Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-161/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠD, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO), protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-279/2024 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Darka Galića,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda preinačuje u odluci o uvjetnoj osudi na način da se optuženi ŠD za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ-a, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, s time da mu se na temelju čl. 57. KZ-a izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je optuženik osuđen iznosi 7 (sedam) mjeseci, dok se u preostalom dijelu od 7 (sedam) mjeseci ta kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi ŠD u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da određeno vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŠD te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ŠD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a (valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti broj „Narodnih novina“ 114/2022 jer se radi o izmjenama i dopunama toga Zakona koje su također bile na snazi u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela) izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ-a od optuženog ŠD trajno je oduzeti mobilni telefon koji je pobliže opisan u točki V izreke pobijane presude.

1.2. Na temelju čl. 77. KZ-a u svezi s čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP-24) od optuženog ŠD oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom na način da je utvrđeno da novčani iznos od 1.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je imenovani optuženik ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ-a i da isti iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa se sukladno čl. 77. KZ-a taj novčani iznos oduzima od optuženika i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP-24 optuženi ŠD dužan je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude su optuženi ŠD putem branitelja Marija Vukovića, odvjetnika, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Optuženik se žali zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), odluke o oduzimanju predmeta i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda u pogledu tih odluka preinači na način da se izrečena kazna optuženiku ublaži, da mu se vrati oduzeti predmet i da ga se oslobodi troškova postupka.

2.2. ODO se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi i predlaže da županijski sud pobijanu presudu preinači te optuženiku izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-181/2025 od 20. ožujka 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Darka Galića, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-25 provedena u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja Marija Vukovića, odvjetnika, budući da su obojica uredno izvješteni o njenom održavanju.

6. Žalba ODO-a je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. S obzirom na istaknute žalbene osnove, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

Žalba ODO-a:

7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, čime je doprinio bržem utvrđivanju činjeničnog stanja i bržem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, čime je izrazio izvjestan odmak od svih negativnih posljedica vlastitog ponašanja, kao i svijest o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja, njegove osobne i obiteljske prilike u vrijeme počinjenja kaznenog djela (nezaposlen, bez primanja, teško bolesna supruga koja je bila životno ugrožena od karcinoma) i neosuđivanost, bilo kaznenu, bilo prekršajnu, dok mu je otegotnim cijenio maksimalan stupanj krivnje, jer je postupao s izravnom namjerom, te što je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da se njime narušava društveni poredak Republike Hrvatske.

8. ODO smatra da se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju neće postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ-a u vidu generalne i specijalne prevencije i da je stoga potrebno optuženika osuditi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

9. Ovaj se žalbeni sud slaže s državnim odvjetnikom da uvjetna osuda u postojećim okolnostima nije primjerena kaznena sankcija prvenstveno iz razloga opće svrhe kažnjavanja, odnosno da neće polučiti traženi učinak na planu generalne prevencije u smislu odvraćanja građana da čine tako ozbiljna kaznena djela. Osim toga treba uzeti u obzir da je ovdje riječ o kaznenom djelu koje je s vremenom postalo vrlo učestalo na teritoriju Republike Hrvatske, a povezano je i s potencijalno vrlo opasnim sigurnosnim pitanjem, te da je počinitelj ovakve vrste delikta motiviran lakom zaradom, dok se povećana društvena opasnost predmetnog kaznenog djela očituje u činjenici da je ono posljedica dobro organiziranih i planiranih lanaca krijumčarenja ilegalnih migranata u čijem ostvarenju se u pravilu krše njihova ljudska prava. Stoga na planu kaznene politike treba dati jasnu poruku svima da postoji nizak prag tolerancije na takve delikte, tim više što oni sadrže međunarodni element i što su, kao što je rečeno, motivirani koristoljubljem, a sve nauštrb ilegalnih migranata koji su se našli u lošim životnim situacijama. U tom kontekstu se ovaj žalbeni sud odlučio postrožiti kaznenu sankciju iz pobijane presude na način preciziran u točki I izreke ove presude, a sve u uvjerenju da je izrečena djelomična uvjetna osuda u ovom slučaju u svim svojim bitnim elementima primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), naprijed opisanoj pogibeljnosti djela i osobi optuženika, kod čega je ovaj žalbeni sud također posebno cijenio činjenice da je optuženikova supruga teško bolesna i životno ugrožena od karcinoma i što se optuženik ni prije, a niti poslije inkriminiranog događaja ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih i prekršajnih djela.

10. Slijedom svega iznijetog je u odnosu na žalbu ODO-a na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

Žalba optuženog ŠD:

11. Iz razloga koji su iznijeti u točki 9. ovog obrazloženja žalba optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi nije prihvaćena.

12. Nije u pravu optuženik kada osporava odluku o oduzimanju mobilnog telefona. Naime, ta odluka suda prvog stupnja nije neosnovana i nedovoljno objašnjena. Riječ je o predmetu kojim se optuženik koristio kod počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, te je sud prvog stupnja na temelju čl. 79. st. 2. KZ-a opravdano donio odluku o njegovom trajnom oduzimanju.

13. Suprotno stavu žalitelja i odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona. Iz optuženikovih osobnih podataka proizlazi da je umirovljenik s mjesečnom mirovinom od 472,00 eura i srednjeg imovnog stanja, pa s obzirom da je obvezan samo na plaćanje paušalne svote od 100,00 eura, ovaj žalbeni sud ne nalazi da bi ga u smislu čl. 148. st. 6. ZKP- 25 trebalo osloboditi plaćanja tog troška kaznenog postupka kako se sugerira žalbom.

14. Slijedom iznijetih razloga je u odnosu na žalbu optuženika na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Varaždinu 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović