Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-38/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Leasing d.o.o., Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB 90275854576, zast. po pun. iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. protivnika osiguranja JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Bojanu Bacingeru odvj. iz Čakovca i 2. protivnika osiguranja GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Franu Ježiću odvj. iz Varaždina, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. travnja 2025., u prisutnosti pun. tužitelja Viktorije Husnjak odvj. iz Zagreba, te prisutnosti 1. tuženika osobno uz punomoćnika Bojana Bacingera, odvj. iz Čakovca, te punomoćnika 2. tuženika ĆŠ odvj. iz [adresa], a dana 6. svibnja 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Ugovor o darovanju zaprimljen dana 22.02.2021. godine između I-tuženog JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženog GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u knjigu isprava Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Čakovec dana 22.02.2021.g. pod posl. br. Z-1683/2021 gubi pravni učinak prema tužitelju PORSCHE LEASING d.o.o., Velimira Škorpika, 21, Zagreb, OIB: 90275854576, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 1.734,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 21.02.2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj PORSCHE LEASING d.o.o., Velimira Škorpika, 21, Zagreb, OIB: 90275854576, namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke 1. prema I-tuženom JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , prodajom

nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižnom odjelu Čakovec u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi ORANICA ŠTUK površine 698 čhv.

3. Nalaže se I-tuženom i II-tuženom da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi 1. i 2. tuženiku parnični trošak i to 1. tuženiku u iznosu od 1.762,50 eura i 2. tuženiku u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je dana 21.2.2024. kod ovog suda podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tvrtkom Logistika transport Majnić d.o.o. imao sklopljen ugovor o financijskom leasingu broj 67404 od 10.6.2015. a kojim ugovorom je kao objekt leasinga bilo vozilo marke Volkswagen Beetle Design 1.6 TDI, a u povodu kojeg ugovora je tuženik JŠ izdao bjanko zadužnicu ovjerenu kod javne bilježnice Mirjane Zvonarek broj OV-5614/15 od 5.6.2015. kao sredstvo osiguranja potraživanja iz naprijed rečenog ugovora. Zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom tužitelj je pokušao naplatiti svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 1.734,28 eura te je 25.2.2020. podnio bjanko zadužnicu na naplatu no naplata nikad nije bila izvršena jer na računima tuženog nije bilo dovoljno sredstava. U momentu dospjelosti tražbine 1. tuženik je bio vlasnik nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Čakovcu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Štuk površine 698 čhv. Dana 22.2.2021. kod zk odjela Općinskog suda u Čakovcu zaprimljena je zabilježba sklopljenog ugovora o darovanju a kojeg je 1. tuženik sklopio s 2. tuženim MŠ iz [adresa] kojim ugovorom je 1. tuženik 2. tuženom darovao gore navedene nekretnine u svom vlasništvu, a temeljem tog ugovora je ishođen upis prava vlasništva nekretnine za korist 2. tuženika. Na ovaj način je 1. tuženik besplatnim raspolaganjem otuđio nekretninu koja se nalazila u njegovom vlasništvu i svjesno onemogućio tužitelja kao vjerovnika u naplati potraživanja. Dakle 1. tuženi je poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika obzirom zbog te radnje nema dovoljno sredstava za namirenje vjerovnikove tražbine. Smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 67 st. 2. i 3. ZOO-a te predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. 1. i 2. tuženi očitovali su se odgovorom na tužbu u kojoj osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ne spore postojanje ugovora o leasingu kako je to opisano od strane tužitelja niti činjenicu da je društvo Logistika transport Majnić d.o.o. brisano iz sudskog registra, kao ni činjenicu da je 1. tuženik dao tužitelju bjanko zadužnicu kao osiguranje potraživanja iz ugovora o leasingu od 10.6.2015. Podredno tvrde da tužitelj nije dokazao postojanje duga odnosno svoje dospjele tražbine. Ovo iz razloga jer je tvrtka Logistika transport Majnić d.o.o. podmirila sva dugovanja iz predmetnog ugovora a 3.10.2019. sklopljen je i ugovor o pristupanju dugu između tužitelja i BŠ kćeri 1. tuženika. Iz ugovora o pristupanju dugu proizlazi da je sporno potraživanje s osnova ugovora o financijskom leasingu iznosi 30.207,64 kuna, a prema informativnom obračunu od 30.9.2019. Porsche leasing je tražio uplatu tog iznosa. Slijedom pristupa dugu BŠ je iznos od 30.207,64 platila 3. listopada 2019. tužitelju, a nakon plaćanja i uplata ostatka vrijednosti od 138,99 eura tužitelj je izdao društvu Logistika transport Majnić d.o.o. potvrdu o podmirenju svih obveza iz ugovora o financijskom leasingu broj 67404 od 4.10.2019. i dozvolio prijenos vlasništva na motornim vozilom Volkswagen Beetle Design 1.6 TDI na TD Logistika transport Majnić d.o.o. a ovo društvo je vozilo prodalo BŠ sve prema računu broj 19-187 od 4.10.2019. Prema tome potraživanje je u cijelosti podmireno jer u protivnom tužitelj ne bi izdao rečenu potvrdu niti dozvolio prijenos vlasništva nad predmetnim vozilom. Darovanje između 1. i 2. tuženika u pogledu premetne nekretnine je nesporno. No, na strani tužitelj prema 1. tuženiku odnosno Logistika transport Majnić d.o.o. nema nikakve tražbine i sva potraživanja po ugovoru o financijskom leasingu su podmirena. Dakle, nema dospjele tražbine, a kako tužitelj u tužbi nije dokazao da tuženik nema druge imovine iz koje bi se mogao namiriti, to niti ta pretpostavka iz čl.66 st. 2. ZOO-a nije ispunjena. Tuženik ima i druge imovine. Podredno tuženik se poziva i na odredbu čl. 80 B st. 1. Ovršnog zakona kojim je određeno da će prijedlog za ovrhu na nekretnini sud odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura osim ukoliko je riječ o prisilnom ostvarenja tražbine zakonskog uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Niti taj uvjet u ovoj pravnoj stvari nije ispunjen. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i traži troškove.

3. Tužitelj je podneskom 19.4.2024. dostavio financijsku dokumentaciju, preslike bjanko zadužnice, računa, ugovora broj 67404, zahtjev za izravnu naplatu, preslik zk izvatka. Protivi se odgovorima na tužbu, smatra da je riječ o besplatnom raspolaganju darovanju između 1. tuženika i 2. tuženika, a da navodi iz odgovora na tužbu nisu ničim dokazani.

4. Nastavno su stranke u toku postupka ostale kod svojih tvrdnji.

5. Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u ugovor o financijskom leasingu list 20-21, ugovor o pristupanju dugu od 3.10.2019. list 22-23, informativni izračun za prijevremeni otkup tužitelja od 30.9.2019. list 24, uplatu za prijevremeni otkup list 25-26 (BŠ), potvrdu o podmirenje obveze od 4.10.2019. list 27, račun od 4.10.2019. list 28, zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] list 29-34, ugovor broj 67404 list 39, bjanko zadužnicu list 41-42, ovjeru bjanko zadužnice 5.6.2015. list 43, zahtjev za izravnu naplatu list 45, zk izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] list 47, potvrdu o podmirenju obveza list 61, račun list 62-63, račun list 64.

6. Sud je u toku postupka saslušao 1. tuženika, dok odgovorna osoba tuženika nije saslušana jer se na ročište u povodu saslušanja stranka, iako uredno pozvana, nije odazvala.

7. Sud u toku postupka nije saslušao 2. tuženika jer se isti odrekao prava na saslušanje kao stranka u postupku.

8. Sud nije saslušao svjedokinju ŽŠ i ČŠ obzirom su tuženi odustali od tog dokaznog prijedloga.

9. Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan na način kako je specificiran u izreci ove presude.

10. Nesporno je tvrtka Logistika Transport Majnić d.o.o. dana 10.6.2015. sklopila sa tužiteljem kao davateljem leasinga ugovor o financijskom leasingu broj 67404.

11. Nesporno je po tom ugovoru 1. tuženik kao jamac platac izdao bjanko zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Mirjane Zvonarek pod brojem OV- 5614/15 od 5.6.2015.

12. Nesporno je tužitelj radi namirenja svoje tražbine vodio ovršni postupak.

13. Nesporno je 1. tuženik darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] temeljem ugovora o darovanju od 22.2.2021.

14. Sporno je koliki je udio u rečenoj nekretnini 1. tuženik darovao 2. tuženiku.

15. Sporno je da li postoji potraživanje u visini od 1.734,28 eura na strani tužitelja vezano uz ugovor o financijskom leasingu broj 67404.

16. Sporno je da li je 1. tuženik radnjom darovanja kao besplatnim raspolaganjem svome sinu, doveo tužitelja u situaciju da se ne može namiriti sa svojom tražbinom.

17. Sporno je da li 1. tuženik ima dostatno imovine radi namirenja potraživanja tužitelja.

18. Prvo tuženik JŠ iskazao je da je svome sinu ĐŠ ugovorom od 21.2.2004. prenio polovicu nekretnine koja je predmetom ovog postupka. Riječ je o nekretnini koju je dobio od majke i htio je da mu sin ima neku svoju imovinu da bi mogao egzistirati. Osim te nekretnine posjeduje više nekretnina koje je naslijedio od svojih prednika djeda i bake po očevoj strani. To je stara kuća sa gruntištem kao i više nekretnina zemljišta. Vrijednost tih nekretnina sigurno prelazi vrijednost potraživanja koje navodi tužitelj bez obzira na okolnost da ima više upisanih suvlasnika. Druge imovine nema ali prima plaću u inozemstvu kao vozač u Njemačkoj. Sigurno nije imao namjeru da se tužitelju njegovo potraživanje ne plati. Sve što je tužitelj od njih tražio su i platili te je točno da prema potvrdi tužitelja od 4.10.2019. u odnosu na njih dug bio u cijelosti riješen i nikakvih drugih dugovanja prema tužitelju nisu imali. Tim više što su od strane tužitelja dobili osim potvrde i svu potrebnu dokumentaciju kojom su vozilo prenijeli na kćer ČŠ, a sve potrebno rješavala je njegova majka. Kako im je tužitelj dao dokumente očito je da je i on smatrao da više nema nikakvih dugova. Nije mu poznato na što bi se odnosilo utuženo potraživanje od 1.734,28 eura. Točno je da je tužitelj imao bjanko zadužnicu jer je bio dužan kao vlasnik tvrtke istu izdati a tužitelj je to htio iskoristiti i naplatiti dug. Nije mu poznato na što bi se utuženi iznos donosio jer duga prema tužitelju nije imao. Bio je uvjeren da se zadužnica automatski poništava i tužitelj mu je nikad nije vratio. Prema tužitelju nije imao niti jednu drugu ugovornu obvezu. Nije mu bila namjera da se tužitelja onemogući u naplati jer po njegovom saznanju tražbine nije ni bilo. Na pitanje da li mu je poznato koliko je leasinga društvo imalo iskazao je da ne zna. 2020. nije bio zaposlen. Nekretnina stara kuća s gruntištem u kojoj je suvlasnik sa oko 30 suvlasnika nalazi se u [adresa]. U ostalim nekretninama nije upisan kao vlasnik. Jedina nekretnina u kojoj je upisan je upravo ta stara kuća s gruntištem. 2020. i njemu i tvrtki su bili blokirani računi. Nekretninu je 2020. darovao sinu jer je u to vrijeme bio u zatvoru na odsluženju kazne zatvora, riječ je o obiteljskoj imovini koju je naslijedio od majke, vratio je njoj a ona darovala sinu. Nije mu poznato da bi tužitelj u tri navrata slao na naplatu zadužnicu na osobno njemu. Potvrdu od 4.10.2019. mu je supruga donijela u zatvor, razliku su podmirili jer je iz iste proizlazilo da drugih dugova nema.

19. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), određeno je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu ili bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. A smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

20. Odredbom čl. 67. rečenog Zakona o obveznim odnosima pak je određeno da ukoliko je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

21. Iz rečenih odredaba Zakona o obveznim odnosima proizlazi da su pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika slijedeće: - da vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu,

- da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, - da postoji dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, - da postoji oštećenje vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

22. Uvidom u ugovor o financijskom leasingu broj 67404 utvrđeno je da je primatelj leasing tvrtka Logistika transport Majnić d.o.o. a jamac platac Majnić Josip ovdje 1. tuženik. Uvidom u ugovor utvrđeno je da je objekat leasinga vozilo Volkswagen Beetle Design 1.6 TDI.

23. Uvidom u ugovor o pristupanju dugu od 3.10.2019. (list 22 i 23 spisa) utvrđeno je da je doista BŠ pristupila ugovoru o leasingu broj 67404. Uvidom u ugovor utvrđeno je da vjerovnik Porsche leasing d.o.o. ima prema tvrtki LTM d.o.o. [adresa] potraživanje u iznosu od 30.207,64 kune.

24. Uvidom u informativni obračun ugovora o financijskom leasingu od 30.9.2019. utvrđeno je da postoji ukupan iznos potraživanja po rečenom ugovoru o leasingu u visini od 30.207,64 kune.

25. Uvidom u detalje naloga od 3.10.2019. utvrđeno je da je BŠ uplatila tvrtki Porsche leasing d.o.o. iznos od 30.207,64 kune a temeljem ugovora o pristupanju dugu.

26. Uvidom u račun broj 19-187 utvrđeno je da je tvrtka LTM d.o.o. vozilo prodala BŠ za iznos od 26.000 kuna.

27. Ovaj sud smatra da na strani tužitelja ne postoji dospjelo potraživanje prema ugovoru o financijskom leasingu broj 67404. Naime, iz dokumentacije iz spisa jasno proizlazi da je sam tužitelj izvršio obračun po rečenom ugovoru i to u visini od 30.207,64 kune a koji iznos je temeljem ugovora o pristupanju dugu od 3.10.2019. istog dana tužitelju platila BŠ. Riječ je o vjerodostojnoj dokumentaciji samog tužitelja iz kojeg je razvidno da nakon plaćanja iznosa od 30.207.64kune isti više nema dospjela potraživanja po ugovoru o leasingu broj 67404. Da je tome tako utvrđeno je uvidom u podmirenje obveza od 4.10.2019. iz kojeg proizlazi da su sve obveze po ugovoru od leasingu 67404 podmirene te je dopušteno ishođenje prava vlasništva nad predmetnim vozilom u korit tvrtke LTM d.o.o. Naprijed navedena dokumentacija potvrđuje iskaz 1. tuženika iz kojeg jasno proizlazi da ne postoje nikakva svijest na strani 1. tuženika da se onemogući namirenje tužitelja obzirom duga nije ni bilo. Tužitelj niti jednim dokumentom nije dokazao da bi doista imao dospjelo potraživanje temeljem ugovora o leasingu broj 67404 niti pak je na bilo koji način specificirao na što bi se predmetno potraživanje mogla točno odnositi. Dakle, tužitelj ni na koji način nije dokazao postojanje duga prema 1. tuženiku u visini od 1.734,28 eura. Što se pak tiče sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine u visini od 1.734,28 eura riječ je o iznosu za koji dužnik sve da i ima tražbinu nije dokazao da 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine. Naime, 1. tuženik je suvlasnik vrijednije nekretnine stare kuće s gruntištem iz koje se bez obzira na manji suvlasnički udio 1. tuženika tužitelj eventualno za slučaj da bi dug postojao imao mogućnosti naplatiti.

28. Valja kazati da je tužitelj u svom iskazu naveo da prima plaću kao vozač u Njemačkoj, a notorna je činjenica da je riječ o zanimanju koje je u Njemačkoj dobro plaćeno pa i po tom osnovu postoji mogućnost naplate za slučaj da bi dug postojao. Podredno pak valja kazati da ugovorom o darovanju od 22.2.2021. sklopljenim između 1. i 2. tuženika je predmetom darovanja bila samo jedna polovina suvlasničkog udjela u nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a ne cijela nekretnina a što čini netočnom t. 2. tužbenog zahtjeva jer sve da se zahtjev i usvoji tužitelj imao pravo namirenja samo temeljem ugovora od 22.2.2021. tj. u polovini nekretnine a ne kako to traži na cijeloj.

29. Tužitelj također ni na koji način nije dokazao da bi slijedom rečenog postojala namjera na strani 1. tuženika da onemogući tužitelja da se naplati temeljem ugovora o financijskom leasingu br. 67404 prilikom sklapanja ugovora o darovanju sa 2. tuženikom tim više što je iz financijske dokumentacije samog tužitelja razvidno da ne postoji njegovo dospjelo potraživanje prema tvrtki LTM odnosno 1. tuženiku kao jamcu platcu po rečenom ugovoru o financijskom leasingu.

30. Sud je vodio računa i o tome da se tužitelj bavi djelatnošću financijskog leasinga i da je notorno i sigurno da ne bi dopustio prijenos vlasništva na vozilu za slučaj postojanja potraživanja prema tvrtki LTM odnosno 1. tuženiku kao jamcu platcu.

31. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a.

33. 1. i 2. tuženi su u cijelosti uspjeli u sporu te je sud prihvatio opravdani trošak 1. i 2. tuženika i to za 1. tuženika: u iznosu od 1.762,50 eura koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 eura, sastav podneska od 5.9.2024. u iznosu od 220,00 eura, sastav podneska od 5.6.2024. u iznosu od 220,00 eura, sastav podneska od 26.9.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 10.12.2024. u iznosu od 50,00 eura, zastupanje na ročištu 7.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, zajedno sa PDV-om 25% u iznosu od 352,50 eura, te za 2. tuženika: u iznosu od 500,00 eura koji se odnosi na zastupanje na ročištu 7.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, a na plaćanje je obvezan tužitelj koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 6. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. 1. Tuženik po pun.

3. 2. Tuženik po pun.