Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5435/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DL, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“ broj: 61/11. i 66/19.), rješavajući o žalbi okrivljenog DL, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 82. Pp-3383/2021-9 od 28. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DL i potvrđuje pobijana presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni DL obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni DL proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, opisanog u izreci.
2. Istom presudom, okrivljeniku je, na temelju članka 10. stavka 9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti i u skladu s člankom 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 3.350,00 (tritisućetristopedeset) kuna.
3. Također, prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen od plaćanje troškova prekršajnog postupka.
4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuje žalitelj.
8. Navodi koje okrivljenik ističe u svojoj žalbi, da mu nije dostavljen dopunjen i izmijenjen optužni prijedlog u kojem je znatno izmijenjen činjenični opis prekršaja, a za to nisu navedeni razlozi te mu je time onemogućeno pravo na obranu, neosnovani su jer iz stanja spisa proizlazi da je dopunjeni optužni prijedlog od 11. ožujka 2022. pročitan na glavnoj raspravi 23. ožujka 202., na kojoj je okrivljenik bio prisutan te je dao svoju obranu, tako da su mu omogućena sva procesna prava koja mu prema zakon pripadaju.
9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, okrivljenik ponavlja navode svoje obrane dane u postupku, za koju je prvostupanjski sud dao valjane i obrazložene razloge iz kojih je nije prihvatio, te u kojem je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se izrekom pobijane presude tereti, a žalitelj odlučne činjenice argumentirano niti ne osporava u žalbi.
10. Također, suprotno stavu okrivljenika izraženom u žalbi, u konkretnom slučaju ne radi se beznačajnom djelu. Naime, iz sadržaja normi, koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o neznatnom stupnju ugrožavanja i povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti pa da ne postoji potreba niti društveni ili pojedinačni interes da se okrivljenika kazni i, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno, a posebno treba imati u vidu i subjektivni stav počinitelja prema počinjenom prekršaju, čiji značaj okrivljenik umanjuje, kao i raspon zakonom propisane kazne za navedeni prekršaj.
11. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito oglašen krivim i kažnjen te da je pritom stekao imovinsku korist u iznosu koji mu je oduzet te je za odluku o krivnji za navedeno djelo dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji ovaj sud je ocijenio da je kazna okrivljeniku odmjerena razmjerno težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud našao olakotne okolnosti na strani okrivljenika uz izostanak otegotnih okolnosti, te mu je izrekao kaznu u iznosu znatno nižem od propisanog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja, budući da je za navedeni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura do 30.000,00 kuna/3.981,68 eura za fizičku osobu. Također, žalitelj je upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
13. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za ublažavanje izrečene novčane kazne te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, a žalitelj ubuduće kloniti činjenja prekršaja ili za preinačenje odluke o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi, koja je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.