REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1646/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Grada Đurđevca, Stjepana Radića 1, OIB: 98691330244, kojega po punomoći gradonačelnika DV zastupa opunomoćenik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, Nemčićeva 4a, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova ulica 2, OIB: 02433307419, kojeg zastupa službena osoba ČV, radi izdavanja posebnih uvjeta građenja građevine, 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0001, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-2 od 17. srpnja 2023. i predmet se vraća na ponovi postupak.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 30 (trideset) dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženika odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, KLASA: UP/I- 612-08/22-04/1785, URBROJ: 532-05-02-02/1-22-2 od 20. rujna 2022., pri čemu je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove točke izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4155/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.
2. Osporavanim rješenjem tuženika, navedenim u točki I. izreke ove presude, odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, KLASA: UP/I-612-08/22-04/1785, URBROJ: 532- 05-02-02/1-22-2 od 20. rujna 2022. kao nedopuštena.
2.1. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta građenja građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava, cestovni promet, privremeno parkiralište uz Stari grad Đurđevac, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema idejnom rješenju ''Privremeno parkiralište uz Stari grad Đurđevac,'' TD: 110/2022 kojeg je izradila tvrtka Petgrad d.o.o. iz Koprivnice u kolovozu 2022.
3. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje navodeći kako je žalbu podnio zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pojašnjava kako je Gradu Đurđevcu izdana građevinska dozvola za obnovu utvrde Starog grada i uređenje okoliša utvrde KLASA: UP/I-361-03/16-01/000042, URBROJ: 2137/1-05/110-17-0012 od 28. veljače 2017. Zbog potrebe daljnjeg uređenja i obnove utvrde Stari grad i njege okoliša, tužitelj je pristupio ishođenju dokumentacije za izmjenu projekta pri čemu bi predloženo rješenje za izgradnju parkirališta bilo privremeno, odnosno projekt bi vrijedio samo za izmjenu građevinske dozvole za uređenje utvrde Stari grad s okolinom, kojim je obuhvaćen i taj dio čestica parkirališta na kojima se traži potvrda na projektu, a parkiralište je potrebno za funkcioniranje utvrde Stari grad zbog brojnih posjetitelja sadržaja unutar utvrde.
3.1. U odnosu na tumačenje tuženika kako se u konkretnom slučaju radi o rješenju kojim se odbija zahtjev za izdavanjem posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za izgradnju građevinske infrastrukture namjene prometnog sustava, cestovni promet, privremeno parkiralište uz Stari grad Đurđevac kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa da na isto ima pravo žalbe isključivo projektant, a ne žalitelj kao investitor, smatra kako je tim tumačenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer se u konkretnom slučaju radi o žalbi protiv rješenja o odbijanju izdavanja posebnih uvjeta građenja, a ne žalbi protiv rješenja o obustavi postupka utvrđivanja posebnih uvjeta na koji se primjenjuje odredba članka 90. stavka 1. Zakona o gradnji.
3.2. Navodi kako je prema članku 4. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koja je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stoga smatra da kao investitor projekta radi zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku kao stranka te mu je tuženik trebao to svojstvo priznati.
3.3. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. U odgovoru na tužbu tuženik citira članak 90. stavak 1. i stavak 2. Zakona o gradnji te navodi kako iz odredbi Zakona o gradnji i Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, proizlazi da investitor nije stranka u konkretnoj upravnoj stvari i njemu nije osigurana upravnopravna zaštita i upravnosudska zaštita.
4.1. Također, ističe da je riječ o postupku utvrđivanja posebnih uvjeta koji je pokrenut na traženje javnopravnog tijela nadležnog za graditeljstvo, a po zahtjevu projektanta, i u kojem je zaštita kroz institut žalbe i tužbe u upravnom sporu osigurana ekskluzivno projektantu, ali ne i drugim osobama. U prilog tome shvaćanju poziva se na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us l-1566/2022-8 od 25. travnja 2023.
4.2. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U podnesku od 14. veljače 2025. tužitelj u bitnom navodi kako je u konkretnom slučaju podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbija izdavanje posebnih uvjeta, a ne obustavlja postupak utvrđivanja posebnih uvjeta stoga smatra da je postupanjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer ne postoji zakonski osnov da se tužitelju kao investitoru u ovoj upravnoj stvari ne dozvoli da kao stranka radi zaštite svojih prava i interesa sudjeluje u postupku.
5.1. Ističe kako je presuda na koju se poziva tuženik u odgovoru na tužbu poništena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2853/2023- 2 od 21. veljače 2024. Navodi kako iz obrazloženja te presude proizlazi stav da se ne može prihvatiti tumačenje prema kojem odredba članka 90. Zakona o gradnji tužitelju uskraćuje pravo na upravnopravnu i upravnosudsku zaštitu, odnosno mogućnost sudjelovanja u predmetnom upravnom sporu u svojstvu stranke. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi da tužitelj ima legitimno pravo pred sudom pokrenuti postupak ocjene zakonitosti takve odluke javnopravnog tijela. Pojašnjava kako je prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske imao na umu i odredbu članka 6. Europske konvencije za ljudska prava i temeljne slobode (''Međunarodni ugovori", MU 18/97., 6/99., 14/02., 1/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) čiji je potpisnik i Republika Hrvatska, a koja između ostalog propisuje da radi utvrđivanja svojih prava i interesa svatko ima pravo na pristup sudu koji će nepristrano, javno i u razumnom roku ispitati njegov slučaj. Također, u obrazloženju predmetne presude navodi da je time što je uskratio mogućnost sudjelovanja u upravnom sporu, na način da je poništio rješenje tuženika te odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela, prvostupanjski sud je počinio procesnu povreda prava na pristup sudu, zajamčenog odredbom članka 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Sud je u ovom sporu 22. travnja 2025. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te službene osobe tuženika. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod svih navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a službena osoba tuženika kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama je sporno je li tuženik rješenjem od 17. srpnja 2023. zakonito odbacio žalbu tužitelja kao nedopuštenu pozivajući se na članak 90. stavak 1. i stavak 2. Zakona o gradnji (''Narodne novine'', 153/13., 20/17., 396/19. i 125/19.)
9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je Koprivničko-križevačka županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode, Izdvojeno mjesto rada u Đurđevcu, pokrenuo postupak utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite kulturnih dobara za građenje građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava, cestovni promet, privremeno parkiralište uz Stari grad Đurđevac, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
9.1. Spisu tuženika prileži idejno rješenje: ''Privremeno parkiralište uz Stari grad Đurđevac'', TD: 110/2022 kojeg je izradila tvrtka Petgrad d.o.o. iz Koprivnice u kolovozu 2022., (dalje: idejno rješenje TD: 110/2022), a iz kojega proizlazi da je Grad Đurđevac investitor.
9.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta građenja na temelju članka 61.b. stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (''Narodne novine'', broj: 69/99., 151/03., 157/03., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 98/15., 44/14., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21.). Naime, tim člankom propisano je da će se zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. tog članka odbiti rješenjem ako su predloženi radovi u suprotnosti s utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrhom zaštite kulturnog dobra propisanom Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
9.3. Protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tužitelj, a predmetna žalba odbačena je osporavanim aktom na temelju članka 90. stavka 1. Zakona o gradnji.
10. Člankom 90. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je da na rješenje javnopravnog tijela o obustavi postupka utvrđivanja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja projektant ima pravo žalbe, odnosno pravo pokretanja upravnog spora ako je rješenje donijelo središnje tijelo državne uprave. Stavkom 2. istog članka propisano je da na rješenje javnopravnog tijela o obustavi postupka izdavanja potvrde glavnog projekta projektant i investitor imaju pravo žalbe, odnosno pravo pokretanja upravnog spora ako je rješenje donijelo središnje tijelo državne uprave. Stavkom 3. propisano je kako o žalbi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odlučuje javnopravno tijelo koje je prema posebnom zakonu nadležno za odlučivanje o žalbama protiv akata javnopravnog tijela, dok je stavkom 4. određeno da je rješenje o žalbi izjavljenoj protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka tijelo nadležno za odlučivanje o žalbi dužno donijeti u roku od 30 dana od dana predaje žalbe.
11. Nadalje, člankom 49. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je kako je investitor pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina, a člankom 51. stavkom 1. istog zakona da je projektant fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer.
12. Slijedom navedenoga, ovaj Sud je mišljenja kako je pogrešan stav tuženika prema kojem tužitelj, kao investitor, nema pravo na podnošenje žalbe na rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, KLASA: UP/I- 612-08/22-04/1785, URBROJ: 532-05-02-02/1-22-2 od 20. rujna 2022.
12.1. Naime, osporavanim prvostupanjskim rješenjem nije obustavljen postupak izdavanja posebnih uvjeta, već je odbijen zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta, pa se prema mišljenju ovoga Suda ne radi o situaciji koju predviđa članak 90. stavak 1. Zakona o gradnji, a u kojoj bi pravo na podnošenje žalbe bilo ograničeno na projektanta.
12.2. Ujedno, valja reći i kako članak 12. stavak 1. ZUP-a sadrži opće pravilo prema kojem protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano.
12.3. Kako nije propisano da bi protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje posebnih uvjeta građenja bila isključena žalba u odnosu na investitora, a s obzirom da je odluka o toj upravnoj stvari od utjecaja na njegova prava, obveze te pravni interes, to ovaj Sud smatra da tužitelj kao investitor ima mogućnost sudjelovanja u predmetnom upravnom postupku u svojstvu stranke, a što uključuje i pravo na pravni lijek odnosno pravo izjaviti žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela.
12.3. U prilog navedenome govori i pravno shvaćanje zauzeto u presudi Visokog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2853/2023-2 od 21. veljače 2024., a na koju se poziva tužitelj.
13. Slijedom navedenoga, budući da je tuženik neosnovano odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS) poništiti rješenje tuženika o odbacivanju žalbe te predmet vratiti na ponovni postupak. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
13.1. U ponovljenom postupku tuženik je dužan meritorno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, KLASA: UP/I-612-08/22-04/1785, URBROJ: 532-05-02-02/1-22-2 od 20. rujna 2022.
14. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužitelju pripada pravo na zatraženi trošak zastupanja po opunomoćeniku na ročištu održanom 22. travnja 2025. i to u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura), Tbr. 46. (uvećanje za PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23., dalje: Tarifa). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Osijeku 6. svibnja 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv točaka I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III. izreke ove presude (rješenje o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koja se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje (članak 148. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
