Poslovni broj: Pn-1469/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista ŽŽ, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica KŽ, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja KŽ i tuženika osobno, dana 06. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 948,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

-iznos od 453,20 EUR tekućom od 28. veljače 2023. godine do isplate,

-iznos od 495,53 EUR tekućom od 01. lipnja 2023. godine do isplate,

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 959,73 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2025. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 01.06.2023.g. navodi da je on vlasnik osobnog vozila marke FIAT, tip vozila PUNTO 1.2., model PUNTO, broj šasije [broj šasije], kojeg je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog dana 10. siječnja 2023. godine. Ukazuje se da je tužitelj, kao kupac, isplatio UŽ, kao prodavatelju, kupoprodajnu cijenu za prethodno navedeno vozilo dana 04. siječnja 2021. te mu je istog datuma prodavatelj predao predmetno vozilo u vlasništvo. Predmetno osobno vozilo opisano u Ad 1. tužitelj je dopremio u dvorište nekretnine koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica]., posjedovni list 696 k. o. [katastarska općina] u [adresa], a koja je u suvlasništvu i suposjedu MŽ, a temeljem izričitog odobrenja MŽ, te je predmetno vozilo bilo smješteno u dvorištu ispred garaže MŽ. Ističe da u trenutku kada je predmetno vozilo dopremljeno u dvorište, u dvorištu nije bilo drugog automobila. Dana 2. siječnja 2023. godine tužitelj je uočio da mu je iz dvorišta MŽ otuđeno predmetno vozilo te su navedeno tužitelj osobno, kao i suvlasnik dvorišta MŽ, prijavili VII. Policijskoj postaji Zagreb. Iz dopisa MUP-a od 10. veljače 2023. proizlazi da je dana 1. siječnja 2023. u 16:40 sati od strane „PAUK“ Grada Zagreba predmetno vozilo, zbog nepropisnog parkiranja, izmješteno s adrese u [adresa] na deponiji za vozila na Zagrebačkom velesajmu, gdje ga može preuzeti vlasnik te tužitelj ističe da je tuženik izmjestio predmetno vozilo iz dvorišta na ulicu (javni prostor) neposredno ispred ulaznih vrata u dvorište kako bi predmetno vozilo bilo nepropisno parkirano, odnosno kako bi postojala osnova za postupanje policije. Predmetno vozilo je bilo zaključano i parkirano u dvorištu ispred garaže u vlasništvu MŽ. Da bi se vozilo moglo izmjestiti iz dvorišta zaključano, pod ručnom kočnicom i u prvoj brzini bilo je potrebno dovesti vozilo u mobilno stanje kako bi ga bilo moguće izgurati na ulicu. Tuženik je potrgao bravu suvozačevih vrata kako bi ušao u vozilo da njime može upravljati prilikom izmještanja. Budući da je upravljač također bio zaključan, tuženik je prerezao spojnice upravljača prednjih kotača i time omogućio upravljanje vozilom te potrgao ručnu kočnicu i mjenjač čime sve omogućuje fizičko izmještanje vozila na ulicu neposredno ispred ulaznih vrata u dvorište, a što je sve razvidno iz priloženih fotografija. Dakle, tuženik je postupio i s namjerom da uništi odnosno ošteti tuđu stvar, točnije vozilo tužitelja. Tuženik je zatim pozvao policiju i prijavio da je automobil parkiran pred kolni ulaz i da zbog toga ne može izaći iz dvorišta. Po dolasku na uviđaj policija je konstatirala zatečeno stanje te naložila pauku da odstrani nepropisno parkirano vozilo. Tužitelj je prilikom dolaska u II PP Lučko prilikom dokazivanja da se radi o njegovom vozilu dobio podatak da II PP Lučko posjeduje zapisnik s fotografijama konkretnog slučaja na kojima je vidljivo da je tuženikov automobil parkiran u dvorištu, a tužiteljev na ulici neposredno na ulaznim vratima u dvorište i da zbog toga ne može izaći iz dvorišta, te je stoga iz prethodno navedenog postupanja tuženika razvidno njegovo maliciozno i zlonamjerno ponašanje. Naime, tuženik je s ciljem i namjerom da našteti tužitelju svjesno i namjerno učinio prethodno navedenu radnju, a kako bi postojala osnova za postupanje policije. Dodatno se ističe da se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio postupak pod posl. brojem K-130/2022 radi počinjenja kaznenog djela prijetnje i narušavanja nepovredivosti doma, a u kojem je postupku tuženik proglašen krivim. Iz navedenog proizlazi da je tuženik evidentirani počinitelj kaznenih djela, stoga se nesporno može utvrditi da je učinio i prethodno navedenu radnju, a kako bi postupio na štetu tužitelja. Tužitelj je dana 27. veljače 2023. preuzeo predmetno vozilo na deponiju za vozila na Zagrebačkom velesajmu Istok II. Zagreb, prilikom čega mu je Zagrebački holding d.o.o., podružnica ZAGREBPARKING izdao račun broj 1226/0007000012/1 za usluge premještanja osobnih automobila do 1500 kg mase praznog vozila, motocikla i mopeda te ležarinu osobnog automobila do 1500 kg mase praznog vozila, motocikla i mopeda u ukupnom iznosu od 438,20 EUR / 3.301,62 kuna, a koji je račun tužitelj pri preuzimanju vozila bio primoran podmiriti. Također, tužitelj je platio novčanu kaznu u iznosu od 15,00 EUR, a što je razvidno iz Potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja, ser. broj: [serijski broj]. Oštećenja predmetnog vozila koje je počinio tuženik moguće je nedvojbeno utvrditi usporedbom fotografija vozila dok se vozilo nalazilo u dvorištu na adresi [adresa] i fotografija snimljenih pri preuzimanju vozila. Tužitelj je od Autoservis 24. d.o.o. zatražio ponudu za popravak oštećenja prouzročenih od strane tuženika te iz zaprimljene ponude br. 57-10-000043-23 od 22. ožujka 2023. proizlazi da cijena nastalih oštećenja na vozilu iznosi 495,53 EUR / 3.733,57 kuna. U konkretnom slučaju tuženik je s namjerom neovlašteno provalio u vozilo tužitelja i oštetio ga kako bi ga mogao izmjestiti, a nakon čega ga je izmjestio ispred dvorišta i svoje vozilo, koje se do tada nije nalazilo u dvorištu, parkirao u dvorište te zatim prijavio neovlašteno parkiranje vozila tužitelja na adresi [adresa]. Po njegovom pozivu je izmješteno vozilo tužitelja i tužitelju prouzročena materijalna šteta u vidu umanjenja njegove imovine u iznosu od 453,20 EUR zbog podmirenja računa broj 1226/0007000012/1 od 27. veljače 2023. i naplaćene novčane kazne na mjestu počinjenja prekršaja, stoga tužitelj potražuje od tuženika isplatu navedenog iznosa, kao i šteta u vidu troškova popravka oštećenja koje je tuženik učinio na vozilu u iznosu od 495,53 EUR / 3.733,57 kuna. Dodatno se ukazuje da je tuženik taj koji kontinuirano smeta suposjed predmetnog dvorišta, kao i posjed garaže MŽ, u svezi čega se pred naslovnim sudom vodi postupak radi smetanja posjeda, a po čijem je ovlaštenju tužitelj dopremio vozilo u dvorište te ovakvim namjernim perfidnim radnjama nastoji MŽ nanijeti štetu, Stoga tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj u dogovoru s GŽsuvlasnikom jednog stana na adresi [adresa] u kojem ne živi godinama dovezao neispravan automobil marke Fiat Punto na vučnoj službi 26.12.2022.godine. Tuženik je u to vrijeme bio u Bosni kod roditelja, ali je njegova djevojka ŽŽM koja sa njim živi na gore navedenoj adresi bila u stanu i vidjela kako su ga dovezli, istovarili s vučne te ugurali u dvorište. Nazvala ga je i rekla kako su dovezli stari demolirani automobil s razbijenom haubom koja je bila podignuta, auspuhom odvaljenim koji je bio na tlu,bez tablica, unutra je bilo sve puno otpadnih dijelova, kvake potrgane, oguljene karoserije, auto je izgledao kao da je sa otpada dovučen. Automobil su ugurali u dvorište skroz do ograde i stavili dodatni lanac i lokot na ogradu i na taj način su mu onemogućili prilaz i blokirali ulaz izlaz prema garaži u kojoj ima osobni motocikl. Ističe da je on suvlasnik jednog stana na gore navedenoj adresi od 24.09.2021.g. i ima pravo parkirati svoj osobni automobil u dvorištu jer živi na navedenoj adresi a to će i dokazati s rješenjem i izvatkom iz zemljišne knjige. On je s GŽ na sudu zbog korištenja dvorišta i garaža i tu je sud odbio Antunovu tužbu, jer svi suvlasnici kuće imaju pravo koristiti dvorište koji žive na navedenoj adresi. NŽ je dečko od Antunove kćeri pa postupa kako mu Antun kaže pa je i tako postupio i dovezao demolirani automobil kako bi njemu napakostio. Tužitelj nema nikakve veze s navedenom adresom niti je ikada živio tu niti ima veze s stanovima, garažama ni dvorištem, a počinio je prekršaj s namjerom da njega ugrozi a tako i ostale suvlasnike stanova u kući. On je 31.12.2022.g. došao iz Bosne za Zagreb, te je 01.01.2023.godine.nazvao policiju, objasnio o čemu se radi i pitao što treba poduzeti, a policijski službenik mu je rekao da je vozilo nepropisno parkirano na kolni ulaz gdje je znak na ogradi zabrane zaustavljanja parkiranja na kolni ulaz te da pozove Zagrebački Holding-Pauk i da će ga oni odvesti na njihovo spremište. On je pozvao Zagrebački Holding i kada su došli, oni su pozvali policiju te uz njihovo odobrenje utovarili auto i uz njihovu pratnju ga odvezli na spremište tj. deponij, jer je bio bez registarskih oznaka i demoliran kao što je i naveo gore. Ističe da su i policijski službenici i djelatnici Zagreb Pauk vidjeli u kakvom je stanju bio automobil Fiat Punto. Automobil marke Fiat punto od tužitelja nije oštetio kako ga se optužuje i smatra da nije kriv, i to će dokazati fotografijom koja je snimljena 26.12.2022.g.,a on tada nije bio u Zagrebu. Za svjedoka navodi svoju djevojku ŽŽM koja je bila u stanu i vidjela tužitelja i GŽ kako su automobil dovezli na vučnoj službi i ugurali ga u dvorište na kolni ulaz.

3. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da nije točan navod tužitelja da je on obio bravu na vratima budući da posjeduje slike i video iz kojih je vidljivo kako su brave u urednom stanju. Napominje da je pozvao policiju koja je došla na lice mjesta i djelatnike Zagrebparkinga te je on sa djelatnicima policije i Zagrebparkinga razmišljao kako riješiti taj problem i uz njihovu suglasnost, budući je hauba od auta bila otvorena, on ju je samo podignuo, on je legao i izbacio mjenjač iz brzine kako bi ga mogli pogurati naprijed, skinuli su lokot sa ograde kako bi ga izveli iz dvorišta, samo pola metra naprijed kako bi ga pauk sa kranom mogao primiti.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka, kao i saslušanjem svjedoka GŽ i ŽŽM te je izvršio uvid u presliku ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 10.01.2023.g. (list 10-12 spisa), preslike fotografija motornog vozila Fiat Punto (list 13-18, 26-37, 112- 120 spisa), prijepis posjedovnog lista za kuću na adresi u [adresa] (list 19 spisa), potvrdu MUP-a od 10.02.2023.g. (list 20 spisa), presliku zapisnika za preuzimanje vozila broj 202300006 od 27.02.2023.g. i račun za premještanje vozila od 27.02.2023.g. (list 21-22 spisa), presliku potvrde o uplati iznosa od 438,20 eura od 27.02.2023.g. i potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja u iznosu od 15,00 eura od 27.02.2023.g. (list 23-25 spisa), presliku ponude broj 57-10-0000043-23 od 22.03.2023.g. (list 48 spisa), presliku rješenja ovog suda broj Z-50610/21 od 07.10.2021.g., izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu na adresi u [adresa] i ugovor o darovanju nekretnine od 24.09.2021.g. (list 59- 64 spisa), presliku rješenja ovog suda broj Psp-44/23 od 08.01.2024.g. (list 72-82 spisa), očitovanje MUP-a od 09.05.2024.g. sa fotografijama vozila (list 127-134 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Također je priklopljen spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-130/22. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet ovog postupka je naknada štete koju potražuje tužitelj od tuženika kojeg smatra krivim, odnosno odgovornim za prouzročenjem imovinske štete na vozilu tužitelja i imovinske štete u vidu troškova odvoza vozila na deponij i plaćanjem novčane kazne za predmetni auto.

6. Među strankama nije sporna činjenica da su tuženik i GŽ suvlasnici kuće na adresi u [adresa], te nije niti sporna činjenica da je tuženik vlasnik i motornog vozila i motocikla koje povremeno parkira na dvorištu predmetne kuće, a nije sporna niti činjenica da GŽ ne živi na predmetnoj adresi iako povremeno obilazi kuću. Nije sporna niti činjenica da između tuženika i GŽ postoje narušeni odnosi duži niz godina budući da između istih nema dogovora o načinu parkiranja njihovih osobnih automobila na dvorištu kuće obzirom je predmetno dvorište preusko da stanu sva vozila jedan uz drugog već se mogu parkirati jedino po duljini, jedan iza drugog. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom stekao motorno vozilo marke Fiat Punto koje je dana 26.12.2022.g. parkirao na dvorištu kuće u [adresa], uz suglasnost MŽ, jednog od suvlasnika predmetne kuće. Također nije sporno da je tuženik uslijed navedenog parkiranja izmjestio vozilo tužitelja na javnu površinu ispred kuće na adresi u [adresa], uslijed čega je po pozvanoj pauk službi Zagrebparkinga i MUP-a predmetno vozilo Fiat Punto izmješteno na deponij. Nadalje, nije sporna činjenica da je tužitelj dana 27. veljače 2023. preuzeo predmetno vozilo na deponiju za vozila na Zagrebačkom velesajmu Istok II. Zagreb, prilikom čega je tužitelj platio trošak usluge premještanja i ležarine predmetnog vozila u ukupnom iznosu od 438,20 eura, kao i trošak novčane kazne u iznosu od 15,00 EUR.

7. Kako je među strankama sporan način na koji je tuženik izmjestio tužiteljevo vozilo obzirom da tuženik osporava da je on napravio oštećenja na tužiteljevom vozilu te ističe kako je vozilo premjestio uz suglasnost djelatnika MUP-a, slijedom čega tuženik osporava sam osnov tužbenog zahtjeva, to je sud izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka GŽ i ŽŽM.

8. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb, KLASA: NK-214-12/23-01/11, URBROJ: 511-19-33-23-3 od 10. veljače 2023. proizlazi da je dana 01. siječnja 2023. u 16:40 sati od strane „PAUK“ Grada Zagreba predmetno vozilo, zbog nepropisnog parkiranja, izmješteno s adrese u [adresa] na deponiji za vozila na Zagrebačkom velesajmu, gdje ga može preuzeti vlasnik.

9. Iz ponude broj 57-10-0000043-23 od 22.03.2023.g. (list 48 spisa) proizlazi da na tužiteljevom vozilu postoje oštećenja u vidu krajnika lijevog i desnog, ručne sajle, kočionih oblogi, doboša, kvaka na vratima i geometrije kotača, i uslijedih kojih oštećenja popravak istih iznosi sveukupno 495,53 eura, uključujući sa 25% PDV-a. uz napomenu da je ponuda informativna i da su mogući dodatni troškovi prilikom radova te je za točnu ponudu potrebno dovesti vozilo na defektažu.

10. Iz očitovanja MUP-a od 09.05.2024.g. povodom štetnog događaja proizlazi da je uvidom u njihove evidencije utvrđeno da je za navedeni događaj policija dobila dojavu usmeno telefonom dana 01.01.2023.godine od osobe koja se predstavila imenom i prezimenom JŽ, a poziv je upućen sa telefonskog broja [broj telefona],te su policijski službenici postupali sukladno zakonskim propisima. Tom prilikom u 16,40 sati istog dana pozvana služba Zagrebparking„pauk" koja je fotografirala i uz nalog policije premjestila osobni automobil marke„Fiat" tip „Punto" koji je bio nepropisno parkiran ispred kbr.38 [adresa], te je izdana zabrana izdavanja vozila dok se vlasnik vozila ne javi u ll PPRP Zagreb. Dana 27.02.2024.godine za gore navedeni prekršaj naplaćena je novčana kazna iz čl. 82.stavak 1. točka 11.. kažnjivo po članku 82. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na ime NŽ.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je njemu njegov punac MŽ dopustio da parkira auto u dvorištu njegove kuće na adresi [adresa], jer na toj adresi se nalazi više stanova, a MŽ je vlasnik jednog od stanova, šupe i garaže koje se nalaze u dvorištu kuće. Koliko tužitelj zna, u kući na [adresa] ima više stanova koji su svi od obitelji MŽ i tamo živi i sestra od MŽ. U toj kući su narušeni odnosi i stalno su policijske intervencije a po njegovim saznanjima, za narušene odnose i dolaske policije je isključivo kriv tuženik koji tamo živi u jednom od stanova sa svojom djevojkom. Njemu je punac krajem prosinca 2022. dopustio da ja parkira auto u dvorištu [adresa] iz razloga što je on htio neke dijelove s auta skinuti i prodati i to je postupak koji traje par dana i za koji treba vremena. Prije njihovog dogovora, on je u par navrata vidio da je tuženik parkirao auto na mjestu gdje je njemu punac rekao da može parkirati svoj auto, i on smatra da je njegov punac imao potpuno pravo dati mu da on tamo parkira auto jer je riječ o prostoru koji se nalazi ispred punčeve garaže i šupe koje su njegovom vlasništvu. On također ima saznanja od punca da tuženik samovoljno koristi garažu koja nije njegova, već koja je bila u vlasništvu od pokojnog punčevog brata. To je bilo unazad nekoliko godina pa ne zna detalje. U vezi incidenta od 1. siječnja 2023. Navodi da on to osobno nije vidio, no primio je poziv od punca da auta nema nigdje u dvorištu niti ispred kuće, s time da su pretpostavljali da će se možda nešto takvo desiti pa je punac obilazio tu kuću. Kako nigdje nije bilo auta, oni su otišli u PP Nehajska da prijave nestanak auta jer je to za njega praktički bilo kao krađa i tada nisu ništa znali u policijskoj postaji, no sljedeći dan su se javili da su saznali da se auto nalazi na deponiju na velesajmu, da ga ja odvukao Zagrebparking, s time sa je auto dobio zabranu podizanja sa deponija dok se ne plati novčana kazna zbog nepropisnog parkiranja, a kako vozilo nije bilo registrirano i nije imalo tablice, vlasnik se morao osobno javiti u policijsku postaju. Tužitelj je zbog toga otišao osobno u PP Lučko da se javi kao vlasnik auta i tamo je vidio fotografije vozila iz kojih je bilo jasno vidljivo da je vozilo prije podizanja od strane pauka bilo parkirano na javnoj površini a ne u dvorištu kako ga je ostavio. Decidirano tvrdi da je auto ostavio parkiran u dvorištu, pod ručnom kočnicom, u prvoj brzini i bio je zaključan. Po dolasku na deponij uočio je da je bila razvaljena suvozačeva brava na desnoj strani, čega prije nije bilo, a za što ima i dokaze jer su on i punac slikali auto na dan kada ga je ostavio u dvorištu, baš iz razloga jer su pretpostavili da može doći o ovakvog incidenta. Auto nije nov, no brava nije bila razvaljena. Također je ustanovio da ručna kočnica nije imala nikakav otpor, što znači da je bila precvikana, nije mogao mijenjati brzine te je naknadno saznao da je mjenjač neupotrebljiv jer je jedna ručica odspojena te je šipka koja povezuje volan sa kotačima bila presječena, misli fleksericom. Sve to je slikao i dokumentirao već na deponiju. Do danas nije popravio oštećenja, no tražio je za ta oštećenja predračun koji je priložen tužbi, da se može vidjeti visina štete. Također je morao platiti trošak premještanja vozila na deponij, kao i trošak novčane kazne MUP-u, kao i ležarinu, ne može se sjetiti točnih iznosa, no sve je priloženo uz tužbu. Vozilo je u trenutku kada ga je doveo u dvorište bilo u urednom voznom stanju. Napominje da ga je vučna služba dovela u dvorište [adresa] iako je bio u urednom voznom stanju iz razloga što nije bio registriran i nije imao pločice pa nije mogao sudjelovati u prometu. Na poseban upit od kuda pravo MŽ da dade suglasnost tužitelju da parkira na tom mjestu u dvorištu, kada zna da ima osam suvlasnika u cijeloj kući i da nema cijelo dvorište u svom vlasništvu, tužitelj je odgovorio da je MŽ cijeli život gradio tu kuću sa pokojnom braćom, koja je u vlasništvu cijele njegove obitelji i tamo ima i stan, i šupu, i garažu te napominje da nikada nije vidio ničije tuđe vozilo osim tuženikovog.

12. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je on vlasnik dva stana i garaže na adresi [adresa] i tu živi već sedamnaest godina. Njegova je garaža na lijevoj strani, a garaža od MŽ je na desnoj strani i obje su zaključane lokotom i svatko ima svoj ključ. Točno je da je MŽ vlasnik jednog stana, garaže i šupe na toj adresi, s time da on tamo ne živi, no povremeno dolazi. Također napominje da, iako ta kuća nije etažirana na način da bi to bilo provedeno u zemljišnim knjigama, svatko od njih zna što je čije i tuđe i nitko nikome ništa ne dira i ne provaljuje. On je sa MŽ u sporovima već četiri godine i on je izgubio sve tužbe i njemu je sutkinja rekla da ima pravo parkirati u dvorištu, odnosno tu mogu parkirati samo suvlasnici koji tamo žive. Garaže su premalih gabarita da bi se unutra mogao parkirati auto pa se je njih osam suvlasnika davnih dana dogovorilo da će koristiti dvorište za parkiranja auta i to samo oni suvlasnici koji tamo žive i čiji su auti registrirani u pogonu. On je to pokušao dogovoriti sa MŽ, ali nije uspio zbog narušenih odnosa. On je u prosincu 2022. išao doma u Travnik za vrijeme božićnih blagdana, a kada se je vratio u Zagreb, pred Novu godinu, dočekao ga auto na dvorištu, i to uz samu ogradu, da se ne može uopće ući u dvorište, neregistriran, bez tablica, nije bio u voznom stanju, udaren i bio je pun stvari. Brava je već bila razvaljena, hauba udarena i dignuta, lak uništen i, po njegovom mišljenju, cijeli auto nije vrijedio više od 200 eura. On se je raspitao kod susjeda i saznao da ja auto doveden u dvorište od strane vučne službe, vidjeli su tužitelja i njegovog punca, a njih je također vidjela i njegova djevojka koja je tada bila u stanu i vidjela ih s prozora. Kako je to vozilo njemu blokiralo kolni ulaz jer je bio uz samu ogradu pa uopće nije mogao ući sa svojim autom u dvorište, on je nazvao policiju i pitao što da radi jer da ne zna čiji je auto i njemu je policija rekla da će patrola izaći na lice mjesta. Istog tog dana je patrola došla na adresu [adresa] i to je bilo prije Nove godine, dan ili dva prije. Zapravo, možda ga je sud krivo shvatio, želi reći da je prvi dan telefonski zvao policiju i onda su ga oni odbili i sljedećeg dana je osobno otišao u PP Nehajska sa svom dokumentacijom i objasnio svu pozadinu priče i tada je policija rekla da će izaći na lice mjesta. Tako je i bilo i patrola je došla na adresu [adresa], poslikala je auto, kako nije bilo tablica pokušali su utvrditi broj šasije, no nisu mogli i tada su zvali Zagrebparking da dođe na lice mjesta jer je vozilo nepropisno parkirano, tvrdi da su to same riječi od policije jer tuženik nije mogao svojim autom ući u dvorište. U vrijeme dolaska policije auto je bio parkiran i dalje na dvorištu, a onda je on sa susjedom pogurao auto, ni dva metra dalje, kako bi bio na javnoj površini izvan dvorišta, da ga Zagrebparking može premjestiti. Decidirano tvrdi da su brave već bile potrgane, on je samo morao auto izbaciti iz brzine, a za to nije morao ulaziti u auto, već treba samo biti otvorena hauba, a hauba je već bila otvorena i to dovoljno da njegova ruka uđe pod haubu i izbaci auto iz brzine. Pri premještanju vozila mu je pomagao njegov podstanar Ž koji živi na toj adresi, u drugom stanu čiji je on vlasnik. On i njegov podstanar su pogurali auto kojih pet minuta prije dolaska Zagrebparkinga, u to vrijeme je i dalje bila prisutna policija, vidjeli su što rade i rekli su mu "To radite na svoju odgovornost.". To je bila njegova ideja jer je to vozilo njemu onemogućilo parkiranje i blokiralo kolni ulaz. Na poseban upit suda da razjasni zašto je morao pogurati auto dva metra, a obzirom na njegov iskaz da je sama policija zvala Zagrebparking zbog nepropisnog parkiranja već u samom dvorištu, tuženik navodi da je to morao učiniti zato što je ulica jako uska i morao se je auto malo pogurnuti da bi ga pauk mogao podignuti sa kranom. Smatra da on za ništa od ovoga nije kriv jer je auto bio nepropisno parkiran i nije napravio nikakvu štetu, kao što tvrdi tužitelj jer je auto već bio u takvom stanju dovezen od strane vučne službe. Na poseban upit tužitelja, a kada mu se predočavaju navodi iz potvrde MUP-a od 9.5.2024. sa lista 127 spisa, tuženik je iskazao da nije na svoju ruku pogurao auto na javnu površinu već je to napravio uz suglasnost policije koja mu je rekla da to radi na vlastitu odgovornost. Na poseban upit suda navodi da je auto bio u dvorištu u vrijeme dolaska policije, a on je pogurnuo auto za vrijeme dok je policija bila na adresi, par minuta prije dolaska Zagrebparkinga i pauka. Na poseban upit tužitelja zašto je gurnuo auto ispred kolnog ulaza a ne pet metara dalje, tuženik je naveo da je to učinio jer je htio da se auto premjesti, te on postavlja protupitanje zašto njega tužitelj nije pitao da tamo parkira auto. Na poseban upit suda da li smatra da bi Zagrebparking premjestio to vozilo da ga je gurnuo auto pet metara dalje a ne ispred kolnog ulaza, tuženik navodi da smatra da ga ne bi premjestio i auto bi dalje smetao. On je vlasnik garaže zajedno sa stanom po Ugovoru o darovanju jer je garaža išla zajedno uz stan. Na poseban upit da objasni na koji način se može pogurnuti auto koji je zaključan i pod ručnom kočnicom u prvoj brzini a obzirom da je tuženik mehaničar i da je prethodno rekao da ga je samo izbacio iz brzine, tuženik je iskazao da je podignuo haubu, izbacio auto iz brzine, a pošto je bila dignuta ručna kočnica onda se doveze dizalica "krokodilka", podigne se zadnji kraj auta i onda vučeš auto i na taj način je postupio. Sa dizalicom "krokodilkom" ga je povukao dva metra da ga kran pauka primi. Na pitanje tužitelja da li se sa "krokodilkom" može upravljati kotačima, tuženik navodi da se to može u slučaju kada dizalicom podigneš auto i tada ne treba niti volan, niti vozač, to je pet minuta posla za njega profesionalca, odnosno automehaničara.

13. Iz iskaza svjedoka GŽ u bitnome proizlazi da je on vlasnik stana, garaže i šupe koji se nalaze na adresi u [adresa], napomenuvši da je tu cijelu nekretninu izgradila njegova obitelj. Tuženik je na toj nekretnini vlasnik dva stana, s time da je tuženik u najmu lijeve garaže, odnosno bio je, ne zna da li je i sada. On ne živi na toj adresi, ali povremeno dolazi obići nekretninu. U vezi incidenta navodi da je njegov zet NŽ, tadašnji dečko njegove kćerke, njega zamolio da mu dozvoli parkirati auto u dvorištu [adresa], budući je on bio kupio polovni Fiat Punto za rezervne dijelove. Naime, on je imao svoj Fiat Punto i onda je kupio rabljeni kako bi zamijenio rezervne dijelove na svom autu te ga je zamolio da tamo parkira, u dvorištu kuće, jer je to posao koji traje par dana. On mu je ispunio tu želju i on je 26. 12. 2022. dovezao auto u njegovo dvorište. Auto je bio u voznom stanju, dobro očuvan, ali neregistriran pa su zato pozvali vučnu službu da im dovezu auto u dvorište da ne bi prekršili zakon. Želi napomenuti da ima više njih suvlasnika na toj nekretnini, pa tako dva starija brata držali su svaki po dva stana a on i brat N, svaki po jedan stan i zbog toga je bio dogovor unutar obitelji još prije mnogo godina sa njegovim roditeljima da meni i bratu N pripada vlasništvo dvorišta i garaža jer je to bio jedini način da svaki od njih podjednako dobije 1/5. Opet želi razjasniti da je bilo njih sedmero, četiri brata i tri sestre i roditelji su odlučili da nas četvero braće dobiju tu nekretninu a sestre naslijede petinu roditeljskog dijela nakon njihove smrti, s time da je treća sestra za vrijeme života roditelja isplaćena. To je bio njihov interni dogovor, odnosno to nisu pismeno utanačili već samo usmeno u odnosu na garažu i dvorište. Neovisno o tome, on sa tuženikom nikada nije uspio ostvariti dogovor kako će se koristiti dvorište, odnosno tko i kako će parkirati svoje vozilo u dvorištu. Također napominje da njemu tuženik u više navrata, i to traje godinama, onemogućava da parkira u garažu svoje vozilo budući mu on blokira ulaz u garažu. Na poseban upit suda navodi da je dvorište takve dužine i širine da u njega mogu stati dva auta po duljini, jedan iza drugoga, a onda se opet blokira parkiranje vozila u garažu. Dana 26. 12. 2022. je auto dovezen u dvorište i napominje da su oni tada slikali auto da se vidi da je u voznom stanju, da nije bio oštećen jer su on i zet mislili da se ovakvo nešto može dogoditi. Auto je bio pod ručnom, zaključan i u prvoj brzini, a hauba je bila malo ulupljena. Brava je bila u redu, nije bila potrgana i bila je funkcionalna. On i zet su svaki dan obilazili dvorište da vide da li je sve u redu sa autom, s time da 1. 1. 2023. nisu išli jer je ipak bila Nova godina. Dana 2.1.2023., kada su došli obići auto, vidjeli su da ga nema te su se tada šokirali i otišli u policijsku stanicu jer su mislili da je auto možda ukraden. Na policiji su im rekli da ništa ne znaju, no da će probati istražiti pa da dođu sljedeći dan. Kasnije su naišli i na susjeda koji je meo ulicu i rekao im da je vidio policiju i pauka da odvozi auto. Sljedeći dan su saznali na policiji da je auto na deponiju Zagrebparkinga i rekli su da oni s tim nemaju veze. Također navodi da se sve zakompliciralo jer se nije smio podići auto bez dokaza o vlasništvu pa se njegov zet mučio dok nije pribavio svu potrebnu dokumentaciju i to je trajalo dva do tri tjedna. Napominje da je prilikom dovoza auta 26. 12., kao i prilikom odvođenja auta sa deponija bio također prisutan njegov drugi zet LŽ. Poslije su im u policijskoj postaji pokazali spis sa fotografijom iz koje se vidi da je zetovo vozilo bilo parkirano ispred ulaznih vrata dvorišta, a auto tuženika uredno parkiran u dvorištu pa je iz toga jasno da je to jedino tuženik mogao učiniti. Na poseban upit navodi da nakon što su skupili svu dokumentaciju, platili ležarinu, sve troškove i novčanu kaznu, došli su na deponij Zagrebparkinga gdje im je djelatnik vučne službe rekao da je na autu potrgana brava, potrgana ručna kočnica, neispravan mjenjač i da su spojnice kotača, i lijevog i desnog s "fleksericom" prerezana. Napominje da auto nitko nije mogao na deponiju Zagrebparkinga ni pipnuti jer je bio u posebnom ograđenom prostoru i čuvan od zaštitara Zagrebparkinga. Budući su spojnice kotača bile prerezane, vozač vučne službe je pozvao njega i zeta da mu pomognu držati i ravnati kotače da se auto može usmjeriti na kamion. Napominje da je on sa tuženikom već godinama u izrazito narušenim odnosima i već desetak godina je bilo više incidenata gdje je on u par navrata njemu išao uništavati auto, jedanput ga je i istukao, a njegovo je mišljenje da to tuženik radi jer mu hoće oteti našu obiteljsku očevinu i jednom je susjedu rekao da misli da je to njegova kuća, da su oni svi stari, da će svi brzo umrijeti i da će to onda biti njegovo. Sukladno dogovoru, kao što je prije iskazao, samo netko od njih braće može parkirati u tom dvorištu i oni su o tome izvijestili i podstanare koji su tamo živjeli, s time da napominje da nitko nikada nije ni pokušao parkirati, i to u dvorištu, dok nije došao tuženik.

14. Iz iskaza svjedokinje ŽŽM u bitnome proizlazi da je dana 26.12.2022.g. auto Fiat Punto dovezen u dvorište [adresa] od strane vučne službe, a to zna jer je u to vrijeme bila u stanu sa svojom malodobnom djecom, JŽ je bio u Bosni i kada je pogledala kroz prozor, vidjela je vučnu službu sa autom i da NŽ i MŽ guraju auto u dvorište. Auto je bio u demoliranom stanju, auspuh je bio dolje, hauba polu podignuta i auto je bio pun smeća i otpada. Auto je bio parkiran točno uz ogradu i stavili su lokot na ogradu. Slikala je auto i poslala je sliku IŽ da vidi što se dešava. JŽ se vratio 31.12. u Zagreb, nazvao je Zagrebparking, objasnio situaciju i oni su mu rekli da ukoliko je moguće da se auto odveze ispred kolnog ulaza na cestu te da će oni onda doći sa policijom podići auto. Ona je bila prisutna kada je JŽ razgovarao sa djelatnikom Zagrebparkinga. Djelatnik Zagrebparkinga je IŽ u tom istom razgovoru rekao da će oni (Zagrebparking) brzo krenuti i doći sa policijom, a da auto mora biti na javnoj površini, na ulici. Zbog toga je JŽ sa prijateljem, ne zna kako se zove, podignuo haubu koja je bila polupodignuta, izbacio je auto iz brzine i sa velikim "krokodilkama" podignuo auto i izgurao ga van na cestu. Malo kasnije su došli djelatnici Zagrebparkinga i policija i odvezli auto. Na poseban upit suda decidirano navodi da niti policija, niti Zagrebparking, nisu bili prisutni kada je JŽ izgurao auto na cestu. Nema nikakvog dogovora sa MŽ vezano za parkiranje, on zna biti jako neugodan, a u odnosu na navod MŽ da je bio obiteljski dogovor da dvorište može koristiti samo on i stariji brat N navodi da o tome ništa ne zna, s time da je sada N pokojni i po njoj, svaki od suvlasnika može tamo parkirati auto ako je mjesto slobodno. Kada ima mjesta, JŽ parkira svoj auto u dvorištu na način da MŽ može svojim autom ući u dvorište i stati iza IŽ i da ima mjesta da se može otvoriti garažu, a može se i zatvoriti ograda. JŽ znao da je tužiteljev auto odnosno od GŽ, jer mu je ona rekla da je vidjela tužitelja i MŽ kako guraju auto u dvorište. Tuženik nije zvao niti tužitelja, niti MŽ da makne auto budući da nisu u kontaktu, niti ima njihove brojeve, a ona smatra da ih tuženik ne bi zvao ni u slučaju da ima njihove brojeve. Ona decidirano navodi da je čula djelatnika Zagrebparkinga kako govori tuženiku da ako sa svojim autom ne može izaći ili ući u dvorište, da onda izgura taj auto koji blokira, na cestu, da ga mogu zakvačiti sa kranom. To je čula jer je razgovor bio na zvučniku, a došavši na lice mjesta jedan djelatnik Zagrebparkinga je rekao drugome da pazi kako će ga zakvačiti da ne bi popadali dijelovi jer su dijelovi visjeli. Visio je auspuh, hauba polupodignuta, truli auto, a to misli da je riječ o starom, zahrđalom autu. Auto kada je dovezen, bio je demoliran, brave polupotrgane, hauba podignuta, auspuh na travi, nije bio u voznom stanju. Njezino je mišljenje da MŽ to sve radi namjerno jer ne želi da se itko drugi tamo parkira u dvorištu i u lošim su odnosima sa njim i sada čak i nju tuži radi smetanja posjeda radi parkiranja njezinog auta u dvorištu. Tuženik na toj adresi živi dugi niz godina, no nikada nije parkirao auto u dvorištu sve dok nije postao vlasnik stana u suterenu, negdje 2019. ili 2020. Ona nikada nije vidjela MŽ da parkira u svojoj garaži, a to iz razloga jer je garaža puna stvari i premala je da u nju stane auto.

15. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, te cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje i nalazi da je tužitelj podastrijetim dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva na način kako će sud naprijed obrazložiti. Naime, u odnosu na sporan način izmještanja tužiteljevog vozila, odnosno činjenicu da li su utužena oštećenja nastala uslijed izmještanja vozila od strane tuženika, sud ističe kako iz fotografija vozila motornog vozila Fiat Punto (list 13-18, 26-37, 112-120 spisa) koje su dostavljale obje stranke tijekom postupka nije razvidno da li su se utužena oštećenja (u vidu krajnika lijevog i desnog, ručne sajle, kočionih oblogi, doboša, kvaka na vratima i geometrije kotača prema ponudi broj 57-10-0000043-23 koja prileži listu 48 spisa) nalazila na vozilu već tijekom njegovog parkiranja u dvorište dana 26.12.2022.g. kako to tvrdi tuženik i svjedokinja ŽŽM. Međutim, iz navedenih fotografija je jasno razvidno da je hauba na predmetnom vozilu bila zatvorena, odnosno spuštena i u vrijeme dok je predmetno vozilo bilo parkirano na dvorištu kuće te iz istih nije razvidno da bi na predmetnom vozilu visio auspuh u vrijeme dok je bio parkiran u dvorištu kuće, a što je u suprotnosti sa navodima tuženika i svjedokinje ŽŽM. Nadalje, sud nalazi kontradiktornim iskaz tuženika u nekoliko dijela, pa tako tuženik u istoj rečenici navodi da je on gurnuo tužiteljev automobil uz suglasnost policije, ali da mu je policija rekla da to radi na svoju odgovornost, a jedno isključuje drugo. Sud nadalje nalazi nevjerodostojnim i neistini iskaz tuženika u dijelu iz kojeg proizlazi da je u vrijeme dolaska policije auto bio parkiran i dalje na dvorištu, obzirom da je iz očitovanja MUP-a razvidno da se predmetni automobil u trenutku policijske intervencije nalazio ispred kućnog broja 38 [adresa], dakle na javnoj površini. Iskaz tuženika u dijelu u kojem je iskazao da je hauba već bila otvorena i to dovoljno da njegova ruka uđe pod haubu i izbaci auto iz brzine (s time da je navod tuženika o otvorenosti haube kontradiktoran fotografijama vozila uz tužbu) je nadalje kontradiktoran njegovom daljnjem iskazu iz kojeg proizlazi da je koristio dizalicu „krokodilku“ kojom je podigao zadnji kraj auta i vukao auto do javne površine.

16. Obzirom na iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi kontradiktornost tuženikovih navoda prilikom davanja iskaza i u svojim pisanim očitovanjima, dok je analizirajući iskaz tužitelja sud isti u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i kojem je u cijelosti poklonio vjeru, budući je tužitelj iskazivao životno, logično, uvjerljivo i bez zastajkivanja, te je u cijelosti sukladan ostalim provedenim dokazima, pa tako i iskazu svjedoka GŽ i MUP-ovoj dokumentaciji o štetnom događaju koji prileži spisu, a iz kojeg je razvidno da je tužiteljevo vozilo bilo na javnoj površini u trenutku dolaska policije na intervenciju, te je sukladan fotografijama u spisu iz kojih je razvidno da hauba na tužiteljevom vozilu nije bila otvorena, kako to neistinito tvrdi tuženik i koji je pred sudom iskazivao a hauba je već bila otvorena i to dovoljno da njegova ruka uđe pod haubu i izbaci auto iz brzine, a koji navod tuženika sud smatra upravo prikladnim da od sebe otkloni odgovornost za počinjenu štetu na vozilu, no ne i logičnim i životno uvjerljivim, a i koji je navod kontradiktoran fotografijama u spisu. Iz navedenog razloga, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŽŽM u dijelu iz kojeg proizlazi da je hauba na autu bila poluotvorena, da je visio auspuh, da je auto bio demoliran i zahrđao, budući da isto ne proizlazi iz priležećih fotografija. Sud je prihvatio kao istinit iskaz imenovane svjedokinje u dijelu iz koje proizlazi da je djelatnik Zagrebparkinga rekao tuženiku u telefonskom razgovoru da će Zagrebparkingbrzo krenuti i doći sa policijom, a da auto mora biti na javnoj površini, na ulici, obzirom je općepoznata činjenica da Zagrebparking u takvim situacijama može intervenirati jedino u slučaju da je vozilo na javnoj površini.

17. Slijedom iznijetoga, sud je analizom iskaza tužitelja i svjedoka GŽ te povezujući isti sa iskazom tuženika u dijelu u kojem je priznao izmještanje tužiteljevog vozila na javnu površinu, nedvojbeno utvrdio da je tuženik u konkretnom slučaju tuženik izvršio premještanje tužiteljevog zaključanog i parkiranog vozila iz dvorišta kuće na adresi u [adresa], a koje je vozilo bilo pod ručnom kočnicom i u prvoj brzini, sa zaključanim upravljačem, na način da je tuženik potrgao bravu suvozačevih vrata kako bi ušao u vozilo da njime može upravljati prilikom izmještanja, te je tuženik prerezao spojnice upravljača prednjih kotača i time omogućio upravljanje vozilom, potrgao ručnu kočnicu i mjenjač, sve u svrhu fizičkog izmještanja vozila na ulicu neposredno ispred ulaznih vrata u dvorište, i sve s ciljem premještanja predmetnog vozila na deponij od strane Zagreparking vučne službe, odnosno "pauka".

18. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj takvim parkiranjem onemogućio njemu parkiranje svojeg vozila na dvorištu kuće te da se jedino suvlasnici kuće imaju pravo parkirati u tom dvorištu, sud navodi da je to pravilan stav obzirom se dvorište kuće ima smatrati zajedničkim dijelom nekretnine i pravo na suposjed dvorišta imaju pravo svi suvlasnici predmetne nekretnine, slijedom čega usmeni dogovor GŽ i njegovog brata N da samo netko od njih braće može parkirati u tom dvorištu ne obvezuje i nije od utjecaja na druge suvlasnike kuće. Sud stoga nalazi da je tuženik u konkretnom slučaju imao pravo na institut dopuštene samopomoći koju uređuje odredba čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

19. Odredba članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 38/20 09, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025) određuje da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21 stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć). Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikov pomoćnik u posjedovanju. Ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

20. Međutim, neovisno o pravu tuženika na dopuštenu samopomoć a imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja te obzirom da je sam tuženik u svojem iskazu na upit tužitelja zašto, ukoliko se samo želio putem samopomoći parkirati u dvorištu, nije tužiteljev automobil izgurao naprijed pet metara naprijed u dvorište, te potom parkirao svoje vozilo iza njega, naveo da ga je izgurao na javnu površinu jer je htio da se auto premjesti, sud nedvojbeno nalazi i utvrđuje da je iz njegovog iskaza razvidno da je tuženik svojim radnjama prekoračio dopuštenu samopomoć na koju je imao pravo u smislu čl. 27 ZV-a, budući je primijenio silu veće jakosti nego li je primjereno okolnostima te obzirom da je tuženik imao mogućnost izmijestiti tužiteljevo vozilo par metara dalje u istom dvorištu. Kako je iz iskaza tuženika razvidno da je on upravo htio da se tužiteljevo vozilo premjesti na deponij od strane Zagrebparkinga (jer je u tu svrhu imenovani i zvao Zagrebparking), to sud nedvojbeno utvrđuje da je tuženik ciljano išao nanijeti štetu tužitelju kako bi premještanjem vozilla na deponij tužitelj imao trošak plaćanja troškova prekršajne kazne, troškove odvoza vozila od strane Zagrebparkinga i troškova ležarine za vrijeme dok je vozilo na deponiju.

21. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se sukladno st. 2. predmnijeva obična nepažnja. Odredbom 1046. ZOO-a šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, sud utvrđuje odgovornost tuženika za nastalu imovinsku štetu koja je prouzročena tužitelju uslijed premještanja njegovog vozila na javnu površinu od strane tuženika.

23. Sud također nalazi kako uslijed potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nepotrebno provoditi dokaz saslušanjem svjedoka ČŽ, a i sa kojim je dokaznim prijedlogom tužitelj prekludiran obzirom da isti nije predložio u tužbu budući je riječ o sporu male vrijednosti u smislu čl. 461 a st. 2 ZPP-a, a imajući u vidu da činjenica da tužitelj nije znao adresu imenovanog svjedoka ne predstavlja zapreku za predlaganje navedenog svjedoka, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 299 st. 2 ZPP-a. Iz istog razloga sud nalazi da je tuženik prekludiran u korištenju videosnimke na koju se pozvao na pripremnom ročištu, obzirom je isto trebao predložiti već u odgovoru na tužbu. Sud ujedno nije razmatrao spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-130/22 koji je priklopio za potrebe ovog postupka obzirom je uvidom u isti utvrdio da se isti ne odnosi na štetni događaj koji je predmet ovog postupka.

24. Obzirom na nesporno utvrđenje da je tužitelj dana 27. veljače 2023.g. po preuzimanju vozila na Zagrebačkom velesajmu Istok II. Zagreb bio primoran platiti račun broj 1226/0007000012/1 za usluge premještanja i ležarinu vozila u ukupnom iznosu od 438,20 eura, kao i trošak novčanu kaznu u iznosu od 15,00 eura (a koje su činjenice razvidne i iz potvrde o uplati iznosa od 438,20 eura i potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni u iznosu od 15,00 eura koje prileže listu 23-25 spisa), to sud nalazi da je navedenim uplatama umanjena imovina tužitelja u smislu čl. 1045 ZOO-a u vidu imovinske štete koju je dužan podmiriti tuženik obzirom su njegove radnje direktno i uzročnoposljedično povezane sa nastalim troškovima.

25. Sud nadalje utvrđuje da tužitelj ostvaruje pravo u smislu citirane zakonske odredbe na trošak popravaka oštećenja na njegovom vozilu nastalih uslijed tuženikovih radnji premještanja vozila prema ponudi broj 57-10-0000043-23 od 22.03.2023.g. (list 48 spisa) iz koje je razvidno da cijena popravka nastalih oštećenja na vozilu iznosi najmanje 495,53 eura (obzirom da iz ponude proizlazi da su mogući dodatni troškovi prilikom radova, uslijed čega je za točnu ponudu potrebno dovesti vozilo na defektažu).

26. Temeljem svega naprijed navedenog, sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja s naslova imovinske štete u ukupnom iznosu od 948,73 eura u smislu odredbe čl. 1089 ZOO-a, a u svezi čl. 1095 istog zakona, slijedom čega je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

27. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, počev od dana kada je svaki pojedinačni iznos dospio na naplatu, odnosno od slijedećeg dana od dana plaćanja utužene štete, a koji tijek kamate tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka, sve po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

28. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 75 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 08.04.2024.g., 05.06.2024.g., 04.09.2024.g. i 08.04.2024.g., temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 75 bodova te na trošak sastava podneska od 06.11.2024.g. u visini od 75 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, što ukupno iznosi 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 900,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura (koliko iznosi trošak plaćene pristojbe i koja je činjenica razvidna iz e-spisa) i na presudu u iznosu od 39,82 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 959,73 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

29. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 06. svibnja 2025. godine