije učestvovao u toj kupoprodaji. On je u toj kući živio u razdoblju od 1979 do 1982. uredio je i onda je kupio stan i otišao. To je bila kuća od njegovog pokojnog brata LH koji je loše živio i vratio se natrag u selo da bi potom opet nakon oko 1,5 godinu ponovo se vratio u tu kuću. Ponovio je da ne poznaje tužitelja i tuženika u ovom predmetu. Kada je iselio iz nekretnine u nju je uselio njegov nećak ĆH koji je u istoj živio još nekoliko godina nakon završetka rata. Nakon što je ĆH iselio iz te kuće, on više u toj kući nije bio. Tu kuću je prodavala njegova sestra UHN i ne zna kome je prodana. Ne zna za ime DH, ne sjeća se. Nešto mu zvoni u glavi, ne sjeća se, a možda je to baka koja živi u kući, a to je živjela u drugom dijelu te kuće, a do kad je tamo živjela ne sjeća se. On kada je živio u toj kući, živio je sa suprugom, a u tom drugom dijelu kuće u vrijeme kad je on živio, čini mu se da su živjeli baka, zet, unuka. Kako su se zvali ne sjeća se.

18. Iz iskaza svjedoka UHN proizlazi da zna razlog zbog kojeg je pozvana na sud vezano uz spornu nekretninu. ID koji je bio njen bratić, koji je pokojni, bio je prvi kupac te nekretnine. Njen stric pokojni LD je bio diplomirani pravnik i on je brinuo o cijeloj familiji pa je tako i tu nekretninu kupio i napravio prvi ugovor sa OH i DH i to je kupio za bratića koji je onda trebao doći iz Bosne. On je prvi i našao taj prostor i kupio ga. Godine 1964. godine je kupljena nekretnina koja je predmet spora od DH, a od DD misli ista godine ali krajem. U to vrijeme bila je curica od cca 15 godina, a to zna po tome jer je iz Slavonskog Broda došla u Zagreb i kasnije na fakultet, a pokojni stric joj je stavljao u teret sve što mu treba pomoći da mu pomogne. Radilo se tada o vanknjižnom vlasništvu. 1994. godine otvorila je odvjetnički ured i pokojni stric joj je rekao da sredi z.k. stanje za predmetnu nekretninu, onda je krenula i prvo je nastojala doći do pokojne DH. Pokojni stric joj je iz ugovora telefonskim putem pročitao adresu i krenula je kod nje u Vrbovec, rekla da je brat ČH kupio kuću od nje, ona je rekla da ništa ne zna, da njega ne pozna i da neće sa njom razgovarati, razgovarale su preko ograde i nije ju pustila u kuću. Nakon nje je počela tražiti D i našla je jednog u Beogradu i dvoje ili troje u Zagrebu, oni su u bitnom rekli da joj priznaju pravo vlasništva i da znaju da je to kupio njen brat, a da DH nije nikad tamo živjela. Tijekom 1997. godine podnijela je tužbu, odnosno njen brat LH protiv DD i DH, misli da je OH priznao tužbeni zahtjev, a DH da nije došla uopće na sud, misli da su dobili presudu i ona je temeljem iste upisala brata kao vlasnika nekretnine i onda se pojavio netko sa tužbom za brisanje prava vlasništva, misli da je bio sin od DH, ne sjeća se točno. S obzirom da se nije moglo srediti z.k. stanje njen pokojni stric je prodao predmetnu nekretninu ZH, odnosno ona je prodala u ime svog brata jer je ZH bio susjed i prolazio kroz dvorište, imao je nužni prolaz na nekretnini njenog brata.

Svjedokinja je dodala da to nije bila kuća, da je to bila kao šupa, bio je krov, bila je građena od blata. Prije kupoprodaje djelomično je adaptirao ID, a nakon toga JHN, a ZH je koristio tu kuću od 1998. godine do smrti, ne zna što je on tamo radio jer više nije ulazila u kuću. Prilikom kupoprodaje nije bilo ni struje ni vode, imala je pumpu vani, nije vrijedila ništa i bila je za sirotinju. Prisutnu tuženu ne poznaje, nikada je nije vidjela, a od 1998.godine više nema nikakva saznanja. Kupoprodajna cijena po tom ugovoru je isplaćena u cijelosti.

Dodala je da bi se ovaj postupak puno prije riješio da je posjedovala svu dokumentaciju koju je imao njen pokojni stric. Naime, tijekom 1999.godine dogovorili su se da će u tom sudskom postupku u kom su ishodili presudu i temeljem koje je upisan kao vlasnik ići zajedno na raspravu, no on je 2.1.1999. godine izvršio samoubojstvo i nije mogla doći do dokumentacije, odnosno do ničeg niti do slika jer nije bio u dobrim odnosima sa suprugom i ona je sve pobacala tako da ni ID nije imao ugovor, stric ga je zastupao i čuvao njegovu dokumentaciju. Zna da A žive tamo od kupoprodaje, imala je kontakte sa obitelji ZH i s pokojnim tatom od pristupjelog tužitelja jer ih je kontaktirala oko parnice koje su bile u tijeku jer se obvezala da će im riješiti z.k. stanje.

Na postavljeno pitanje da li ima saznanja da je netko drugi živio u predmetnoj nekretnini, odnosno da bi ometao C i LH u posjedu, svjedokinja je odgovorila da nikada nitko, tamo je živjela sva njena obitelj koja je došla iz Bosanske Posavine. Ovdje tuženu ne pozna, nikada je nije vidjela.

19. Iz iskaza svjedoka JD, sestre pokojnog pravnog prednika tužitelja, tj. teta tužitelja proizlazi da zna razlog zbog kojeg je pozvana, a to je kuća koju je njen pokojni brat kupio 1998. godine od LH i živio u toj kući od kupoprodaje do smrti. Inače ta kuća koju je kupio je paralelno s njihovom kućom gdje su nekad živjeli zajedno, a sad živi ona samo u drugoj ulici. Sve kuće tamo imaju malo dvorište i kuću je kupio kada na njihovoj izgrade jer su planirali da ima terasu, odnosno da ima veći prostor. Ne pozna prisutnu tuženu, vidjela ju je prvi put prije dva mjeseca u općini kada su ih zvali zbog katastra. Kada je prvi put u općini vidjela tuženu javila joj se, predstavila, bilo joj je drago što ju je upoznala, rekla joj je da je to njen pokojni ZH sve pošteno platio i pitala ju što hoće, bila je s prisutnim CH, rekla je da hoće 55.000,00 eur, na što joj je rekla da je to njen ZH pošteno platio, a ona je rekla da ne zna što je ZH muljao.

20. Pokojni prednik tužitelja je u svom iskazu naveo da ne pozna prisutnog tuženika, vidio ga je prvi put ovdje na sudu. To je kuća ustvari dvojni objekt i jedan dio kuće je naslijedio VH od svoje bake i djeda koji je prodao kasnije svoj dio AD i u tom dijelu kuće trenutno nitko ne živi. Drugi dio kuće je kupio on od LH prije 18-19 godina, ne sjeća se točno i isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se koja valuta je bila, zna da je bila protuvrijednost 50.000 DM. Živi na toj adresi s time da se njegova roditeljska nekretnina nalazi tik do te kuće i one se oslanjaju jedna na drugu tako da on ima prilaz kući i sa [adresa] i sa [adresa]. Nije gruntovno upisan kao vlasnik nekretnine. Prisutni tuženik je u postupku legalizacije koju je pokrenuo naveo da je nekretnina njegova, ne zna gdje on živi. Ne zna koja je poveznica između LH i prisutnog tuženika. Koliko on zna, LH je taj dio kuće kupio od DD, a tako je navela i svjedokinja pred sudom. Kada je kupio kuću i uselio se nitko mu nije osporavao vlasništvo do ovog postupka, tj. do postupka legalizacije koju je pokrenuo tuženik. Nekretnina koju je kupio ima kućni br. 6, a drugi dio nekretnine, odnosno dvojna nekretnina koju je kupio AD ima kućni broj 6A.

20.1. I tužiteljica je u svom iskazu navela da u predmetnoj nekretnini trenutno nitko ne živi, brat je prije 3 godine nakon očeve smrti otišao u Irsku, a za njim je otišla i ona i oboje trenutno žive i rade u Irskoj. Pokojni otac je umro prije 3 godine i do smrti je živio u kući i oni s njim. Sjeća se da su pokojni roditelji još dok su bili zajedno kupili kuću da bi se prošili i dignuli kat, to je bilo negdje 1998.godine, teta, baka i djeda su živjeli u [adresa] u prizemlju, a prije kupnje roditelji i oni na katu i onda su kako je rekla kupili tu kuću da bi napravili dvorište i parking. Sjeća se radova na nekretnini koji su se izvodili 2000.godine, Tuženu ne pozna, nije ju nikada vidjela. Nitko ih nije smetao u posjedu npr. ili osporavao pravo vlasništva. CH nije poznavala.

20.2. II tužitelj je u svom iskazu naveo da je u predmetnoj nekretnini živio od 1998. do 2020. godine i to pokojni tata, sestra, mama i on. Nakon što su se roditelji razveli kad je bio star 18 godina, mama je odselila iz predmetne nekretnine, a njih troje su nastavili živjeti tamo. Nitko nikada tijekom njegovog života u toj kući njih nije tužio za bilo što do ovog suda. Prisutnu tuženu je prvi put vidio kako je rekla saslušana svjedokinja tj. teta i dodao da je onda gđa. UH rekla u općini da se iz kompjutera brišu svi podaci o kupoprodaji koji se odnose na njih, na što su joj djelatnici općine rekli da je to nemoguće. Nitko nikada ih nije ometao u posjedu predmetne kuće.

21. Pokojni prednik tužene je u svom iskazu naveo da ne pozna prisutnog tužitelja. Ne zna od kada tužitelj živi u toj kući, ne zna da li je istu kupio od LH. On se razbolio i nije dolazio na tu adresu, a isto tako niti njegova pokojna mama, mama je umrla 2015.godine. Mama se zvala DH. LH njoj nije bio nitko, oni su trgovali s tom nekretninom tako da su morali voditi spor, a nije niti znala za to. Koliko on zna, mama je 1963.g. počela graditi kuću kad se doselila tu u Zagreb, a 1965. je drugi dio kuće prodala VH i to ED i ŠD. On nikada nije živio na toj adresi.

Na postavljeno pitanje od kuda zna da nije prodala i drugi dio kuće, tuženik je odgovorio da nije prodala, vodila je spor, ima papire. Nema ništa za dodati, jedino ako se gospodin želi dogovoriti i isplatiti mu 18.000 Eur-a inače će pokrenuti spor za iseljenje.

Ne sjeća se točno do kad je mama nastavila živjeti u toj kući, misli negdje do 80. -te godine jer on nije živio s mamom, ona se preudala i živio je sa strinom od svog tate. Njemu je majka samo pričala da je prodala E, a u drugom dijelu je pustila jednog čovjeka da stanuje jer je dohranjivao neke stare ljude, ne sjeća se kako se zove, to nije tužitelj, a LH je navodno kupio od tog čovjeka taj drugi dio kuće i prodao gospodinu JD, a nitko nije gledao na koga glasi kuća. Njegova pokojna mama nije trgovala sa LH nego je vodila spor s njime.

22. Tužena ( tijekom postupka ranije saslušana u svojstvu svjedoka) je u svom iskazu navela da je pokojnog JD vidjela jednom na sudu. Inače pozna DH, ona je od 1960. do 1967. godine živjela u nekretnini koja je predmet spora na adresi [adresa] i onda se 1967. godine vratila u [adresa] kod mame. U toj nekretnini je ostavila LH da joj plaća režije, da joj čisti i po kući i oko kuće, to nije vidjela, ona joj je to pričala. ČH je prodao kuću ne zna kome, pa taj drugi je prodao njegovom tati. Vlasnik te kuće je ona 1/1, a tko je bio prije ne zna jer nitko nije gledao u zemljišne knjige, nikada nije živjela na toj adresi. Glede pravnog slijeda vlasništva, DH je bila vlasnica pa je onda ona umrla i naslijedio ju je njen sin CH, a nakon njegove smrti ona. Za potrebe sudskog spora negdje 1990. godine bila je u kući zajedno s geodetom ali ih nisu pustili u kuću, odnosno kuća je bila zaključana.

Želi reći ili neka ju isplate ili neka se maknu, ona papire ne bude potpisala. Na postavljeno pitanje da li je imala saznanja da je kuća prodana, tužena je odgovorila da ta kuća je bila lažno prodana, od jednog do drugog, a nitko nije gledao papire po gruntovnici. Ne zna da li je isplaćivana kupoprodajna cijena temeljem tih ugovora, a za sve je to čula od kada se vodi sud. Pokojnog CH poznavala je 17 i pol godina prije nego je umro. Tužena je nastavno navela da nudi nagodbeni prijedlog na način da potražuje isplatu iznosa od 80.000 eur.

23. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka BH, CD SH, UHN i JD proizlazi da je prednik tužitelja kupio spornu nekretninu od ZH, odnosna prednika tužene i u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. BH je u svom iskazu navela da pozna tužitelja iz viđenja još kad je bio dijete, stanovao je u kući preko puta kuće u kojoj je živjela, a to je kuća u [adresa]. a kuću je njen pokojni muž kupio od DH krajem 1963., kuća je bila u gradnji, odnosno započeta gradnja i njen muž ju je dovršio i onda krajem 1964. prodao LH. U bitnom dijelu je u svom iskazu naveo i svjedok CD. Saslušanjem navedenih svjedoka utvrđen je pravni slijed raspolaganja nekretninom do kupnje od strane prednika tužitelja. Iskazima navedenih svjedoka sud je u cijelosti poklonio vjeru cijeneći ih istinitim, životnim i logičnim i u skladu kako sa Kupoprodajnim ugovorom od 1.srpnja 1998. godine tako i sa iskazom prednika tužitelja koji sud cijeni kao istinit. Nije sporno da prednik tužitelja temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora nije upisan kao vlasnik nekretnine, no navedeno ne upućuje na zaključak da isti nije kupio spornu nekretninu kako to tvrdi tuženik tijekom trajanja ovog postupka.

23.1. Nakon ukidne odluke i upute sadržane u istoj, kao što je već i rečeno, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UHN i JD, a kojim iskazima je sud poklonio vjeru cijeneći ih istinitim i kojima je također utvrđen pravni slijed raspolaganja predmetnom nekretninom.

23.2. Iskaze I i II tužitelja sud cijeni istinitima te ih je kao takve i prihvatio. Također valja napomenuti da su isti u svojim iskazima suglasno naveli da ih tijekom stanovanja u spornoj nekretnini nitko nikada nije ometao u posjedu predmetne kuće ili osporavao pravo vlasništva.

23.3. Sud iskazu prednika tužene nije poklonio vjeru cijeneći ga neistinitim i u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima. To iz razloga što isti očito nije imao neposrednih saznanja o pravnim poslovima svoje pokojne majke, a da je tako proizlazi iz iskaza svjedoka BH i CD. Očito je da isti činjenicu da se radi o dvojnom objektu i nesređenom zemljišno knjižnom stanju želio iskoristiti u svoju korist jer upravo činjenica što prednik tužitelja nije bio zemljišnoknjižni vlasnik je pogodovala tužitelju da iza pokojne majke naslijedi sporni dio nekretnine. Da je tomu tako govori u prilog i navod iz iskaza svjedoka TH u dijelu kojem je naveo "da se pojavio neki čovjek nakon 50 godina jer su svi znali da je gđa. DH to prodala ".

24. Sud nije poklonio vjeru iskazu saslušane svjedokinje UH, sada tužene, cijeneći ga neistinitim i danim isključivo za potrebe ovog postupka. Ista također nema neposrednih saznanja već isključivo po pričama pokojnog prednika, odnosno izvanbračnog supruga.

25. Sud iskaze ostalih saslušanih svjedoka nije analizirao iz razloga što isti nemaju neposrednih saznanja ili se zbog proteka vremena ne sjećaju ili ne žele sjetiti.

26. Odredbom čl. 159 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik pokretne stvarni koje mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

27. Odredbom čl. čl.18. ZV-a određeno je da je posjed zakonit ako posjednik ima pravni temelj tog posjedovanja, istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja te pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je imao obzirom na okolnosti dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

28. U postupku je utvrđeno da su I i II tužitelji u posjedu predmetne nekretnine od dana kupnje, a temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora pokojnog oca sa pokojnim ŽD.

28.1. Navedeni ugovor je valjan temelj posjedovanja.

28.2. Naime, savjesnost odnosno poštenje mora postojati čitavo vrijeme dosjelosti.

28.3. I i II tužitelji su savjesni tj pošteni posjednici nekretnine i to kako njihovi prednici tako i oni i to sve do danas. Tužitelji nadalje ima istinit i zakonit posjed temeljen na valjanim pravnim ispravama.

29. U pogledu navoda prednika tužene kao i tužene iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja napomenuti da činjenica što tužitelj kupoprodajni ugovor nije proveo u zemljišnim knjigama i postao vlasnikom nekretnine ne upućuje na zaključak da isti nije sklopljen. Nažalost, sud nalazi uobičajenim postupanje općenito stranaka, da svoje zemljišno knjižno stanje i raspolaganja nekretninama pravodobno ne rješavaju upisom u zemljišne knjige.

30. Kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da tužitelji nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige to je valjalo tužbeni zahtjev I i II tužitelja kojim traže utvrđenje da su vlasnici predmetne nekretnine usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

31. Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 159. st 2 i 130 st. 1 ZV-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

32. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

32.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 75 bodova, troška pristupa na devet ročišta po tbr.9 toč.1 (16.2.2017.g., 5.11.2019.g., 3.11.2020.g., 23.2.20121.g., 11.5.2021.g., 16.9.2021.g., 19.9.2024., 10.12.2024. i 11.2.2025.) od 675 bodova, troška pristupa na šest ročišta po tbr.9 toč.5 (6.12.2016.g., 1.12.2017.g., 20.3.2018.g., 5.6.2018.g., 15.1.2020.g. i 9.9.2020.g.) od 112,5 bodova i troška sastava dva podneska po tbr.8 toč.1 (6.12.2016.g. i 12.5.2017.g.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 1012,5 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 2.025,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 506,25 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 2.531,25 eur.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika