REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: UsI-2407/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Fabek Glasnović, odvjetnica u Zaprešiću, Josipa Jelačića 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, nakon usmene i javne rasprave, 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/39, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. ožujka 2024.
II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/21- 01/39, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, KLASA: UP/I-410-23/2020-02/8791, URBROJ: 513-07-22-03-20-5 od 4. studenog 2020. kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Zaprešić, KLASA: UP/I- 410-23/2020-02/8792, URBROJ: 513-07-22-03-20-01 od 13. kolovoza 2020.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je tuženik u osporavanom rješenju krivo naveo oznaku klase u prvostupanjskom rješenju te je umjesto ispravno 8791 upisao 8792 od 4. studenoga 2020., dok se u obrazloženju rješenja pravilno navodi klasa, ali krivo navodi urudžbeni broj -01 i datum 13. kolovoza 2020., pa se ne može nedvojbeno utvrditi koje prvostupanjsko rješenje je bilo predmet žalbenog postupka.
3. Tužitelj prigovora zakonitosti i valjanosti obrazloženja tuženika koji je naveo da je inozemni dohodak tužitelja ostvaren u 2017. oporezovan prema načelu svjetskog dohotka sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak jer je tužitelj rezident Republike Hrvatske, u kojem slučaju nema mjesta primjeni odredaba međunarodnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, iako prvostupanjsko tijelo na stranici 3 prvostupanjskog rješenja izričito navodi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji čini dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona, te su njegove odredbe obvezujuće, te se u tom smislu citiraju odredbe članka 14. i članka 23. navedenog Ugovora.
4. Tužitelj citira sadržaj članka 14. navedenog međunarodnog Ugovora koji se odnosi na dohodak od nesamostalnog rada, te smatra da iz navedenog proizlazi da naknade i druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom se oporezuju samo u toj državi, osim ako se nesamostalni rad obavlja u drugoj državi ugovornici, pa Republika Hrvatske nema legitimaciju za ponovno oporezivanje po istoj osnovi.
5. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje, te da naknadi tužitelju trošak upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8 Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
10. Na raspravi opunomoćenica tužitelja se pozvala na pravomoćnu presudu ovoga suda broj Us I-2133/2020 od 7. rujna 2021., te na presudu broj Us I-3522/2021 od 7. ožujka 2022. koje se odnose na tužitelja.
11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
12. Prema podacima spisa predmeta prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2020. doneseno je na temelju članka 6., članka 54. stavka 1. i 4. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) primjenjujući poseban postupak iz članka 51. navedenog Zakona i članka 80. navedenog Zakona, te se navodi da je porezna obveza određena na temelju evidencija i podataka kojima je prvostupanjsko tijelo raspolagalo.
13. U obrazloženju se navodi da tužitelj kao hrvatski rezident ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada u Republici Sloveniji pa je potrebno primijeniti Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj: 8/05) koji čini dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće.
14. Prvostupanjsko tijelo citira članak 14. i članak 23. navedenog Ugovora te ističe da prema članku 23. stavku 1. točci a) i b), takav odbitak ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može ovisno o slučaju pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Sloveniji.
15. Nije sporno da je tužitelj poreznom tijelu dostavio potvrdu Ministarstva financija Republike Slovenije prema kojoj je na ostvareni primitak od nesamostalnog rada u bruto iznosu od 3.211,89 eur na isti iznos plaćen doprinos i porez, a da je tužitelj u Republici Hrvatskoj u istoj 2017. godini ostvario i mirovinu, a na mirovinu tužitelj u Republici Hrvatskoj je uplatio 0,00 kn poreza, te tužitelj u Republici Hrvatskoj ne ostvaruje nikakve primitke, pa je tužitelju 13. kolovoza 2020. izvršen godišnji obračun poreza na dohodak prema načelu svjetskog dohotka i izdano privremeno porezno rješenje, pri čemu je prilikom utvrđivanja godišnjeg obračuna poreza na dohodak izvršeno uračunavanje poreza plaćenog u Republici Sloveniji na propisani način u tuzemni porez na dohodak temeljem potvrde o plaćenom porezu koju je izdalo porezno tijelo Republike Slovenije, a na osnovi čega je utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 2.501,19 kn.
16. Osporavanim rješenjem žalba tužitelja je odbijena s obrazloženjem da je tužitelju inozemni dohodak oporezovan po načelu svjetskog dohotka sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak jer je tužitelj rezident Republike Hrvatske u kojem slučaju nema mjesta primjeni odredaba Međunarodnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
17. Odredbom članka 14. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak propisano je da se u skladu s odredbama članka 15., 17., 18. i 19. plaće, naknade i druga slična primanja koja rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju samo u toj državi, osim ako se nesamostalni rad obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
18. Odredbom članka 23. stavka 1. navedenog Ugovora propisano je da kad rezident države ugovornice ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koja se u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država će odobriti:
a) kao odbitak od poreza na dohodak toga rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u toj drugoj državi,
b) kao odbitak od poreza na imovinu toga rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u toj drugoj državi.
Međutim, takav odbitak neće niti u jednom od ova dva slučaja biti veći od dijela poreza na dohodak ili poreza na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u toj drugoj državi. Stavkom 2. navedenog članka Ugovora propisano je da kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina koju posjeduje rezident države ugovornice izuzimaju od poreza u toj državi, ta država svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvoga rezidenta, uzeti u obračun izuzeti dohodak ili imovinu.
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
20. Naime, sud ne može kao pravilno prihvatiti prethodno navedeno obrazloženje tuženika prema kojem se na tužitelja ne primjenjuje navedeni Međunarodni ugovor jer je isti rezident Republike Hrvatske, a obzirom da se članak 14. stavak 1. navedenog međunarodnog Ugovora upravo odnosi na rezidenta jedne od država ugovornica i da nije sporno da je na navedeni nesamostalni dohodak iz 2017. tužitelj već platio porez u Republici Sloveniji.
21. Iz navedenih razloga, sud je poništio osporavano rješenje kako je to tužitelj predložio u tužbenom zahtjevu i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, te će u postupku nakon ove presude, tuženik uzeti u obzir prethodno citirani članak 14. Međunarodnog ugovora, te treba uzeti u obzir da je u članku 23. navedenog Međunarodnog ugovora izričito propisano da porezna obveza može nastati u skladu s odredbama ovog Međunarodnog ugovora, a što znači da tuženik treba navesti prema kojoj odredbi ugovora je u odnosu na tužitelja mogla nastati porezna obveza, a što tuženik u obrazloženju svog rješenja nije učinio.
22. Kako je sud poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, te se time smatra da je tužitelj uspio u sporu, a sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, pa je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 2.500,00 eur.
23. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I i II izreke presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III žalba je dopuštena sukladno članku 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, te se žalba podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Odvjetnica Katarina Fabek Glasnović, putem e-kom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, sa spisom tuženika
3. U spis
