REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. POVRV-286/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula iz Zagreba, protiv tuženika VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Bekavcu-Basiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 04. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita od 06.03.2018. posl.br. Ovrv-213/18, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju 2.091,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 181,09 eur od 16.02.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.03.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.04.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.05.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.06.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.07.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.08.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.09.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.10.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.11.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.12.2014.

-na iznos 99,31 eur od 16.01.2015.

do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.171,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.05.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave, tražeći od suda da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti ovršeniku, ovdje tuženiku, isplatu novčanog iznosa u visini 15.757,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.02.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.03.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.04.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.05.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.06.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.07.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.08.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.09.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.10.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.11.2014.

-na iznos 1.364,45 kuna od 16.12.2014.

-na iznos 748,17 kuna od 16.01.2015.

do isplate kao i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je Javni bilježnik temeljem odredbe čl. 281 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ), 06.03.2018. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-213/18.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio osnovanost i visinu rješenja o ovrsi, navodeći kako je ovršni prijedlog neuredan, uz koji nije dostavljena niti vjerodostojna isprava, rješenje o ovrsi nezakonito, sporeći da bi sa tužiteljem bio u obveznom pravnom odnosu, a tijekom postupka istaknuo je i prigovor zastare.

3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 58 OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-213/18 od 06.03.2018. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga, Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa ugovorenom najamninom, dopis Grada Zagreba od 30.12.2014. uz presliku povratnica, Zapisnik od 18.12.2014., Potvrdu od 10.03.2014., Rješenje Općinskog suda u Splitu od 11.04.2017. posl.br. Povrv-1058/16, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom 2.091,31 eur/15.757,20 kuna na ime dospjelih mjesečnih iznosa najamnine za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca prosinca 2014. temeljem Ugovora o najmu stana.

5.1. Tužitelj je podneskom od 21.01.2013., uskladio tužbeni zahtjev sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

6. Uvidom u Ugovor o najmu na određeno vrijeme sa ugovorenom najamninom (dalje u tekstu Ugovor o najmu), utvrđeno je kako je isti sklopljen 08.03.2013. temeljem Zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba od 30.10.2012. i Odluke Sigurnosno- obavještajne agencije RH od 16.11.2012., između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca, a predmetom kojeg je bio najam stana na adresi [adresa], površine 101 m2, na određeno vrijeme sve dok je najmoprimac u radnom odnosu u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji RH (dalje u tekstu SOA), a najduže do 30.10.2015., za koji najam se tuženik obvezao plaćati peterostruki iznos zaštićene najamnine po m2, najkasnije do 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec te režijske troškove.

7. Budući da je tuženik u Očitovanju od 21.03.2022., koje Očitovanje je tuženik potpisao na ročištu za glavnu raspravu 20.09.2022., priznao činjenicu sklapanja Ugovora o najmu stana, to se nedvojbenim utvrđuje kako su stranke postupka temeljem Ugovora o najmu od 08.03.2013., zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 4 st. 2 u vezi odredbe čl. 3 Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 44/68, 66/98, 22/06 dalje u tekstu ZNS), predmetom kojeg je bio najam stana br. 128, površ. 101,07 m2, na adresi [adresa], na određeno vrijeme do trajanja radnog odnosa tuženika u SOA-i, a najduže do 30.10.2015., za vrijeme trajanja kojeg se tuženik obvezao plaćati tužitelju kao najmodavcu ugovorenu najamninu u visini peterostrukog iznosa zaštićene najamnine sukladno odredbi čl. IV Ugovora o najmu.

7.1. Iako su stranke ugovorile visinu najamnine u visini peterostrukog iznosa zaštićene najamnine, sud ne nalazi da bi tuženik kao najmoprimac imao status zaštićenog najmoprimca. Predmetno iz razloga što je predmetni Ugovor o najmu sklopljen između ostalog i temeljem Odluke SOA sa kojom je tuženik bio u radnom odnosu. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi kako tuženiku, unatoč činjenici da je istom priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kako je razvidno iz Rješenja Ministarstva branitelja od 06.03.2014., nije predan predmet najma iz razloga opisanih čl. 8 ZNS, već kao zaposleniku SOA za vrijeme trajanja radnog odnosa. Stoga visina najamnine ugovorena odredbom čl. IV Ugovora o najmu, predstavlja slobodno ugovorenu najamninu u visini peterostrukog iznosa zaštićene najamnine sukladno odredbi čl. 9 ZNS-a.

8. Slijedom navedenog tuženik je kao stranka ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 3 i čl. 9 sve ZNS u vezi odredbe čl. IV i čl. VI sve Ugovora o najmu stana, bio dužan plaćati ugovorenu najamninu u visini peterostrukog iznosa zaštićene najamnine i to u razdoblju od 08.03.2013. do kada je isti bio u radnom odnosu kod SOA, a najduže do 30.10.2015..

9. Međutim tužitelj potražuje isplatu najamnine za kraće razdoblje nego što bi sukladno ranije navedenim odredbama ZNS i Ugovora o najmu stana imao pravo, budući da potražuje isplatu najamnine za razdoblje od mjeseca siječnja do zaključno 18.12.2014., kada je tužitelj stupio u posjed predmetnog stana.

9.1. Naime iz Zapisnika od 18.12.2014., proizlazi kako su djelatnici tužitelja predmetnog dana u zakazano vrijeme pristupili očevidu radi primopredaje predmeta najma, na koji je pristupila i osoba koja se predstavila imenom ovdje punomoćnika tuženika te djelatnicima tužitelja predala ključeve stana koji je bio predmetom najma, čime je tužitelj 18.12.2014. i stupio u posjed stana kojeg datuma je promijenjen cilindar brave i stavljen pečat tužitelja.

10. Iz Očitovanja tuženika od 21.03.2022., a što je razvidno i iz Potvrde od 10.03.2014., koju potpisuje IT kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade [adresa] V u [adresa], proizlazi kako je tuženik želio predati tužitelju posjed predmeta najma nakon što je umirovljen budući da od 01.01.2014. više nije živio na navedenoj adresi, a kojih ključeva je tuženik bio u posjedu sve dok ih tužitelj nije preuzeo.

11. Dakle, uzevši u obzir navode tuženika iz Očitovanja od 21.03.2022. iz kojeg proizlazi kako je ključeva predmeta najma bio u posjedu sve dok ih nije preuzeo tužitelj, a koje ključeve je tužitelj preuzeo 18.12.2014. kada mu ih je kako to proizlazi iz Zapisnika predala osoba koja se predstavila kao odvjetnik Bekavac (punomoćnik tuženika u ovom postupku), to je nedvojbeno kako je tuženik u razdoblju sklapanja Ugovora o najmu, odnosno od 08.03.2013. do 18.12.2014. bio u posjedu ključeva predmeta najma, a time i u posjedu i samog predmeta najma.

11.1. Obzirom na navedeno, dakle činjenicu da je tuženik bio u posjedu ključeva stana te iste predao tužitelju tek 18.12.2014., irelevantna je činjenica je li ili nije, tuženik živio u predmetom stanu od 01.01.2014., pa nadalje kako to tijekom postupka ističe, pa je kao irelevantan odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika. Odbijen je pri tome i dokaz za saslušanjem svjedoka KT na okolnost predaje ključeva, u smislu odredbe čl. 299 ZPP-a, obzirom da je tuženik predmetni dokazni prijedlog iznio tek na ročištu 04.04.2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka.

12. S tim u vezi ukazuje se i na slijedeće.

12.1. Naime, tuženik je u Očitovanju od 21.03.2022., samo naveo činjenicu umirovljenja, za koje tek u žalbi kao datum navodi 01.01.2014., da bi zatim na ročištu za glavnu raspravu 04.04.2025., predmetnu činjenicu po prvi puta naveo kao razlog raskida Ugovora o najmu ex lege sa 31.12.2013..

12.2. Dakle, tuženik je, a sukladno navodima iz Očitovanja od 21.03.2022., bio dužan dokazati činjenicu prestanka radnog odnosa u smislu odredbe čl. 104 Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 73/13 dalje u tekstu ZR) odnosno činjenicu umirovljenja u smislu odredaba u vezi odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13 dalje u tekstu ZOMO).

12.2.1. Kako tuženik nije dostavio u spis pisanu dokumentaciju nadležne službe ili tijela o prestanku radnog odnosa u smislu odredbe ZR-a odnosno o ostvarivanju prava na mirovinu u smislu odredaba ZOMO, a koje dokumentacije tuženik kao stranka o čijim se pravima odlučuje mora biti u posjedu, tako tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao osnovanost navoda iz Očitovanja od 21.03.2022., a time niti ispunjenje uvjeta iz čl. II Ugovora o najmu u vezi odredbe čl. 5 st. 1 toč. 6 ZNS i čl. 574 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO). Pri tome je sud, a budući da se činjenica prestanka radnog odnosa i ostvarivanja prava iz mirovine dokazuje relevantnom pisanom dokumentacijom, odbio kao irelevantan dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika na navedene okolnosti.

12.3. Nadalje, a u odnosu na iznesene navode tuženika u žalbi (datum umirovljenja 01.01.2014.) te navode i dokazne prijedloge iznesene na ročištu za glavnu raspravu od 04.04.2025. (Ugovor o najmu ex lege raskinut 31.12.2013., da sud službenim putem od SOA-e zatraži podatak o činjenici prestanka radnog odnosa), ističe se kako tako iznesene navode kao i dokazne prijedloge sud nije razmatrao niti prihvatio, obzirom da su isti izneseni i predloženi protivno odredbi čl. 299 ZPP-a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka 20.09.2022. Pri tome se ponavlja, kako čak i slučaju da je tuženik na vrijeme predložio dokazni prijedlog pribave dokumentacije od SOA-e na okolnost prestanka radnog odnosa, da bi predmetni dokazni prijedlog bio neosnovan iz razloga ranije iznesenih, a to je činjenica da je tuženik kao stranka ugovornog odnosa u smislu odredaba ZR-a, u posjedu dokumentacije temeljem koje je takav ugovorni odnos prestao.

13. Slijedom navedenog, a budući da je tuženik bio u posjedu ključeva stana do 18.12.2014. te da do zaključenja prethodnog postupka, a sukladno navodima iz Očitovanja od 21.03.2022., nije dokazao jesu li se i kada ispunili uvjeti za prestankom Ugovora o najmu u smislu odredbe čl. II Ugovora o najmu u vezi odredbe čl. 5 st. 1 toč. 6 ZNS i čl. 574 ZOO-a, odnosno da bi tuženiku radni odnos radi umirovljena prestao već 01.01.2014. te da je o tome izvijestio tužitelja, to je tuženik dužan platiti tužitelju ugovorenu najamninu sukladno čl. 3 i čl. 9 sve ZNS u vezi odredbe čl. IV i čl. VI sve Ugovora o najmu stana do 30.10.2015. do kada je Ugovor o najmu sklopljen.

14. Međutim, kako tužitelj potražuje isplatu ugovorene najamnine za kraće razdoblje, odnosno do 18.12.2014. kada je stupio u posjed stana, to je na okolnost visine ugovorene najamnine sukladno odredbi čl. IV Ugovora o najmu stana, provedeno financijsko vještačenje.

15. Budući da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ručević vještačenje d.o.o., izrađen sukladno zadatku suda temeljem odredaba Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ br. 40/97, 117/05), Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji („Narodne novine“ br. 109/01, 82/04, 38/09, 86/12, 7/13 i 26/15) i Podataka o etalonskoj vrijednosti cijene građenja („Narodne novine“ br. 100/12), to je sud predmetni nalaz i mišljenje, kako u pisanom tako i usmenom dijelu, prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku.

15.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je kroz utuženo vrijeme, visina jedne mjesečne najamnine iznosila 272,89 kuna, čime je, a sukladno odredbi čl. IV Ugovora o najmu, visina mjesečne ugovorene najamnine iznosila 1.364,45 kuna/181,09 eur, dok je mjesečna najamnina za mjesec prosinac 2014. do 18.12. iznosila 748,25 kuna/99,31 eur. Time sveukupno potraživanje tužitelja kroz utuženo razdoblje od mjeseca siječnja do 18.12.2014. iznosi 15.757,20 kuna/2.091,30 eur.

16. Slijedom navedenog, a budući da tuženik nije dokazao da je podmirio utuženo potraživanje tužitelja, valjalo je temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

16.1. Iako bi tužitelj, a sukladno odredbi čl. IV Ugovora o najmu imao pravo potraživati kamate od 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, tužitelju su iste dosuđene sukladno njegovom zahtjevu u smislu odredbe čl. 2 ZPP-a, budući iste potražuje od kasnijeg datuma i to od 16. -tog u mjesecu u idućem mjesecu, a kamate su dosuđene temeljem odredbe čl. 29 ZOO-a.

17. U odnosu na prigovor zastare.

17.1. Budući da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju najamnine to bi, a obzirom da je dospijeće utuženog potraživanja od 16.02.2014. do 16.01.2015., dok je ovršni prijedlog predan javnom bilježniku 05.03.2018., prigovor zastare u smislu odredbe čl. 229 ZOO-a, bio osnovan.

17.2. No, međutim kako potraživanje tužitelja proizlazi iz Ugovora o najmu koji je potvrđen od strane Javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 59 Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22 dalje u tekstu ZJB), čime isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, to je prigovor zastare neosnovan u smislu odredbe čl. 233 ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o naknadi i nagradama za rad odvjetnika Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) prema vrijednosti spora i zatraženom trošku.

Pri tome se navodi kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151 ZPP-a.

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav odgovora na prigovor, podneska od 21.01.2023., za pristup na ročišta 09.06.2021., 20.09.2022., 16.02.2024., 19.04.2024. i 04.04.2025., za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV- a 25% iznosi 1.750,00 eur kojem je pribrojen trošak javnobilježničke nagrade s PDV- om u iznosu 89,98 eur te trošak financijskog vještačenja u iznosu 298,63 eur, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.138,61 eur kojem je pribrojen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 33,18 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.171,79 eur. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15.02.2023. jer isti nije bio relevantan za vođenje postupka.

Na tako određen trošak tužitelju je temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđena zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 66,36 eur

2. Pun. tuženika