REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-313/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja IB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa VB, službena osoba, radi invalidske mirovine, 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: 141-02/23-01/03369121428, URBROJ: 341-99-05/3-23-000404 od 15. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/23-01/03369121428, URBROJ: 341-99-05/3-23-000404 od 15. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: 141-02/22-01/03369121428, URBROJ: 341-16-05/3-22- 000929 od 19. prosinca 2022.
1.1. Navedenom prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata, rođenom **.**.1968., kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan 60% bolešću - zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 40% bolešću izvan tih okolnosti određuje se, počevši od 1. ožujka 2018., invalidska mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 5.660,93 kn. Od 1. srpnja 2018. mirovina iznosi 5.813,35 kn, od 1. siječnja 2019. iznosi 5.879,82 kn, od 1. srpnja 2019. 6.023,38 kn., od 1. siječnja 2020. 6.065,92 kn, od 1. srpnja 2020. 6.151,88 kn, od 1. siječnja 2021. 6.186,43 kn, od 1. srpnja 2021. 6.338,86 kn od 1. siječnja 2022. 6.480,65 kn, od 1. srpnja 2022. 6.881,21 kn. Navedenim rješenjem je određeno da isplata ove mirovine pripada korisniku, počevši od 1. ožujka 2018., te će se isplaćivati mjesečno unatrag od strane Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske. Dalje je određeno da se tim rješenjem mijenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu broj 11733 od 9. ožujka 2010., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju. Žalba ne odgađa izvršenje toga rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi najprije reproducira sadržaj osporenog rješenja tuženika. Ističe da je žalba uvažena na osnovu potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH) o osobnom činu i ustrojbenom mjestu od 10. siječnja 2019., a iz koje je vidljivo da je na osnovu krivih podataka MORH-a koji su dostavljeni u prethodnim dokumentima došlo do krivog tumačenja i krivog izračuna mirovine. Zatim, da je u daljem očitovanju MORH-a vidljivo da je tužitelj postrojbu napustio s ustrojbenim mjestom bojnika i po osobnom činu narednika. Ističe da je razvojačen 30. lipnja 1996. Zbog krivih podataka MORH-a vođen je kao aktivni pripadnik OS RH u vremenu od 3. studenog 1995. do 8. studenog 1995. Pojašnjava kako se nalazi u evidenciji Odjela hrvatskih branitelja od 1. prosinca 1994. do 31. siječnja 2000. Napominje kako je novom potvrdom MORH-a o osobnom činu i ustrojbenom mjestu od 10. siječnja 2019. ispravljena greška. Nije mu poznato zašto MORH nije ranije proslijedio spomenutu potvrdu, iako su se ranije očitovali o tome, a što je vidljivo iz rješenja od 6. prosinca 2013. KLASA: UP/I-034-04/13-01/304, URBROJ: 512M2-76-13-2. Navodi kako je zahtjev za reguliranjem statusa u nekoliko navrata podnosio i ranije, čak i uz prisustvo svjedoka.
2.1. Nadalje, smatra kako nije istina da je HZMO tek 5. veljače 2018. saznao za nove okolnosti vezane uz predmet. U vezi toga ističe da je MORH 6. prosinca 2013. izdao rješenje prema kojemu se tužitelj nije u razdoblju od 3. studenog 1995. do 8. studenog 1995. nalazio u postrojbama HV-a, a koje je dostavljeno službama HZMO-a netom nakon primanja, na osnovu čega je doneseno rješenje HZMO. Smatra da je zbog proceduralne pogreške MORH-a donesen krivi zaključak, a zatim i rješenje HZMO-a što je uzrokovalo krivi obračun mirovine i što je u konačnici dovelo do znatnog gubitka materijalnih sredstava koje tužitelju po zakonu pripadaju. Drži da nema osnove da se ne priznaju njegova prava i potraživanja od početka stupanja u mirovinu od 28. travnja 2005., odnosno da za jedan vremenski period (od 28. travnja do 1. ožujka 2018.) svoja materijalna sredstva ostvaruje po jednom tumačenju, a od 1. ožujka 2018. do danas po drugom. Dodaje i da se ZOMO u navedenom vremenskom periodu nije mijenjao. Tvrdi da je bez svoje krivnje financijski oštećen za vremenski period od 28. travnja 2005. do 1. ožujka 2018. Iz tužbe proizlazi da predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Pojašnjava kako je postupak proveden na temelju zahtjeva tužitelja od 5. veljače 2018. za ponovim određivanjem invalidske mirovine, u kojem je tužitelj tražio da se službenim putem zatraži nova potvrda o osobnom činu i ustrojbenom mjestu. Dalje navodi da je pribavljena potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 10. siječnja 2019. kojom je utvrđeno kako je tužitelj u vrijeme razvojačenja imao osobni čin narednika, ustrojbeno mjesto satnika te da nije bio pripadnik gardijske postrojbe. Sukladno navedenom, tužitelju je od 1. ožujka 2018., po osnovi novog ustrojbenog mjesta satnika u obnovi postupka prema članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novije, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO), određena nova svota kumulirane invalidske mirovine.
3.1. Smatra kako nema mjesta primjeni obnove postupka sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), koji bi imao retroaktivni učinak na ranije donesena rješenja, budući da su za to prošli prekluzivni rokovi uzimajući u obzir da je rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu od 30. studenoga 2005. tužitelj zaprimio 3. siječnja 2006. a rješenje o određivanju mirovine od 9. ožujka 2010. je zaprimljeno 9. ožujka 2010. Napominje da je uvidom u donesena rješenja i bazu podataka tuženika utvrđeno da u razdoblju od 2010. do 2018. tužitelj nije podnosio nove zahtjeve za određivanje mirovine na temelju novog čina i ustrojbenog mjesta te su donesena jedino rješenja po službenoj dužnosti koja se odnose na razdvajanje i spajanje mirovine. Ističe kako o činjenici čina i ustrojbenog mjesta tuženik ne vodi službene evidencije da bi na temelju njih mogao po službenoj dužnosti donositi novi upravni akt. Nadalje, tvrdi da rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 6. prosinca 2013., potvrda istog tijela od 14. veljače 2024., uvjerenje Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji od 5. ožujka 2004., koje je tužitelj dostavio uz tužbu, ne utvrđuju i ne dokazuju čin i ustrojbeno mjesto satnika prema kojem je osporenim rješenjem tužitelju određena pripadajuća svota mirovine iz kojeg razloga smatra kako isti nisu od utjecaja na datum od kada je tužitelju određena nova svota mirovine. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24., dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika.
4.1. Na raspravi je tužitelj izjavio da ostaje kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva kojim traži da se poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak. Spornim drži datum od kojeg mu pripada isplata mirovine. Smatra da umjesto od 1. ožujka 2018. pravo na isplatu uvećane mirovine bi mu pripadalo od 2005. kada je otišao u mirovinu. Predlaže Sudu usvajanje tužbenog zahtjeva. Službena osoba na raspravi je ostala kod odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.
4.2. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Upravni postupak ponovnog određivanja invalidske mirovine pokrenut je na zahtjev tužitelja od 5. veljače 2018. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu vodio se u izvršenju rješenja tuženika KLASA: 141-02/21-02/03369121428, URBROJ: 341-99-05/3-21-001852 od 4. siječnja 2022.
7. U upravnom postupku je, između ostalog, utvrđeno da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne Službe Slavonski Brod, KLASA: 141-02/05-01/OB 03369121428, URBROJ: 341-16-05/3-05/4280, broj spisa: 11733 od 30. studenog 2005. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 28. travnja 2005. zbog 40% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolesti izvan tih okolnosti.
8. Također je utvrđeno da se od 2. travnja 2009. promijenio uzrok invalidnosti i to dijelom kao posljedica bolesti 60% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 40% nastale izvan okolnosti Domovinskog rata.
9. Prema potvrdi MORH-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: 141-02/19-01/01, URBROJ: 512M2-80-19-2 od 10. siječnja 2019., tužitelj, pripadnik HV VP 2130, u vrijeme razvojačenja imao je osobni čin narednika i ustrojbeno mjesto satnika.
10. Dopisom navedenog tijela (KLASA: 141-02/19-01/01, URBROJ: 512M2-80-19- 3), od 10. siječnja 2018., (koji datum je očita greška u pisanju, jer iz okolnosti slučaja, odnosno činjenice da je predmetna Potvrda donesena 10. siječnja 2019., evidentno proizlazi da umjesto 2018. treba pisati 2019.) koji je ovdje prvostupanjsko tijelo zaprimilo 14. siječnja 2019., stavljena je van snage prethodna potvrda KLASA: 034- 04/18-01/12, URBROJ: 512M2-80-18-7 od 3. prosinca 2018.
11. Tužitelj ne osporava izračun mirovine, nego osporava datum od kojeg mu po predmetnom rješenju pripada isplata mirovine. Smatra da mu umjesto od 1. ožujka 2018. pravo na isplatu uvećane mirovine pripada od 2005. kada je otišao u mirovinu.
12. Sukladno članku 134. stavku 1. ZOMO, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
13. Prema članku 134. stavku 2. ZOMO, prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
14. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. travnja 2005., tužiteljev zahtjev od 5. veljače 2018. za preračun mirovine po osobnom činu i ustrojbenom mjestu ocijenjen je kao zahtjev za obnovu upravnog postupka. Iz tog razloga 5. veljače 2018. predstavlja i dan saznanja tijela prvog stupnja za novi podatak o osobnom činu i ustrojbenom mjestu. Stoga se ne mogu prihvatiti tužiteljevi navodi da je HZMO za nove okolnosti znao prije toga datuma.
15. Pravilan je zaključak tuženika kako nema mjesta primjeni obnove postupka sukladno odredbama ZUP-a. Naime, u konkretnom slučaju obnova upravnog postupka provodila se prema lex specialis - ZOMO, to jest članku 134. ZOMO koji predviđa obnovu postupka iz mirovinskog osiguranja i koji ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe općeg zakona, odnosno ZUP-a, i koji se može primijeniti i iznimno od uvjeta i rokova iz ZUP-a.
16. U obnovljenom postupku uzeta je u obzir nova potvrda MORH-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: 141-02/19-01/01, URBROJ: 512M2-80-19-2 od 10. siječnja 2019., prema kojoj je tužitelj, pripadnik HV VP 2130, u vrijeme razvojačenja imao osobni čin narednika i ustrojbeno mjesto satnika. Sukladno novim podatcima doneseno je predmetno prvostupanjsko rješenje kojim se tužitelju određuje invalidska mirovina.
17. Prema prvostupanjskom rješenju isplata mirovine pripada tužitelju počevši od 1. ožujka 2018. Datum početka isplate mirovine određen je sukladno jasnoj i nedvosmislenoj odredbi članka 134. stavka 2. ZOMO-a, prema kojoj prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. toga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka. Dakle, kako je tužitelj zahtjev podnio 5. veljače 2018., pravilno je isplata mirovine određena s prvim danom idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, odnosno 1. ožujka 2018. Shodno tome, ne može se prihvatiti tužiteljev prigovor da je trebalo isplatu odrediti od dana kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 30. studenog 2005.
18. U odnosu na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 6. prosinca 2013., potvrdu istog tijela od 14. veljače 2024. i uvjerenje Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji od 5. ožujka 2004., koje je tužitelj dostavio uz tužbu, za istaknuti je kako se njima ne utvrđuju i ne dokazuju čin i ustrojbeno mjesto satnika zbog čega nisu od utjecaja na datum od kada je tužitelju određena nova svota mirovine.
19. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.
U Osijeku 6. svibnja 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
