Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek

Europske avenije 7

Poslovni broj: P Ob-184/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski Sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opun. Morisi Mikić, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opun. Danijeli Kuna, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. ožujka 2025., u nazočnosti tužiteljice, opun. tužiteljice, tuženika i opun. tuženika, javno objavljene dana 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da zajednička ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište od 2717 m2, koja se nalazi u [adresa], u iznosu od 22.132,39 eura predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženiku CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njezinih ulaganja u nekretninu upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište od 2717 m2, koja se nalazi u [adresa], isplati iznos od 11.066,19 eura (slovima: jedanaesttisućašezdesetšesteuradevetnaestcenti), zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za postotna poena, a koja teče od dana podnošenja tužbe, 12. svibnja 2021. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice od dosuđenog iznosa od 11.066,19 eura do zatraženog iznosa od 11.875,31 eura, odnosno za iznos od 809,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.663,13 eura (slovima: tritisućešestotinašezdesettrieuratrinaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 6. svibnja 2025. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška i to od dosuđenog iznosa od 3.663,13 eura, do zatraženog iznosa od 4.540,85 eura, odnosno za iznos od 877,72 eura, te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po opun. dana 12. svibnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. Navodi da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak sklopljen 28. travnja 1984. u Marijancima, a razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, posl. br. P Ob- 255/20-4 od 25. rujna 2020. Tužiteljica se nakon zasnivanja bračne zajednice uselila u obiteljsku kuću tuženika na adresi u [adresa], koja se nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište od 2717 m2, na kojoj nekretnini je tuženik uknjižen kao samovlasnik. Stranke su u predmetnoj obiteljskoj kući stanovali zajedno sa roditeljima tuženika, a koji su preminuli 2012. godine. Stranke su tijekom 1989. godine srušili veći dio stare obiteljske kuće od koje je ostala kuhinja i niša (trpezarija), kupaona i mali hodnik, a nakon čega su izgradili novi dio kuće, odnosno dnevnu sobu, dvije spavaće sobe, dječju sobu, kuhinju i hodnik, te su uvedeni plin, voda i telefon. Također, stranke su tijekom 2012. godine u cijelosti renovirali kupaonu u starom dijelu kuće, te su mijenjali cijevi i pločice u kupaoni. Tužiteljica je tijekom trajanja bračne zajednice kontinuirano bila zaposlena te je ostvarivala redovite mjesečne prihode. Stranke su tijekom bračne zajednice zajednički izgradili, te izvršili ulaganja u nekretninu iz toč. 2 ove tužbe. Vrijednost predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove. Tužiteljica procjenjuje da vrijednost iznosi približno 240.000,00 kn. Obzirom da su i pokojni roditelji tuženika također snosili troškove i vršili ulaganja u nekretninu, jer su u nekretnini živjeli do svoje smrti, doprinos pokojnih roditelja tuženika iznosi 1/3 izvršenih ukupnih ulaganja, a doprinos tužiteljice i tuženika predstavlja njihovu bračnu stečevinu svakoga u ½ dijela. Kako je zajednički doprinos tužiteljice i tuženika izgradnji obiteljske kuće bračna stečevina stranaka, a ona čini 2/3 ukupno izvršenih ulaganja, od čega se 1/3 novčane vrijednosti ukupnih ulaganja odnosi na tužiteljicu, a 1/3 novčane vrijednosti u odnosu na tuženika. Odredbom čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a st. 3. istog članka propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili, to je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 1/3 izvršenih ukupnih ulaganja, odnosno povećane vrijednosti nekretnine, dakle približno 80.000,00 kn. Tužiteljica zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev, jer nije stručnjakinja i ne može bez pomoći vještaka znati vrijednost izvršenih ulaganja. Nakon što se utvrdi vrijednost ulaganja u nekretninu po provedenom vještačenju vještaka građevinske struke, tužiteljica će urediti tužbu.

2. Tuženik je po opun. u odgovoru na tužbu od 31.5.2021. naveo da nesporno je da su tužiteljica i tuženik bili u braku koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj: P Ob-255/20-4 od 25. rujna 2012.g. Također, točno je da je tužiteljica nakon sklapanja braka s tuženikom uselila u obiteljsku kuću tuženika na adresi [adresa], a navedena nekretnina je sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, oranica, garaža, Glavna, dvorišna zgrada, Glavna, spremište, Glavna, kuća, [adresa], ukupne površine 2717 m2. Isto tako, nesporno je da su stranke stanovale zajedno s roditeljima tuženika. Međutim, netočni su navodi tužiteljice da su ona i tuženik za vrijeme trajanja braka ulagali u naprijed navedenu nekretninu, a kako je to navedeno u stavku 2. točke II. tužbe. Naime, predmetna ulaganja u cijelosti su izvršili roditelji tuženika. Tuženik dodatno pojašnjava kako je predmetna nekretnina, zajedno s drugim nekretninama koje sada čine kč. br. [katastarska čestica], bila vlasništvo roditelja tuženika, a koji su te nekretnine darovali tuženiku. Tuženik navodi kako su stranke u vrijeme kad su vršena ulaganja na predmetnoj nekretnini živjeli zajedno s roditeljima tuženika, koji su u cijelosti financirali ulaganja u svoju kuću i to način da su otac i brat tuženika RA osigurali sav potreban materijal, dok su radove vršili rođaci tuženikovih roditelja. Dakle, niti tuženik, a niti tužiteljica nisu sudjelovali u dogradnji predmetne nekretnine nego su istu u cijelosti dogradili roditelji i brat tuženika, a kako je to naprijed pojašnjeno. Nadalje, renoviranje kupaonice je izvršeno tijekom 2012.g. međutim, to renoviranje financirao je u cijelosti tuženik koji je materijal kupio u trgovini Pevec d.d. te ga je otplatio na rate. Taj kredit otplatio je samo tuženik budući da tužiteljica nije ni na koji način nije sudjelovala u vraćanju spomenutog kredita. Nadalje, tužiteljica u tužbi ne navodi niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila svoju tvrdnju da je predmetna nekretnina, odnosno kako to tužiteljica navodi vrijednost predmetne nekretnine tj. ulaganja u predmetnu nekretninu, bračna stečevina. Osim toga niti tužiteljičin tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen, a činjenični navodi tužbe su proturječni te nije sasvim jasno što tužiteljica tvrdi da čini bračnu stečevinu odnosno što točno i po kojoj pravnoj osnovi ona od tuženika potražuje. Tuženik napominje kako tužiteljica ne može tražiti utvrđenje da zajednička ulaganja u nekretninu predstavljaju bračnu stečevinu. Opreza radi, tuženik ipak ističe kako tužiteljica svoja navodna ulaganja nije ničim dokazala, a posebno nije dokazala da se radi o ulaganjima od 240.000,00 kn, tim više što su ista vršena 1989.g., kada valuta nije bila u kunama nego u jugoslavenskim dinarima. Osim toga, u tom slučaju svako je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužiteljice. Tuženik napominje i kako su stranke nakon prestanka braka riješile sva pitanja zajedničke imovine i to na način da su zaključile Kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 600,00 kn na ime njezinog dijela bračne stečevine. U predmetnom ugovoru tužiteljica je izričito izjavila kako po pitanju bračne stečevine nema drugih daljnjih potraživanja od tuženika. Slijedom navedenog, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti i to kako osnovi tako i visini te predlaže da sud tužiteljicu s istim u cijelosti odbije i obveže naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Tužiteljica se po opun. očitovala na odgovor na tužbu podneskom od 31.8.2021.. Navodi da ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te se protivi navodima tuženika koji su u suprotnosti s navodima iz tužbe. U odgovoru na tužbu navedeno je da su stranke živjeli zajedno s roditeljima tuženika, a koji su u cijelosti financirali ulaganja u kuću i to na način da su otac i brat tuženika RA osigurali sav potreban materijal, dok su radove vršili rođaci tuženikovih roditelja. Ovakvi navodi tuženika su neosnovani i neistiniti. Roditelji tuženika i stranke zajednički izvršili su ulaganja u predmetnu nekretninu. Nije životno logično da bi sva ulaganja u predmetnu nekretninu financirali samo i isključivo roditelji tuženika i njegov brat, a da bi tuženik sa suprugom i djecom cijeli život živio u predmetnoj nekretnini. Nije životno i logično da su radove izvodili samo rođaci tuženikovih roditelja, a da stranke, koji su također stanovali i koristili predmetnu nekretninu, nisu uložili ništa, niti da su išta radili i pomagali. Ovakva konstrukcija navoda je osmišljena za potrebe ovoga parničnog postupka i nema veze sa istinom i stvarnosti. Tužiteljica je, kao i tuženik, bila radno sposobna, te su oboje ulagali u predmetnu nekretninu i pomagali prilikom izvođenja radova. Za napomenuti je da je tužiteljica tijekom trajanja bračne zajednice kontinuirano bila zaposlena, te je ostvarivala redovite mjesečne prihode. Tužiteljica je također izvršila ulaganja u obiteljsku kuću obzirom da je bila zaposlena, što predloženi svjedoci mogu potvrditi ukoliko budu saslušani u ovom postupku. Odredbom čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da je bračna imovina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Svaka djelatnost bračnih drugova kojom oni ostvaruju prihode, odnosno pridonose povećanju svoje imovine (primjerice, prihodi ostvareni temeljem ugovora o radu, poslova u domaćinstvu i poljoprivredi) osnova je stjecanja imovine koja se smatra bračnom stečevinom. Činjenica da su stranke bili u braku tijekom 2012. godine kada je kupaonica renovirana, te činjenica da su zajedno privređivali, dokazuje da novčana sredstva uložena u renovaciju kupaonice također čine bračnu stečevinu stranaka. Imajući u vidu da je brak stranaka trajao 36 godina, uslijed proteka vremena predmetnu nekretninu bilo je potrebno i adaptirati. Novčana sredstva stečena tijekom trajanja braka stranaka, a koja novčana sredstva je tužiteljica uložila u predmetnu nekretninu, te time povećala tržišnu vrijednost nekretnine, čine bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove, slijedom čega tužiteljica ima pravo potraživati svoj dio. Nakon prestanka braka stranke nisu riješili sva pitanja zajedničke imovine obzirom da je tuženik odbijao svaki pokušaj tužiteljice da na miran način urede svoje imovinske odnose. Netočni su navodi tuženika da su stranke zaključili kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 600,00 kn na ime njezinog dijela bračne stečevine, pa je time tužiteljica izjavila kako po pitanju bračne stečevine nema drugih daljnjih potraživanja od tuženika. Tužiteljica je izjavila da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku po osnovi pokretnina koje su se nalazile u kući, a koje su bile predmet kupoprodaje. Proizvoljno tumačenje izjave tužiteljice predstavlja zlouporabu situacije u kojoj se ista našla. Nakon što se tužiteljica iselila iz obiteljske kuće, ista nije bila u mogućnosti pronaći mjesto gdje bi mogla privremeno uskladištiti pokretnine obuhvaćene ugovorom o kupoprodaji koje su ostale u obiteljskoj kući. Upravo je iz tog razloga tužiteljica bila prisiljena prodati pokretnine tuženiku, koji joj je to uvjetovao, a što joj je veoma teško palo obzirom da su pokretnine bile poklon njezinih roditelja. Nesporno je i notorno da je tužiteljica zajedno sa sinom stranaka iselila iz kuće koju je 36 godina stvarala i gradila. Tužiteljica se nije odrekla potraživanja s osnova bračne stečevine, već samo potraživanja koja se odnose na pokretnine koje su se nalazile u obiteljskoj kući iz koje je tužiteljica, obzirom na okolnosti, odselila. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, te obveže tuženika da naknadi tužiteljici prouzročene troškove postupka.

4. Tužiteljica je po opun. podneskom od 6.10.2021. navela da u privitku ovog podneska dostavlja fotografije iz kojih je vidljivo na koji način je tuženik predao tužiteljici pokretnine u njezinom vlasništvu, a koje su ostale u obiteljskoj kući u [adresa]. Fotografije je uslikao sin stranaka GA kojeg tužiteljica predlaže kao svjedoka u ovom postupku. Tuženik nije pustio tužiteljicu i sina u kuću te je inzistirao da tužiteljica preuzme stvari na ovakav način. Unatoč nastojanjima tužiteljice da se stranke dogovore oko podjele bračne stečevine, tuženik je odbijao svaki pokušaj tužiteljice da na miran način urede svoje imovinske odnose. Neosnovani su navodi tuženika da ulaganja nisu imovina, nego sredstva kojima se imovina stječe, te da samim time tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen. Tužiteljica u privitku ovog podneska dostavlja sudsku praksu koja ide u prilog njezinim navodima. Tako je Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, donio pravomoćnu presudu posl. br. 20 P Ob-105/2018-37 od 17. prosinca 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-159/2020 od 2. lipnja 2020., a kojom presudom se utvrđuje da ulaganja u nekretninu predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Županijski sud u Osijeku donio je presudu posl. br. Gž-2555/2014-2 od 3. prosinca 2015., kojom se potvrđuje presuda Općinskog suda u Valpovu posl. br. P- 591/2011-22 od 15. travnja 2014., kojom je, između ostalog, također utvrđeno da zajednička ulaganja u nekretninu predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Također, tužiteljica dostavlja i presudu Općinskog suda u Sisku posl. br. 4 P-64/2015-54 od 9. veljače 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-425/2018 od 8. svibnja 2018., a kojom prvostupanjskom presudom je utvrđeno da ulaganja izvršena u nekretninu predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Iz svega navedenog proizlazi neosnovanost navoda tuženika da tužiteljica ne može tražiti utvrđenje da zajednička ulaganja u nekretninu predstavljaju bračnu stečevinu. Tužbeni zahtjev jasno je i pravilno postavljen te je u skladu sa zakonom i sudskom praksom.

5. Tuženik je po opun. podneskom od 20.10.2021. naveo da prvenstveno ističe kako i nadalje ostaje kod svih svojih navoda i prigovora te predloženih dokaza. Dodatno, tuženik opetovano ukazuje kako su navodi tužiteljice proturječni te nije jasno što ista potražuje. Naime, tužiteljica u jednom dijelu navodi kako od tuženika potražuje 1/3 ulaganja izvršenih u predmetnu nekretninu u iznosu od 80.000,00 kn, da bi u drugom dijelu navela kako vrijednost predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove. Nadalje navodi da tu vrijednost tužiteljica procjenjuje na 240.000,00 kn te od tuženika potražuje 1/3 toga iznosa tj. iznos od 80.000,00 kn. Dakle, iz navedenog potpuno je nejasno da li tužiteljica potražuje 1/3 ulaganja izvršenih u nekretninu ili 1/3 vrijednosti same nekretnine. Nadalje, tuženik ističe da tužiteljica nije točno navela o kojim ulaganjima se radi, koja je vrijednost tih ulaganja uključujući i vrijednost svakog pojedinog izvršenog posla, kome i koliko su izvršeni radovi plaćeni, tko je i po kojoj cijeni kupio materijal uložen u nekretninu, kao niti tko je i kojim sredstvima vršio ta ulaganja. Također, za navedeno tužiteljica ne dostavlja niti jedan materijalni dokaz. Tuženik ponavlja i kako stranke nisu vršile ulaganja u nekretninu tijekom 1989.g. i 1990.g. nego su predmetna ulaganja u cijelosti izvršili roditelji tuženika, koji su u tom trenutku i bili vlasnici predmetne nekretnine te su u njoj i živjeli. Dakle, sve da je tužiteljica jednim dijelom i sudjelovala u ulaganjima, a za što tuženik izričito tvrdi da nije i osporava te navode tužiteljice, ta ulaganja tužiteljica ne može potraživati od tuženika nego je to eventualno mogla od njegovih roditelja, a što ista nije učinila, te to sada niti ne može, a posebno imajući u vidu i zastaru takvog potraživanja tužiteljice. Također, tuženik ukazuje i na činjenicu da sama tužiteljica ne vrši razdavanje izvršenih ulaganja, a koje je trebala precizirati na način da navede koliko točno su prema njezinim tvrdnjama uložili roditelji tuženika, a koliko stranke kao bračni drugovi. Navedeno je važno jer ulaganja roditelja tuženika nikako ne mogu biti bračna stečevina nego tužiteljica mora prvenstveno dokazati kolika su ulaganja bila nje i tuženika te nakon toga eventualno može potraživati dio vrijednosti tih ulaganja. Osim toga, a kako je to tuženik naprijed naveo tužiteljica ne traži vrijednost samih ulaganja (iako to tako u tužbenom zahtjevu navodi) nego iznos od 1/3 vrijednosti predmetne nekretnine. Tuženik ukazuje da tužiteljica ne može potraživati vrijednost predmetne nekretnine niti njezina dijela, a posebno to ne može potraživati bez da se u obzir uzme vrijednost samog zemljišta kojeg su roditelji stranaka darovali tuženiku kao svom sinu te vrijednost sporednih objekata na zemljištu, a za koje tužiteljica niti ne tvrdi da čine bračnu stečevinu. Dakle, tuženik i nadalje ustraje na tome da tužiteljica nije jasno navela što točno potražuje niti je svoj zahtjev dovoljno pojasnila i precizirala, a kako bi se po istome moglo postupati. Opreza radi tuženik napominje i kako su navedena ulaganja izvršena prije više od 30 godina, a tužiteljica u obzir ne uzima i amortizaciju izvršenih radova niti korist koju je ista imala od korištenja predmetne nekretnine. U pogledu navoda tužiteljice vezanih za preuzimanje pokretnina tuženik prvenstveno izjavljuje kako su ti navodi tužiteljice netočni i bespredmetni jer pokretnine nisu predmet ovoga spora, niti je predmet ovoga spora privatan odnos tužiteljice i tuženika. Iz tog razloga tuženik se protivi da se na navedene okolnosti saslušava sin stranka GA. Slijedom navedenog, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti i to kako osnovi tako i visini te predlaže da sud tužiteljicu s istim u cijelosti odbije i obveže naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: presudu OS OS, Stalna služba u Valpovu P Ob-255/2020-4 od 25.9.2020. (str. 5-7 spisa), izvadak iz BZP-a (str. 8 spisa), radnu knjižica tužiteljice (str. 9-12 spisa), ugovor o darovanju (str. 22-24 spisa), rješenje, darovni ugovor, rješenje OS Donji Miholjac, zk odjel (str. 22-28 spisa), rješenje o uvjetima građenja od 9.6.1989. (str. 30 i 31 spisa), otpremnicu, računi (str. 32 i 33 spisa), ugovor o brzom potrošačkom kreditu (str. 34 spisa), fotografije (str. 43-46 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 19.7.2024. (str. 131-141 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 16.9.2024. (str. 150 i 151 spisa), te saslušao tužiteljicu i tuženika kao parnične stranke i svjedoke HA, AA, RA, MA, JA, PA, LA, ŠA i proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke ČA, Struga gradnja j.d.o.o., te dopunu istog. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Svim izvedenim dokazima, među strankama su kao nesporne utvrđene sljedeće činjenice:

-da su tužiteljica i tuženik bivši supružnici;

-da stranke nisu imale nikakve posebne imovine prije sklapanja braka;

-da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 28. travnja 1984. u Marijancima, a koji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-255/2020-4 od 25. rujna 2020. (str. 5-7 spisa)

-da je tijekom trajanja braka stranaka rođeno dvoje zajedničke djece;

-da su nakon sklapanja braka stranke živjele sa roditeljima tuženika u staroj kući, koja je u većem dijelu srušena, ostala je kuhinja i niša, kupaona i mali hodnik, te su 1989. započeli izvođenje radova na toj nekretnini i izgradili novi dio kuće dnevnu sobu, spavaću sobu, dječju sobu, kuhinju, hodnik i sobu u kojoj su živjeli roditelji od tuženika, te su uveli plin, vodu i telefon;

- da je majka SA tuženiku darovala svoj dio kuće (1/2) 28.1.1989. (ugovor o darovanju na str. 22-24. spisa), a otac ŽA mu je darovao svoj dio kuće (1/2) 14.1.1998. (darovni ugovor na str. 26-27. spisa), od kada je kao samovlasnik predmetne nekretnine - kuće u [adresa], upisan tuženik CA;

- da su stranke nakon smrti tuženikovih roditelja, renovirali kupaonicu u starom dijelu kuće 2012. godine;

- da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka bili zaposleni, odnosno tužiteljica je zaposlena od 1.9.1988. (preslika radne knjižice na str. 9-12 spisa)

- da je tuženik ostao u posjedu predmetne nekretnine nakon razvoda braka stranaka;

8. Među strankama je sporno je li tužiteljica tijekom trajanja braka s tuženikom svojim fizičkim radom i zarađenim novčanim sredstvima doprinijela povećanju vrijednosti predmetne nekretnine, i da li zajednička ulaganja u nekretninu, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, na jednake dijelove.

8.1. Dakle, sporna je, kako osnovanost, tako i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.

8.2. Nadalje, sporno je može li tužiteljica bez pristanka tuženika smanjiti tužbeni zahtjev, odnosno djelomično ga povući, odnosno da li se to smanjenje tužbenog zahtjeva glede isplate treba smatrati povlačenjem tužbe, a na koje povlačenje tuženik ne daje pristanak i može li tužiteljica tužbu preinačiti (konačno postavljen tužbeni zahtjev), iako se tuženik toj preinaci protivi.

8.3. Naime, tužiteljica je sukladno članku 190. Zakona o parničnom postupku podneskom od 17.12.2024. uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, odnosno dopune istog, kojoj preinaci (povećanju) tužbenog zahtjeva se tuženik protivio, te je sud raspravnim rješenjem od 17. siječnja 2025. prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice kao u podnesku od 17.12.2024., jer je to svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka.

8.4. Tužiteljica je na ročištu 17. siječnja 2025. nakon saslušanja vještaka uredila tužbeni zahtjev na način da u točki 1. tužbenog zahtjeva mijenja iznos, koji umjesto 23.750,26 eura sada glasi 22.132,39 eura, te u točki 2. umjesto iznosa od 11.875,31 eura, iznos od 11.066,19 eura, dok se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

8.5. Odredbom članak 193. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53./1991., 91./1992., 112./1999., 88./2001., 117./2003., 88./2005., 2./2007., 84./2008., 123./2008., 57./2011., 148./2011., 25./2013., 89./2014, 70./2019., 80./2022., 114./2022. i 155./2023.; dalje: ZPP), propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. istog članka ZPP-a propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i protivio smanjenju zahtjeva, te primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika". Dakle, u konkretnom slučaju sud je stava da tužiteljica ne može povući tužbeni zahtjev bez pristanka tuženika, jer se tuženik upustio u raspravljanje pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno ovom presudom (odbijen tužbeni zahtjev pod toč. III. izreke), a ne rješenjem o povlačenju tužbe.

9. Nadalje, sud je doprinos tužiteljice u povećanju vrijednosti predmetne nekretnine cijenio na temelju naprijed navedenih izvedenih dokaza, a tužiteljici pripada pravo na isplatu za izvršena ulaganja po osnovi stjecanja bez osnove, sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a), ranije članak 210. ZOO/91.

10. Kako iz iskaza tužiteljice, a koji nije osporen od strane tuženika, proizlazi da je tužiteljica napustila predmetnu nekretninu 30. lipnja 2020., dok je tužbu za isplatu na ime ulaganja podnijela 12. svibnja 2021., slijedom čega nije protekao rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a u kojem ima pravo zahtijevati naknadu na ime uloženih sredstava, te nije prihvaćen prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Nadalje, budući da su tužiteljica i bivši suprug, ovdje tuženik tijekom trajanja bračne zajednice izvršili ulaganja u imovinu tuženika, on je kao vlasnik nekretnine pasivno legitimiran u parnici za isplatu stečenog bez osnove, jer je upravo njegova imovina povećana izvršenim ulaganjima, stoga nije prihvaćen niti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. istoga Zakona određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sa tuženikom bila u braku od 28. travnja 1984. koji brak je razveden 25. rujna 2020. u braku je rođeno dvoje djece kćer F, rođ. 1985. i sin Evin rođ. 2000. Kada se vjenčala s tuženikom bila je maloljetna, imala je 16 i pol godina. Nakon vjenčanja su živjeli u kući sa njegovim roditeljima, koji su bili i vlasnici te kuće, ona je bila zaposlena od 1988. sva svoja primanja je davala u kuću, odnosno na ruke mužu koji je raspolagao s tim novcem, a ona je svojom plaćom počela raspolagati tek 2019., za potrebe režija, hrane i slično. Kuća u kojoj su u početku živjeli je stare gradnje, 1989. je bilo potrebno renovirati, srušili su veći dio te stare kuće, ostala je kuhinja i niša, kupaona i mali hodnik, a izgradili su novi dio kuće dnevnu sobu, 2 spavaće sobe, dječju sobu, kuhinju i hodnik i još jednu sobu u kojoj su živjeli roditelji od tuženika, a isto tako su uveli plin, vodu i telefon. Nakon što je taj novi dio kuće dovršen u tom dijelu su živjeli tuženik, ona i njihova obitelj od 1991. Taj novi dio kuće je izgrađen i opremljen od njihovih zajedničkih novčanih sredstava. Suprug je također bio zaposlen, a svekar je bio zaposlen, dok je svekrva bila kućanica. Pomagali su im kako rodbina sa muževe strane, tako i njezina rodbina, a i svi oni su sudjelovali u tim radovima, pa je i ona konkretno radila na miješalici, posluživala majstore i sve poslove koje je mogla fizički odraditi. Sa strane muža su pomagali njegov brat, tetak, bratići, kumovi, a sa njene strane njen pokojni brat, brat koji je živ AA i koji je predložen kao svjedok i njen pokojni otac. U 2012. su u starom dijelu kuće renovirali kupaonu, ugradili nove pločice, vodovodne cijevi, ugradili perilicu i ormarić. Kupaonu su radili na način da su suprug i ona razbili stare pločice, a nove je ugradio njezin brat. Sve navedeno za kupaonu je kupljeno u "Pevecu". Prije toga su još izgradili novu garažu i dvorišne zgrade, odnosno šupu, svinjce i čardak i betonirali dvorište. Sve to su sami radili, nisu angažirali majstore, nego su većinu radova sami radili i uz pomoć rodbine. Iz kuće se iselila 30. lipnja 2020. sa sinom koji je tada imao 20. g., jer ju je muž, ovdje tuženik istjerao iz kuće, a prije toga joj je često govorio da iseli, a kada mu je rekla da je mora isplatiti on je rekao "samo reci koliko i sad idi". Poznato joj je da je predmetna kuća u kojoj su živjeli, a koji su vlasnici bili tuženikovi roditelji darovana tuženiku 1989. od strane majke i 1998. od strane oca.

12.1. Na upit svoje opun. navodi da je dogradnja i renoviranje kuće i sva ulaganja u kuću u kojoj su živjeli vršena od strane svih njih zajedno, jer su bili zaposleni ona, muž i svekar, svekrva je bila kućanica, ali je također radila i doprinosila, osim toga su uzgajali stoku, krave, prodavali teliće, hranili svinje, a ona je sudjelovala u svemu tome, odnosno hranila, čistila i sve potrebno.

12.2. Opun. tuženika stavlja primjedbu na iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica navela da je sva primanja davala tuženiku na ruke, također su netočni navodi da su radovi izvršeni 1989. financirani i od strane tužiteljice i tuženika, kao i da je tužiteljica te njezina rodbina radila 1989. na kući u vlasništvu roditelja tuženika, također netočno je i da su garaža, šupa, svinjci, čardak sagrađeni nakon 1989. te da je nakon te godine betonirano i dvorište, isto tako ističe primjedbu na dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da ju je tuženik istjerao iz kuće, te da joj je tada predložio da ju isplati, i na dio ulaganja njegovih roditelja, dok je tužiteljica u cijelosti ostala kod danog iskaza.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi da se sa tužiteljicom vjenčao 28. travnja 1984. i od početka su živjeli u kući njegovih roditelja kao podstanari, nisu ništa plaćali i nisu ništa ulagali u kuću. On je bio zaposlen, a tužiteljica se zaposlila 1988. i radila sa prekidima. U braku je rođeno dvoje djece, kćer 1985. i sin 2000. Sa djecom su i dalje živjeli u kući njegovih roditelja. Sa tužiteljicom se razveo 2020. Prije vjenčanja su njegovi roditelji počeli, odnosno izgradili dvorišne zgrade, odnosno staju i sjenik, a to je radio njegov brat i rodbina. Svatovi su se i održali u toj zgradi, a kasnije su korištene za uzgoj životinja. 1989. su se obavljali radovi na kući u kojoj su živjeli sa njegovim roditeljima, pa je srušen veći dio stare kuće, 3 sobe, smočnica i mali hodnik i sagradili dnevnu sobu, spavaću sobu, dječju sobu, sobu za roditelje i hodnik, a izgradnju su financirali njegovi roditelji, otac je bio zaposlen u Kombinat Belišće u pogonu kao radnik, a majka je bila kućanica. Njegov brat ČA je ugradio krov na kući, kako bi pomogao ocu, dok su supruga i on sudjelovali u plaćanju uvođenja plina i vode, a pola njegovi roditelji, dok su priključak telefona platili njegovi roditelji. U izvođenju ovih radova su pomagali rodbina s njegove strane i susjedi, tužiteljica nije sudjelovala niti pomagala u bilo kojem smislu izvođenja tih radova, nego je čuvala dijete. Brat od tužiteljice je samo radio pločice u kupaoni koju su renovirali 2012., a skidanje pločica, nanošenje ljepila, žbukanje, je on sam radio, nitko nije pomagao, odnosno 1 dan je samo pomogao kum. Kupaonu je sam financirao, kupio pločice, lavabo, tuš kabinu, ormarić, perilicu sam kupio ja u "Pevecu" na obroke. Tužiteljica je svoju plaću trošila na djecu, kupovala im igračke, odjeću, kupovala pojedine namirnice, meso nisu morali kupovati jer su sami uzgajali stoku. Njemu je majka 1989. darovala dio kuće, a otac svoj dio 1998. Uzgajali su stoku, krave i svinje i prodavali, a brigu oko stoke su radili isključivo njegovi roditelji, a ponekad i on kada dođe s posla, dok supruga nije pomagala jer se bojala stoke. Bio je zaposlen u Kombinat Belišće na stroju kao majstor, ne sjeća se kolika je bila plaća, ali je bila prosječna. Osim toga je radio i na bušenju bunara, što je posebno bio plaćen. Tužiteljica i on nisu sudjelovali u ulaganjima predmetne nekretnine, odnosno izgradnje iste, nego su to isključivo financirali njegovi roditelji uz pomoć njegova brata. Tužiteljica i on nisu ulagali u kuću, jer nisu bili sigurni da će kuća pripasti njemu, jer je uglavnom pomagao i financirao njegov brat RA.

13.1. Na upit svoje opun. navodi da prije vjenčanja su prvo rađene dvorišne prostorije, brat je uveo cijevi za vodu, a sav materijal za izgradnju je kupio njegov otac koji je prodao krave i dobio otpremninu i sve uložio u izgradnju tih prostorija. Otac je počeo kupovati materijal još u vrijeme dok je on bio 5 ili 6 razred OŠ. Brat je dovezao kompletnu građu za krov i ploče za kuću, a što je brat dobio u firmi nakon što se rušila radiona. Kada je tužiteljica odlazila iz kuće, rekla je da je svjesna da ona nema tu ništa u kući, ali ga je molila da ipak sačuva kuću zbog djece, a na odlasku se sa njim pozdravila, odnosno zagrlila ga je i poljubila.

13.2. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz tuženika gotovo u cijelosti da je neistinit, posebno u dijelu da stranke ništa nisu ulagale u nekretninu, kako on to decidirano tvrdi u završetku svog iskaza, jer suprotno proizlazi u uvodnom dijelu iskaza samog tuženika iskazu tužiteljice i dokazima koji su dostavljeni u spis, a posebno činjenici da su roditelji dio kuće darovali već 1989. Neistinit je iskaz tuženika da tužiteljica nije cijelo vrijeme radila i doprinosila kao i da njena obitelj i ona nisu izvodili radove na kući, kao i dio koji se odnosi na navodni iskaz tužiteljice da joj ništa ne pripada. Ovakav iskaz tuženika sročen je isključivo u cilju postizanja uspjeha u ovoj parnici i nije istinit, dok je tuženik u cijelosti ostao kod svog iskaza.

13.3. Tužiteljica je navela da nije sporno da je u vrijeme kada se vjenčala s tuženikom bila već izgrađena staja i sjenik, ali za vrijeme trajanja braka je izgrađena garaža, šupa do garaže, svinjci i čardak, popločeno je dvorište, kako je to već i navela u svom iskazu.

13.4. Tuženik navodi da su naknadno izgrađeni garaža i čardak, a sve ostalo je bilo izgrađeno prije njihovog vjenčanja.

14. Na ročištu održanom 25. svibnja 2023. saslušani svjedok AA je iskazao da njegova sestra i njen tadašnji suprug, ovdje tuženik, su nakon vjenčanja 1984. živjeli u kući sa roditeljima tuženika, u to vrijeme sestra nije bila zaposlena, a kasnije je počela raditi, dok je tuženik bio zaposlen. Misli da su 1988. ili 1989. srušili samo jedan dio kuće u kojoj su živjeli, izgradili su dvije sobe i hodnik. U tim radovima su pomagali on, njegov pokojni otac i pokojni brat, kum od stranaka i još jedan rođak. Pomagali su i tuženik i sestra koja je radila na miješalici, ne zna tko je te radove financirao. Također je lijepio kamen na kuću. Sve te radove je obavljao besplatno, odnosno pomagao im je, ali je sudjelovao od samog početka izvođenja tih radova pa do završetka. Kasnije, ne može se točno sjetiti kada je to bilo, ali je bilo poslije rata pomagao je u renoviranju stare kupaone, postavljao pločice. U dvorištu su bili izgrađeni svinjci, štagalj, garaža, on je samo žbukao garažu i pomagao pri izgradnji ćuprije, a ne sjeća se točno kada je to radio, misli da je to isto bilo poslije rata. Poznato mu je da su se bavili uzgojem svinja, često je dolazio kod njih, a koliko mu je poznato i sestra i šogor su radili sve potrebno oko uzgoja svinja. Misli da je u svemu pomagao i tuženikov otac, a koji je bio zaposlen.

14.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je i njegova supruga C pomagala kod izvođenja navedenih radova, a tom prilikom se i ozlijedila, odnosno stala je na čavao prilikom kopanja temelja kuće, a ne zna da li je kasnije pomagala kod izvođenja radova. Pokojni brat mu je pomagao dok je on izvodio opisane radove, a ne sjeća se koje je radove obavljao njegov pokojni otac. Poznato mu je da se tuženik bavio i bušenjem bunara za što je primao i novčanu naknadu, a u tome mu je pomagala i tužiteljica, a zna da je bušila sitke, odnosno pripremala opremu za bušenje bunara. Sestra mu je pričala da je pomagala kada su se štrojili prasci, prasila krmače. Za radnike, odnosno osobe koje su radile kuhale su sestra, odnosno tužiteljica i njezina pokojna svekrva.

14.2. Opun. tuženika stavlja primjedbu na iskaz svjedoka i to u dijelu kojem navodi da je na nadogradnji kuće sudjelovao on, njegova supruga, te njegovi pokojni otac i brat, a budući da suprotno proizlazi iz materijalne dokumentacije koju je tuženik ranije dostavio u spis.

15. Na istom ročištu saslušana svjedokinja HA je iskazala da je tužiteljica njezina šogorica, sa tuženikom se vjenčala 1984., živjeli su u kući njegovih roditelja sa njima. Sjeća se da su srušili dio stare kuće, misli da je to bilo prije 1991., te su gradili dnevnu sobu, spavaću sobu, dječju sobu i sobu za roditelje. U tim radovima je pomagao njen suprug AA, a ona je ponekad samo odlazila, kada se radio temelj kuće, pomagala je donosila cigle i tom prilikom se ubola na čavao. Nije više pomagala, nego je u svim radovima sudjelovao njezin suprug, kao i njegov pokojni brat i pokojni otac. Pomagala je i rodbina od tuženika, njegov ujak, kum R. Radili su i tužiteljica i tuženik, kao i njegov otac. Za sve njih je kuhala tužiteljica, a pomagala joj je i svekrva. Tužiteljica je radila na miješalici, posluživala majstore koji su zidali i sudjelovala u svim radovima. U unutarnjim radovima, žbukanju je radio i lijepio pločice u hodniku njezin muž, a kasnije je postavljao pločice kada su renovirali kupaonu. Tužiteljica je bila zaposlena, ne zna točno koje godine se zaposlila, ali zna da je radila u kudeljari, a kasnije u firmi Kannan u Radikovcima. Tuženik je bio zaposlen, ali zna da je već dugo u mirovini, misli kad mu se rodio sin da je tada već bio u mirovini. Sjeća se da su se kasnije gradili svinjci, garaža, betonirala ćuprija. Bavili su se uzgojem stoke, krave i svinja. U tome je pomagala i tužiteljica, sjeća se kada je dolazila na posao, jer su zajedno radile i još uvijek zajedno rade, pričala je kako se noću prasila krmača, također je pričala da je pomagala u štrojenju prasaca. Sjeća se da je njezin suprug pomagao kada su radili ćupriju, kao i njegov pokojni brat i otac, ali ona nije bila prisutna kada su se izvodili ti radovi.

15.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da joj je poznato da se tuženik bavio bušenjem bunara, a da mu je pomagala tužiteljica, ona je kod kuće bušila sitke, ne zna da li je te radove naplaćivao, ali misli da nije besplatno radio. Poznato joj je, jer joj se tužiteljica više puta žalila da je njenu plaću podizao njen tadašnji muž, da ona nije znala niti svoj pin kartice. Njen tadašnji muž joj nije dopuštao da ništa obavlja sama, niti da ode sama kod svojih roditelja, jer gdje god je išla, sa njoj je išao i njezin tadašnji suprug, ovdje tuženik. Poznato joj je da tužiteljica nikada nije ništa kupovala sama, jer nije raspolagala sa svojom plaćom, poznato joj je da su tužiteljica i tuženik kada je ona dobila plaću odlazili u kupovinu i kupovali sve što je potrebno za cijeli mjesec.

15.2. Opun. tuženika stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem svjedokinja navodi da su u radovima prilikom dogradnje kuće sudjelovali ona, te njezin suprug i njegov otac, brat i bratić. Također tuženik stavlja primjedbu i na dio iskaza svjedokinje vezano za podizanje i raspolaganje plaćom tužiteljice od strane tuženika, a s obzirom da prema iskazu same svjedokinje ista o tome nema neposrednih saznanja, dok je svjedokinja navela da u cijelosti ostaje kod svog iskaza.

16. Na istom ročištu saslušani svjedok RA je iskazao da su njegov brat i tužiteljica nakon vjenčanja 1984. živjeli kod njegovih i bratovih roditelja i to kao podstanari, ali nisu plaćali najam, niti su plaćali režijske troškove, niti su sudjelovali na bilo koji način u gradnji kuće. U to vrijeme u kući u kojoj su živjeli već je bio sagrađen novi dio, polovica te stare kuće je izgrađena i to kuhinja, niša, kupatilo, špajz. Njihovi roditelji su pripremili materijal za gradnju kuće bratu, kao što su i njemu pomogli i kupili materijal za gradnju. 1989. nakon što su brat i njegova supruga odlučili nastaviti živjeti sa roditeljima srušen je stari dio kuće koji je bio izgrađen 1960., te su materijal koji su već prethodno kupili iskoristili za gradnju tog novog dijela kuće i to dnevnog boravka, tri sobe, jedna za brata i njegovu suprugu, jedna za djecu i jedna za roditelje. On je za kuću pribavio krovište i to iz firme u kojoj je radio jer se rušila, pa je dobio materijal i iskoristio za krov kuće roditelja s obzirom da su i njemu roditelji pomagali kada mu je to bilo potrebno, pa im ja na taj način vratio, odnosno pribavio sav materijal za krov kuće. U toj izgradnji je najviše on sudjelovao, kao i njihova rodbina i susjedi. Od strane tužiteljice je dolazio i pomagao samo njezin brat AA, dok je njen pokojni brat G samo jedanput došao pomoći istovariti pijesak. Tužiteljica nije ništa radila niti pomagala u izvođenju tih radova. Tužiteljica je povremeno samo radila, odlazila u nadnice, povremeno je radila u kudeljari, a tek se kasnije zaposlila u Kannan. Sve navedene radove su financirali njihovi roditelji, a uz njegovu financijsku pomoć, kao i fizičku. Do vjenčanja stranka bila je izgrađena u dvorištu i staja, sjenara, svinjci, te su i svadbu u toj zgradi jer do tada u njoj nije bilo stoke. 1985. su gradili garažu brat, on i njihova rodbina. Nakon smrti roditelja tužiteljica i tuženik su renovirali kupaonicu, ne zna tko je što kupovao, niti plaćao za to. Roditelji su se godinama bavili uzgojem stoke, svinje, krave, sve potrebno oko stoke su radili njihovi roditelji. Tužiteljica je par puta išla da podoji krave, međutim bojala se stoke, pa nije to više ni radila.

16.1. Tužiteljica je upozorena da ne upada u riječ svjedoku, niti da remeti red u sudnici, u protivnom će biti udaljena iz sudnice.

16.2. Svjedok nadalje iskazuje da se naknadno gradio i čardak koji dok su bili u braku tužiteljica i tuženik, a on je nabavio potreban materijal, a tužiteljica je pomagala u farbanju cijevi koje je on postavio. Navodi da je on napravio ulazna hrastova vrata za novi dio kuće, a bez naknade, a ostalu stolariju, prozore i vrata je kupio njihov pokojni otac od svoje otpremnine kada je išao u mirovinu.

16.3. Na upit opun. tuženika navodi da ne zna tko je financirao uvođenje plina, struje, vode i telefona. Prilikom nadogradnje kuće za sve je kuhala njegova pokojna majka i pomagale su joj sestre.

16.4. Na upit opun. tužiteljice navodi da njegov brat nije sudjelovao ni na koji način u financiranju dogradnje kuće, jer su sve financirali njegovi roditelji, a on je u to vrijeme bio zaposlen, dok ne zna da li je tužiteljica u to vrijeme bila zaposlena. Materijal za krov cijele kuće je on pribavio a to je: građa, letve, štafne, ploče, daske. Ploče za krov koje je spomenuo su i dan danas na kući.

16.5. Tužiteljica ponovno upada u riječ svjedoku i ista se udaljava iz sudnice do ponovnog poziva.

16.6. Opun. tužiteljice ne postavlja daljnja pitanja nego stavlja primjedbe na iskaz svjedoka, da je iskaz neistinit i pristran jer pogoduje tuženiku kao bratu, neistinitost iskaza se sastoji u tome dijelu gdje svjedok navodi da stranke nisu plaćale režije, da nitko drugi osim rodbine tuženika nije sudjelovao u izgradnji novog dijela kuće, neistinito je da je darovao ploče za krov jer su iste kupljene, stranke su naručile i platile ulazna vrata u iznosu od tadašnjih 600 dinara, iskaz je nelogičan, čak i u tom dijelu da sam tuženik kojemu se kuća gradila i koji je bi u radnom odnosu nije apsolutno ništa financirao. U tom smislu iskaz svjedoka je u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom s iskazima samih stranaka, pa čak i tuženika, a posebno i iskazima do sada saslušanih svjedoka.

17. Na istom ročištu saslušana svjedokinja ZA je iskazala da je sa tužiteljicom i tuženikom oduvijek i dan danas u dobrim odnosima. Tužiteljica i tuženik su nakon vjenčanja živjeli u kući kod njegovih roditelja. Dio stare kuće u kojoj su živjeli je srušen, i gradio se novi dio. Gradilo se dvije sobe, dječja soba, kuhinja, a kasnije se renoviralo kupatilo, a misli da kada se kupatilo renoviralo nisu bili živi njegovi roditelji. Dolazila je kada su se izvodili radovi od novog dijela kuće i vidjela da su radili, misli da je tuženik u to vrijeme bio zaposlen, pa i nije baš puno pomagao, pomagali su njegovi ujaci i muževi od teta, a sa strane tužiteljice nije nikoga vidjela. Materijal za gradnju su tuženikovi roditelji kupili još prije gradnje, a što joj je poznato jer je taj materijal vidjela u bašči. Materijal za krov su dovezli muževi od teta, a ne zna da li je bio sa njima i njegov brat, a u selu se pričalo da je taj materijal za krov nabavio njegov brat u firmi gdje je radio. Za vrijeme dok su tužiteljica i tuženik bili u braku betoniralo se dvorište, a prije njihovog vjenčanja su već bili izgrađeni svinjci i staja i u tom dijelu su se i održali njihovi svatovi. Poznato joj je da je sve to financirao otac od tuženika od otpremnine kada je otišao u mirovinu, poznato joj je da je on kupio i prozore i vrata za taj novi dio kuće. Ne zna da li je tužiteljica pomagala kada se sve to gradilo, zna da je u to vrijeme bila mala njihova kćer i viđala ju sa njom, a poznato joj je da je za sve kuhala majka od tuženika. Ne zna da li je tužiteljica bila zaposlena, a poznato joj je da je tuženik bio zaposlen u Kombinat Belišće. Sjeća se da se ispred kuće radila ćuprija, ali se ne sjeća kada je to bilo. Poznato joj je da su roditelji od tuženika bavili se uzgojem stoke, krava i svinja, sve to je radio njegov otac dok je bio živ, a nakon toga je radio tuženik, a pomagala je i tužiteljica kada je to bilo potrebno.

17.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da joj je poznato da se tuženik bavio bušenjem bunara, jer je to radio i kod njih, a što su mu i platili. Nikada nije vidjela da tužiteljica pomagala u pripremi materijala za bušenje bunara, ali joj je pričala da je za to bušenje pripremala materijal i bušila sitke.

17.2. Opun. tužiteljice ne postavlja daljnja pitanja, nego stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem svjedokinja ima saznanja o pribavi materijala, jer je za navedeni dio očito instruirana, a nelogično je da se sjeća točno gradnje kuće i tko je što radio, a ne sjeća se da je na ulici građen kolni prilaz što bi bilo logičnije za susjedu. Smatra da je neistinit u dijelovima koji je suprotan iskazima tužiteljice i svjedoka, dok je svjedokinja navela da ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

18. Na ročištu održanom 6. rujna 2023. saslušana svjedokinja JA je iskazala da je supruga od pokojnog brata tužiteljice i poznato joj je da u vrijeme kada se ona vjenčala 1986. tužiteljica i tuženik su bili u braku i živjeli su sa roditeljima od tuženika u [adresa] u kući koja je bila starije gradnje, ali nije znala tko je vlasnik kuće, ali joj je poznato da su prednji dio te stare kuće srušili i izgradili novu kuću u kojoj su oni živjeli i to 2 sobe, 1 dječja soba i soba za njegove roditelje. Misli da su gradili taj novi dio kuće 1988. ili 1989. Za vrijeme dok se gradila kuća nije odlazila i niti je sudjelovala, odnosno pomagala na bilo koji način, ali je pomagao njen pokojni suprug koji je radio u smjenama i biciklom odlazio u [adresa] iz [adresa] i pomagao im, a osim njega u izvođenju tih radova im je pomagao i pokojni svekar, odnosno otac tužiteljice i šogor, odnosno brat tužiteljice. Kada je prvi puta došla u tu staru kuću, Miroslavovi roditelji su joj pokazali dvorište u kojem su bili izgrađeni svinjac, štala, imali su krave, krmače i prasce, misli da je bila sazidana i garaža, ali nije bila ožbukana i bez vrata. Tom prilikom joj je Miroslavova mama pokazala i bašču. Poznato joj je da su u vrijeme kada se on udala bili su zaposleni i FA, CA i njegov otac, dok njegova majka nije bila zaposlena. Njen suprug je preminuo 1992. i ona je redovno odlazila kod tužiteljice kako bi djeca s tetom imali redovnu komunikaciju i viđanje. Dok su tužiteljica i tuženik bili u braku, a kako je dolazila kod njih, vidjela je da je kuća bila do kraja sređena, kao i garaža, stavljena je ograda do ulice, a radili su i novo kupatilo. Misli da su sve te radove financirali tužiteljica i tuženik, kao što je navela oboje su bili zaposleni, tužiteljica je bila zaposlena u Kudeljari, poznato joj je da su zaposlenici imali dobre plaće, pa joj je tužiteljica rekla jednom prilikom da je imala veću plaću nego muž, dok je tuženik radio u Kombinat Belišće, a poznato joj je da su svi koji su odlazili u mirovinu dobivali otpremninu oko 10.000,00 eura, pa pretpostavlja da je otpremninu i tuženik dobio.

18.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je njezin pokojni suprug pomagao tužiteljici i tuženiku kada su gradili novi dio kuće, a radio je fizičke poslove, a sjeća se da joj je rekao da je i njegova sestra, odnosno ovdje tužiteljica također pomagala i radila na miješalici, nosila cigle i sve što je potrebno. Poznato joj je da je brat od njezinog pokojnog supruga i tužiteljice AA bio majstor, zidar, postavljao je pločice, žbukao, te joj je pokojni suprug rekao da je AA radio te poslove uz druge još majstore, obzirom da je živjela sa svekrom, poznato joj je da je i on odlazio biciklom i pomagao u izgradnji kuće kod tužiteljice i tuženika. Nema saznanja o tome da li je stari svinjac rušen i građen novi. Kada je prvi puta došla kod tužiteljice i tuženika u dvorištu niti u bašči nije vidjela nikakav građevinski materijal. Poznato joj je da je tijekom braka tužiteljice i tuženika betonirano i uređeno dvorište. Vjeruje da su oko stoke radili i tužiteljica i tuženik i njen svekar jer kada je i dolazila kod njih, dolazila bi kasno pa bi njezina majka pitala zašto dolazi tako kasno, a ona bi rekla da su prvo morali nahraniti blago. Jednom prilikom su sa tužiteljicom razgovarali o kupovini i ona joj je rekla da ne raspolaže sa svojom plaćom, nego da o svemu vodi suprug. Poznato joj je da se tužitelj bavio bušenjem bunara i da mu je u tome pomagala i supruga FA, zna da je spominjala da je pripremala nekakva sita, ali ne zna što je to ni kako se to radi, i pretpostavlja da je to naplaćivao, jer je jedno vrijeme bilo aktualno bušenje bunara koje se dobro plaćalo.

18.2. Opun. tuženika ne postavlja pitanja svjedokinji nego stavlja primjedbu u većem dijelu iskaza budući da sama svjedokinja u više navrata iskazuje kako nema neposrednih saznanja o relevantnih okolnostima, a posebno nema neposrednih saznanja tko je sporne radove i ulaganja vršio, dok je svjedokinja navela da ostaje kod svoga iskaza.

19. Na istom ročištu saslušani svjedok PA je iskazao da su tužiteljica i tuženik nakon vjenčanja živjeli sa njegovim roditeljima u kući koja je bila u njihovom vlasništvu. Prije nego su se vjenčali tužiteljica i tuženik u dvorištu je izgrađen novi štagalj, štala i svinjci, šupe i pomoćne prostorije, a on je sudjelovao u izgradnji tih objekata koji su i uređeni kako bi se i svatovi održali u tim objektima, a kasnije ne zna točno kada je bilo rušio se prednji dio stare kuće u kojoj su živjeli i gradio novi dio, a to su financirali njegova sestra i šogor, odnosno roditelji CA, gradili i pomagali je samo rodbina od CA i susjedi, dok s Ljubičine strane nije nitko dolazio, odnosno on to nije vidio, jer je on dolazio kada sam mogao s obzirom da sam bio zaposlen i tada ih nisam vidio, a FA je imala dva brata i oca i nisam nikad vidio da su pomagali u izgradnji. Kada su se tužiteljica i tuženik vjenčali bio je zaposlen samo tuženik, a tužiteljica se kasnije zaposlila nakon što je rodila dvoje djece, a šogor, odnosno tuženikov otac je bio u mirovini. Prije nego što su se vjenčali pokojni šogor je kupio sav materijal za gradnju kuće. Kada se kuća završila on više nisam pomagao u nikakvim radovima, a poznato mu je da su kasnije radili garažu i čardak za kukuruz. Tužiteljica nije pomagala kada se gradio taj novi dio kuće, nego je samo ponekad donijela kavu i sok. Sestra i šogor, roditelji od tuženika su se bavili i uzgojem stoke, krava i svinja i isključivo su oni radili sve poslove, sestra je hranila i muzla krave i sve što je potrebno. Nije mu poznato da li je tužiteljica pomagala, odnosno oko stoke su radili samo sestra i šogor.

19.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je on žbukao sobe u novom izgrađenom dijelu kuće, a tužiteljica nije nikada radila na miješalici, jer u to vrijeme bilo dovoljno muških osoba za poslove i nije bila potrebna pomoć tužiteljice. Jednom prilikom kada se vršilo žbukanje soba, došao je pomoći i tužiteljičin brat AA, međutim obzirom da su oni brzo obavljali te poslove, njemu to nije odgovaralo pa je brzo i otišao. U vrijeme kada su se tužiteljica i tuženik vjenčali, tuženikov brat PA je već bio oženjen i živio je u mjestu [adresa]. Obzirom da je tuženik ostao u kući živjeti s roditeljima, smatralo se da će on biti i nasljednik kuće.

19.2. Na upit opun. tuženika navodi da su tuženikovom bratu PA izgradili kuću u [adresa], odnosno oni su mu kupili veći dio građevinskog materijala, a poznato mu je da je i PA digao kredit za gradnju. Navodi da je on sudjelovao od početka u izvođenju svih radova na gradnji novog dijela kuće.

19.3. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz, jer je isti u najvećem dijelu iskonstruiran da bi pogodovao tuženiku na taj način obezvrjeđuje doprinos tužiteljice i njene obitelji u izgradnji kuće, suprotan je dokumentaciji koja prileže spisu i iskazima drugih svjedoka, neistinit je posebno u dijelu gdje navodi da su samo roditelji tuženika financirali izgradnju kuće, a posebno neistinito svjesno navodi da obitelj tužiteljice nije sudjelovala u izvođenju radova kao i sama tužiteljica osobno, dok je svjedok naveo da ostaje u cijelost kod svog iskaza.

20. Na istom ročištu saslušana svjedokinja LA je iskazala da kada su se tužiteljica i tuženik vjenčali živjeli su u kući sa njegovim roditeljima, koji su vjerojatno bili i vlasnici te kuće. Prije njihovog vjenčanja su se gradili objekt štala i štagalj i u tim objektima su se održali i svatovi, a bio je izgrađen i jedan novi dio kuće kuhinja, dnevna soba, kupaona i špajz. Poznato joj je, jer sam vidjela građevinski materijal u dvorištu, pa vjerojatno su roditelji tuženika kupili taj materijal. Nakon njihovog vjenčanja se gradio novi dio kuće, odnosno stari dio do ulice je srušen, te je izgrađen novi dio i svi su živjeli u tom novom dijelu kuće. U izgradnji su sudjelovala rodbina od strane tuženika, a što joj je poznato jer je njen suprug odlazio raditi i pomagati, a ona osobno nije odlazila za to vrijeme niti pomagala. Kada je prolazila pored kuće, vidjela je da su bile sestre od tuženikove mame, zatim muževi od teta, susjedi, tuženikov brat PA. Tužiteljicu nije vidjela da bi radila, ali obzirom da je tamo živjela vjerojatno je i ona pomagala. Tom prilikom nije vidjela da bi pomagao netko od strane tužiteljice, poznavala je njene roditelje i dva brata iz viđenja. Misli da je sve te radove i izgradnju financirali roditelji od tuženika. Otac od tuženika je bio zaposlen, a majka je brinula oko stoke, svinje, krave. Tuženik je također bio zaposlen u Belišću, a misli da u to vrijeme tužiteljica nije bila zaposlena, a ista se kasnije zaposlila, koliko se sjeća u tvrtki Kanan i Midal. Ne zna da li su se izvodili kasnije još bilo kakvi radovi. Poznato joj je da se tuženik bavio bušenjem bunara, koje radove je i naplaćivao, a ne zna da li mu je tužiteljica na bilo koji način pomagala u tome. Poznato joj je da je tuženikova majka radila oko stoke, hranjenje i sve što je potrebno, a ne zna da li je tužiteljica pomagala, jer to nisam vidjela.

20.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je vidjela krave kada su se vraćale sa seoskog pašnjaka ispred kuće najčešće dočekivala tuženikova majka. Ne sjeća se tko je nosio mlijeko u otkupnu stanicu, možda je i tužiteljica nekad odnijela mlijeko.

20.2. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje da je neistinit i pripremljen da se isključivo pogoduje tuženiku. Svjedokinja tijekom svog iskaza bez da ju se pita nekoliko puta samoinicijativno govori: "to su njegovi roditelji financirali". Taj dio iskaza svjedokinje upućuje da je instruirana od strane tuženika da se prisjeti baš tog podatka o kojem ne bi trebala imati saznanja kao ujna tuženika. Nadalje, neistinito navodi da pri gradnji nije vidjela obitelj tužiteljice, a vidjela je obitelj tuženika, ne sjeća se čak ni da je tužiteljica svakodnevno u njihovu mljekaru nosila mlijeko. Dakle iskaz je instruiran i pripremljen da se pogoduje tuženiku, jer je nelogično da svjedokinja zna tko bi nešto u tuđoj kći financirao a ne sjeća se ono što je svakodnevno viđala u svojoj mljekari.

20.3. Svjedokinja navodi da je za nju ova primjedba "bez veze", da je ona i njen muž komunicirali i odlazili kod roditelja tuženika i u cijelosti ostaje kod svog iskaza.

21. Na istom ročištu saslušani svjedok ŠA je iskazao da mu je poznato da su tužiteljica i tuženik živjeli u kući njegovih roditelja sa njima, misli da se 1988. ili 1989. obnavljale prednje prostorije do ulice, odnosno kuća što je tetak financirao. Dovozili su materijal, pijesak. Gradili su njegov otac, tuženikov ujak PA, šogor i rodbina od strane tuženika bez naknade jer su svi jedni drugima pomagali kada su se izvodili takvi radovi. On je sam pomagao prilikom skidanja starog krova, dovoženje pijeska i ostale radove, sjeća se da je pomagao i tužiteljičin brat G kada su išli po pijesak, a nije vidio da bi dolazio i njezin drugi brat, odnosno kada je on pomagao, on nije bio, a niti njezin otac. Ne sjeća se da li je tužiteljica pomagala na bilo koji način. Poznato mu je da je tuženik bio zaposlen, a ne zna da li je tužiteljica bila zaposlena, zna da je bio zaposlen i tuženikov otac, a ne zna kada je otišao u mirovinu. Prije nego što su se tužiteljica i tuženik vjenčali već su bili izgrađeni štala i štagalj, a s obzirom da su bili novi objekti, u njima su se održavali i njihovi svatovi. Ne zna da li se poslije toga još nešto radilo ili izvodili radovi u dvorištu. Vidio je izgrađenu garažu, ali ne zna kada su to radili. Poznato mu je da se tuženik bavio bušenjem bunara uz novčanu naknadu, a u čemu mu je on pomagao, a nije mu poznato da li je tužiteljica na bilo koji način pomagala u vezi bušenja bunara. Poznato mu je da su se tetak i teta bavili stokom, hranili stoku i svinje i poslove oko stoke su obavljali tetak i teta što je i vidio, nije vidio da bi i tužiteljica radila poslove oko stoke.

21.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je prilikom gradnje njegove kuće u tome mu između ostalog pomagao i tuženik i njegov otac, a ne sjeća se da bi i tužiteljica dolazila i pomagala.

21.2. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz svjedoka da je neistinit i pripremljen da pogoduje tuženiku samoinicijativno, bez pitanja svjedok navodi "to je tetak financirao!" iz čega se može zaključiti da od strane tuženika instruiran da se prisjeti takvog podatka u koji ne bi trebao biti upućen jer je na većinu drugih pitanja od strane pitanja neprecizno odgovarao sa ne sjećam se ili ne znam. Neistinit je iskaz da tužiteljica ne bi pomagala jer je osobno mnogo dana provela radeći i na kući svjedoka što sve upućuje na prilagođavanje iskaza kako bi pogodovao tuženiku za uspjeh u ovoj parnici, dok je svjedok naveo da se na ovu primjedbu može samo nasmijati i da ne zna što da kaže.

22. Uvidom u nalaz i mišljenja vještaka građevinske struke ČA iz Struga-gradnja j.d.o.o. za graditeljstvo i usluge Valpovo, od 29. srpnja 2024. utvrđeno je da je vještak na licu mjesta pregledao predmetne nekretnine, koje se nalaze u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište, ukupne površine od 2717 m2, te je utvrđena visina izvršenih ulaganja u nekretnine, koja se temelji na dvije varijante i to: - rad i materijal za one nekretnine koje su bile već izgrađene i u njih je izvršeno ulaganje, dok su izgrađene nekretnine prikazane bodovanjem ( N.N. 105/2015, i 78/2015.) i to: obor za svinje 54,73 m2, nadstrešnica 18,82 m2, garaža + šupa 28,09 m2, čardak 12,80 m2, soba od ulice 15,71 m2, dječja soba 15,24 m2, niša 3,87 m2, kuhinja 8,38 m2, spavaća soba 18,34 m2, dnevna soba 20,88 m2, koji su izgrađeni 1989., a sveukupna neto površina novoizgrađenog prostora iznosi 196,86 m2, te je vještak procjenu novoizgrađenog prostora vrednovao na dan izgradnje sa umanjenom amortizacijom na dan izrade nalaza i mišljenja (NV = 196,86 m2= x 230,00 eur/m2 = 45.277,80 eur, SV = 45.277,80 eur x 0,60 % = 27.166,20 eur), pa je sadašnja vrijednost novoizgrađenog prostora procijenjena na iznos od 27.166,20 eura. U odnosu na adaptaciju prostora vještak je izvršio procjenu vrijednosti i to za armirano betonsko stubište (prizemlje-tavan) 1.108,80 eura, izrada nove vodovodne instalacije u kupaonici, postavljanje ker. pločica na zid i pod, dobava i ugradnja sanitarija 1.606,80 eur, postavljanje podnih pločica u hodniku, te izrada otvora u zidu ( kuba ) 410,00 eur, postavljanje laminata u blagovaonici sa ugradnjom obodnih lajsni 207,34 eur, dobava i ugradnja klima uređaja 450,00 eur, izrada plinske instalacije u blagovaonici 150,00 eur, postavljanje podnih i zidnih ker. pločica u kuhinji u ljepilu 234,00 eur, zaziđivanje otvora u kuhinji+ prozor 42,05 eur, postavljanje podnih pločica u hodniku 371,34 eur i betoniranje dvorišta 1.488,00 eur, a što ukupno iznosi 6.068,33 eur, sveukupno ulaganje iznosi 33.234,53 eura. U dopuni nalaza i mišljenja od 16. rujna 2024., vještak navodi da su troškovi (unutarnjih) instalacija elektro i vodovoda obuhvaćeni u procjeni, dok nisu obuhvaćeni priključci, elektro, vodovod i telefon, te je izradio troškovnik za iste, pa tako priključak–elektro iznosi 1.068,41eura, priključak – vodovod 865,00 eura, te priključak-telefon 458,00 eura, ukupno ulaganje za infrastrukturu iznosi 2.391,41eura. Vještak je pri izradi nalaza i mišljenja primijenio Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN.br. 78/2015), Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN.br. 105/2015), etalonska vrijednost stana (N.N. 59/2022), normative i standarde rada u građevinarstvu, a za potrebe procjene vrijednosti građevine, ploštine i obujma građevine definiraju se i proračunavaju prema postupcima sadržanim u Hrvatskoj normi HNR ISO 9836:2017.

22.1. Vještak saslušan na ročištu održanom 17. siječnja 2025. je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja koje je izradio 19. srpnja 2024., kao i kod dopune nalaza i mišljenja od 16. rujna 2024.

22.2. Na upit opun. tuženika navodi da je u nalazu i mišljenju na str. 3. u dijelu gdje se nalazi sadašnja vrijednost prostora naveo sadašnju tržišnu vrijednost predmetne nekretnine sa amortizacijom, odnosno kako je to navedeno u nalazu i mišljenju. Na daljnji upit da li vještak može iskazati vrijednost ulaganja za prostore navedene na str. 3. nalaza pod naslovom sadašnja vrijednost prostora, s tim da se razdvoji vrijednost ulaganja za svaku od navedenih prostorija, da se razdvoji vrijednost materijala od vrijednosti izvršenih radova i to prema cijenama i rada i materijala u vrijeme kada su navedena ulaganja izvršena, vještak odgovara da to može učiniti, ali ne na ročištu, naglašava da će vrijednost ostati ista, obzirom da je već tako radio u nalazu i mišljenju, odnosno prilikom izrade zasebnih prostora je ulazio u vrijednosti materijala i rada u vrijeme gradnje prostora, a pri tome je koristio normative standardi i kalkulacije visoke gradnje izdane od IGK Hrvatske gdje je točno navedeno na koji način se dolazi do svake stavke gdje je uključen radni materijal, da bi se izračunao vrijednost prostora po metru kvadratnom.

22.3. Opun. tuženika predlaže da se vještak očituje na vrijednost izvršenih ulaganja u vrijeme kada su ista izvršena odnosno da utvrdi koja je bila cijena utrošenog materijala, te cijena rada u vrijeme kada su predmetna ulaganja vršena, s tim da pri tome vještak dostavi dokumentaciju koja mu služi za temelje izrade nalaza i mišljenja, te da prilikom izrade nalaza i mišljenja u tom dijelu uzme u obzir, odnosno da se očituje na zapisnik Socijalističke RH, Općine D. Miholjac od 7.3.1990 koji je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu, a u kojem su navedena izvedena ulaganja i vrijednost istih.

22.4. Opun. tužiteljice se protivi ovom prijedlogu opun. tuženika obzirom da je tužiteljica već u tužbi navela da potražuje 1/3 od ukupno izvršenih ulaganja, odnosno povećane vrijednosti nekretnine, s tim da se ne može uzimati u obzir vrijednost izvršenih ulaganja po cijenama u vrijeme kada su ulaganja učinjena, već ona vrijednost tih ulaganja kojima se povećala vrijednost nekretnine koja je u vlasništvu tuženika. Stoga se ta zajednička ulaganja moraju računati upravo na način kako je to učinio vještak na način da se izračuna amortizacija i umanjenje kako je to u svom nalazu precizirao vještak, a koja iznose upravo približno onome što je tužiteljica navela u tužbi, obzirom da u tužbi se ta ulaganja i povećanje vrijednosti nekretnine označavaju sa 80.000 kn, dok je nalaz vještaka nešto viši od 11.000 eura.

22.5. Opun. tuženika navodi da je tuženik u više navrata tijekom postupka isticao, a što i sada ponavlja da vrijednost izvršenih ulaganja nije isto što i povećanja vrijednost nekretnine, osim toga tuženik ukazuje da tužiteljica tužbom potražuje 1/3 ukupne vrijednosti izvršenih ulaganja, a ne povećane vrijednosti nekretnine.

22.6. Vještak navodi da ovaj prijedlog tuženika nije moguće napraviti, obzirom da se sada ne mogu utvrditi cijena materijala iz 90-tih godina iz razloga što ne postoji niti jedna trgovina za taj materijal koji je radio u ono vrijeme, odnosno nema podloge za ovakav izračun, te stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

22.7. Nadalje, opun. tuženika navodi da vještak u nalazu i mišljenju vrijednost novo sagrađenih prostora, obor za svinje, nadstrešnice, garaže, šupe, čardaka, sobe od ulice, dječje sobe, niše, kuhinje, spavaće sobe i dnevne sobe nije iskazao vrijednost ulaganja svakog prostora, nego je dao zbirno vrijednost, smatra da je bitno da se iskaže vrijednost ulaganja za svaki od navedenih prostora i to u vrijeme kada su ta ulaganja vršena.

22.8. Vještak ponovno ističe da ne može na ovaj način dopuniti nalaz i mišljenje, jer kao što je već istaknuo ne može sada doći do vrijednosti materijala koja je bila u vrijeme kada su vršena ulaganja u navedene prostore.

22.9. Nadalje, na upit opun. tuženika da li je vještak uzeo u obzir račun koji se nalazi u spisu, a koji se odnosi na renoviranje kupaonice koja je izvršena 2012.g., a u nalazu vještaka se navodi da je izvršena 2017.g., vještak odgovara da taj račun nije uzeo u obzir jer je nalaz i mišljenje nemoguće izraditi da prilikom izrade istoga uzme u obzir pojedine račune za pojedini materijal za izgradnju pojedinih prostora, iz razloga što ne može doći do cijene svih pojedinih materijala za sve navedene stavke za izgradnju prostora. Ne može razdvojiti rad i materijal u to vrijeme kada su se izvodili radovi, nego razdvaja rad i materijal i stvara stavku po normativima za kvadrat izvođenja radova, plus materijal, ali u sadašnje vrijeme nakon čega se ta vrijednost umanjuje za amortizaciju i to od 0.05-0.017. po godini starosti građevine, a što predstavlja najveću amortizaciju, a koju je u konkretnom slučaju primijenio, a to je 40%.

22.10. Vještak nadalje navodi što se tiče amortizacije koja se odnosi na adaptaciju prostora od stavke 1. do stavke 10., prilikom nalaza i mišljenja, nije obuhvaćena amortizacija koja iznosi 40%, tako da se sadašnja vrijednost adaptacije umanjuje za navedeni iznos od 40% koji iznosi 3.640,98 eura, tako da sadašnja vrijednost adaptacije prostora je umanjena i iznosi 3.640,98 eura. Stoga se zaključak i mišljenje mijenja, te sveukupno ulaganje iznosi 30.807,18 eura, a ne 33.234,53 eura kako je to navedeno u zaključku i mišljenju od 19.7.2024.

22.11. Nadalje, na upit opun. tuženika navodi da sada ne zna kada su radovi priključaka elektrovodovoda i telefon izvršeni na predmetnoj nekretnini, a troškovnik, tj. ulaganja u infrastrukturu na navedeno je utvrdio na temelju poziva ovlaštenih firmi koji rade priključke i prema njihovim informacijama uvršteni su u dopunu nalaza i mišljenja na vrijeme od 16.9.2024.

22.12. Opun. tuženika ne postavlja pitanja vještaku, ali stavlja primjedbu koje je ranije istaknula u podnesku od 30.12.2024., a koje vještak danas nije otklonio, te dodatno navodi da je nalaz i mišljenje vještaka u jednom dijelu nepotpun i nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom koju je vještak koristio prilikom izrade nalaza pa se u tom dijelu ne može ispitati, a osim toga, nalaz i mišljenje vještaka izrađeni su na okolnosti koje nisu predmet tužbenog zahtjeva.

22.13. Vještak navodi da nije u mogućnosti na taj način izraditi nalaz i mišljenje, jer ne može doći do dokumentacije što se tiče cijene materijala u vrijeme izgradnje, te ostaje u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i dopune istoga.

23. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je sačinjen, kao i dopunu istog, jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao stručno i nepristrano na temelju dugogodišnjeg iskustva kao sudskog vještaka i sukladno raspoloživim podacima iz spisa te informacija dobivenih od stranaka prilikom očevida na licu mjesta, a tuženik nije predložio provođenje novog građevinskog vještačenja

24. Nakon analize izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim dokazima te svih dokaza zajedno, a prema svom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

25. Naime, iz iskaza stranaka u dijelu u kojem su suglasno iskazivali, a što su u bitnom potvrdili i svi saslušani svjedoci, kao i provedenim građevinskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da su svi izvedeni radovi i ulaganja u predmetnu nekretninu na adresi u [adresa], (za koje tužiteljica tvrdi da isti predstavljaju bračnu stečevinu i zahtijeva isplatu) izvođeni od 1989. do 2012., dakle, nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika (28.4.1984.), odnosno dok su stranke živjele u bračnoj zajednici (tužiteljica napustila predmetnu nekretninu 30. lipnja 2020.).

26. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u rušenju dijela stare kuće, a potom u izgradnji i opremi predmetnog objekta, zajednički sudjelovali ona i njezin suprug, ovdje tuženik, njegov otac i majka, kako svojim radom tako i novčanim sredstvima, ona, tuženik i njegov otac su bili zaposleni, a njegova majka nije, ali je radila i doprinosila, da im je pomagala rodbina sa njezine i njegove strane, osim toga su uzgajali stoku, krave, prodavali teliće, hranili svinje, a ona je sudjelovala u svemu tome, odnosno hranila, čistila i sve potrebno, također su uveli plin, vodu i telefon, te su 2012. u starom dijelu kuće renovirali kupaonu, ugradili nove pločice, vodovodne cijevi, ugradili perilicu i ormarić, prije toga su još izgradili novu garažu i dvorišne zgrade, odnosno šupu, svinjce i čardak i betonirali dvorište, dok su njegovi ranije roditelji izgradili staju i sjenik, dok tuženik tvrdi da su prije vjenčanja njegovi roditelji počeli, odnosno izgradili dvorišne zgrade, odnosno staju i sjenik, a to je radio njegov brat i rodbina, potvrđuje da su se 1989. obavljali radovi na kući u kojoj su živjeli sa njegovim roditeljima, pa je srušen veći dio stare kuće, 3 sobe, smočnica i mali hodnik i sagradili dnevnu sobu, spavaću sobu, dječju sobu, sobu za roditelje i hodnik, tvrdi da su izgradnju financirali njegovi roditelji, otac je bio zaposlen u Kombinat Belišće, a majka je bila kućanica, njegov brat ČA je ugradio krov na kući, kako bi pomogao ocu, dok su supruga i on sudjelovali u plaćanju uvođenja plina i vode, a pola njegovi roditelji, dok su priključak telefona platili njegovi roditelji, da su u izvođenju ovih radova pomagali rodbina s njegove strane i susjedi, da tužiteljica nije sudjelovala niti pomagala u bilo kojem smislu izvođenja tih radova, nego je čuvala dijete. Brat od tužiteljice je samo radio pločice u kupaoni koju su renovirali 2012., a skidanje pločica, nanošenje ljepila, žbukanje, je on sam radio, nitko nije pomagao, i sam je kupaonu financirao, kupio pločice, lavabo, tuš kabinu, ormarić, perilicu u "Pevecu" na obroke, da je radio i na bušenju bunara, što je posebno bio plaćen, a tužiteljica tvrdi da mu je pomagala u pripremi opreme. Tuženik tvrdi da ti on nisu sudjelovali u ulaganjima predmetne nekretnine, odnosno izgradnje iste, nego su sve isključivo financirali njegovi roditelji uz pomoć njegova brata, da tužiteljica i on nisu ulagali u kuću, jer nisu bili sigurni da će kuća pripasti njemu, jer je uglavnom pomagao i financirao njegov brat RA, koji navodi da su sve navedene radovi financirali njihovi roditelji, a uz njegovu financijsku pomoć, kao i fizičku, te su i ostali svjedoci predloženi od strane tuženika u svome iskazu u bitnome potvrdili njegove navode, nastojeći time pogodovati samom tuženiku, dok su svjedoci predloženi od strane tužiteljice u svome iskazu u bitnome potvrdili njezine navode, nastojeći tako pogodovati tužiteljici.

27. Sud nije prihvatio navode tuženika da on i tužiteljica nisu sudjelovali u ulaganjima u predmetnu nekretninu, odnosno izgradnje iste, niti financijski niti svojim radom, nego isključivo roditelji tuženika uz financijsku pomoć njegova brata, i pomoć njegove rodbine, a u kojoj nekretnini su živjeli tužiteljica, tuženik i njihova djeca, držeći njegov iskaz u tom dijelu neuvjerljivim, nelogičnim i neživotnim i danim za potrebe ovog postupka, dok je nasuprot tome uvjerljiv i životno logičan iskaz tužiteljice da su ona i njezin tadašnji suprug, ovdje tuženik, kao i njegovi roditelji, zajednički sudjelovali u rušenju, a potom u izgradnji i opremi predmetnog objekta, kako svojim radom uz pomoć njegove i njezine rodbine, tako i novčanim sredstvima, oboje su bili zaposleni, kao i njegov otac, u kojem objektu su i živjeli sa svojom djecom do 2020. godine.

28. Stoga sud smatra realnim i primjerenim utvrditi jednaki doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine odnosno bračne stečevine koja se sastoji od ulaganja u dogradnju kuće, izgradnju obora za svinje, nadstrešnice, garaže, šupe, čardaka, soba od ulice, dječja soba, niša, kuhinja, spavaća soba, dnevna soba, koji su izgrađeni 1989. na istoj nekretnini, kao i adaptacije prostora u kojem su živjeli sa njegovim sada pokojnim roditeljima, koji su također snosili troškove i vršili ulaganja u nekretninu, kako svojim radom tako i novčanim sredstvima, jer su u nekretnini živjeli do svoje smrti (2012.), tužiteljica, tuženik i njegov otac su bili zaposleni, a njegova majka nije, ali je doprinosila svojim radom, u izvođenju radova im je pomagala i rodbina sa njezine i njegove strane, pa stoga doprinos pokojnih roditelja tuženika iznosi 1/3 izvršenih ukupnih ulaganja, a doprinos tužiteljice i tuženika 2/3 ukupno izvršenih ulaganja i predstavlja njihovu bračnu stečevinu svakoga u jednakim dijelovima.

29. U konkretnom slučaju stranke su vršile ulaganja u nekretninu u kojoj su živjele tijekom bračne zajednice i u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 01. srpnja 1999. godine), koji u članku 281. stavku 1. propisuje da se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora, sukladno odredbi čl. 281. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

30. Dakle, obzirom na vrijeme izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu za radove započete 1989., treba primijeniti tada važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89, 59/90 i 25/94), koji odredbom članka 277. propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je zajednička imovina, dok prema odredbi čl. 278.st.1. istog Zakona imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.

31. U odnosu na ulaganje u predmetnu nekretninu 2012. godine, primjenjuje su odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 25/13, 75/14 i 5/15, dalje ObZ-a), jer je bio na snazi u to vrijeme, odnosno članak 249. stavak 1. iz kojeg proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nije sporno da stranke nisu zaključile nikakav bračni ugovor, kojim bi ugovorili udjele u bračnoj stečevini. Definicija bračne stečevine u smislu članka 248. istog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna karakteristika bračne zajednice je zajednički život bračnih drugova. Odredbom članka 253. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

32. Dakle, u konkretnom slučaju stranke su sa roditeljima tuženika vršili ulaganja u predmetnu nekretninu u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 1. srpnja 1999.), a potom vrijeme važenja naprijed citiranog Obiteljskog zakona.

33. Slijedom navedenog, te kako je provedenim građevinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da su svi izvedeni radovi i ulaganja u predmetnu nekretninu (za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu i zahtijeva isplatu) izvedeni od 1989. do 2012., dakle, nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika (28.4.1984.) i iznose sveukupno 33.198,59 eura uzevši u obzir i amortizaciju (novoizgrađene prostorije 27.166,20 eura, adaptacija prostora 3.640,98 eura i ulaganja u infrastrukturu 2.391,41 eura), sud je prihvatio zahtjev tužiteljice da zajednička ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od 22.132,39 eura (2/3 od sveukupnog iznosa) predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove, odnosno da su tužiteljica i tuženik u izgradnju predmetne nekretnine uložili svako od njih iznos od po 11.066,19 eura, pa kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a tužiteljica je sa istim izvršila predmetna ulaganju u istu nekretninu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima, to je sud temeljem odredbe članka 1111. ZOO naložio tuženiku kao vlasniku iste nekretnine isplatu izvršenih ulaganja tužiteljice u iznosu od 11.066,19 eura, koji je uložila u njegovu nekretninu, čime je istim ulaganjima tužiteljice u njegovu nekretninu stekao nepripadnu imovinsku korist, a kako je pobliže naznačeno pod točkom II. izreke presude.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91,73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO-a)

35. Odluka suda o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad („Narodne novine“ broj: 138/2023 dalje, Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 11.875,3 eura.

36. Budući da je tužiteljica je u cijelosti uspjela sa stvarnopravnim zahtjevom, dok je s obveznopravnim zahtjevom uspjela u omjeru od 93 % (dosuđenih 11.066,19 eura / utuženih 11.875,31 eura) to uspjeh tužiteljice iznosi 96,5 % (100% + 93 % =193 % : 2 = 96,5%), a uspjeh tuženika od 3,5 %, pa kada se sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužiteljice, dobije se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 93 % (96,5 % - 3,5 % = 93 %), pa tužiteljici sukladno uspjehu u sporu pripada razmjerni trošak.

37. Naime, tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe 12.5.2021. od 100 bodova (Tbr.7.toč.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 21.9.2021., 8.9.2022., 24.11.2022., 25.5.2023., 6.9.2023., 17.1.2025., 27.3.2025, (Tbr.9.toč.1. Tarife) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako po 100 bodova, kao i za trošak sastava četiri obrazložena podneska i to od 31.8.2021., 7.10.2021., 6.9.2024. i 17.12.2024. (Tbr.8.toč.1. Tarife) za svaki podnesak po 100 bodova. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od 21.10.2021. i 21.11.2022. i , u visini od po 50 bodova (Tbr.8.toč.3. Tarife), očevid na licu mjesta od 10.5.2024. u visini 100 bodova (Tbr.179.toč.7.Tarife). Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 1400 bodova odnosno 2.800,00 eura ( vrijednost boda iznosi 2 eura – Tbr. 54. Tarife) što s porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 3.500,00 eura, a razmjerno njezinom uspjehu u sporu od 93 % to je iznos od 3.255,00 eura, kojem iznosu je dodan i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 euro, kao i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 eura, čini sveukupni trošak u iznosu od 3.663,13 eura, pa je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici trošak ovog postupka u navedenom iznosu kako je to odlučeno pod točkom IV. izreke presude.

38. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen, kao neosnovan, kao pod točkom V. izreke presude.

39. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala i zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi članka 67. stavak 3. u vezi s člankom 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,144/22 i 06/24), pa joj je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 6. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. ZOO-a.

40. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 6. svibnja 2025.

SUTKINJA

JADRANKA OROZ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. opun. tužiteljice

2. opun. tuženika