REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1665/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Bravo cbc d.o.o. (ranije: Narodni d.o.o. za medijske usluge), OIB 28140997362, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 29, kojeg zastupa Aleksandar Crnković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Crnković i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB 18683136487, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, radi poreznog nadzora, dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/179, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-471-02/18-01/468, URBROJ: 513-07-01-19-04 od 11. veljače 2019. poreznom obvezniku RADIO CROATIA d.o.o. utvrđuje se obveza poreza i drugih javnih davanja za razdoblje oporezivanja od 1. travnja 2018. do 30. travnja 2018., u ukupnom iznosu od 3.336.414,05 kn, od čega se iznos od 3.222.500,00 kn odnosi na obveze, a iznos od 113.914,05 kn na kamate. Točkom I. izreke osporava se pravo na odbitak pretporeza (utvrđuje se manje obračunati pdv), za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. travnja 2018. Točkom II. nalaže se poreznom obvezniku da uplati utvrđene obveze iz točke I. na račun Državnog proračuna. Točkom III. nalaže se poreznom obvezniku da nakon izvršenih uplata iz točke II. ovog rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. Porezni obveznik izvršiti će ovo rješenje u roku osam dana od dana njegove izvršnosti (točka IV.), uz utvrđenje ako ne izvrši uplate iz točke II. u roku iz točke IV. izreke ovog rješenja naplata će se izvršiti ovrhom (točka V.).

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/179 URBROJ: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i ističe prigovor da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te da su počinjene procesne povrede koje utječu na rješavanje ove stvari. Smatra kako je povrijeđeno načelo neutralnosti oporezivanja nametanjem prekomjernih uvjeta za korištenje PDV-a. Ističe kako je račun temeljem kojeg je izvršio odbitak PDV-a izdan temeljem ugovora o prijenosu žiga, sklopljenog sa Capital FM d.o.o., kojim je tužitelj stekao vlasništvo žiga upisanog u registar Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Smatra netočnim utvrđenja tuženika da izdani račun nije vjerodostojna isprava, te osporava navode tuženika da je riječ o prividnom pravnom poslu. Ističe da porezno tijelo nije dokazalo da je tužitelj znao ili morao znati da Capital FM neće podmiriti obvezu PDV-a po računu te ukazuje da je riječ o društvu koje je uredno poslovalo 17 godina. Smatra kako je trebalo biti navedeno zašto direktor ili članovi društva Capital FM nisu proglašeni poreznim jamcima za dugove tog društva ako je već utvrđeno da je isto društvo napravilo zlouporabu prava. Nema saznanja da bi u ovom slučaju bila podnesena kaznena prijava protiv odgovornih osoba Capital FM, te smatra da bi trebalo dokazati namjeru Capital FM da bi se uopće moglo utvrditi prijevarno postupanje tužitelja. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da okolnost što je dospijeće računa prije nego što je izdan u skladu sa zakonom. Smatra kako nije obrazložena povezanost tužitelja i Capital FM, već se paušalno navode fizičke osobe koje predstavljaju kariku u pokušaju stvaranja veze. Smatra nejasnim utvrđenje tuženika da je bila riječ o velikom iznosu pozajmica tužitelja, te ukazuje da su porezna tijela propustila poduzeti radnje prema Capital FM jer se znalo da isti subjekt nije podmirio dugovanja prema državi. Poziva se na presude Suda Europske unije u odnosu na načelo neutralnosti oporezivanja te izraženi stav da plaćena cijena koja premašuje tržišnu cijenu ili možebitnu referentnu vrijednost koju je utvrdila porezna uprava, ne može opravdati odbijanje korištenja PDV-a na štetu poreznog obveznika.

3.1 Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja.

4.1 Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 31. svibnja 2023. održana je usmena i javna rasprava, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, dok je 6. svibnja 2025 održana rasprava u prisutnosti tužitelja i tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi 6. svibnja 2025. saslušani su u svojstvu svjedoka ZŠ i BŠ, porezni inspektori koji su provodili porezni nadzor kod tužitelja, temeljem kojeg je utvrđena predmetna obveza.

5.1 Na raspravi 6. svibnja 2025. tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Smatra da su ispunjeni svi formalni i materijalni uvjeti za odbitak PDV-a, a porezno tijelo nije utvrdilo niti prijevaru ni svijest o zlouporabi na strani tužitelja niti je poduzelo zakonske mjere prema Capital fm. Ukazuje kako cijena transakcije nije relevantna za pravo na odbitak PDV-a, te smatra kako formalni ili ekonomski prigovori, bez dokaza ne mogu ograničiti to temeljno pravo. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova od 5.000,00 EUR.

5.2 Na raspravi 6. svibnja 2025. tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.3 Kako stranke na raspravi nisu predlagale izvođenje dokaza, Sud je odlučio da se daljnji dokazi u ovom predmetu neće izvoditi jer su prema podacima spisa predmeta dostatno utvrđene sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvodno se napominje da je tužitelj tijekom ovog spora obavijestio Sud o promjeni tvrtke, te je prema podacima sudskog registra utvrđeno da je ranije poslovao pod tvrtkom radio Croatia d.o.o, potom Narodni d.o.o., a tijekom ovog spora promijenio je tvrtku u Bravo cbc d.o.o.

8. Iz podataka spisa Sud nalazi da je citirano porezno rješenje doneseno po izvršenom postupku poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost (PDV) za ožujak i travanj 2018., o čemu je sačinjen Zapisnik od 5. prosinca 2018.

8.1 U provedenom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj za nadzirano razdoblje koristio pretporez po ulaznom računu od 14.5.2018. dobavljača Capital FM d.o.o., koji je glasio na ukupan iznos od 16.112.500,00 kuna (12.890.000,00 kuna osnovica i PDV od 3.222.500,00 kuna).

8.2 Predmetni ulazni račun tužitelju je izdan je na temelju ugovora o prijenosu žiga od 30.4.2018, kojeg su sklopili Capital FM d.o.o. (kao nositelj žiga) i tužitelj (kao stjecatelj žiga), a radi stjecanja verbalnog žiga "CROATIA FM", koji je upisan u registar žigova Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Uz ugovor je bila priložena procjena vrijednosti žiga na dan 30.4.2018., prema kojoj je procijenjena fer vrijednost istog žiga bila 12.505.000,00 kuna.

9. Porezno tijelo osporilo je tužitelju pravo na odbitak PDV-a po predmetnom računu i utvrdilo obvezu, pozivom na članak 127. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 47/95-22/12, dalje: Zakon o PDV-u) i članak 12. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18, dalje: OPZ), jer je utvrdilo kako je tužitelj, temeljem više utvrđenih objektivnih okolnosti, znao ili morao znati da će zbog prijevarnih radnji iznos PDV-a vezan za predmetnu isporuku ostati neplaćen.

9.1 Prema članku 127. st. 1. Zakona o PDV-u porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez (stavak 2.).

9.2 Prema članku 12. OPZ-a ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.

10. Po izvršenom uvidu u spis tuženika i osporavano rješenje, te po provedenoj raspravi u ovom sporu, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Prvenstveno, Sud ocjenjuje da je tuženik prema podacima spisa pravilno ocijenio da je tužitelj prema objektivnim okolnostima znao ili morao znati da je riječ o radnjama usmjerenim ka tome da porez na dodanu vrijednost vezan uz isporuku žiga ostane neplaćen.

11.1 U tom smislu tijekom postupka utvrđeno je kako je ZŠA, koji je prema Zapisniku nadzora vodio poslovne knjige tužitelja i iznajmljivao poslovni prostor tužitelju (str. 9. Zapisnika nadzora), prethodno prenio bez naknade (darovao) žig društvu Capital FM d.o.o., da bi potom to društvo u kratkom vremenu (4 mjeseca nakon stjecanja), prodalo isti žig tužitelju i zatvorilo dugovanja prema tužitelju po osnovi pozajmica. Isto tako utvrđeno je kako izdani račun za prijenos žiga ima dospijeće 8. svibnja 2018., odnosno prije nego što je ugovor o prijenosu žiga između tužitelja i Capital FM d.o.o. uopće potpisan, te da je procjenu žiga radio KŠ, koji nema ovlaštenje za obavljanje iste djelatnosti, te je preko više pravnih osoba povezan sa društvom Capital FM d.o.o.

11.2. Po ocjeni Suda, iz tako strukturiranih transakcija porezno tijelo pravilno zaključuje da je riječ o prividnim transakcijama, kojima nije bio cilj podmirenje međusobnih dugovanja, već izbjegavanje podmirenja poreznih obveza.

11.3 Naime, u konkretnoj situaciji kada primatelj (darovane) nematerijalne imovine istu prodaje pravnoj osobi prema kojoj je imao nepodmirena potraživanja, pri čemu pravna osoba koja je prodala tu imovinu, po prodaji nije platila svoje porezne obveze u korist Državnog proračuna (a istovremeno je podmirila svoje obveze prema vjerovniku), osnovan je zaključak poreznih tijela da je primatelj te imovine – ovdje tužitelj - morao imati saznanja da će obračunati PDV vezan za isporuku ostati neplaćen. Ovo poglavito i kraj utvrđenja poreznog nadzora da je upravo fizička osoba koja je inicijalno darovala žig društvu Capital FM d.o.o. - ZŠA, vodio poslovne knjige tužitelja i iznajmljivao poslovni prostor tužitelju.

11.4. Stoga po ocjeni ovog Suda nije osnovan prigovor tužitelja da nije znao niti morao znati da sudjeluje u transakciji kojoj je cilj izbjegavanje porezne obveze jer činjenice utvrđene u postupku ukazuju suprotno.

12. U odnosu na prigovore tužitelja i pozivanje na praksu Suda Europske unije (dalje: Sud EU), ovaj Sud ističe kako su pravo na odbitak PDV-a i s time u vezi načelo neutralnosti PDV-a, nesporno temeljna načela zajedničkog sustava PDV-a uspostavljenog zakonodavstvom Europske unije (Direktiva 2006/112/EZ - šesta Direktiva o zajedničkom sustavu PDV-a), u kom smislu tužitelj citira i poziva se na relevantne presude Suda EU.

12.1 Međutim, pravo na odbitak PDV-a može se uskratiti poreznom obvezniku ako se, nakon opće ocjene svih dokaza i činjeničnih okolnosti slučaja, u skladu s dokaznim pravilima predviđenim nacionalnim pravom, dokaže da je obveznik znao odnosno morao znati da je transakcija na koju se poziva poduzeta s ciljem izbjegavanja plaćanja PDV-a.

12.2 U vezi s tim, Sud EU ima opsežnu i dosljednu praksu u predmetima utvrđenja zlouporaba u području odbitka PDV-a (počev od predmeta C-255/02, Halifax plc.), kojom je ukazano da je borba protiv eventualne utaje, izbjegavanja plaćanja poreza i zloporabe, cilj koji se priznaje i potiče Direktivom o PDV-u, te se pravne ili fizičke osobe ne mogu pozivati na odredbe prava Europske unije u svrhu prijevare ili zlouporabe.

12.3 U predmetu Halifax plc., Sud EU zauzima bitno polazište kako činjenice u poreznom postupku treba utvrđivati prema njihovoj pravoj naravi, odnosno gospodarskoj biti, a ne prema njihovom izvanjskom prividu (tzv. ekonomski ili gospodarski pristup koji je propisan i člankom 11. OPZ-a). Analizom transakcija u glavnom predmetu između društva Halifax i povezanih društava, Sud EU nalazi kako su umjetno kreirane i strukturirane transakcije (iako formalno ispunjavaju propisane pretpostavke za odbitak PDV-a), bile poduzete isključivo s namjerom izbjegavanja PDV-a, što predstavlja zloupotrebu prava.

12.4 U kasnijim predmetima Suda EU (Kittel & Recolta Recycling, Cussens i dr.) dosljedno se razrađuje praksa utvrđenja zloupotreba prava u području odbitka PDV-a (kroz tumačenje šeste Direktive), te u tom smjeru, u recentnoj presudi C-171/23 od 4. listopada 2024. (UP CAFFE d.o.o.), Sud EU zaključuje da je temeljem općeg načela zabrane zloupotreba, oporezivanje dozvoljeno ako se utvrdi postojanje zlouporabe prava, čak i onda ako nema posebne odredbe o tome u nacionalnim propisima. U vezi s utvrđenjem postojanja zloupotrebe prava, u istoj presudi Sud EU ističe da to pretpostavlja: ostvarenje porezne pogodnosti čije bi dodjeljivanje bilo u suprotnosti s ciljem koji se želi postići odredbama poreznih propisa te da je glavni cilj neke transakcije ostvarenje porezne pogodnosti, odnosno da relevantna transakcija nema drugo neporezno odgovarajuće opravdanje, osim samog ostvarenja porezne pogodnosti.

13. Po ocjeni Suda, u konkretnom predmetu porezno tijelo je pravilno analiziralo sve faktore koji utječu na utvrđivanje prave gospodarske biti te su po ocjeni Suda dani valjani razlozi koji upućuju da je riječ o prividnom pravnom poslu, poduzetom s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

13.1 Navedeno svojim iskazima suštinski potvrđuju i svjedoci ZŠ i BŠ, koji su provodili predmetni porezni nadzor kod tužitelja, a koji su na prijedlog tužitelja saslušani na raspravi pred ovim Sudom.

13.2 Svjedok ZŠ svojim iskazom potvrđuje kako se radilo o odnosu dvije pravne osobe (Capital fm d.o.o. i Narodni d.o.o.), u kojoj je simulirana prodaja žiga na način da je ispostavljen račun za prodaju žiga temeljem fiktivnog računa jer je Narodni d.o.o. davao pozajmice Capital fm d.o.o. te je u konačnici izvršen prijeboj obveze po osnovi pozajmica s izdanim računom. Iskazuje da je riječ o primjeni članka 127. Zakona o PDV-u te je Narodni morao znati da Capital fm d.o.o. neće platiti PDV koji je otprilike iznosio oko 3 milijuna 200 tisuća kuna (ne sjeća se točno). Iskazuje kako je Narodni d.o.o. imao obvezu provjeriti da li bi u konačnici Capital fm d.o.o. platio taj PDV, a s obzirom da je bila riječ o osobama o porezno vjerovničkom dužničkom odnosu. BŠA mu je poznat iz Zapisnika, te je utvrdio da je bio povezan sa sudskim vještakom iz Češke koji je vršio procjenu žiga, a on je i darovao žig Capital fm d.o.o. bez ikakvih naknada. S obzirom da je riječ o davanju velikog iznosa pozajmica (oko 16 milijuna kuna), smatra da je nerealno u poslovnom svijetu da se ne provjerava subjekt kojem se pozajmice daju. Na upit zašto smatra da je prijeboj bio prividan pravni posao, odgovara da bi to proizlazilo iz samog vjerovničko dužničkog odnosa i ukupnih okolnosti.

13.3 Svjedok BŠ iskazuje kako se radilo o žigu koji je jedan subjekt ustupio drugom uz naplatu. Narodni d.o.o je bio stjecatelj te je bio obračunat PDV po računu, a odbitak PDV-a koji je Narodni iskazao nije priznat iz razloga jer račun nije bio vjerodostojan, ne sjeća se detalja. Sjeća se BŠA jer je isti bio vlasnik žiga, kojeg je bez naknade ustupio firmi (čijeg se imena ne sjeća), koja ga je prodala Narodnom d.o.o. Prisjeća se da je bila riječ o zajmovima na način da je jedan subjekt primao zajam, a jedan kompenzirao za račun. Koliko se sjeća u zapisnicima je bilo navedeno da vrijednost žiga nije provjerena te nije bila njegova nadležnost da to provjerava. Iskazuje da se vršio uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju (bilanca 213), te da zajmovi nisu bili sporni jer su bili isplaćeni.

13.4 Sud je ocijenio da su iskazi svjedoka u skladu sa ispravama spisa predmeta, te su svjedoci sadržajem iskaza potvrdili utvrđenja iz postupka poreznog nadzora.

13.5 Kraj takvih utvrđenja, Sud nalazi da je nesporno postojanje vjerovničko- dužničkog odnosa dvaju subjekata (Capital fm d.o.o. i tužitelja), slijedom kojeg je tužitelj morao imati saznanje da će PDV vezan za isporuku koja mu je obavljena, ostati neplaćen. Navedeno dodano potkrepljuje i dio iskaza svjedoka ZŠ u kojem isti ukazuje kako s obzirom da je riječ o davanju velikog iznosa pozajmica (oko 16 milijuna kuna, koje je tužitelj dao društvu Capital fm), nerealno u poslovnom svijetu da se ne provjerava subjekt kojem se pozajmice daju.

14. Stoga po ukupnoj ocjeni svih dokaza spisa predmeta, Sud nalazi da je u konkretnom predmetu porezno tijelo pravilno utvrdilo bitne činjenice, prema kojima proizlazi osnovanost utvrđene obveze tužitelju.

15. Polazeći od navedenog, Sud nije mogao ocijeniti osnovanim tužbene prigovore, već nalazi da su osporavanim rješenjima dani valjani razlozi za odluku u ovoj stvari.

16. Kako Sud ne nalazi ni bilo kakve druge povrede prava koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja predmetne stvari, otklanjaju se prigovori da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu.

17. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, kako je traženo na raspravi, odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. i 148. st. 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

Dna:

1. Odvj. Aleksandar Crnković – putem e komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e komunikacije

3. U spis